DELEGACIJA HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA NA ZIMSKOM KONGRESU CIOR-a U BRISELU
U Briselu, u novoj zgradi Zapovjedništva NATO-a , u vremenu od 30.siječnja do 01. Veljače, održan je tradicionalni zimski kongres CIOR-a (CONFEDERATION INTERALLIEE DES OFFICRIERS DE RESERVE). Delegacija HČZ-ZU bila je u sastavu: umirovljeni brigadir Stanislav Linić, voditelj i umirovljeni brigadir Neven Cugelj, član. Zimski kongres CIOR-a je na samom početku pozdravio general pukovnik Olivier RITTIMANN, zamjenik načelnika stožera Vojnog zapovjedništva NATO-a u Europi. Pored uobičajenih organizacijskih pitanja vezanih za aktivnosti CIOR-a tijekom godine sa Povjerenstvom nacionalnih pričuvnih snaga (NATIONAL RESERVE FORCES COMMITTEE) potpisan je i Ugovor o suradnji i zajedničkom djelovanju sa ciljem: · Uspostave suradničkih i produktivnih odnosa između organizacija · Da se naglasi partnerstvo i komunikacijski kanali između dvije organizacije koje dijele zajedničke interese u osiguravanju dovoljnih i obučenih pričuvnih snaga matičnim zemljama Ovime je stavljen van snage Ugovor koji je između ove dvije organizacije potpisan još davne 2003.godine.
Skupština HČZ OGULINA
U restoranu “Gradina” u Josipdolu održana je dana 26.01.2019 12 redovna izvještajna i 4 izborna skupština Hrvatskog Časničkog Zbora grada Ogulina. Na skupštini je sudjelovalo 80 članova i gostiju. Nakon himne i odavanja počasti poginulim i umrlim braniteljima pozdravni govor održao je dosadašnji predsjednik Miko Kolić.Izborom radnog predsjedništva u sastavu Saša Poljak -predsjedavajući Ivan Paušić član i Zdravko Kučinić član i Zdravko Paušić zapisničar počela je radom skupština prihvaćanjem dnevnog reda i podnošenjem izvještaja o radu i financijskog izvještaja za 2018. godinu. Nakon prihvaćanja izvještaja za prošlu godinu, razriješeno je dosadašnje rukovodstvo udruge i pristupilo se izboru novog. Za predsjednika je izabran umirovljeni pukovnik Miko Kolić , za dopredsjednika pričuvni poručnik Damir Kejžar a za tajnicu Mateja Lipošćak. Prihvaćanjem plana rada i financijskog plana za 2019 skupštini su se obratili gosti načelnici općina predstavnici udruga ,predsjednik Izbriši ponovljenu riječ HČZ Karlovačke županije i dopredsjednik HČZ ZU RH Igor Majetić, gradonačelnik grada Ogulina gos.Dalibor Domitrović, saborski zastupnik Tomislav Lipoščak i general-bojnik Mate Pađen.
163. brigada HV
163.brigada Hrvatske vojske je ustrojena u Dubrovniku 16. siječnja 1992. godine. Početkom agresije na Hrvatsku ukazala se potreba za osnivanjem jedne postrojbe Hrvatske vojske čije bi zadaće bile braniti i obraniti šire područje Dubrovnika, od Konavala do Dubrovačkog primorja. Temelj ovoj brigadi je činilo 87 pripadnika satnije Zbora narodne garde u sastavu 116. brigade HV. U svibnju 1991. godine, u tadašnjoj Mjesnoj zajednici Gruž (danas gradski kotar), nekolicina domoljuba osniva prvi dragovoljački odred. Odred se sastojao isključivo od dragovoljaca koji su bili spremni braniti jug Hrvatske. U to vrijeme odred je bio nenaoružan, točnije samo rijetki pripadnici su posjedovali oružje i to uglavnom lovačke puške i pištolje. U rujnu iste godine u grad Dubrovnik stiže prvi manji kontigent naoružanja, pa se pripadnici odreda naoružavaju i nakon sedmodnevne obuke prva naoružana grupa sastavljena od 10-tak pripadnika 15. rujna 1991. godine kreće na prvi borbeni položaj u selo Bosanku na istočnoj padini brda Srđ. Nakon toga se, tijekom studenog 1991. godine, na području Dubrovnika osnivaju 1. i 2. satnija, koje će poslije prerasti u pješačke bojne, koje su bile pripojene 116. brigadi HV. Zapovjednik prve bojne je bio pukovnik Eduard Čengija, a zapovjednik 2. bojne pukovnik Krešo Klarić. Pripadnici ovih dviju bojni su bili raspoređeni duž cijele crte bojišta, od granice s Crnom Gorom, Prevlake i Konavala na istoku, do sela Osojnik u dubrovačkom zaleđu na zapadu te sela Gornjeg Brgata na sjeveru bojišta, prema granici s BiH. Postrojbe su u početku bilježile poraze protiv deseterostruko brojnijeg i daleko bolje naoružanog protivnika JNA i pripadnika četničkih postrojbi iz Crne Gore i istočne Hercegovine većinom Trebinjaca. U studenom 1991. godine Dubrovnik je potpuno opkoljen i blokiran od ostatka svijeta. 