U.S.Army FM 100-5 OPERACIJE definira odlučujuću točku kao, obično zemljopisnu točku koja, kada se osvoji. daje zapovjedniku značajnu prednost nad njegovim protivnikom. Odlučujuće točke mogu također uključivati i fizičke elemente kao što su neprijateljske formacije, zapovjedna mjesta ili komunikacijska čvorišta.

Ovako opširna definicija može voditi kao konfuziji zapovjednika nižih razina.

Možda bi upotrebljivija definicija bila :Odlučujuća točka je lokacija i vrijeme na bojišnici gdje primjena sinkronizirane i grupirane paljbe postiže uspjeh, ili nedostatak iste rezultira neuspjehom.

Postavljeno na ovaj način, odlučujuća točka izgleda mnogo važnija.

Lokacija…Odlučujuća točka je realna fizička lokacija na zemljovidu. U slučaju obrane, vjerojatno će se odmah znati gdje je. U stvari, zapovjednik snaga koje organiziraju obranu bira je i čini sve što je u njegovoj moći da prisili neprijatelja da dođe na tu točku.

U mnogo fluidnijoj situaciji, kao što je napad ili pokret za uspostavljanje dodira, odlučujuća točka može biti nepoznata. No, temeljem analize terena, očekivane neprijateljske ID, i neprijateljeve namjenske organizacije snaga, može se dobiti prilično dobra zamisao o tome gdje će odlučujuća točka biti. To je, dakle mjesto na zemljištu gdje ćete primijeniti maksimalan napor da biste tukli neprijatelja.

 …i vrijeme…Odlučujuća točka je odlučujuća samo u kratkom periodu vremena. U fluidnoj, napadnoj operaciji, ako sve ide kako je planirano (što se naravno uvijek dešava) odlučujuća točka u vremenu je vrijeme kada su snage na lokaciji odlučujuće točke. Npr. Odlučujuća točka se dešava točno u onom vremenu kada je glavnina neprijateljevih snaga na točki gdje je zapovjednik odabrao grupirati i sinkronizirati svoj manevar i  paljbu da bi ga uništio.

Ako neprijatelj nije prisiljen ići smjerom koji mu je zapovjednik obrambenih snaga odabrao onda ovaj potonji nije odabrao odlučujuću točku. Neprijatelj jeste. Zapovjednik je izgubio inicijativu. Neprijatelj je odabrao njegovu odlučujuću točku i sada naš zapovjednik mora reagirati na njega. U tom slučaju naš zapovjednik je vjerojatno izgubio bitku.

 …gdje primjena sinkronizirane i grupirane paljbe postiže uspjeh…Iako su u ovu frazu stiješnjena dva načela ratovanja treba ih objasniti pojedinačno.

Sinkronizacija. U borbenim djelovanjima, ova j riječ najbolje definirana kao Napraviti da svi dijelovi rade zajedno u isto vrijeme. Npr ako počnete uklanjati neprijateljeve prepreke bit ćete tučeni topništvom (paljbena potpora i obavještajni podaci od neprijateljevih motrioca), tući će vas bliska zračna potpora  sve to istovremeno dok neprijatelj otvara direktnu paljbu na vas sa svog glavnog obrambenog pojasa.

Grupiranje. Ovo je samo nezamjetljivo različito od sinkronizacije tako da bi se netko čak i raspravljao da se radi o istoj stvari. Stvarna razlika između ova dva pojma je usredotočenje. Sinkronizacije je uzaludan poslao ako radite sve odjednom i svugdje po zemljovidu. Morate usredotočiti svoje snage i sredstva na odlučujuću točku na bojišnici.

Grupiranje nije samo koncentracija svih vaših borbenih vozila i snaga. To je koncentracija sredstava paljbene potpore, kao topništva i bliske zračne potpore. Također, to je koncentracija svih obavještajnih snaga i snaga za prikupljanje podataka. I na kraju,t o je koncentracija svih snaga i sredstava pokretljivosti i protupokretljivosti. Dakle, kako se vidi, grupiranje je vrlo usko vezano sa manevrom.

 Kako upotrijebiti odlučujuću točku da dobijemo bitku?

• Identificirati odlučujući točku
• Sinkronizirati i grupirati snage na odlučujućoj točki

 Građenje obrane i identifikacija Odlučujuće točke-  Kada se gradi obrana, ključ za uspjeh je graditi je prema van od odlučujuće točke.

