Hrvatska ratna mornarica obilježila je 27. obljetnicu utemeljenja u Pločama, prilikom čega je i svečano otvorena vojarna “116. brigade Hrvatske vojske” u kojoj će biti smještena satnija Mornaričkog desantnog pješaštva, odnosno MDP-a.

U sklopu predviđenih svečanosti izvedena je i prezentacija sposobnosti te najnovije postrojbe. Time se Hrvatska vojska napokon vraća u Ploče i na sam jug Hrvatske, nakon što je prepoznata kritična važnost juga naše domovine za sigurnost i stabilnost ne samo Hrvatske nego i susjednih država. MORH namjerava nastaviti razvoj Ploča kao budućeg gravitacijskog središta Hrvatske ratne mornarice, koja je i danas ograničena primarno na splitsku ratnu luku Lora.

Satnija MDP-a, ili manje formalno hrvatski marinci, bit će prva kopnena manevarska borbena postrojba južno od Knina, koji je od samog juga zemlje udaljen 270 kilometara, pa je jasno koliko je nužno bilo formiranje postrojbe koja će mu biti bliže smještena i moći brže reagirati na sve oblike ugroza. Tako će napokon i Dubrovnik, koji je od Ploča udaljen oko 70 km zračne linije, biti pod neposrednom zaštitom Hrvatske vojske.

Sama je satnija ustrojbeno dio Hrvatske ratne mornarice, odnosno Flotile HRM. Pod Flotilu također pripada Divizijun za površinsko djelovanje, koji čini pet raketnih topovnjača kao udarna snaga naše mornarice, Protuminski divizijun te Divizijun za potporu, u koji spadaju i desantni brodovi kojima se koristi mornaričko pješaštvo.Hrvatski se marinci po konceptu djelovanja znatno razlikuju od medijski zasigurno najeksponiranijeg mornaričkog pješaštva na svijetu, američkog Marinskog korpusa. Potonji je, naime, zasebna grana vojske koja nadmašuje mnoge svjetske oružane snage po veličini. Marinski je korpus zapravo vojska u malom, s vlastitim zrakoplovstvom, oklopnim snagama i prvenstveno pješaštvom, organiziranima u divizijski ustroj. Premda je marinac osjetno uvježbaniji od prosječnog pripadnika američke kopnene vojske, američki marinci funkcioniraju poput redovne vojske, što je i logično s obzirom na enormne resurse kojima raspolažu.
Hrvatska je za razvoj svog mornaričkog pješaštva izabrala britanske Kraljevske marince kao uzor. Oni su znatno drukčija formacija, uvježbana i opremljena kao elitno amfibijsko pješaštvo. Kraljevski marinci spadaju pod 3 Commando brigadu, no glavne borbene formacije su četiri postrojbe jačine bojne: 40, 42 i 45 commando te 43 commando koji je zadužen za zaštitu mornaričkih baza. Budući da su naši marinci ustrojeni u satniju, postrojbu koja se nalazi na jednoj razini ispod bojne, a nekoliko satnija formira bojnu, Kraljevski su marinci bili odličan izbor za razvoj hrvatskog MDP-a.
Suradnja s Kraljevskim marincima nastavit će se prvenstveno kroz obuku vođa te zajedničke vježbovne aktivnosti, a koncept suradnje za iduće razdoblje već je izrađen. Naše MDP uvježbano je po najvišim standardima NATO-a te je time omogućen visok stupanj interoperabilnosti s postrojbama mornaričkog pješaštva drugih članica NATO-a. Suradnja s Kraljevskim marincima manifestacija je intenziviranja suradnje s oružanim snagama Velike Britanije, poput nedavnog posjeta Eurofighter Typhoona RAF-a ili vježbe Sava Star otprije desetak dana. S Velikom Britanijom želi se nadalje jačati suradnja i razviti strateško partnerstvo.
Obuka satnije MDP-a, koja broji 158 vojnika, dočasnika i časnika, započela je 11. lipnja ove godine, nakon što je proveden interni natječaj i selekcija kandidata unutar HV-a, a završena je 31. kolovoza. Gotovo 12 tjedana duga obuka bila je usmjerena na zadaće i razvoj sposobnosti pomorskog i helikopterskog desanta, uz razvoj vještina situacijskog gađanja s bojevim streljivom, izdržljivosti u terenskim uvjetima, komunikacije u borbenim uvjetima, sve to u otežanim okolnostima, kao i razvoj motoričkih sposobnosti. Pažnja je posvećena i razvoju temeljnih mornarskih vještina upravljanja brzim gumenim čamcima, ali i razvoj vještina borbenih plivača. No obuka nije gotova, slijedi obučavanje po specijalnostima, a postignute sposobnosti kontinuirano će se usavršavati i razvijati.
MDP raspolaže standardnom opremom HV-a, dok će za zadaće pomorskog desanta koristiti desantne brodove – minopolagače klase Cetina, kojih HRM ima dva, te manje desantno-jurišne brodove. Za sada nije planirano opremanje amfibijskim oklopnim vozilima, iako je u budućnosti i to moguće jer se još uvijek radi na razvoju zahtjeva i potreba razvoja satnije.
Osnovne zadaće hrvatskih marinaca su održavanje spremnosti za provođenje zadaća obrane te odvraćanja potencijalnih ugroza. Kao visoko mobilna, fleksibilna postrojba sposobna za brzi odgovor, satnija MDP-a će moći u najkraćem roku reagirati na svaku prijetnju na kopnu, u priobalnom rubu i otocima, te je neutralizirati ili djelovati kao inicijalni element do uvođenja većih snaga u kontakt. Također će moći djelovati i u neborbenim zadaćama u sklopu šireg koncepta domovinske sigurnosti, poput traganja i spašavanja na kopnu, priobalju i otocima, potpori civilnim institucijama u slučajevima elementarnih nepogoda i tehničko-tehnoloških nesreća.