1. i 2. pješačka bojna su u to vrijeme brojale oko 700 branitelja, jer u Dubrovnik nije stiglo obećano naoružanje. Ove dvije postrojbe tada preuzimaju zadaće obrane samog grada i to: 1. pješačka bojna na potezu od hotela Belvederea do istočnog ulaza u grad i utvrde Imperiala na brdu Srđ, a 2. pješačka bojna položaje u selu Sustjepanu, naselju Nuncijati te na Jadranskoj turističkoj cesti iznad naselja Gruža. Ove dvije slabo naoružane postrojbe, potpomognute pripadnicima postrojbe specijalne policije, uspješno su odolijevale svim pokušajima neprijatelja da prodre u sam Dubrovnik. Dana 6. prosinca 1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada u dubrovačkoj povijesti, na prvim crtama obrane nalazilo se točno 163 branitelja, koji su potpomognuti topničkom vatrom malobrojnih minobacača uspjeli obraniti Dubrovnik. Brigada je u svom sastavu imala dvije pješačke bojne, TRD (Topničko raketni divizijun), PZO, a tijekom travnja 1992. dolaskom oklopnih sredstava, proveden je preustroj kojim je utemeljena oklopna satnija, te se nabavom više sredstava uspostavlja sustav zračne obrane. Naziv brigade Nedugo nakon toga napada, točnije 16. siječnja 1992. godine osnovana je 163. brigada HV, a naziv 163. je dobila po broju branitelja na prvoj crti obrane za vrijeme najžešćeg napada 6. prosinca 1991. godine. Akcije 163. brigade Pripadnici 163. brigade su aktivno sudjelovali u obrani Dubrovnika te u svim akcijama čišćenja dubrovačkog zaleđa od operacije Tigar do operacije Vlaštica, a nakon ovih operacija 163. brigada prelazi u aktivnu obranu dosegnutih položaja koje je držala do veljače 1996. godine kada je veći dio pripadnika brigade razvojačen. Tijekom Domovinskog rata poginulo je 113 pripadnika 163. brigade HV. Ratni zapovjednici 163. brigade bili su pukovnik Ivan Varenina, brigadiri Veseljko Gabričević i Željko Topolovec, a potom pukovnik Ante Elez. Priredio S.L. Izvor: Wikipedia
NAJVEĆI SVJETSKI PROIZVOĐAČI ORUŽJA
U 2017. godini sto najvećih proizvođača oružja (bez Kine) prodalo je oružje u vrijednosti 398,2 milijarde dolara, što je 2,5 posto više nego u 2016. godini, navodi se u izvješću Međunarodnog instituta za mirovne studije iz Stockholma Američke tvrtke neprikosnoveni su lideri na svjetskom tržištu oružja vrijednom 398 milijardi dolara, navodi se u izvješću Međunarodnog instituta za mirovne studije iz Stockholma (SIPRI -Stockholm International Peace Research Institute) U 2017. godini sto najvećih prodalo je oružje u vrijednosti 398,2 milijarde dolara, što je 2,5 posto više nego u 2016. godini. Ujedno je 2017. bila treća godina rasta za industriju, piše CNBC. Ukupni iznos isključuje Kinu, zbog nedostatka dostupnih podataka na temelju kojih bi se mogla donijeti razumna ili dosljedna procjena”, navodi SIPRI. “Ukupni rast prodaje oružja vodećih sto tvrtki u 2017. godini potaknut je povećanjem ulaganja u nabavu oružja nekoliko država, prvenstveno Sjedinjenih Država i Rusije”, navodi se u izvješću SIPRI-ja. Na drugom mjestu iza Amerikanaca su ruske tvrtke. Po prvi put se među deset najvećih dobavljača oružja, uz europske i američke korporacije, našla jedna ruska tvrtka. Deset ruskih kompanija u 2017. prodalo je oružje u vrijednosti 37,7 milijardi dolara, što predstavlja 9,5 posto ukupne prodaje sto najvećih dobavljača oružja. Evo pregleda 10 vodećih svjetskih dobavljača oružja po prihodima: 10. Almaz-Antey Prihod od prodaje: 8,6 milijardi dolara Zemlja: Rusija Ruski dobavljač oružja je prvi put među deset najvećih na popisu SIPRI-ja. Almaz-Antey, najveća ruska vojna tvrtka, u 2017. povećala je prodaju oružja za 17 posto, na 8,6 milijardi dolara, navodi se u izvješću. Almaz-Antey je proizvođač ruskog S-400, mobilnog dalekometnog raketnog sustava zemlja-zrak, koji je privukao strane vojne kupce. S-400 je odgovor Kremlja na američki raketni sustav Patriot kojeg proizvode Raytheon i THAAD platforma Lockheed Martin. Najmanje 13 zemalja izrazilo je interes za kupnju S-400 umjesto američkih sustava unatoč mogućnosti da Sjedinjene Države protiv njih pokrenu sankcije. 9. Leonardo Prihod od prodaje: : 8,9 milijardi dolara Zemlja: Italija Leonardo ima portfelj od helikoptera preko raketa do bespilotnih letjelica. Nekada poznat pod imenom Finmeccanica, Leonardo je veći od dva talijanska proizvođača oružja koji su rangirani među sto njavećih u svijetu. Leonardo također proizvodi opremu za civilne svemirske programe. Tvrtka je od prodaje oružja u 2017. ostvarila 8,9 milijardi dolara prihoda, što čini 68 posto ukupnog prihoda tvrtke. 8. Thales Prihod od prodaje: 9 milijardi dolara Zemlja: Francuska Kao jedan od najvećih proizvođača oružja u Europi, Thales proizvodi različite sustave oružja, od oklopnih vozila, sustava proturaketne obrane do navigacijske opreme. Thalesova prodaja oružja od 9 milijardi dolara čini oko polovicu ukupnog prihoda tvrtke u 2017. godini. U 2017. francuska je tvrtka povećala je prodaju oružja za gotovo sedam posto u odnosu na prethodnu godinu. 7. Airbus grupa Prihod od prodaje: 11,3 milijarde dolara Država: paneuropska kompanija Airbus grupa je drugi po veličini proizvođač oružja u Europi. U 2017. godini od prodaje oružja prihodovala je 11,3 milijarde dolara. Međutim, ugovori o oružju čine samo 15 posto ukupnih prihoda tvrtke koji su u 2017. iznosili 75 milijardi dolara. Najveći dio prihoda tvrtke dolazi od komercijalnih zrakoplova i svemirskog programa. Najprepoznatljiviji vojni proizvod tvrtke je borbeni zrakoplov Eurofighter Typhoon, koji je nastao suradnjom Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Italije i Španjolske. Danas je aktivno 546 zrakoplova Eurofighters. 