Kada oklopna bojna gradi svoju obrambeni položaj, zapovjednik bojne obično ide pravo u centar svog sektora sa svojim zapovjednicima satnija. On obično nađe točku na zemljištu odakle, ako se okrenu unatrag, mogu vidjeti sve svoje borbene položaje. Oni tada mogu staviti na zemljište neku oznaku (panel u boji i sl.). Zapovjednik bojne je dakle odlučio da tu uništi neprijatelja, u toj točki. Svi se napori kasnije usredotočuju na tu točku.

Nakon toga inženjerci počinju graditi prepreke koje će usmjeravati, ograđivati ili prisiljavati neprijatelja da se kreće prema Odlučujućoj točci (ovo se sada zove Centar Područja boja CPB). Oni također ukopavaju oklopna sredstva i zaklone za pješaštvo, osiguravajući da svi vide CPB i mogu ostvariti direktnu paljbu na njega.

Dakle, cilj je natjerati neprijatelja iz područja gdje nemamo dobro motrenje i ograditi ga u područje gdje to možemo ostvariti, u dometu našeg oružja

Pitanje koje se može pojaviti u ovom slučaju:Koliko je dobro pješaštvo i gdje ga staviti?

Pješaštvo je neraskidiva prepreka koja se može sama braniti sa svojom direktnom paljbom pa se može staviti na osjetljiv bok ili na mjesto gdje će povezati obranu blokirajući neki zemljišni objekat.

Dakle, pošto je pokazao inženjercima i zapovjednicima satnija gdje želi uništiti neprijatelja, zapovjednik bojne odlazi na svoje Taktičko Zapovjedno Mjesto gdje sa S3,S2 i Časnikom Paljbene Potpore (ČPP) razmatra odlučujuću točku, pokazuje im gdje će zapovjednici satnija ukopavati svoje snage i gdje će inženjerci postavljati prepreke.

Poslije toga počinje planiranje obrane.

• S2 počinje odabirati točke na zemljištu koje treba posebno osmatrati i imati nadzor nad njima a
• S3 odabire gdje će biti pričuva.
• ČPP počinje planiranje paljbi i bliske zračne potpore za potporu obrane.

Oni su svi usredotočeni na odlučujuću točku, CPB, koje je odabrao zapovjednik bojne. Ovo je samo sažetak jer je planiranje mnogo zahtjevnije i dugotrajnije od ovog opisa

Dakle, inženjerijski radovi se izvode a sva sredstva paljbene potpore su usredotočena na područje boja. Vrijeme je da se na zemljovid nanesu folije sa:

• Obavještajnim podacima,
• Paljbenom potporom
• Manevarskim postrojbama i
• Protuzračnom obranom( koja također poodupire zapovjednikov plan)

Treba imati u vidu da pričuva ne bi trebala biti više od voda jer ne standardna veličina pričuve dvije razine niže od veličine postrojbe (npr. vod za bojnu, satnija za brigadu, bojna za diviziju i sl.)

• Pričuva mora biti odgovarajuće popunjena i manevarski sposobna i fleksibilna za djelovanje, posebno ako bude potrebno prolaziti kroz vlastita minska polja i slično. Mora biti pozicionirana da brzo dostigne poziciju na oba boka sa koje će moći imati pregled nad odlučujućom točkom
• Naši izvidnici i motrioci  moraju vidjeti prilaze odlučujućoj točki i samo odlučujuću točku, a naše topništvo  mora imati domet do odlučujuće točke i  iza. .
• Protuzračna obrana je postavljena tako da ima motrioce i pokriva područje od odlučujuće točke natrag.
• Posljednji dio je Bliska zračna potpora. Treba znati podatak koliko vremena je potrebno od poziva do djelovanja zrakoplova po cilju. Načelno se zrakoplovstvo poziva oko 15 min prije nego što neprijatelj dostigne odlučujuću točku.

 Zaključak

Mnogi ljudi misle (oni koji razmišljaju o ovakvim stvarima) da je odlučujuća točka  vrijeme kada se ključni događaj mora odigrati. No to je mnogo više od toga. To je stvarna točka na zemljištu ali i određeno vrijeme.

U obrani, ako stvari idu kako su planirane, odlučujuća točka je: Centar područja boja gdje su fokusirane sve naše snage i sredstva da kanaliziraju i unište neprijatelja. Kada je neprijatelj tamo i izgradio je dostatnu borbenu moć u CPB da bi potencijalno ostvario proboj i prodro i našu obranu. Dakle, odlučujuća točka je tamo gdje se bitka stvarno dešava.

„Ili ćemo mi tamo uništiti neprijatelja ili će on na kraju dana jesti našu hranu i piti našu vodu“ (Patton)

 Preveo i obradio:Pukovnik Stanislav Linić

G3 V.ZP OS RH ,2001. godine

Izvor CPT Patrick Proctor,USACGSC