Položaj hrvatskog naroda i stabilnost u susjednoj BiH od kritičnog je nacionalnog i sigurnosnog interesa Hrvatske, te je ustrojavanjem MDP-a stvorena sposobnost odvraćanja bilo kakvih destabilizacijskih procesa. Upravo će zato ova satnija biti ključni faktor stabilnosti cijelog južnog Jadrana. Jasno je i da satnija MDP, nakon što se u potpunosti usvoji njezino djelovanje i korištenje, treba s vremenom rasti u veličini i sposobnosti barem do razine bojne. S obzirom na razinu obuke i zadaće, MDP će se kao elitna postrojba po sposobnostima nalaziti između redovnih gardijskih brigada i specijalnih snaga. Istovremeno se dobiva nova sposobnost brze reakcije u opsegu kakav do sada nije bio izvediv.

Naime, do sada je između snažnih, ali relativno tromih gardijskih brigada i brzih, ali malih i lakih specijalnih snaga postojala rupa u sposobnostima. Gardijske postrojbe trebaju više vremena za reakciju, dok specijalne snage mogu biti razmještene u vrlo kratkom roku, no njihova zadaća nisu konvencionalne operacije, pa se ne može od tima specijalaca očekivati da, primjerice, brane neki grad ili mjesto protiv konvencionalnog napada i drže liniju nekoliko dana do dolaska gardijskih postrojbi. MDP je pak osposobljeno za upravo takve zadaće, zadržavanje ugroza do dolaska većih mehaniziranih i oklopnih snaga, ali također može ograničiti i neutralizirati širok spektar prijetnji.

Satnija će s vremenom najbolje demonstrirati važnost takvih elitnih formacija, što je bitno i kao potvrda koncepta i kao smjernica za razvoj budućih formacija sličnih namjena. Jer Hrvatskoj je potrebna i zračno-desantna postrojba, pa se dugoročno treba pozabaviti mogućnostima njezinog razvoja kako bi se sposobnost brze reakcije taktičkih snaga mogla proširiti na cjelokupnu Hrvatsku i potencijalne susjedne ugroze. Ustrojavanjem mornaričko-desantnog pješaštva nastavlja se snažni trend razvoja borbenih sposobnosti Hrvatske vojske, koji je nužno i nastaviti zbog sve nestabilnijih okolnosti u susjednim državama.

 
Izvor: Globus
Tekst: Jan Ivanjek

Slike i video: MORH

U Eskadrili aviona (EA) 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) u vojarni „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku u četvrtak 6. rujna 2018. započela je letačka obuka za troje kandidata za pilote Ratnog zrakoplovstva Mađarske kojima će se tijekom rujna i listopada pridružiti i pet instruktora pilota na obuci osvježenja.

Obuka se provodi na komercijalnoj osnovi, a za kandidate pilota obuhvaća Program selekcijskog letenja i temeljne letačke obuke na avionu Zlin 242L s ciljem procjene i obučavanja polaznika po elementima osnovnog i akrobatskog letenja, navigacije i grupnog letenja. Obučni ciklus za ovu skupinu traje 6 tjedana, dok će mađarski instruktori provesti obuku osvježenja na avionu Zlin-242L po pristizanju u bazu Zemunik.

Posebnost ove međunarodne obuke je što se po prvi puta izvodi sa pilotima mađarskog ratnog zrakoplovstva i po prvi puta na avionu Zlin 242L.

Zapovjednik Eskadrile aviona pukovnik Željko Harapin istaknuo je kako je provedba bilo koje obuke na bilo kojem tipu aviona i po bilo kojem profilu letačke obuke uvijek izazov kako za provoditelje obuke tako i za same polaznike.

„Nastavnici letenja Eskadrile aviona stekli su iskustvo u obučavanju stranih polaznika kroz letačku obuku pripadnika Sultanata Oman na avionu Pilatus PC-9M. Navedeno iskustvo dalo je dobar temelj za provedbu svih oblika međunarodne letačke obuke na oba tipa aviona što će zasigurno olakšati rad i provedbu letačke obuke i sa polaznicima Ratnog zrakoplovstva Mađarske. Vjerujemo kako će obuka u potpunosti zadovoljiti zahtjeve mađarskog ratnog zrakoplovstva u pogledu kvalitete obuke kao i naše procjene polaznika koji se nakon ovog segmenta letačke obuke upućuju na daljnju obuku na drugi tip aviona.“, iznio je pukovnik Harapin.

Voditelj obuke bojnik Zlatko Parać kazao je kako je Program letačke obuke usklađen sa traženim zahtjevima, ali sam princip provedbe letačke obuke, standardi prolaznosti i pristup je identičan kao i za polaznike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. „Obuka je također prilagođena i pojedinim polaznicima obzirom na njihova dosadašnja letačka iskustva, a provodit će je ukupno 6 pilota Eskadrile aviona“, naglasio je bojnik Parać.

Do sada su u 93. zrakoplovnoj bazi letačku obuku ukupno završila 42 inozemna pilota od čega 38 iz Sultanata Oman, dva iz Češke te po jedan pilot iz Makedonije i Bosne i Hercegovine.

Tekst i foto: HRZ / Marinko Karačić