6. General Dynamics Prihod od prodaje: 19,5 milijardi dolara Zemlja: Sjedinjene Američke Države General Dynamics, bivši Chrysler Defence, poznat je kao tvorac američkog tenka M1 Abrams. Kompanija je u 2017. od prodaje oružja prihodovala 19,5 milijardi dolara, što je neznatno manje u usporedbi s 19,6 milijardi dolara prihoda u prethodnoj godini. M1 Abrams je korišten u gotovo svim većim američkim sukobima otkako je predstavljen 1980. godine i još uvijek služi kao glavni borbeni tenk za američku vojsku i mornarički korpus. Prodaja oružja tvrtke čini 63 posto ukupne prodaje tvrtke. General Dynamics u 2017. prihodovao je ukupno 31 milijardu dolara. 5. Northrop Grumman Prihod od prodaje: 22,4 milijarde dolara Zemlja: Sjedinjene Američke Države Northrop Grumman je u 2017. povećao prodaju za 2,4 posto na 22,4 milijarde dolara. U lipnju je tvrtka specijalizirana za zrakoplovne i obrambene tehnologije preuzela proizvođača raketa Orbital ATK za 7,8 milijardi dolara. Sporazum omogućuje Northropu da proširi svoje kompetencije na svemirskom tržištu, području na kojem Orbital ATK ima dominantnu ulogu. U listopadu je američko zrakoplovstvo dodijelilo Northrop Grummanu 792 milijuna dolara za razvoj prototipa domaćeg sustava za lansiranje. Očekuje se da će radovi tvrtke Northrop na sustavu OmegA Rocket biti dovršeni 2024. godine. 4. BAE Systems Prihod od prodaje: 22,9 milijardi dolara Zemlja: Ujedinjeno Kraljevstvo BAE Systems najveći je britanski proizvođač oružja. U 2017. kompanija je ostvarila rast prodaje od 3,3 posto. Gotovo 30 tisuća od ukupno 83 tisuće zaposlenih u BAE-u radi za američku podružnicu. Proteklog ljeta britanska kompanija ugovorila je s američkom mornaricom gradnju novog amfibijskog borbenog vozila. Procjenjuje se da je ugovor vrijedan 1,2 milijarde dolara. 3. Raytheon Prihod od prodaje:23,9 milijardi dolara Zemlja:Sjedinjene Američke Države Raytheon je vodeći svjetski proizvođač vođenih raketa i lider u sustavima proturaketne obrane. U 2017. zabilježili su rast prodaje za 2 posto, na 23,9 milijardi dolara u odnosu na prodaju u 2016. godini. Raytheonov portfelj uključuje raketni sustav Patriot, platformu koja se potvrdila u ratnom okruženju i koja je postala okosnica europske obrane od balističkih raketa. Izvan Europe sustavom Raytheon Patriot upravlja devet zemalja. 2. Boeing Prihod od prodaje: 26,9 milijardi dolara Zemlja: Sjedinjene Američke Države Razlika između dvaju vodećih američkih proizvođača oružja, Lockheed Martina i Boeinga, povećala se u 2017. na 18 milijardi dolara. “Pad prodaje Boeinga može se djelomično pripisati kašnjenjima u isporuci zračnog tankera KC-46 i završetku isporuka transportnih zrakoplova C-17”, navodi se u izvješću SIPRI-ja. Međutim, prodaja oružja čini samo 29 posto ukupne prodaje Boeinga, uz Airbus najvećeg proizvođača civilnih zrakoplova. Boeing je u 2018. potpisao veliki broj ugovora s Pentagonom. Samo u rujnu Boeingu je dodijeljeno više od 20 ugovora s kumulativnom vrijednošću od 13,7 milijardi dolara. 1. Lockheed Martin Prihod od prodaje: 44,9 milijardi dolara Zemlja: Sjedinjene Američke Države S portfeljom koji pokriva raspon od borbenih brodova i hipersoničnih raketa do borbenih zrakoplova, Lockheed Martin ostaje najveći svjetski proizvođač oružja. U 2017. godini
Udruga 128.brigade HV „Sv.Vid“ Rijeka -gost Radio Skauta
Udruga 128.brigade HV „Sv.Vid“ Rijeka dana 27.12.2018. godine bila je gost Radio Skauta i Predsjednika Zdruga katoličkih skauta Hrvatske Marina Miletića. Da vas podsjetimo Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije pokrenuo je Radio Skaut, prvi skautski radio u Hrvatskoj, kojem ciljanu skupinu predstavljaju mladi i njihovi svekoliki interesi. Radio Skaut počeo je s emitiranjem 4.tavnja 2016.godine. Na samom početku gospodin Miletić nas je upoznao sa prostorom koji su ovi mladi ljudi sami uredili dobrovoljnim radom te ciljevima i načinom rada Katoličkih skauta čija je osnovna značajka da su opušteni, duhoviti i mladenački sa veoma širokim dijapazonom interesa. U svojem informativnom programu trude se biti otvoreni, nepristrani i neutralni, a u svojem djelovanju vode se skautskim zakonima po kojima žive: skautu je čast zadobiti povjerenje, mora biti uljudan, ne smije lagati, tračati, diskriminirati i dovoditi u pitanje nečije dostojanstvo. Predsjednik Zdruga katoličkih skauta Hrvatske Marin Miletić podsjetio nas je da su osnovani prije 16 godina u župi na Srdočima, kad su kaže, bili mali, ali svjesni su da su svi veliki najprije bili mali. Prema riječima gospodina Miletića: Danas okupljamo više od 200 skauta u Rijeci i više od 700 u Hrvatskoj, radimo s vrtićkom djecom, osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima. Pokrenuli smo više humanitarnih i ekumenskih projekata, poput organizacije ljetovanja za djecu Vukovara i Srebrenice u Rijeci. Očito da ogroman entuzijazam i polet mogu mnogo toga nadomjestiti. Radio emisija o 128.brigadi