ŠTO IMA NOVO? – Stranica 46

VOJNO REDARSTVENA OPERACIJA „OTKOS 10″ – Trideset i prva obljetnica

od hczzu od 1. studenoga 2022.1. studenoga 2022. u HČZ GRADA VIROVITICE

VOJNO REDARSTVENA OPERACIJA „OTKOS 10″ – Trideset i prva obljetnica

Svim sudionicima ove prve i iznimno značajne vojno redarstvene operacije u Domovinskom ratu čestitamo trideset i prvu obljetnicu njene uspješne provedbe, a svim poginulim i umrlim sudionicima izražavamo vječnu hvalu i slavu.

Sumornog, hladnog i maglovitog jutra, 31.10.1991. godine, postrojbe HV i MUP-a RH, među kojima je glavna snaga bila 127. brigada HV iz Virovitice s pridodanom namjenskom satnijom Policijske stanice Virovitica i satnijom dragovoljaca iz Koprivnice, uz topničku potporu 19. mješovito protuoklopno topničkog diviziona HV iz Virovitice, krenule su u operaciju oslobađanje Bilogore i uspješno je okončale 04. studenog. No treba prije svega reći da do nje ne bi došlo da ranije nisu uspješno provedene akcije oslobađanja vojarni diljem Hrvatske pa tako i u Virovitici. U tom kontekstu posebno je važna i akcija oslobađanja bilogorskog sela Jasenaš, provedena 02. rujna 1991. godine jer je ona pokazala što Virovitičani mogu.

Stoga je tadašnji vojni vrh procijenio da se može i treba početi poduzimati protuofenzive, gdje je to moguće, kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno Slavonsko, na širem području Vukovara, gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga. Primarni cilj na prostoru Zapadne Slavonije bio je spriječiti spajanje bilogorskih pobunjenika, pripadnika tzv. 28. divizije sa snagama 5. korpusa tzv. JNA iz Banja Luke, koje su imale krajnji zajednički cilj, presjeći Podravsku magistralu i izbiti do rijeke Drave (Direktiva 1. Vojne oblasti JNA 5-tom Korpusu od 19.9.1991. godine.). Uzimajući u obzir sve spomenuto, za prvo protu-ofenzivno djelovanje odabrano je područje Bilogore. Operaciji je isplanirana u zapovjedništvu tadašnje Operativne zone Bjelovar i Zapovjednom mjestu u Grubišnom Polju te joj je dodijeljen kodni naziv „Otkos 10“.

Položeni vijenci uoči blagdana Svih svetih

od hczzu od 31. listopada 2022.31. listopada 2022. u HČZ SLAVONSKI BROD

Položeni vijenci uoči blagdana Svih svetih

Za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve rata položeni vijenci kod Središnjeg križa na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu.

Sl. Brod 31.10.2022. Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, danas su kod Središnjeg križa na Gradskom groblju položeni vijenci i upaljene svijeće u spomen na sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata kao i za sve preminule građane Slavonskog Broda. Misa zadušnica služit će se na Dušni dan, 2. studenog, u 09,00 sati na Gradskom groblju.

Današnjem polaganju vijenaca uoči blagdana Svih svetih prisustvovao je i Hrvatski časnički zbor Brodsko-posavske županije, a počast preminulima odali su i predstavnici Grada Broda, Btrodsko-posavske županije, Policijske uprave brodsko-posavske, Ministarstva hrvatskih branitelja te predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata.

Izvor; Mato Opačak

Komemoracije za poginule hrvatske branitelje kod spomen obilježja Trokut, Novska, 29. listopada 2022.

od hczzu od 31. listopada 2022.31. listopada 2022. u ČLANICE HČZ ZU

Komemoracije za poginule hrvatske branitelje kod spomen obilježja Trokut, Novska, 29. listopada 2022.

Komemoracija za 314 poginula hrvatska branitelja iz 17 postrojbi s područja Samobora, Svete Nedelje, Bjelovara, Dugog Sela, Novske, Križevaca, Koprivnice i Vrbovca, tradicionalno je održana ispred spomen obilježja Trokut kod Novske, 29. listopada ove godine. Na ovaj datum prije 31 godinu na novljanskoj bojišnici je pokrenuta prva oslobodilačka operacija za oslobađanje Republike Hrvatske „Orkan 91“. U toj operaciji koja je trajala do 3. siječnja 1992. oslobođeno je oko 2200 prostornih kilometara hrvatskog državnog teritorija.

Komemoracija u kojoj se sudjelovala brojna državna izaslanstva, zatim izaslanstva županija i gradova čiji su branitelji sudjelovali na ovoj i drugim bojišnicama te udruga proisteklim iz Domovinskog rata započela je polaganjem vijenaca i lampiona ispred spomen obilježja kod spomen obilježja. U komemoraciji su sudjelovala izaslanstva udruga Hrvatskog časničkog zbora iz Novske, Jasenovca i Lipovljana, Pakraca i Lipika, Koprivnice, Križevaca i Svetog Petra Orehovca, Samobora i svete Nedelje i Vrbovca. Udruge HČZ-a iz Koprivnice i Vrbovca su za učenike svojih osnovnih škola organizirale predavanja na teme vezane uz Domovinski rat te posjet učenika i nastavnika komemoraciji kod spomen obilježja Trokut.

Nakon središnje komemoracije, svaka od udruga organizirala je i posjete mjestima pogibije i spomen obilježjima pripadnika svojih postrojbi na širem novljansko-lipičkom području gdje su još jednom zapalili svijeće i položili vijence za svoje poginule suborce. U ime predsjednika HČZ-ZU aktivnostima je nazočio glavni tajnik HČZ-ZU Branko Gačak.

Nakon navedenih aktivnosti kod spomen obilježja Trokut, organizirane su i druge aktivnosti u gradovima i općinama u kojima djeluju naše udruge kojima se povodom Dana mrtvih prisjećamo svih naših poginulih i umrlih branitelja.

Tekst i fotografije: Branko Gačak

U Slatini predstavljen znanstveni zbornik radova Domaćeg interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa ”Podravska Slatina u Domovinskom ratu”

od hczzu od 29. listopada 2022.29. listopada 2022. u HČZ GRADA SLATINE

U Slatini predstavljen znanstveni zbornik radova Domaćeg interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa ”Podravska Slatina u Domovinskom ratu”

Slatina, 28. listopada 2022.

Na današnji dan 1991. godine iz 64. samostalnog bataljuna ustrojena je 136. slatinska brigada Hrvatske vojske ”R”. Povodom obilježavanja 31. obljetnice ustrojavanja 136. slatinske brigade jučer (četvrtak) je u Hrvatskom domu u Slatini predstavljen znanstveni zbornik radova Domaćeg interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa ”Podravska Slatina u Domovinskom ratu”.

