Bojnik Davor Špoljarić: 81. GARDIJSKA BOJNA HV „KUMOVI“ U VRO „BLJESAK“

81.gardijska bojna BLJESAK DOMOVINSKI RAT HČZ GRADA VIROVITICE OPERACIJE HV VOJNA POVIJEST VOJNE POSTROJBE

Kao što je poznato , ali možda se treba podsjetiti, Bljeskom je oslobođen teritorij RH koji su četničke paravojne snage nošene idejom velike Srbije, uz svekoliku potporu tzv. JNA, iz vojarni u RH, primjerice vojarni iz Bjelovara i Virovitice, vojarni iz B i H i Slovenije te «dobrovoljaca» i plaćenika iz Srbije i B i H, okupirale 1991.godine, i s tog prostora prognale gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo i potom  proglasile paradržavu Srpsku Krajinu sa sjedištem u Kninu  i zločincem  Milanom Martićem na čelu. Uz navedeno treba reći i da se na tadašnjem Zapadno-slavonskom ratištu nalazi drugi po razrušenosti grad u RH a to je Pakrac što samo po sebi dovoljno govori o intenzitetu borbi na tom području 1991. godine i važnosti za opstanak RH vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ izvedene 1995.godine.

bljesak952←Slika: Dio pripadnika 3.gardijske brigade HV, 81. gardijske bojne HV  i  121. domobranske pukovnije 02.05.1995. neposredno nakon ulaska u Okučane

Postrojba 81.gardijska bojna HV formirana je, može se reći pred završnicu Domovinskog rata 15.02.1994.godine, ali u vrijeme kada je 1/3 teritorija RH bilo okupirano i kada je bilo potpuno izvjesno da slijede ratne operacije za konačno oslobođenje RH,  jer druga strana nije prihvaćala ni jedan drugi argument osim vojničke sile.

 Osamdeset prva gardijska bojna slijednica je 127. brigade HV koja je 1991. godine dala važan doprinos  u oslobađanju područja od Virovitice do ceste Pakrac- Požega gdje je zaustavljena 03.01. 1992.godine uslijed stupanja na snagu tzv. Sarajevskog mirovnog sporazuma.

Okosnicu ljudstva  81.gardijske bojne HV činili su pripadnici s virovitičkog područja ali znatan broj pripadnika bio je s prostora Pitomače, Slatine, Orahovice, Grubišnog Polja, Našica, Daruvara, Pakraca, Bjelovara  te drugih krajeva RH.

Pripreme 81. gardijske bojne za oslobađanje Zapadne Slavonije počele su već u kasnu jesen 1994.godine izmiještanjem dijela snaga na Novogradiško područje i trajale su, može se reći do 05 i  30  sati u jutro 01. svibnja 1995.godine, kada otpočinje vojno-redarstvena operacija «Bljesak».

Dakle intenzivnim izviđanjima, i po 10-tak  kilometara u neprijateljsku dubinu, i provedbom svih drugih organizacijskih mjera i postupaka  81.gardijska bojna bila je potpuno spremna izvršiti svaku zadaću koja bi pred nju bila postavljena.

Poznavajući te činjenice nadređeno zapovjedništvo dodijelilo je 81. gardijskoj bojni smjer napada  koji je zbog konfiguracije terena bio vrlo zahtjevan..

To je u ovom slučaju bilo napredovanjem šumovitim brdsko-planinskim dijelom sa malo i slabo prohodnih komunikacija, zaprečenih minsko-eksplozivnim zaprekama, iza kojih je čekala dobro utvrđena-ukopana borbena linija.

U takovim zasigurno vrlo složenim uvjetima sa kojima je postrojba bila suočena većina poginulih pripadnika poginulo je od puščane vatre, kao što je i većina ranjenih pripadnika na isti način i ranjeno, dakle u borbi u neizbježnom žestokom  i neposrednom kontaktu s neprijateljem.

Sve to nije spriječilo pripadnike 81.gardijske bojne da zajedno s pripadnicima 3.gardijske brigade HV koji su im se tog jutra pridružili,  već oko podne  02. svibnja 1995.godine, prvi od postrojbi HV uđu u grad Okučane, što je tada zabilježila i HTV. Zanimljivo je također reći da su petnaest minuta poslije pristigli i pripadnici 1. gardijske brigade HV  i da njihov zapovjednik nije skrivao nezadovoljstvo što nije prvi ušao u Okučane. Dakle radilo se i o natjecateljskom duhu uz onaj visoki borbeni koji je tada vladao.