jedna je od niza emisija o riječkim postrojbama i braniteljima iz Domovinskog rata. Bilo je riječi o počecima rata, prvim stradanjima na ličkom ratištu, o običnim „malim“ ljudima koji su iz Rijeke otišli braniti Domovinu u hladnu Liku, vratili se i nastavili sa svojim radom i životima prvenstveno zato što su smatrali da je obrana Domovine njihova dužnost i čast kao građana ove zemlje. U emisiji su sudjelovali: · Prvi zapovjednik 128.br, brigadir u mirovini Joko Đipalo · Načelnik stožera 128.br u početku Domovinskog rata, brigadir u mirovini Stanislav Linić · Zapovjednik 2.bojne, pričuvni bojnik Ivan Lerga · Zapovjednik satnije iz 1.bojne, pričuvni natporučnik Darko Troskot Bilo je to jedno ugodno druženje i zahvaljujemo gospodinu Miletiću na pozivu. Tekst i slike: SL
Analiza: VOSTOK 2018-deset godina Ruskih strateških vježbi
Razine, obim i transparentnost vojnih vježbi Oružanih snaga Ruske Federacije u centru su pažnje zapadnih medija i analitičara od 2014.godine. Posljednja od njih VOSTOK /ISTOK/ 2018 provedena je u vremenu početak srpnja-17.rujna 2018. godine kruna je ciklusa strateških vježbi koje Ruska Federacija provodi još od 2009.godine a provodi se na bazi rotacije između 4 od 5 Vojnih oblasti. Ovaj vježbovni događaj predstavlja dio općeg napora Ruske vladajuće strukture i općeg nacionalnog napora na razvijanju sposobnosti vođenja sukoba širokih razmjera protiv velike vojne sile i njenog utjecaja na potencijalne protivnike i posebno na države i njihove snage u zoni interesa. Za bolje razumijevanje i procjenu implikacija ovih vježbi na NATO, posljednju vježbu VOSTOK 2018 kao i sve dosadašnje Ruske vojne vježbe strateške razine treba gledati u općem kontekstu. Pokazivanje snaga 13.rujna, Dan 3 „aktivne faze“ VOSTOK 2018 koja uključuje gađanja bojevim streljivom, bio je više pažljivo orkestrirana vojna demonstracija sile nego stvarna vojna vježba. Strategijski kontekst Strateški ciljevi Ruske vanjske i obrambene politike su: Odlučujuća uloga Rusije na svjetskoj sceni Poremećena postojeća Europska sigurnosna arhitektura i jak pregovarački potencijal Rusije u svim eventualnim sukobima Izgrađen sigurnosni pojas Rusije prema prosuđenim vanjskim ugrozama /prvenstveno SAD i njeni NATO SAVEZNICI. Za postizanje ovakvog željenog završnog stanja Rusija je nedugo nakon dolaska Vladimira Putina na vlast otpočela sa strategijskom kampanjom destabilizacije demokratskih procesa nastalih nakon Hladnog rata u Ruskom „sigurnosnom pojasu“. Demokratske procese nastale nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a i Varšavskog ugovora Vladimir Putin i Rusko političko i vojno vodstvo vidi kao prijetnju Ruskim dogoročnim interesima pa su i strateške vojne vježbe /kao i vojne operacije u „sigurnosnoj zoni“/ dio te multidimenzionalne kampanje. U tom kontekstu treba promatrati i Ruske strateške vježbe kao i njihovu instrumentalizaciju za postizanje vanjskih, sigurnosnih i obrambenih vojnih i političkih ciljeva. Unutar ovog konteksta treba promatrati i implikacije koje ovakve aktivnosti imaju u odnosu na sigurnost NATO. Prvi pokušaj utjecaja Rusije na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženja bio je u kolovozu 2008.godine kada je došlo do vojne intervencije u Gruziji. Porazno po Rusku stranu, ovaj je konflikt pokazao značajne nedostatke u vođenju, zapovijedanju, organizaciji i sposobnostima Oružanih Snaga Ruske Federacije i bio je iskra koja je pokrenula opću obnovu Oružanih Snaga koja traje do današnjih dana. Sveobuhvatna obnova je proizašla iz novo razvijene strategije Moskve koja, u skladu sa Ruskom percepcijom, predviđa da bi svaki eventualni budući konflikt mogao početi sa malim, ili čak bez, upozorenja te da je njegov razvoj moguć u više strateških smjerova. Ovaj stav je potpomognut interpretacijama Ruskog političkog establišenta o tzv. „Obojenim revolucijama“ tj. demokratskim promjenama koje su se u neposrednoj okolini Rusije dešavale tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća i početkom prvog desetljeća 21.stoljeća a za koje Rusi smatraju da su bile potaknute, logistički poduprte i strateški vođene od strane Zapada, tj. da je na djelu bila jedna nevojna operacija destabilizacije cijelog prostora. Prva upotreba ruske vojne sile da bi se utjecalo na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženje desila se u kolovozu 2008.godine u kratkom ratu protiv Gruzije. Ovaj konflikt je pokazao značajne nedostatke u sposobnostima ruske vojske i praktično bio iskra koja je pokrenula generalni obnovu Ruske vojske koja traje do današnjih dana. Sveopća vojna reforma i značajni napori na modernizaciji /uključujući i program vojnih vježbi/ otpočeli su poslije sukoba sa Gruzijom i transformirali su Ruske OS u učinkovito sredstvo u Ruskoj kampanji destabilizacije protiv Zapada, sa velikim implikacijama za Euro-Atlansku sigurnost. Razvijene borbene sposobnosti omogućavaju Rusiji agresivne