Nakon intoniranja hrvatske himne i odavanja počasti svim poginulim, preminulim i nestalim hrvatskim braniteljima minutom šutnje, moderator predstavljanja znanstvenog zbornika povjesničar Mihael Puljić je u ime organizatora pozdravio nazočne, među kojima su bili potpredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Davor Špoljarić, predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja Anto Krišto, sudac Ustavnog suda RH Mato Arlović, general Hrvatske vojske i predsjednik UDVDR RH Slavko Barić, general Hrvatske vojske i predsjednik Uprave JANAF-a Stjepan Adanić, brigadni general HV u miru i prvi ratni zapovjednik 136. slatinske brigade Josip Černi, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora grada Slatine Vlado Međumurac, gradonačelnik Slatine Denis Ostrošić i njegov zamjenik Ilija Nikolić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Slatine Tomo Tomić, ratni zamjenik načelnika PP Slatina, a kasnije i načelnik PU VPŽ Đuro Matovina, voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku Miljenko Brekalo, predstavnici braniteljskih i ostalih udruga, te gradskih institucija.

Budući da je ujedno obilježena i 30. obljetnica djelovanja Časničkog zbora grada Slatine, na samom početku je prikazan videokolaž arhivskog gradiva jedne od najvažnijih i prvih zadaća toga tijela, a koji je pripremio mladi povjesničar Dino Mataz, poznati autor većeg broja dokumentarnih filmova i knjige ”Nad Papukom nebo proplakalo” s tematikom Domovinskog rata. Tako su se nazočni mogli prisjetiti, odnosno upoznati s raščlambom vojnih djelovanja u sklopu operacije Papuk 91., te prvim taktičko-tehničkim zborom u Hrvatskoj koji su u svibnju 1992. godine organizirali Hrvatski časnički zbor grada Slatine u suradnji sa 136. brigadom te Operativnom zonom Osijek.

Nakon prezentacije sve nazočne pozdravio je brigadni general HV u miru i prvi ratni zapovjednik 136. slatinske brigade Josip Černi.

– Ovaj je zbornik nastao u suradnji s Hrvatskim časničkim zborom Grada Slatine i istaknutim ljudima koji su 1991. godine na sebe prihvaćali velike odgovornosti kako u gospodarstvenom tako i u svakom drugom pogledu, a s ciljem da ocrta jednu sliku hrabrog čovjeka slatinskog kraja koji je na sebe preuzeo takve teške zadaće u obrambenim, a potom i u napadnim aktivnostima tijekom oslobađanja ovih prostora od neprijatelja. Ova knjiga je uvertira u izradu monografije koju planiramo izdati za dvije godine čime će biti završen ciklus radova koji će prikazati sliku ratnika i bojišnice koju su slatinski branitelji, kao dragovoljci i kao pripadnici 136. brigade dali slatinskom kraju, Virovitičko-podravskoj županiji i domovini Hrvatskoj – istaknuo je Černi.

S nekoliko riječi obratio se i gradonačelnik Grada Slatine Denis Ostrošić zaželjevši svima dobrodošlicu.

Znanstveni zbornik radova ”Podravska Slatina u Domovinskome ratu” predstavio glavni urednik, znanstveni savjetnik i Miljenko Brekalo, voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku. U svom je obraćanju naglasio kako je ovaj zbornik produkt zajedničkog rada Hrvatskog časničkog zbora, Grada Slatine i Instituta Ivo Pilar, a nastao je u sklopu znanstvenog skupa održanog u Slatini 12. prosinca 2019. godine, te je zbog okolnosti uzrokovanih koronavirusom izišao tek ove godine.

– Zbornik se sastoji od 16 radova koji su prošli recenzijski postupak, odnosno znanstvenu evaluaciju te na interdisciplinaran način razmatraju Domovinski rat na slatinskom području koje je na neki način bilo zapostavljeno u Hrvatskoj modernoj povijesti s obzirom na svoj doprinos u Domovinskom ratu. Slatina je bila jedina žila kucavica iz pravca zapada prema istoku, odnosno Osijeku i drugim gradovima. Hrvatska je ovdje trebala biti amputirana, planirali su presjeći Podravsku magistralu i prugu, a Višnjica bi postala slatinska Ovčara. Stoga smo ovim zbornikom radova nastojali ispraviti nepravdu koja je, uvjetno rečeno, nanesena slatinskom području te njegovu ratnu situaciju prikazati slatinskoj i široj javnosti – rekao je Brekalo.

Radovi koji se nalaze u zborniku potpisuju: Mato Arlović, Ladislav Bognar, Miljenko Brekalo, Mate Buntić, Josip Černi, Krešimir Fučkar, Antonija Huljev, Ivan Levar, Anamarija Lukić, Natko Martinić Jerčić, Đuro Matovina, Vlado Međumurac, Ivica Musić, Petar Nedić, Damir Novotny, Radenko Pavić, Zvjezdana Penava Brekalo, Martin Starčević, Ivica Šola, Dragica Šuvak i Zorica Varga.

(www.icv.hr, adf, mf, foto: D. Fišli)

EVOLUCIJA RUSKE STRATEGIJE PREMA UKRAJINI

od hczzu od 26. listopada 2022.12. prosinca 2022. u RUSIJA - UKRAJINA

EVOLUCIJA RUSKE STRATEGIJE PREMA UKRAJINI

Od strane budućih povjesničara Narančasta revolucija iz 2004., val uličnih prosvjeda koji je potaknuo uspon prozapadne vlade u Kijevu, će se vjerojatno pamtiti kao prva epizoda u drami koja će na kraju dovesti do sadašnjeg Ukrajinskog rata. Ovu prekretnicu Zapad je s entuzijazmom podržao kao značajnu ideološku pobjedu liberalne demokracije i ‒ iznad svega ‒ kao geopolitičku prekretnicu u napredovanju NATO-a i EU-a prema istoku. Udarni valovi Narančaste revolucije su se itekako snažno osjetili u Kremlju. Do tada su Boris Jeljcin i njegov nasljednik Vladimir Putin tražili neku vrstu prilagodbe u odnosima sa Zapadom. Moskva je čak nudila koketne poteze NATO-u, jednostrane diplomatske ustupke, pa čak i podršku američkoj vojnoj intervenciji u Afganistanu. Takve su geste u Washingtonu i Bruxellesu doživjeli kao znak slabosti jer je prevladalo mišljenje da je, u posthladnoratovskoj eri, Rusija brzo gubila na važnosti, tako da je neopravdano zanemarivano ono što ima za reći ili ono što želi. S obzirom na to da je Rusija bila samo sjena impresivne moći koju je nekoć držao Sovjetski Savez, Moskva se više nije shvaćala ozbiljno čak ni na najvišim razinama odlučivanja.