No sa probijanjem neprijateljske linije na zadanom smjeru napada  i ulaskom u grad Okučane vojno-redarstvena operacija «Bljesak» za pripadnike 81.gardijske bojne nije završena.

Naime na području Bijele Stijene iznad Pakraca došlo je  do koncentracije razbijenih neprijateljskih snaga, sastava oko 1500 pripadnika, koji vjerojatno od straha od zakona RH zbog počinjenih zločina nad civilnim pučanstvom, u kojima su do tada mnogi sudjelovali, odbijaju u pregovorima ponuđene vojničke uvjete predaje i vrše pripreme za proboj prema državnoj granici na rijeci Savi.

Dakle poradi tih novonastalih okolnosti a budući da je bilo za očekivati da proboj krene smjerom: Bijele Stijene-Okučani- Stara Gradiška, pred 81.gardijsku bojnu postavlja se nova zadaća a to je bilo stvaranje čvrste blokade na tom smjeru i helikopterski desant ¼ snaga u neprijateljsko zaleđe, gdje su se do tada nalazile relativno slabe pričuvne snage HV i MUP-a.

Ovakvim manevrom HV čiju okosnicu je činila 81.gardijska bojna neprijateljske snage su dovedene u strateški potpuno nepovoljnu situaciju te nakon nekoliko sati borbe  četvrtog svibnja  prihvaćaju bezuvjetnu predaju i time  završava ova brilijantna vojno-redarstvena operacija, koja je najavila slom ideje o velikoj Srbiji na teritoriju RH. Nažalost u vojno-redarstveno operaciji bljesak poginula su petorica pripadnika 81.gardijske bojne s područja bivše općine Virovitica i to:   NENAD SOČEC, MARIJAN  ŠTUKAR, NEBOJŠ BUHA, JOZO LIVAJA  I SLAVKO BIONDIĆ, dok je 21 pripadnik ranjen a i znatan je broj povrijeđen.  Ukupno je u Bljesku nažalost poginulo 42 pripadnika HV i MUP-a,  a ranjeno je 162 pripadnika. Tijekom operacije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju, ne želeći raketirati hrvatska sela i gradove. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe odnosno organizatora srpske pobune, Veljko Džakula.

 Nakon četverogodišnjeg djelovanja srbo-četničkih snaga objedinjenih u 18. Korpus tzv. vojske krajine iza njih su ostali  razrušeni gradovi Lipik i Pakrac, kao i mnoštvo  ostalih mjesta dok se na do tada okupiranom dijelu RH moglo gotovo odmah nastaviti normalno živjeti, što se i dogodilo jer su svi civili nakon predaje Hrvatskim snagama vraćeni svojim kućama.

No u  bijesu zbog poraza, u znak odmazde, Mile Martić je pred televizijskim kamerama zapovjedio napad na sve veće gradove u RH dalekometnim raketnim sustavima te   su pobunjenici 02. i 03. svibnja,  kazetnim bombama, iz VBR Orkan, napali civilne ciljeve u Zagrebu i Sisku, pri čemu je u Zagrebu  5 civilnih osoba poginulo a 203 su ranjene. Taj barbarski čin  naravno nije imao negativan utjecaj na human odnos Hrvatske vojske i policije  prema  srpskim civilima i vojnicima koji su se idućeg  4. svibnja počeli predavati u Pakracu, što je potvrdila i tadašnja promatračka misija UN-a.                                                        Uspostava hrvatske vlasti na oslobođenim teritorijima bila je brza i učinkovita i po profesionalnosti se bitno razlikovala od u ovom ratu uobičajenih ulazaka u područja sa “suprotnim” etničkim sastavom odnosno u ovom slučaju područje s kojeg su u četiri godine prognani gotovo svi Hrvati i ostali nesrbi.

Sve to samo je dodatno potvrdilo potrebu daljnjih vojnih djelovanja do konačnog oslobođenja RH i uspostave trajnijeg mira u ovom dijelu Europe.

Pripremio: umirovljeni bojnik Davor Špoljarić


Na današnjoj svečanosti u Okučanima sudjelovala je i delegacija ratnih pripadnika 81. gardijske bojne HV predvođena ratnim dozapovjednikom brigadirom Mićom Ključaninom. Pri tome valja naglasiti da su gotovo svi časnici iz delegacije i članovi HČZ-a Virovitica.