akcije protiv Ukrajine 2014. godine i njenu brzu intervenciju u Siriji 2015.godine. Ojačane i obnovljene Ruske OS su centralni elemenat u destabilizacijskoj kampanji koja se provodi u Euro-Atlanskom području zadnjih 10 godina. Godine 2018. Na svojem sastanku u Briselu NATO vođe su zauzeli stav da su agresivne akcije Rusije, koje uključuju prijetnju i upotrebu vojnih snaga za postizanje političkih ciljeva,veliki izazov za NATO i potkopavaju Euro-Atlansku sigurnost i međunarodni poredak zasnovan na demokraciji i vladavini prava. Vježbanje za strateške operacije Planirane strateške vježbe /ZAPAD, ISTOK, CENTAR, KAVKAZ/ glavni su obučni događaji u godišnjem obučnom ciljusu Ruskih OS. Tijekom nekoliko tjedana svojeg stvarnog trajanja, vježbe u potpunosti ispune zadaću koju pred njih postavi GLAVNI STOŽER a to je da organizacija i procjena tranzicije dijelova Ruske Federacije iz stanja mira u stanje rata. Poslije kompletiranja tranzicije testiraju se svi elementi nacionalne moći i spremnost za opći ratni sukob visokog intenziteta protiv tehnološki naprednog protivnika. Svaka prosudba Ruskih strateških vježbi treba uzeti u obzir i iznenadne-nenajavljene vježbe borbene spremnosti koje je predsjednik Putin ponovno uveo u praksu 2013.godine i koje se provode 4-5 godišnje na različitim razinama / od taktičke do strateške/ uključujući Vojne okruge, flote, grane ili rodove- i obuhvaćaju postrojbe kroz cijele Oružane snage tijekom godine. Planirane i nenajavljene strategijske vježbe provode se po smjernicama Ministra obrane i operativnog nadzora Glavnog Stožera a kroz Nacionali Centar za Upravljanje obranom. Zapovijedanje i nadzor su ključni aspekt, testirajući učinkovitost i spremnost zapovjedne strukture od nacionalne razine do razine brigade. Glavni stožer ima tako mogućnost provesti vježbe strateških zapovjedništava radi provjere mobilizacijske spremnosti tijekom konflikta koji može rasti do sveopćeg rata bez obzira na to koliko planirana vježba na zemljištu traje. Ruski program godišnjih strateških vježbi rotira vodeću ulogu na vježbama između pet ruskih Vojnih oblasti. Ovaj kontekst jasno pokazuje da su Ruske strategijske vježbe okrenute ka višesmjernom konfliktu na cijelom ratištu a njihove borbene sposobnosti i sposobnosti narastanja snaga su strateške. Program strateških vježbi je u stvari cirkularno uvježbavanje snaga radi uvježbavanja cijelog organizma za odlučujući događaj. Narastanje borbenih sposobnosti tijekom vježbi je u stvari priprema za budući opći konflikt. Sa tim modelom strateških vježbi, bez obzira koliko su udaljene od granica NATO-a i ova vježba VOSTOK 2018 ima implikacije na sigurnost NATO-a. Demonstracija sile i stvarna vježba VOSTOK 2018 čine u stvari dva dijela. Prvi- i vojnički mnogo značajniji- odigralo sa na više lokacija tijekom srpnja i rujna. Drugi je bio demonstracija sile, 13 rujna, na vježbalištu Tsugol u Transbajkalskoj regiji. U skladu sa standardnom Ruskom praksom, demonstracija sile bila je dizajnirana da pošalje mutnu i kontradiktornu poruku: sliku rastuće vojne moći u jednu ruku i retoriku neagresivnosti
PRVA PROŠIRENA SJEDNICA SREDIŠNJEG ODBORA HČZ-ZU
Prva proširena sjednica Središnjeg odbora Hrvatskog časničkog zbora – zajednice udruga nakon 13. izbornog Sabora održana je u četvrtak, 13. prosinca 2018. godine u Časničkom domu Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu. Sjednicu, na kojoj su bili nazočni predstavnici tijela udruge, vodio je predsjednik HČZ – ZU Branko Gačak, brigadir u mirovini. Nakon verifikacije zapisnika sa šeste sjednice SO održane 6. rujna 2018. na Malom Lošinju i donošenja normativnih akata iz nadležnosti Središnjeg odbora HČZ – ZU, pristupilo se izborima i imenovanju glavnog tajnika te imenovanju predsjednika stalnih povjerenstava. Za glavnog tajnika izabran je Stanislav Krulić, brigadir u mirovini a za njegovog zamjenika Mladen Lalić, satnik u mirovini. Potom je uslijedio izbor predsjednika stalnih povjerenstava, koji će do sljedeće sjednice Središnjeg odbora predložiti članove svojih povjerenstava Tako je za predsjednika Povjerenstva za stručnu izobrazbu članstva izabran Josip Černi, brigadir u mirovini, a za predsjednika Povjerenstva za organizacijska i statutarna pitanja Stanko Kručić. Za predsjednika Povjerenstva za međunarodnu suradnju Branko Gačak, zatim za predsjednika Povjerenstva za priznanja Ivan Kolenc, bojnik u mirovini. Za predsjednika Povjerenstva za informiranje Stanislav Linić, brigadir u mirovini te za predsjednika Povjerenstva za financije Zdravko Dimač, pričuvni pukovnik. Na sjednici Središnjeg odbora jednoglasno je usvojen prijedlog teksta Deklaracije o suradnji HČZ-ZU i Hrvatskog generalskog zbora. Tekst deklaracije će nakon daljnjih usklađivanja biti dostavljen članovima Središnjeg odbora radi utvrđivanja konačnog teksta Deklaracije te dostavljen Hrvatskom generalskom zboru u cilju utvrđivanja zajedničkog teksta Deklaracije.