Sa Narančastom su revolucijom Vladimir Putin i njegovo okruženje, u kojem je uvijek bila istaknuta prisutnost bivših kolega iz KGB, doživjeli grubo buđenje. Iz njihove perspektive, Naračasta revolucija je bila operacija koju su osmislile CIA i nevladine organizacije financirane od strane State Departmenta, sa ciljem agresivnog opkoljavanja Rusije. Po mišljenju Moskve NATO još uvijek ne pokazuje želju da osvoji Rusiju (kao Napoleon ili Hitler), međutim, takve namjere bi se, pod odgovarajućim okolnostima, mogle pojaviti u doglednoj budućnosti. Bili su uvjereni da kraj Hladnog rata nije ugasio valjanost geopolitičkih teorija Sir Halforda Mackindera o potrebi pomorskih sila s rubnog polumjeseca da kontroliraju najvažnija područja takozvanog euroazijskog ‘heartlanda’.

Na Münchenskoj konferenciji o sigurnosnoj politici 2007. predsjednik Putin je održao govor u kojem je otvoreno okarakterizirao neokonzervativni križarski rat za nametanje unipolarnog svijeta ‒ a posebno širenje NATO-a u istočnoj Europi ‒ opasnim za stabilnost unutar međunarodnog sustava. Prema Putinu to širenje bi moglo povećati vjerojatnost sukoba, umanjiti međusobno razumijevanje među velikim silama i potaknuti vojne napetosti. Putinove izjave su u to vrijeme uglavnom odbacivane i zanemarivane. Danas, gledajući unatrag, zvuče kao upozorenje na ono što se dešava ovih dana. Tek je šačica zapadnih geopolitičkih stručnjaka (George Kennan, Henry Kissinger, Kenneth Waltz i John Mearsheimer) izrazila zabrinutost o mogućoj nepromišljenosti pokušaja da se Rusija satjera u ćošak, no njihova su mišljenja bila iznimka, a ne pravilo.

Prema tim malobrojnim geopolitičkim stručnjacima materijalizacija snažne ruske reakcije je samo pitanje vremena jer bez Ukrajine pod svojom suverenošću, Rusija će zauvijek biti uhvaćena u neugodnom obrambenom položaju s malom strateškom dubinom u slučaju konvencionalnih napada ili nuklearnih udara. Nadalje, uključivanje Ukrajine u NATO i EU ostavilja Rusiju otuđenom, izoliranom i ranjivom. Rusi su odmah mobilizirali svoje političke opunomoćenike i sve resurse koji su im bili na raspolaganju u Ukrajini kako bi tamošnje prorusko vodstvo moglo preuzeti vlast što je prije moguće. Osim toga, Rusi su se počeli otvoreno suprotstavljati vanjskopolitičkoj agendi Washingtona na Kavkazu, središnjoj Aziji, Levantu, Africi, pa čak i na američkoj hemisferi. Na kraju su uspjeli okrenuti situaciju u Ukrajini u svoju korist izborom Viktora Janukoviča no njihova je pobjeda bila kratkog vijeka. Pokret Euromajdan 2014. svrgnuo je Janukovičevu vladu i zamijenio je prozapadnim režimom. Predvidljivo, takav se neuspjeh pretvorio u košmarnu egzistencijalnu krizu za Kremlj. Gledajući unatrag, strategija Moskve razvila se u tri faze kako bi se suočila s dinamikom promjena:

Faza 1: Rastući pritisak

Nakon Euromaidana, Rusija je pokrenula kampanju hibridnog ratovanja protiv Ukrajine. Prije svega, to je uključivalo upotrebu sile ‒ kao što se pokazalo u izravnoj aneksiji Krimskog poluotoka i otvorenoj potpori proruskim separatističkim milicijama u Donbasu ‒ sa svrhom kompromitiranja teritorijalnog integriteta Ukrajine i sijanja određenog stupnja kaosa tako da Ukrajina ne bi mogla biti apsorbirana od strane zapadnih struktura u skoroj budućnosti, kao i podsjetiti Kijev da se ruski interesi ne mogu zanemariti. Nadalje, također je sadržavao nekonvencionalne metode poput ekonomskog pritiska, pokazivanje vojnih mišića, vjerski utjecaj, širenje propagande, mobilizaciju ruskih političkih pipaka u Ukrajini i ‘aktivne mjere’ kao što su agitacija i tajni pokušaji poticanja državnog udara . To je ujedno i geopolitička pozadina u kojoj se mora razumjeti razvoj infrastrukturnih projekata za opskrbu ruskog prirodnog plina europskih zemalja putem plinovoda koji zaobilaze Ukrajinu. Iako je ovaj postupak uspio zakomplicirati pristupanje Ukrajine NATO-u, nije umanjio spremnost Kijeva da se pridruži Atlantskom savezu. U konačnici navedena strategija nije uspjela postići povoljnu promjenu režima.

Faza 2: Ultimatum

Godine 2021. bili smo svjedoci goleme koncentracije ruskih trupa, vojnih platformi i oružja u neposrednoj blizini ukrajinske granice. Rusi se nisu niti potrudili svoje poteze držati u tajnosti, i mnogi su ih protumačili kao znak skorog napada. Međutim, takva upadljivost nije imala previše smisla ako je u pitanju samo napad velikih razmjera jer se tako žrtvuje element iznenađenja. Posve je logično da je smisao navedenih priprema bio otvoreni pritisak, vjerodostojna prijetnja ili ultimatum. Zapravo, uz otvoreno gomilanje vojske na granici Moskva je formulirala niz zahtjeva: jamstvo da se više nijedna država s postsovjetskog prostora nikada neće pridružiti NATO-u ili biti domaćin vojnih aktivnosti koje poduzima transatlantski savez, povlačenje ofenzivnog naoružanja iz susjednih europskih zemalja, uklanjanje NATO vojne infrastruktur postavljene u Istočnoj Europi od 1997., te niz ograničenja vezanih uz nuklearno oružje i balističke projektile.

Uzimajući u obzir maksimalistički karakter tih zahtjeva, SAD i NATO ih realno nisu mogli ispuniti. Međutim, iskazani interes Kremlja za održavanjem bilateralnih pregovora sa Sjedinjenim Državama u Ženevi ukazao je na to da Rusi smatraju da bi se možda moglo doći do rješenja koje bi u obzir uzelo zabrinutosti Moskve a koje bi moglo biti prihvatljivo. Ono što su Rusi tražili je u stvari revizija posthladnoratovskog globalnog poretka i strukturalni redizajn europske sigurnosne arhitekture. Sve to pokazuje da Moskva žarko želi da se je tretira kao veliku silu koja zaslužuje da je kao takvu priznaju Washington i Bruxelles, ali i kao regionalnog hegemona čija se sfera utjecaja – posebno u Ukrajini – mora poštivati u multipolarnom svijetu. Unatoč tome, Moskvi je nedostajalo snage ili kritične mase potrebne da primora Washington ili uvjeri NATO na dobrovoljno odricanje od mnogih pozicija stečenih posljednjih desetljeća. Nitko se toga ne bi odrekao bez borbe a Rusi ne samo da nisu imali prednost, već nisu ni bili u poziciji da išta nametnu. Stoga su Ruski potezi na Zapadu viđeni kao čin ucjene koji je trebao opravdati invaziju koja bi se ionako dogodila. Ovaj je ultimatum vjerojatno bio posljednja karta s kojom su Rusi mogli igrati i, nakon što se pokazala njegova neučinkovitost, ponestalo im je opcija, a ponestalo im je i vremena. Jedina mogućnost da Kremlj dobije ono što želi u Ukrajini bila je čista sila. Pokretanje invazije je sigurno bila teška odluka za Kremlj mada, s druge strane, učenja mislilaca poput Sun Tzua i Machiavellija naglašavaju da, kako bi se obavile važne stvari, čovjek mora biti spreman hodati opasnim putem koji može dovesti do svjetovne slave ili potpune propasti. Doista, državništvo često može biti smrtonosan posao.

