KUDA IDE RATNO ZRAKOPLOVSTVO SRBIJE?

SUSJEDNE OS VOJNE POSTROJBE

srbijaPod dojmom kolektivnog odlaska akro grupe “Krila Oluje” iz HRZ interesantno je pogledati što se dešava u susjednoj Srbiji. Bez namjere da se veselimo što i susjedu “crkava krava”.

Udruga pilota supersonične avijacije Srbije /radi se o bivšim ili umirovljenim pilotima koji su letjeli na nadzvučnim borbenim zrakoplovima MiG 21 ili                Mig 29/ u jednom je srpskom dnevnom listu oštro reagirala na stanje u matičnom ratnom zrakoplovstvu.

Osnovne poruke njihove rakcije su slijedeće:

  • lovačka avijacija u Vojsci Srbije, avioni MIG 21 I MIG 29, srozava se i devalvira, piloti tih letjelica su degradirani i diskriminirani a poslijednji pilot odškolovan za let na njima završio je obuku daleke 1998.godine,
  • država ne cijeni vojne pilote, pogotovo ne elitu vojne avijacije-lovačke pilote. Zamjerka je da niti jedna vlast od devedesetih naovamo nije ništa ulagala u ovu grupaciju iako su obnašali važan posao zaštite zračnog prostora,
  • prosjek starosti pilota lovačke avijacije u Vojsci Srbije, kojih je “malo više od tuceta”, iznosi 42,5 godina dok naprimjer u Francuskoj piloti na avionima te kategorije ne lete poslije 36. godine
  • kronično neriješena stambena pitanja pilota. Od onih koji još lete 50% nema stan niti ga je bilo koji pilot nadzvučnog zrakoplova dobio od 2003.godine
  • na sceni je “tri D-pet N”: devalvacija, degradacija i diskriminacija pilota i neodgovornost, nerad, nebriga , nesposobnost i neznanje ljudi koji imaju visoke činove i plaće da bi brinuli o tim ljudima,

Nekadašnji vojni pilot, a danas kapetan na Airbusu “Air Srbije”, Salko Hadžić, konstatira da država ne cijeni pilote, posebno one u lovačkoj avijaciji, oni postaju “potrošna roba”, iako su u njihovo školovanje uloženi milioni eura. Nije problem u pilotima, kako kaže Hadžić, problem jeu avijaciji. On se dalje pita kada će se država izjasniti o tome tko će čuvati njen zračni prostor, pošto je očigledno da će se, ako to oni /vojni piloti/ ne urade, nekome drugome morati debelo platiti za taj posao.

Prema njegovim riječima, ako zrakoplovi MIG 29 posij remonta stoje na zemlji i ne lete, kao što je to slučaj u Srbiji, a razlozi su često vrlo banalni- prođe i 6 mjeseci čekanja da se potpiše papir za nabavku guma ili akumulatora, teško je vjerovati da je to slučajno.