156.br HV Makarska
156. brigada Hrvatske vojske osnovana je 21. prosinca 1991. godine, a njezin je prvi zapovjednik bio Ante Urlić. Najznačajniju ulogu odigrala je na Južnom bojištu. Imala je više uzornih operacija, najpoznatije operacije u kojima je sudjelovala su Operacija Lipanjske zore, Operacija Oslobođena zemlja, Operacija Konavle, Operacija Tigar. Brigada je imala 26 poginula pripadnika, te oko dvije stotine ranjenih što govori koliko je ova postrojba dala u obrani Domovine. Ratni zapovjednici brigade bili su još Marileo Staničić, Ante Tonći Mendeš, Mladen Antunović i Ratko Dragović – Klek. Temelj brigade bile su već ranije formirane postrojbe. Kroz prvu polovici 1991. godine ustrojavaju se rezervni sastavi MUP-a mada je taj proces bio otežan nejasnom političkom situacijom u zemlji. Uprvao iz tih snaga rezervne policije razviti će se jezgra ZNG-a u Vrgorcu i Makarskoj. Dana 28. lipnja 1991. na prostoru Pakline kraj Vrgorca ustrojava se 1. satnija ZNG Vrgorac. Istodobno je i u Makarskoj krenulo formiranje 1. dobrovoljačke satnije ZNG-a, nedugo nakon toga, u kolovozu 1991. ustrojena 1. samostalna dragovoljačka bojna ZNG Makarska.Istovremeno se formiraju dva voda bivše Teritorijalne Obrane – Jedinice za posebne namjene ( Diverzantski vod i Protu Diverzantski vod ) u Makarskoj pod zapovjedništvom Ante Tonći Mendeša.Nakon akcije preuzimanja vojarni bivše JNA u Sinju 17.rujna 1991.g i sudjelovanja u obrani Bitelića, ove postrojbe (na inicijativu branitelja) se pridružuju postrojbi ZNG Makarska. Ove postrojbe formalno su bile dio 115. brigade ZNG, ali su kontakti sa Zapovjedništvo 115. brigade bili skoro pa nikakvi što je značilo da postrojbe djeluju samostalno. Do 21. rujna 1991. makarska bojna je narasla na 750 gardista. Prve borbene zadatke pripadnici Makarskog i Vrgoračkog ZNG-a imali su u obrani Vrlike u kolovozu 1991. godine, te pri zauzimanju vojnog objekta JNA u Baškom Polju. 14. rujna 1991. snage ZNG-a iz Vrgorca i Makarske sudjeluju u Operaciji Zelena tabla – Mala bara u kojoj je osvojena vojarna i ratna luka JNA u Pločama. U toj akciji zaplijenjene su veće količine naoružanja koje dijelom dobivaju i postrojbe ZNG-a Vrgorac i Makarska, nakon akcije Vrgorska četa ZNG-a prerasta u 3. bojnu ZNG-a Vrgorac. Nažalost u noći s 17. rujna na 18. rujna 1991. gine i prvi pripadnik brigade Mate Erceg (rođ. 1967.) iz Velikog Prologa. Dana 2. listopada snage ZNG-a iz Makarske odlaze u obranu Čepikuća i Slanoga, a uskoro im se pridružuju i snage Vrgoračkog ZNG-a. Nedugo nakon toga, 23. studenog 1991., gine pripadnik brigade Mate Vladić (rođ. 1952). Dana 8. listopada 1991. formira se i 2. bojna ZNG-a Makarska kojom zapovjeda Matko Andrijašević. Glavni stožer HV-a na prijedlog Zapovjedništva općina Makarska i Vrgorac 21. prosinca 1991. donosi odluku o ustrojavanju 156. brigade HV-a u koju su ukopljenje dvije bojne Makarskog ZNG-a (kao 1. i 2. bojna) i vrgoračka bojna ZNG-a ( kao 3. bojna), te se odmah krenulo na formiranje i drugih pristožernih, pratećih i specijaliziranih postrojbi brigade. Također, sastavni dio ove brigade činile su neke elitne postrojbe koje su postepeneo uvođenje u sastva brigade kao: Jedinica za posebne namjene-JPN “Kobac”, Interventni vod-IV “Lovac”(iz sastava HOS-a) i Saznajno-izvidnička postrojba-SIP “Mufloni”. Nakon obrane doline Neretve i Dubrovnika, te potpisivanja ˝Sarajvskog primirija˝ snage brigade u siječnju 1992. se izmještaju na područije Štedrica – Topolo i tu vrše obrambene zadaće. U ožujku 1992. JNA kreće u napad na dolinu Neretve iz pravca Bosne i Hercegovine pa je cijela 156. brigada angažirana u obrani šireg područja Metkovića. U travnju 1992. snage 156. brigade angažiran se kao pomoć HVO-u u obrani Čapljine i Stolca, dok je 3. vrgoračka bojna u obrani općine Neum. U lipnju 1992. postrojbe 156. brigade ( 3. bojna, satnija HOS-a Lovac, protuoklopna skupina i pionirska desetina) sudjeluju u velikoj oslobodilačkoj akciji nazvanoj: Operacija Lipanjske zore u kojoj je oslobođen prostor Stolca, Čapljine i Mostara, te je uklonjena opasnost za grad Metković i dolinu Neretve. Brigada nije imala gubitaka u akciji osim nekoliko ranjenih vojnika. 18. lipnja 1992. predsjednik Tuđman izdaje zapovijed o demobilizaciji dijela pričuvnog sastva HV-a pa je 30. lipnja 1992. skoro cijela brigada demobilizirana, osim stotinjak vojnika koji su ustrojeni u Taktičku grupu 156. brigade, TG-156. TG sudjeluje u operacijama oslobađanja Dubrovačkog zaleđa, npr u Operacija Oslobođena zemlja, Operacija Tigar, itd. Prilikom operacije Oslobođena zemlja gine pet pripadnika brigade: Boro Bandić, Roso Markica – Visky, Tomislav Skočibušić – Tomo i Stipe Ursić – Bato pripadnici specijalne postrojbe ˝Kobac˝ 156. brigade HV-a i pripadnik 3. bojne 156. brigade HV-a Marin Franić. U listopadu 1992. ponovno se mobilizira 156. brigada za zadaće obrane Konavla,a brigada je dobila i novog zapovjednika; Marilea Stančića. Dana 23. listopada brigada preuzima obranu Žiča pa do sela Kuna, na državnoj granici s BiH. Zapovjedno mjesto brigade je bilo u selu Obod, a izmješteno zapovjedno mjesto (IZM) u selu Stravča. 