Faza 3: Invazija

Dana 24. veljače 2022. Rusija je pokrenula “specijalnu vojnu operaciju”, eufemizam kojim se naziva agresija na Ukrajinu. Da bi se pokorila Ukrajina upotrebljena je sila neviđenih razmjera u posljednjim desetljećima europske povijesti. Isprva se činilo da je cilj vojne intervencije: svrgnuti ukrajinsku vladu kako bi je zamijenio proruski režim, vraćanje Kijeva u stratešku orbitu Moskve kao satelita, uništenje ukrajinskih oružanih snaga i nacionalističkih militantih skupina(pukovnija Azov) te pokretanje diplomatske krize koja bi razotkrila slabu unutarnju kohezju NATO-a. Međutim, sada je slika jasnija. Ruska završnica daleko nadilazi promjenu režima kroz ‘šok i strahopoštovanje,’ Blitzkrieg ili izdvojene kopne napade. Činjenice na terenu snažno upućuju na to da je ono što Moskva želi postići snažnom silom je potpuno razbijanje Ukrajine kao funkcionalne nacionalne države, po cijenu da cijeli pothvat traje mjesecima ili pak godinama. Na takav strateški cilj ukazuje: uništavanje infrastrukture, eliminacija industrije, napadi koji su za cilj imali kulturne znamenitosti, poticanje masovnog egzodusa Ukrajinaca i demoralizaciji preostalog ukrajinskog stanovništva. Te su radnje također usklađene sa sustavnim retoričkim poricanjem legitimne ukrajinske državnosti. Nadalje, ruska gruba upotreba projekcije vojne moći – uglavnom zračni napadi, topništvo i pješaštvo u okruživanju i opsadi ključnih položaja – značajka je, a ne greška. Nasuprot tome, zveckanje nuklearnim oružjem i ispaljivanje hipersoničnih projektila za uništavanje zgrada na spektakularan način , nisu usmjerene na Ukrajinu per se nego su mjere osmišljene da podsjete Zapad da bi izravna vojna intervencija u ime Ukrajine izazvala Armagedon.

Mnogim suvremenim promatračima ovo bi moglo zvučati teško shvatljivo ili čak zbunjujuće. Međutim, kroz povijest postoje presedani koji mogu pružiti jasnije razumijevanje postupaka Kremlja u Ukrajinskom ratu i Ruskog razaranja Ukrajine. Na primjer, nakon nekoliko dramatičnih sukoba, ishod Punskih ratova bio je uništenje Kartage od strane rimskih snaga. Nakon krvave opsade u kojoj je sama Kartaga sravnjena s zemljom i mnogi njeni stanovnici pobijeni, preživjeli su prodani u ropstvo, a teritorij koji su prethodno držali Kartažani u Magrebu pripojen je Rimu. Ova je pobjeda potaknula neosporan uspon Rima kao najveće sile mediteranskog svijeta, položaj koji je držao stoljećima. Nadalje, drevno srednjoazijsko kraljevstvo Khwarezm doslovno je pretvorio u ruševine od strane Džingis-kana u nesrazmjernoj odmazdi za pogubljenje mongolskih diplomatskih izaslanika. Uništenje Khwarezma bilo je toliko sveobuhvatno, a razmjer krvoprolića je toliko zapanjujući da je, osim profesionalnih povjesničara, malo tko uopće toga svjestan.

S druge strane, nakon poraza nacističke Njemačke, takozvani “Morgenthauov plan” ‒ koji je formulirao Henry Morgenthau Jr., američki ministar financija ‒ razmatrao je namjernu demilitarizaciju Njemačke, njezino teritorijalno komadanje, raspršivanje lokalnog stanovništva , i uklanjanje njemačkih industrijskih kapaciteta tako da bi se gospodarstvo te zemlje svelo na agrar. Iako je u početku plan dobio sitnu potporu, nije proveden jer je Washington shvatio da bi prosperitetna, reindustrijalizirana i snažna Zapadna Njemačka bila daleko korisnija kao bedem – a možda čak i potencijalni predvodnik – protiv bloka na čelu sa Sovjetskim Savezom.

Navedeni primjeri pokazuju da ruski put u Ukrajini nije nimalo inovativan. Uostalom, rusko strateško razmišljanje svesrdno prihvaća klasično makijavelističko načelo da je bolje da te se plaše nego da te vole ako već ne može biti oboje. Stoga je trenutna strategija Kremlja nedvojbeno nemilosrdna i riskantna, ali nije nužno iracionalna.

Zapravo, vjerojatno služi u više svrha:

Kažnjavanje Ukrajine jer je odabrala prozapadni put, što je povijesno ‘zastranjenje’ koje Rusija smatra neoprostivim.
Slanje snažne dvostruke poruke drugim postsovjetskim državama: nije mudro petljati se s Rusijom i očekivati da ćete proći nekažnjeno i sad vidite koliko zapadna sigurnosna jamstva vrijede.
Odustajanje od širenja i prisutnosti NATO-a – bilo formalne ili neformalne – u zemljama koje su tradicionalno pripadale ruskoj sferi utjecaja.
Pobrinuti se da Ukrajina ne može predstavljati značajnu prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti u narednim desetljećima, posebno budući da Rusija doživljava ozbiljan demografski pad.

Zasad je nepoznato koliko su daleko Rusi spremni ići, posebno uzevši u obzir dostupnost resursa, unutarnju političku dinamiku, taktičke neuspjehe i očitu logističku neučinkovitost ruskih trupa. Isprva se činilo da žele zauzeti Kijev i možda čak pokušati stvoriti izravan koridor za dolazak do Moldavije, ali preusmjeravanje njihovih napora na istok i južnu obalu ukazuje da su ta područja ciljana jer su strateški značajna , osobito ako se podjela Ukrajine ili čak izravna aneksija njenih djelova smatraju pogodnim za ruske nacionalne interese. Štoviše, obje bi mogućnosti mogle koegzistirati. Prerano je reći, ali mogućnost koju vrijedi uzeti u obzir je uključivanje Donbasa u užu Rusku Federaciju i usporedna uspostava ‘Novorosije’ kao nove države slične Kosovu, Abhaziji ili Južnoj Osetiji.

