Povodom Dana Grada Senja i blagdana sv. Jurja a u čast 480. godišnjice dolaska uskoka u Senj 1537.-2017. Godine, 21.travnja 2017 na tvrđavi Nehaj u Senju otvorena je izložba i predstavljen je katalog
„ZBIRKA ORUŽJA I VOJNE OPREME“
Nakon uvodne riječi Blaženke Ljubović, muzejske savjetnice, Neven Materljan, član „Hrvatskog društva kolekcionara militarije“ i „Časničkog zbora PGŽ“ održao je predavanje „Oružje na motki“ . Potom je uslijedila prezentacija „Oružje korišteno u Domovinskom ratu“ od strane Čestmira Komareka i Damira Batistića, a na kraju je Janko Jeličić predstavio je katalog „Zbirka oružja i vojne opreme“ .
O IZLOŽBI I KATALOGU
Mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici i arheološki ostatci svjedoče o burnoj prošlosti i Senja a među njima značajno mjesto Zbirka oružja i vojne opreme Gradskog muzeja Senj koju predstavljamo ovom izložbom i katalogom .
Grad Senj je zbog svojeg geopolitičkog položaja tijekom povijesti bio na vjetrometini europskih velesila: Habsburške Monarhije sa sjevera, Osmanskog Carstva s istoka i Venecije sa zapada. Morao je razviti vojničku tradiciju svojih stanovnika te oružjem i vojnim umijećem branitelja sačuvati svoju slobodu. U tome im je pomagala tvrđava Nehaj, na kojoj se i danas nalaze topovi koji su branili prilaz gradu Senju s mora i s kopna, a što dokazuje i ova povijesna zbirka oružja i vojne opreme.
Zbirka sadrži raznovrsno povijesno oružje unutar koje se nalaze vrijedni primjerci hladnog i vatrenog oružja i vojne opreme koji potječu iz vremena od 17. do 21. stoljeća. Tu se nalaze zanimljivi primjerci mletačkih mačeva (sciavona), austrijskih sablji, turskih jatagana te raznih pištolja. Značajan dio ove Zbirke čine puške i pištolji paljenja na kremen iz 18. stoljeća, paljenja na kapislu iz 19. stoljeća pa sve do automatskog oružja koje potječe iz 20. stoljeća. Budući da Senj nije mimoišlo zlo kao što je Prvi i Drugi svjetski rat u ovoj se zbirci nalazi veliki broj hladnog i vatrenog oružja iz tog vremena. Poseban dio Zbirke prikazuje skromno naoružanje i oprema kojom je još jednom ne samo Senj, već cijela Hrvatska krenula u Domovinski rat braniti svoju domovinu.
Važno je napomenuti da svako oružje, osim o svojoj namjeni, svjedoči o društvenom uređenju i načinu ratovanja iz vremena u kojem je nastalo, razini tehnologije i znanosti, ali i o umjetničko-obrtnom oblikovanju.
Budući je kroz veći dio povijesti posjedovanje što većeg i ljepše ukrašenog oružja bilo pitanje prestiža, veliku ulogu pri njegovom oblikovanju i proizvodnji imala je i estetika. To nam posebno dokazuju pojedini primjerci oružja kao što su orijentalne puške i sablje koje su bogato ukrašene slonovom kosti i sedefom. Muzejski fundus ovakvog oružja svjedoči nam o važnosti Senja kao trgovačkog središta u pomorskom prometu između tadašnjih velikih trgovačkih centara istoka i zapada.
Zbirka je stručno obrađena i restaurirana te upisana u Registar kulturnih dobara RH. Predmeti iz fundusa zbirke su restaurirani u razdoblju od 2001. do 2016. u radionici vrsnog restauratora Janka Jeličića.
Zbirka predstavljena katalogom i izložbom čini stalni postav tvrđave Nehaj.
SENJSKI USKOCI-480. godišnjica dolaska uskoka u Senj (1537.-2017.)Po padu Hercegovine u turske ruke mnogi su kršćani napustili svoj kraj i otišli u Klis kojim je tada zapovijedao hrvatski velikaš Petar Kružić. Te su izbjeglice nazivali uskocima. Oni su pojačali posadu Klisa koji je bio važan ključ za prolaz iz dalmatinskog zaleđa i Bosne na more. Turci su 1537. opsjeli Klis te ga nakon krvavih bitaka i osvojili. Uz mnoge branitelje poginuo je i sam Petar Kružić. Nakon pada Klisa u turske ruke 1537. godine, preostali uskoci odlaze u Senj gdje su uzeti u carsku (austrijsku) službu kao plaćenici te se stavljaju pod zaštitu cara Ferdinanda I. Iako nisu imali nikakve pomorske tradicije ubrzo su sa svojim malim bracerama postali vješti pomorci. Od 1540. napadaju turske i mletačke brodove i posjede. Tako su izazvali Uskočki rat (1615.–1617.) između Venecije i Austrije koji se vodio na području Jadrana i sjeverne Italije bez odlučujućeg uspjeha ali porazno za uskoke.
Madridskim mirom 1617. godine Austrija se obvezala protjerati uskoke iz Senja, što je i učinjeno te su uskoci raseljeni u Žumberak, Otočac, na područje oko Pazina i ispod Učke, u Dalmaciju i Bosnu. dok su njihovi brodovi spaljeni. Uskoci su uskoro postali dio narodne tradicije, a o njihovim herojskim poduhvatima ispjevano je puno pjesama.
Senjski uskoci su osamljena pojava u povijesti europskih naroda. Prvo utočište uskoka bila je tvrđava Klis. Jezgru uskoka sačinjavali su sinovi hrvatskog naroda, prebjezi koji uskočiše iz porobljenih krajeva, kad im je po nepravednom ratnom pravu oduzeta Hrvatska domovina. Postoji predaja po kojoj su se uskoci zakleli da će se, za opustjela ognjišta, napuštene zemlje i porobljene narode, osvetiti jednako i Turcima i Mlečanima i to uvijek i svugdje. Taj strašan zavjet uskoci su održali punih stotinu godina, svojom junačkom borbom, koja je, sa tvrđavom Nehaj, simbol te stoljetne borbe za čast i slobodu na kopnu i moru protiv Turaka i Venecije.
Uskoci su ostavili traga i u hrvatskoj povijesti. Njihova borba se smatra Antemurale Christianitatis (predziđem kršćanstva) što su i dokazali svojom stoljetnom borbom za obranu Hrvatske i kršćanstva.