8. studenog 1992. Hercegovački korpus VRS topnički je napao položaje 156. brigade kod Stravče, tom prilikom gine izvidnik Igor Juraković (rođ. 1960.), a više vojnika je ranjeno. Neprijatelj je stalno topnički djelovao, te ponekad pokušavao ubaciti izviđačko – diverzantske grupe ali bez uspjeha. Nakon povlačenja snaga 1. gardijske brigade ˝Tigrovi˝ početkom 1993., 156. brigada kao najveća postrojba na tom području je uz 163. brigadu postala glavni oslonac obrane Dubrovnika i šire okolice. 15. siječnja 1993. prilikom izviđanja gine časnik Sretan Stančić ( rođ. 1961.), a dvojica vojnika su ranjena. Od listopada 1992. više nije bilo većih sukoba ali su česti bili topnički udari na naše snage, a povremeno je dolazilo i do manjih pješačkih sukoba. U jednom takvom sukobu 16. svibnja i 17. svibnja 1993. pogibaju Ante Ujević (rođ. 1954.), te Stanko Blagojević (rođ. 1971.). 1994. godina je prošla bez većih sukoba, ipak te godine brigada je imala tri poginula ( Dražen Jakir, Željko Jelović i Ivica Maleš) i više desetaka ranjenih pripadnika. Vrijeme bez značajnijih ratnih djelovanja iskorišteno je za popunu, obuku i preustroj brigade. 15. kolovoza 1994. dolazi do velikog preustroja brigade koja tada prelazi u domobransku pukovniju kojoj se priključuje i Omiška bojna HV-a. Sastav 156.domobranske pukovnije HV-a 1995 godine: 1.bojna-Makarska 2.bojna-Omiš 3.bojna-Vrgorac 4.bojna-miješana,većinom Makarska i Vrgorac. 1995. godina donijela je posljednje iskušenja brigadi. nakon što je uspješno provedena Operacija Oluja snage Hercegovačkog korpusa
155. brigada Hrvatske vojske
Na temelju naredbe dr. Franje Tuđmana vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH i Zakona o obrani, dana 15. prosinca 1991. ministar obrane RH Gojko Šušak izdaje naredbu o formiranju 155. brigade Hrvatske vojske. Dan poslije, 16. prosinca 1996. zapovjednik Operativne zone Rijeka dopukovnik Antun Rački zapovijeda da se odmah pristupi aktivnostima na ustroju postrojbi u sastavu brigade i taj se dan smatra danom osnivanja 155. brigade Hrvatske vojske. U sastavu 155. brigade uz vojne obveznike s područja Općine Crikvenica uključeni su i vojni obveznici s područja općina Opatija, Senj i Rab, a za zapovjednika 155. brigade imenovan je Ivan Manestar, dotadašnji zapovjednik Općinskog štaba Teritorijalne obrane Crikvenica. U sastavu 155. brigade HV bila su ukupno 3.822 vojnika, 191 časnik i 193 dočasnika. U Domovinskom ratu osmorica pripadnika brigade izgubila su život, dok ih je 38 ranjeno. Kad je riječ o brigadi posebno valja istaknuti odaziv na mobilizaciju vojnih obveznika koji su činili sastav brigade. Tako se mobilizacijskom pozivu u crikveničkoj općini odazvalo više od 90% vojnih obveznika, a u sastavu 155. brigade je sudjelovalo čak oko 11,5% ukupnog stanovništva bivše Općine Crikvenica, koju su činile sadašnje jedinice lokalne samouprave Grad Crikvenica, Grad Novi Vinodolski i Vinodolska općina. Ovaj je postotak u samom vrhu republičkog prosjeka, a puno veće sredine od ove naše nisu imale „svoju“ brigadu koju je naš kraj imao. U zakloništu voda MB 82 mm: Željko Brozović, Ivica Crnić, Miljenko Knez, Damir Jeličić, Davor Kalanj, Drago Matić, Mate Veljačić, Pedrag Vergić, Bojan Kalafatić, Čedomir Butorac i Franjo Filipović. Nastanak 155. brigade Hrvatske vojske Formiranju brigade prethodile su opsežne pripreme za ratna djelovanja koje je od 14. prosinca 1990. prema naputku Ministarstva unutarnjih poslova provodio Štab obrane Općine Crikvenica (za koji se kasnije uvriježio naziv Krizni štab). Prema Planu obrane Općine Crikvenica od ožujka 1991. pristupilo se angažiranju svih raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa s težištem na oružanom otporu, pa je u skladu s tim formirana brigada Teritorijalne obrane s ukupno 1.600 vojnika. Prve postrojbe iz sastava brigade TO mobiliziraju se 3. listopada 1991. da bi se u razdoblju do formiranja 155. brigade HV obavljala nabavka naoružanja, ubrzana obuka te kontrola i borbeno osiguranje Općine Crikvenica. Nakon dobivanja zapovijedi o formiranju 155. brigade HV započinje mobilizacija, pa se 21.12.1991. najprije mobilizira jedinica za logističku potporu brigade koja obavlja velik posao u logističkoj pripremi i početku mobilizacije vojnih obveznika ostalih dijelova brigade. Logističke aktivnosti koje se sastoje u intenzivnoj nabavci i sređivanju opreme i hrane odvijaju se na području TN Kačjak, te u vojnim skladištima u uvali Slana. Dan nakon toga 23.12.1991. mobilizirano je zapovjedništvo brigade, prvi bataljun, a potom i ostale postrojbe brigade. Istovremeno se priprema i mobilizacija postrojbi u Opatiji, Rabu i Senju. Mobilizirani vojni obveznici, sada već pripadnici 155. brigade HV, smještaju se u objekte TN Zagori pokraj Novog Vinodolskog gdje obavljaju intenzivne pripreme za odlazak na ratište. Zadužuje se vojna oprema i naoružanje, koje se čisti i priprema za funkciju, uvježbavaju se predstojeće aktivnosti, a 26.12.1991. pripadnici 155. brigade HV polažu svečanu prisegu na vjernost domovini. Rizvanuša, 5. ožujka 1992. (1. vod 3. satnije) – Goran Rubčić, Marijan