ez tih teritorija, ono što je ostalo od Ukrajine bilo bi nešto više od neobranjive i ekonomski oslabljene državice bez budućnosti. Štoviše, Rusi ne bi ni trebali sve to osvajati. Uostalom, troškovi pokušaja zauzimanja i okupacije Zapadne Ukrajine ‒ područja čije je stanovništvo generacijama dugo gajilo rusofobne stavove ‒ bili bi veći od koristi, budući da bi to vjerojatno dovelo do dugotrajnog rata i gadnog krvoprolića. Ako Rusi doista presjeku Ukrajinu, zbog svoje povijesne pozadine i sociokulturnog profila te kao rezultat kaosa koji je uslijedio, Galiciju bi vjerojatno progutala Poljska, dok bi Zakarpatje hipotetski bilo anektirano od strane Mađarske. Ako Rusija uspije uspostaviti suverenitet nad područjem istočno od rijeke Dnjepar, Kremlju ne bi smetao takav razvoj događaja. Iako bi ovo bilo veoma korisno za pojedinačne nacionalne interese Varšave i Budimpešte, smatra se da bi teritorijalna rekonfiguracija posijala neslogu unutar EU-a i NATO. Materijalizacija ovog scenarija pružila bi dragocjenu priliku za preformuliranje europske sigurnosne arhitekture, a to bi bio proces u kojem bi se glas Rusije čuo na ovaj ili onaj način.

Na temelju koncepta ‘konstruktivnog uništenja’, Rusija bi tada mogla preurediti dijelove Ukrajine pod svojom kontrolom u skladu sa svojim vojnim, geopolitičkim, strateškim, gospodarskim i demografskim interesima. Možda je ono što Moskva ima na umu političko uređenje koje nalikuje Bjelorusiji; tj. snažno rusificiranu državu blisko povezanu s Kremljom u svim značajnim aspektima. Isto tako, mogao bi se transformirati i u obrambeni tampon i u prednji položaj kako bi se zapadne snage držale podalje. Ta bi se tvorevina mogla integrirati u regionalne institucionalne okvire pod kontrolom Moskve, poput Euroazijske ekonomske unije i Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti. Štoviše, Rusi bi mogli iskoristiti interes Pekinga za ključne transnacionalne koridore koji jačaju geoekonomsku međupovezanost s Europom kao bitne sastavnice Inicijative Pojas i put kako bi se ponovno izgradila Ukrajina – ili što ako ostane od nje, u svakom slučaju – na način koji je koristan za Euroazijska osovina kontinentalnih sila. Uzimajući u obzir svoje industrijske i poljoprivredne komparativne prednosti, obilje prirodnih resursa i povlašteni položaj za logistiku i trgovinu, Ukrajina bi svakako bila primamljiva nagrada za Kinu. Kao izvanredan presedan, mora se imati na umu da je industrijski park Great Stone, smješten u Bjelorusiji i razvijen zahvaljujući kineskom kapitalu i aktivnom uključivanju velikih kineskih tvrtki, jedan od najvažnijih visokotehnoloških investicijskih projekata u Europi.

Zaključak

Ruska strategija prema Ukrajini prilagođena je na svestran i fleksibilan način kako bi odgovorila na promjenjive okolnosti tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Postepena priroda moskovskog pristupa od relativno suptilnih mjera do otvorene upotrebe vojne sile znak je očaja, ali također pokazuje da Kremlj vjeruje da se s tim povezane rizike i troškove isplati preuzeti jer je za Rusiju to vitalno pitanje nacionalne sigurnosti. Međutim, provedba strategije ne jamči da će željeni rezultati biti uspješno postignuti. Uostalom, rat je opasno kockanje i kada se ispale prvi pucnji, ne može se reći kako će se stvari odvijati. Nijedan plan ne ostaje nepromijenjen nakon što je ispaljen prvi hitac. Dostupni resursi možda neće biti dostatni za postizanje željenih rezultata, a očekivani ciljevi možda neće biti realno ostvarivi u izvorno planiranom vremenskom okviru. Posljedice neuspjeha mogu biti puno neurednije od očekivanih. Štoviše, Ukrajinski rat iznimno je složen sukob koji se vodi na mnogim bojnim poljima koja se preklapaju. Konačno, postoje deseci stvari koje bi mogle poći po zlu, a izgledi za pogrešne procjene, eskalacije i nesreće povećavaju i neizvjesnost i opasnost rata.

Nadalje, čak i ako Rusi uspiju pobijediti, to ne znači da će se sukob smiriti. Eventualni trijumf bi ih potaknuo da preispitaju status quo u drugim spornim žarištima kao što su Baltik, Moldavija ili Poljska, u nastojanju da potaknu svoj revizionistički program nasilnim pokušajima preokreta nepovoljne ravnoteže snaga koja je nastala nakon hladnog rata. Drugim riječima, tenzije se ne bi smanjile. Atlanske pomorske sile – uglavnom SAD i UK – svjesne su toga, zbog čega ulažu mnogo resursa kako bi osigurale da ta Rusija iskrvari u Ukrajini dok ne implodira. U najmanju ruku, moraju se pobrinuti da Ruska pirova pobjeda dođe s previsokim troškovima, čak i ako to znači da je Ukrajina doslovno uništena u tom procesu. Za Washington i London imperativ je potkopati rusku geopolitičku projekciju prije nego što razvije neku vrstu partnerstva s Njemačkom, a korištenje Ukrajine kao topovskog mesa protiv Rusije praktičan je način da se to dogodi bez izravnog sukoba sa samim Rusima. Sve što trebaju učiniti je podržati Kijev izdašnim zalihama obavještajnih podataka, oružja, diplomatske potpore i novca.

Unatoč tome, ako Rusi dožive strateški poraz i Ukrajina doista postane groblje njihovih obnovljenih imperijalnih ambicija, to bi izazvalo unutarnju borbu za moć u Moskvi i pokrenulo lančanu reakciju koja bi mogla dovesti do uklanjanja Vladimira Putina, ali , suprotno onome što zapadni liberali priželjkuju, i ruska povijest i Realpolitik pokazuju da bi ga vjerojatno zamijenio još čvršći jastreb (a u Moskvi nema manjka tvrdolinijaša), da ne spominjemo da bi revanšistički osjećaji među običnim Rusima porasli do nebeskih razmjera. Još gore, balkanizacija Rusije – zemlje s najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu – otvorila bi Pandorinu kutiju donoseći otrovnu količinu neizvjesnosti. Stoga je i ovaj scenarij problematičan.