Škiljan, Ivica Manestar, Bojan Simić, Nenad Perhat, Mate Pluščec, Mate Veljačić, Vedran Manestar, Igor Lončarić, Stjepan Golac (gore), Ivica Crnić, Željko Vukić, Radovan Gržičić, Hrvoje Zubčić, Milorad Butković, Tomislav Gobac, Igor Butković, Momčilo Maras i Dražen Kršul. Odlazak na ratište Prvi bataljun kojim zapovijedaju Mate Veljačić i njegov zamjenik Ivica Crnić te dijelovi drugih postrojbi brigade odlaze na ličko ratište rano ujutro 3.1.1991. na područje od Baških Oštarija do Rizvanuše. Sam odlazak na ratište ima dramatičan karakter, jer neposredno uoči pokreta iz zone razmještaja u TN Zagori nebo nadlijeću zrakoplovi JNA i osvjetljavaju mračnu siječanjsku noć. Ipak, borbeno ne djeluju i prvi bataljun s drugim dijelovima brigade zauzima položaje na bojišnici. Tog 3. siječnja odvija se jedan od najžešćih topničkih napada na Gospić, vjerojatno kao „dobrodošlica“ 155. brigadi ili dolasku „7.000 crikveničkih ustaša“ kako su javljali mediji s druge strane … Prvi dani na ličkom ratištu bili su najteži i najopasniji, trebalo se snaći na nepoznatom terenu, u uvjetima oštre zime i ekstremno niskih temperatura, što je za ljude iz Primorja bilo osobito teško. Sama organizacija života na mjestima gdje je brigada držala položaje bila bi zahtjevna i za mirnodopske uvjete, a kamoli kad je riječ i o ratnim opasnostima. Brigada je na ratištu zauzela položaje na području Baških Oštarija i Brušana, a nasuprot neprijateljskim položajima u Divoselu i Čitluku. Zapovjedništvo 155. brigade Zapovjedništvo 155. brigade HV činili su: Ivan Manestar (zapovjednik), Dejan Car (zamjenik zapovjednika i načelnik stožera), Milivoj Vidmar (pobočnik zapovjednika), Slobodan Gračaković (pomoćnik zapovjednika za IPP), Ivica Šubat (referent za IPP), Željko Marušić (pomoćnik načelnika za opće nastavne poslove), Boško Mažar (referent za ONP), Matija Hodak (načelnik topništva), Dragutin Marušić (načelnik inženjerije), Siniša Širić (načelnik veze), Marinko Sučić (načelnik ABKO), Adalbert Blažičević (načelnik protuobavještajnih poslova), Zvonimir Vičić (referent protuobavještajnih poslova), Branko Kuzmić (zapovjednik voda vojne policije), Ivica Buneta (pomoćnik načelnika za obavještajne poslove), Ivica Krpan (referent za obavještajne poslove), Željko Mataija (načelnik tehničke struke), Ivan Bićanić (referent tehničke struke), Damir Gašparović (načelnik opskrbne struke), Vladimir Plješa (referent opskrbne struke), Boris Mažuranić (pomoćnik zapovjednika za logistiku), Ivan Kalanj (pomoćnik načelnika za opće poslove), Gradimir Kabalin (pomoćnik načelnika za org. mobilizacijske i kadrovske poslove), Darko Škorjanec (referent za org. mobilizacijske i kadrovske poslove), Milan Brozičević (načelnik prometne struke), Marijan Katunar (načelnik saniteta), Franjo Manestar (načelnik financijske struke), Slavko Gašparović (djelovođa) i Nada Demirović (daktilograf AOP). Baške Oštarije (IZM): Ivica Zoričić, Mladen Crnčić, Ivan Polić i Milivoj Vidmar (stoje), Dušan Citković, Branko Plukavec, Siniša Širić, Zvonko Vicić, Ivan Manestar, Anton Rački (zapovjednik OZ Rijeka), Marijan Katunar i Željko Marušić. Senjski bataljun Na položajima oko Ramljana i Drenovog klanca od ranije je djelovao „Senjski bataljun“ koji je u skladu sa zapovijedi od 15.12.1991. ušao u sastav 155. brigade kao njen 3. bataljun pod zapovjedništvom Ivana Nekića, a bio je sastavljen od vojnih obveznika s područja Senja i Raba. Ova je postrojba na ratištu bila od rujna 1991. praktički od samog početka oružane agresije na Hrvatsku i svoja je ratna
Izborna skupština UHBDR KASTAV
Dana 15.12.2018.godine u Šporovoj jami u Kastvu provedena je redovna Izborna skupština UHBDR KASTAV na kojoj je izabrano novo vodstvo udruge koje že je voditi u slijedeće četiri godine. Izvješće o radu UHBDR KASTAV u 2018.godini koje je podnio predsjednik Udruge Marino Grbac: Jednoglasno je izabrano slijedeće vodstvo: PREDSJEDNIŠTVO UHBDR KASTAV PREDSJEDNIK MARINO GRBAC DOPREDSJEDNIK BORIVOJ OBLAK DOPREDSJEDNIK NIKO PUŠELJA TAJNIK DALIDA MILIĆ RIZNIČAR BRANKO HADER ČLAN SERĐO SINČIĆ ČLAN MARIJO RUBEŠA ČLAN DANKO BENO ČLAN VLADO LUKAŠIĆ ČLAN DAMIR BOBANOVIĆ ČLAN VINKO ŠIROLA NADZORNI ODBOR PREDSJEDNIK DENIS BOBANOVIĆ ČLAN ŽELJKO BELAVIĆ ČLAN MIODRAG PLEĆAŠ SUD ČASTI PREDSJEDNIK DAVORIN ŠIMUNOVIĆ ČLAN SLAVKO ĆIKOVIĆ ČLAN SLAVKO PEŠĆICA Za uspješan rad I veliki doprinos radu udruge pohvaljeni su istaknuti pojedinci: Branko Hader , Stanislav Linić , Niko Puselja, Marijo Rubesa , Franjo Matota , Marijan Kovac, Sincic Serđo , Halid Kovacević , Vlado Lukasić, Valter Frlan , Bobanović Damir , Bobanović Denis, Rajko Vlah , Dalida Milić, Danko Beno, Oblak Borivoj , Pavica Kovacević, Vlatko Mandekic, Rubesa Josip, Dzevalin Nikolaj, Ivica Prskalo, i Butković Franjo U ime Udruge uručene su zahvalnice onima koji su nas u protekle četiri godine materijalno I organizacijski potpomogli: MATEJ MOSTARAC ŽUPNIK FRANJO JURČEVIĆ IVICA LUKANOVIĆ VLADIMIR MIKLER DANKO BENO NIKICA KUZMANIĆ OBITELJ MIRKO I BRANKA BRBOT DEJAN RUBEŠA JASNA VUKOVIĆ LULIĆ PETAR JANJIĆ TROMBLON DARKO JAKOVIĆ Izborna skupština završila je skromnim domjenkom.