Ovako ili onako, međusobno neprijateljstvo neće jenjati jer postoje nespojivi geopolitički interesi i obje strane podižu uloge. U skladu sa svjetonazorom realističke intelektualne tradicije, jedini način da se spriječi da sukob izmakne kontroli prije nego što bude prekasno bio bi postići dogovoreno rješenje. Takva alternativa ne bi dovela do vječnog mira, ali bi, u nesavršenom svijetu, mogla pružiti funkcionalni okvir za upravljanje suparništvima tako da može postojati razuman stupanj stabilnosti, rješenje kojem bi kontinentalnoeuropski teškaši poput Francuske i Njemačke mogli biti skloni. Rusija bi morala ograničiti agresivnost svoje strategije i ublažiti svoje ambicije u zamjenu za pouzdana jamstva, a zauzvrat bi Zapad morao učiniti ustupke i prihvatiti, na temelju trezvenog i nepristranog razumijevanja geopolitičke stvarnosti, Rusiju kao respektabilnu silu. Ipak, racionalno i kompromisno rješenje čini se nedostižnim, barem zasad. Sve dok se stavovi ne promijene, jaki će činiti ono što mogu, a slabi će patiti koliko moraju, kao što je Tukidid prije mnogo stoljeća napisao o surovoj prirodi rata

Preveo i priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini

Autor: Jose Miguel Alonso-Trabanco , https://www.geopoliticalmonitor.com/the-evolution-of-russias-ukraine-strategy/

U Virovitici se po drugi puta održava SŠNIDOR – najveće natjecanje hrvatskih branitelja, invalida Domovinskog rata, 22. listopad 2022.

od hczzu od 26. listopada 2022.26. listopada 2022. u DOMOVINSKI RAT, INFO

U Virovitici se po drugi puta održava SŠNIDOR – najveće natjecanje hrvatskih branitelja, invalida Domovinskog rata,
22. listopad 2022.

Zajednica županijskih zajednica, udruga i članova hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske, na čelu s predsjednikom Josipom Đakićem, a pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te pokroviteljstvom župana VPŽ Igora Androvića i gradonačelnika Virovitice Ivice Kirina, danas (subota) je u Virovitici organizirala 26. Svehrvatsko športsko natjecanje invalida Domovinskog rata.

Na natjecanju koje je započelo u prijepodnevnim satima sudjeluju branitelji iz 20 hrvatskih županija i Grada Zagreba u 9 disciplina: boćanju, kuglanju, elektronskom pikadu, šahu, stolnom tenisu, streljaštvu, utrci u invalidskim kolicima, ribolovu i stolnom tenisu.

Uoči početka natjecanja, na Gradskom groblju u Virovitici odana je počast svim poginulim i preminulim braniteljima.

Prigodom otvaranja natjecanja, glavni organizator i domaćin ovog natjecanja, predsjednik HVIDR-e RH, saborski zastupnik Josip Đakić istaknuo je značaj ovog najvećeg braniteljskog natjecanja u Republici Hrvatskoj.

-Okupili smo se ovdje da nastavimo s jednom od naših najvećih aktivnosti koje psihofizički osnažuju sve natjecatelje, članove HVIDR-i iz svih županija Lijepe naše – rekao je na početku svog izlaganja Josip Đakić.

-Osim toga, naši natjecatelji ostvaruju značajne rezultate na paraolimpijskim natjecanjima diljem Hrvatske i svijeta. Vjerujem da ste danas kao i tijekom Domovinskog rata spremni služiti svom narodu i svojoj organizaciji, te da u zajedništvu i slozi želite postići najbolje rezultate. Naše igre održavaju se već 26 godina i bit će i dalje naš fokus događanja uz još tri programa koja u tijeku godine odrađujemo. Sve vas još jednom pozdravljam i želim vam dobro raspoloženje, dobre rezultate, da se ugodno provedete u Virovitici i da se sretno vratite svojim kućama – zaključio je Đakić.

Riječima dobrodošlice pridružio se i gradonačelnik Ivica Kirin istaknuvši ponos što je Virovitica po drugi puta domaćin ovog velikog natjecanja.

-Zahvaljujem se svim hrvatskim braniteljima na dolasku u naš grad koji nikada ne bi bio ovakav kakav je danas da nije bilo upravo vas, najhrabrijih ljudi u vremenima kada je trebalo obraniti Hrvatsku. Nikada to nećemo zaboraviti, a događaji poput ovog danas prilika su da vam i osobno zahvalimo za sve ono dobro što ste učinili za Hrvatsku – rekao je prilikom otvaranja natjecanja Ivica Kirin

Župan VPŽ Igor Andrović također je svim braniteljima iskazao zahvalu na dolasku i poželio im uspjeh u natjecanju.

-Pozdravljam sve vas koji ste svojom hrabrošću i žrtvom obranili našu Hrvatsku i ispisali najslavnije stranice povijesti Lijepe naše. Iako ranjeni u ratu, ovim činom i ovakvim natjecanjima pokazujete da i dalje imate viteško i sportsko srce spremno za borilište, druženje i vjerujem da upravo ove vaše igre pokazuju da ste i nakon Domovinskog rata zajedno – rekao je tom prigodom župan Andrović.

Sve nazočne pozdravio je i izaslanik ministra obrane RH, brigadni general Perica Turalija istaknuvši pritom branitelje i njihov značaj u Domovinskom ratu.

-Vi ste bili najveća snaga Hrvatske onda kada je to najviše trebalo. Vi ste svojim djelovanjem, svojim htijenjem i žrtvovanjem dali najveći doprinos slobodi Lijepe naše. Zadužili ste sve nas i naše naraštaje koji su u vama imali svoje zaštitnike i uzore sada i u budućnosti – napomenuo je Perica Turalija.

Izaslanica potpredsjednika Vlade RH i ministra Unutarnjih poslova RH, državna tajnica MUP-a RH Irena Petrijevčanin prenijela je tom prigodom pozdrav od svih policajaca, zaposlenika i umirovljenoika MUP-a koji su sudjelovali u borbama u Domovinskom ratu.

-Prenosim vam ove pozdrave s nadom da ćete i dalje djelovati u miru onom snagom kojom ste djelovali i u ratu. Želim vam i dalje dobro zajedništvo, jer to je jedan od najvećih faktora uspješnog djelovanja, ali i individualnog života svakog branitealj – napomenula je Irena Petrijevčanin.

Na kraju se svima obratio i svečano otvorio ove igre osobni izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, te izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Špiro Janović.

-Puno ste propatili i puno ste za ovu zemlju dali. Ova država je utemeljena na vašoj krvi i na vašim suzama. Red je da i vi uživate u onom što ste stvorili, da budete sretni i da budete zajedno. Držim da je ovakvo natjecanje jedan od najboljih oblika da se sve to i ostvari – rekao je otvorivši 26. SŠNIDOR.

Na koncu svečanosti otvorenja fra Bernard Barbarić, gvardijan Župe Sv. Roka Virovitica, blagoslovio je natjecatelje i sve sudionike igara. Otvorenju su nazočili i državna tajnica Sanja Bošnjak, predsjednik Županijske skupštine VPŽ Dinko Begović, general-pukovnik Slavko Barić…

Potom su započele sportske igre, a svečano zatvaranje natjecanja, odnosno dodjela pehara i medalja najboljim sportašima, predviđena je večeras u 20 sati.

(www.icv.hr, bs, foto: M. Rođak, K. Toplak)

Obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“

od hczzu od 22. listopada 2022.24. listopada 2022. u 128.br.HV "Sveti Vid", HČZ RH-ZU, HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR PRIMORJA

Obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“

Polaganjem vijenaca, svetom misom i prigodnom svečanošću obilježena je 31. obljetnica ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“.

Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na Delti, kojem su se pridružila i delegacija Grada Rijeke te Primorsko- goranske županije. Nakon toga je u Katedrali sv. Vida služena misa zadušnica.

Prigodna svečanost u povodu 31. obljetnice ustrojavanja i nastanka 128. brigade HV-a „Sveti Vid“ Rijeka održana je HKD-u na Sušaku, gdje su se prisutnima obratili Ivan Lerga, pričuvni bojnik, dugogodišnji zapovjednik II. bojne i predsjednik Udruge 128. brigade HV-a Sv. Vid, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović i pročelnik Ureda županije Goran Petrc.

Gradonačelnik je čestitao 31. obljetnicu brigade, na koju je Rijeka ponosna, podsjetivši kako je odaziv na mobilizaciju upravo u Rijeci bio jedan od najvećih u Hrvatskoj.

“Mnogi od vas i danas imaju posljedice tih ratnih djelovanja, a 26 pripadnika brigade ostavilo je ono najvrednije što imaju, svoj život. Na žalost, svjedoci smo da se povijest ponavlja. Doduše ne na ovom našem prostoru, ali u Europi svjedočimo novim ratovima, a ratovi nikada nisu donijeli ništa dobro iz povijesti. Iz povijesti možemo jako puno naučiti ako to želimo. Rijeka je svojim brigadama odala nužnu počast imenovanjem dvaju trgova, ulice i gradnjom mosta na Delti, a s Delte većina vas je otišla na ratišta diljem Hrvatske. Ne samo na ličko ratište koje nam je bilo najbliže, ali praktički je u Lici obranjena Rijeka i dio Hrvatske i na tome vam zahvaljujemo”, kazao je riječki gradonačelnik.

128. brigada osnovana je 22. listopada 1991. godine na temeljima Teritorijalne obrane, a nakon prvog postrojavanja na prostorima današnjeg Sportsko-poslovnog centra “Lovorka Kukanić”, članovi brigade su se pripremali na području čitavog Grobnika. Prvi zadaci postrojbe bili su blokada vojarni u Rijeci te preuzimanje oružja iz skladišta tadašnje JNA.

Radi se o brigadi kroz koju je prošlo više od 7.000 branitelja i koja je izvršavajući ratne zadaće u Domovinskom ratu uvelike zadužila Rijeku i cijelu Hrvatsku. Brigadu su najvećim dijelom činili stanovnici Rijeke i okolice, a na svom ratnom putu, koji je većinom vodio preko ličkih ratišta, svoj život je ostavilo 26 branitelja. Brigada je sudjelovala i u vojno-redarstvenoj akciji Oluja.

Uloga 128. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu bila je ogromna, a pogotovo što je početkom ratnih sukoba njena aktivnost bila vezana uz povlačenje JNA iz Rijeke, te kasnije sudjelovanje u borbama na ličkom ratištu, u čemu je uspjela obraniti Rijeku od agresije neprijateljskih sila i jačih razaranja te zaštititi od stradanja civilno stanovništvo. 128. brigada HV “Sv. Vid” pronijela je ime Rijeke i izvan hrvatskih granica.

1999. godine 128. brigadi HV-a dodijeljena je Zlatna plaketa “Grb Grada Rijeke” za neprocjenjiv doprinos u obrani Rijeke tijekom Domovinskog rata.

Tekst preuzet sa portala rijeka.hr

Komemoracija povodom 8. godišnjica smrti Nevenke Topalušić, Vrbovec, 22. listopada 2022.

od hczzu od 22. listopada 2022.22. listopada 2022. u HČZ GRADA VRBOVCA, HČZ RH-ZU

Komemoracija povodom 8. godišnjica smrti Nevenke Topalušić, Vrbovec, 22. listopada 2022.

Obilježavanje 8. godišnjice smrti Nevenke Topalušić održano je u Vrbovcu 22. listopada 2022. godine. Započelo je misom zadušnicom koja je održana u Kapeli sveta Tri Kralja na Gradskom groblju u Vrbovcu, nakon čega je održana komemoracija ispred grobnice Nevenke Topalušić na vrbovečkom Gradskom groblju te polaganjme vijenca potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja ispred spomen-obilježja „Hrvatska kocka“ u središtu Vrbovca.

Komemoraciji u Vrbovcu prisustvovali su sinovi Dubravko i Željko sa članovima njihovih obitelji te suprug Branko. U ime potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda aktivnostima obilježavanja sudjelovao je Ivan Krupec, predsjednik Udruge veterana 2. gardijske brigade „Gromova“, a u ime Grada Vrbovca zamjenik gradonačelnika Marko Belošević. Aktivnostima su nazočili i predstavnice udruga 2. gardijske brigade, zatim Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec te Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga Republike Hrvatske.

Nakon svete mise i komemoracije kod spomenika Nevenke Topalušić, komemoracija je nastavljena polaganjem vijenca i paljenjem lampiona ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima „Hrvatska kocka“ na Trgu Petra Zrinskog u središtu Vrbovca.

Nevenka Topalušić preminula je prije osam godina, 22. listopada za vrijeme braniteljskih prosvjeda “Sto posto za Hrvatsku” u Savskoj ulici u Zagrebu. Taj trg ispred Ministarstva branitelja danas nosi njeno ime. Pokojna Nevenka Topalušić bila je izuzetno hrabra žena, koja se kao viša medicinska sestra zaposlena u Domu zdravlja u Vrbovcu dragovoljno priključila sanitetu 51. samostalne bojne Vrbovec. Do ljeta 1992. godine je kao pripadnica 51. samostalne bojne provela na zapadnoslavonskom ratištu, a nakon toga kao pripadnica 2. gardijske brigade “Gromovi” u svim operacijama u kojima su angažirani legendarni „Gromovi“. U operaciji „Una“ teško je ranjena, kao i njezin sin Dubravko, te je provela skoro 20 godina u invalidskim kolicima. Narednica Nevenka Topalušić bila je stopostotni ratni vojni invalid.

Nakon paljenja svijeća ispred grobnice Nevenke Topalušić, zapaljene su svijeće i pripadnicima 51. samostalne bojne iz Vrbovca, Dubravku Smolecu i Damiru Rubenčiću, koji su u okviru završnih operacija za oslobađanje Zapadne Slavonije „Orkan 91“ poginuli u Subockoj, 28. prosinca 1991. godine te pripadniku 51. samostalne bojne, Stjepanu Kneževiću, koji je prije petnaestak dana sahranjen na istom groblju.

Tekst: Branko Gačak

Fotografije: Sandi Knežević i Radio Vrbovec

Boćarski turnir u povodu 30.obljetnice ustrojavanja 9.gbr

od hczzu od 21. listopada 2022.21. listopada 2022. u 111.brigada HV "Zmajevi", 128.br.HV "Sveti Vid", 305. logistička baza, 9.GARDIJSKA BRIGADA, HČZ RH-ZU

BOĆARSKI TURNIR U POVODU 30.OBLJETNICE USTROJAVANJA 9.gbr

Ugodni druženje ljudi čije se je prijateljstvo stvaralo prije tridesetak godina na boćarskom turniru u Rijeci povodom 30.obljetnice osnivanja 9.gardijske brigade. Zahvaljujemo domaćinu Udruzi ratnih veterana 9.gbr Primorsko-goranske županije na gostoprimstvu. Po završetku turnira poredak je bio slijedeći:

1. Ajkule Rijeka

2. 9 gbr Gospić

3. 128.brigada Rijeka

Sastanak izaslanstva Hrvatskog časničkog zbora – Zajednica udruga i Odbora za obranu Hrvatskog sabora, Zagreb, 12. listopada 2022.

od hczzu od 13. listopada 2022.13. listopada 2022. u HČZ RH-ZU

Sastanak izaslanstva Hrvatskog časničkog zbora – Zajednica udruga i Odbora za obranu Hrvatskog sabora, Zagreb, 12. listopada 2022.

Odbor za obranu Hrvatskog sabora održao je sastanak s izaslanstvom Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga. Sastanku su u ime Odbora sudjelovali predsjednik Franko Vidović, dopredsjednik Ante Deur, članovi Željko Sačić, Josip Đakić i Nikola Mažar te tajnica odbora Vlasta Paljug. Izaslanstvo HČZ-ZU činili su predsjednik Igor Majetić, zatim dopredsjednici Damir Špoljarić i Neven Cugelj, predsjednik Nadzornog odbora Mate Ostović, glavni tajnik Branko Gačak te poslovni tajnik Mladen Lalić.

Predsjednik saborskog Odbora za obranu gospodin Vidović uvodno se zahvalio na pokrenutoj inicijativi HČZ-a za organizacijom sastanka te pozdravio predsjednika i članove izaslanstva najstarije braniteljske strukovne udruge u Republici Hrvatskoj. Naglasio je kako je sastanak prilika za razmjenu mišljenja koja su s aspekta sigurnosti važna za Republiku Hrvatsku te koliko je važno i korisno da se pri tome uvažava mišljenje struke. Predsjednik HČZ-ZU Igor Majetić zahvalio se na pruženoj prilici za sastankom tijekom kojeg će članovi izaslanstva predložiti područja za koja vide potrebu da kao strukovna udruga civilnog društva u partnerstvu s nadležnim državnim tijelima daje aktivan doprinos izgradnji obrambenog sustava Republike Hrvatske. Branko Gačak je govorio o mogućoj potpori članova udruge u sustavu promidžbe vojnog poziva u cilju privlačenja kandidata za vojnu izobrazbu i vojnu službu. Kazao je kako je tijekom ranijih sastanka i kontakata u Ministarstvu obrane na razini državnog tajnika i ravnatelja nadležne uprave konstatiran najviši stupanj suglasja o potrebi žurnog pokretanja zajedničkih aktivnosti i načinima njihove provedbe.

Neven Cugelj je govorio o značaju aktivnog sudjelovanja u dvije međunarodne multilateralne asocijacije, CIOR-u, odnosno Konfederaciji pričuvnih časnika 35 NATO i partnerskih država i Gaminger inicijativi koja okuplja udruge pričuvnih časnika iz 11 europskih država, kao i o suradnji sa susjednim državama u bilateralnom formatu. Ističe kako članice ove dvije asocijacije imaju važnu savjetodavnu ulogu prema svojim ministarstvima obrane, jer tijekom provedbe redovnih aktivnosti predstavnici država-članica dolaze do važnih obrambeno-sigurnosnih, tehnološko-razvojnih i drugih informacije koje mogu biti značajne za razvoj obrambeno-sigurnosnog sustava Republike Hrvatske. Ističe značaj redovnog sudjelovanja u radu redovnih godišnjih konferencija ovih asocijacija najmanje dva puta godišnje, za koje u pravilu ne postoje redovno osigurana sredstva, već ih je potrebito dugoročno osigurati u okviru proračuna Ministarstva obrane.

Izražava mišljenje da bi se u javnosti trebali više prezentirati, a to se može postići organiziranjem okruglih stolova, seminara, stručnih predavanja te drugih oblika usavršavanja. Imamo namjeru otvoriti neku vrstu dijaloga, smatram da bi bilo zanimljivo prenijeti svoje znanje društvu, rekao je Cugelj. Mate Ostović se osvrnuo na sustav pričuve kao nadopuni aktivnoj komponenti oružanih snaga u izvršenju zadaća u miru i ratu te mogućoj potpori članova HČZ-a u obuci ili osposobljavanju određenih specijalnosti pričuvnih časnika. Kazao je i kako se želi osvijestiti potreba za osposobljavanjem kandidata za pričuvni sastav obrambenih snaga. Kao jedan od modela naveo je stipendije za studente. Smatra kako Hrvatska ima izvrsnu infrastrukturu za obuku koja uz određene organizacijske zahvate može dovesti do odličnih rezultata u nekoliko godina. O istoj temi govorio je i Davor Špoljarić, koji ukazuje i na pitanja vezana uz dobnu strukturu pričuve.

Pored navedenih tema govorilo se i o spremnosti HČZ-a da svojim mišljenima i konkretnim prijedlozima aktivno participira u postupku izrade prijedloga strateških dokumenata te zakonskih i drugih propisa iz obrambeno-sigurnosnog područja.

Saborski zastupnik i član Odbora Željko Sačić kazao je kako je u program osposobljavanja pričuvnih vojnika potrebno uključiti ljude s iskustvom gdje se mogu iskoristiti njihova stručna znanja, dok je Nikola Mažar iskazao zadovoljstvo radom Hrvatskog časničkog zbora i zahvalio na njihovoj ulozi u obrani u Domovinskom ratu. Josip Đakić kazao je kako je vidljivo da se mladi naraštaji slabo prijavljuju za vojne ročnike te da treba gledati da se na tom polju nešto učini da ih se potakne na školovanje. Potpredsjednik Odbora Ante Deur kazao je kako je obrana kompleksno područje gdje je za svaku odluku potrebno imati konsenzus. Predsjednik Odbora Franko Vidović na kraju je potaknuo predstavnike Hrvatskog časničkog zbora da sudjeluju u zakonskim inicijativama te kada je zakon u javnoj raspravi, svojim prijedlozima treba reagirati prema Odboru te naglasio da će takve prijedloge Odbor uzeti u obzir.

Na kraju sastanka predsjednik Odbora još jednom se zahvalio na inicijativa HČZ-a, a neka od ranije navedena pitanja detaljnije su diskutirana tijekom radnog ručka koji je uslijedio neposredno nakon sastanka.

Fotografije: izvor Hrvatski sabor

Izvješće izradio:

Branko Gačak, glavni tajnik HČZ-ZU