Ruska proljetna ofenziva će biti ključna
Michael Clarke, pomoćnik ravnatelja Instituta za strateške studije, Exter, Velika Britanija
Svatko tko izvrši invaziju na drugu zemlju preko ogromnih euroazijskih prostranstava na kraju je osuđen da prezimi na njima.
Napoleon, Hitler i Staljn morali su manevrirati sa svojim vojskama kroz stepska prostranstva zimi, i sada, kako se njegova invazija splašnjava i pretvara u povlačenje na nekim smjerovima napada, Vladimir Putin ukopava svoje snage da prezime i čekaju novu rusku ofenzivu u proljeće.
Pauza je potrebna objema stranama ali su Ukrajinci bolje opremljeni i motivirani za nastavak i od njih možemo očekivati da održavaju pritisak, barem u području Donbasa.
Oko Kremnine i Svatove Ukrajinci su veoma blizu velikom preokretu koji će baciti ruske snage šezdesetak kilometara natrag na slijedeću prirodnu obrambenu liniju, blizu one sa koje je njihova invazija počela u veljači 2022.godine.
Kijev se neće oklijevati ostvariti veliki cilj. Ukrajinska ofenziva, ipak, može slabiti dolje prema jugoistoku, slijedeći povratak Hersona.
Prelazak na istočnu obalu Dnjepra da bi se izvršio pritisak na ranjive cestovne i željezničke veze sa Krimom mogao bi biti previše zahtjevan. No, mogućnost da Kijev počne inenadnu novu ofanzivu ne smije se zanemariti.
Za 2023. odlučujuća će biti sudbina ruske proljetne ofenzive. Putin je priznao da je 50 000 od novomobiliziranih snaga već na frontu dok se ostalih 250 000 obučava za front u slijedećoj godini i njihova sudbina je bojno polje.
Može se očekivati kratak i nestabilan prekid vatre ali Putin je jasan u tome da neće stati a Ukrajinci su isto tako jasni da će se nastaviti boriti za svoj život.
Ukrajina će vratiti natrag svoja okupirana područja
Andrej Piontkovsky, znanstveni i analitičar, Washington DC
Ukrajina će pobjediti vraćanjem kompletne okupirane tertorije u proljeće 2023.godine, najkasnije. Dva faktora upućuju na ovaj zaključak.
Prvi je motivacija, odlučnost i hrabrost ukrajinske vojske i nacije kao cjeline, bez premca u modernoj povjesti ratovanja.
Druga je činjenica da, poslije godina smrivanja ruskog diktatora, zapad je napokon sazrio u shvaćanju veličine povesnog izazova sa kojim se suočava. To najbolje ilustrira nedavna izjava generalnog tajnika NATO-a Jens Stoltenberga.
„Cijena koji mi plaćamo je novac, dok je cijena koju plaća Ukrajina krv. Ako autoritarni režim vidi da se sila isplati mi ćemo plaćati mnogo višu cijenu i svijet će postati mnogo opasniji za sve nas.”
Točno vrijeme neizbježne ukrajinske pobjede bit će odrećeno brzinom kojom NATO može dostaviti novi paket vojne opreme koji može promijeniti smjer rata (tenkovi, avioni, rakete dalekog dometa).
Očekujem da će Melitopol postati klučna točka u slijedećim mjesecima ( možda tjednima ). Zauzimanje Melitopolja, olakšat će Ukrajincima pokret prema Azovskom moru, čime će učinkovito presjeći linije snabdjevanja i komunikacija prema Krimu.
Ruska kapitulacija biti će formalno dogovorena poslije devastirajućih ukrajinskih napredovanja na bojnom polju.
Pobjedničke snage – Ukrajina, GB i SAD – oblikovat će novu međunarodnu sigurnosnu arhitekturu.
Kraj se ne nazire
Barbara Zanchetta, Odjel ratnih studija, King’s College London
Vladimir Putin je očekivao da Ukrajina pasivno pristane na akcije moćnog susjeda, bez značajnijeg uplitanja ostalih zemalja. Ova teška pogreška u procjeni dovela je do trajnog sukoba sa bez kraja na vidiku.
Zima će biti teška, kako ruski napadi na ukrajinsku infrastrkturu pokušavaju slomiti moral i izdržljivost i onako potresene populacije. Ali Ukrajinska izdržljivost se pokazala izuzetnom. Čvrsti su, i idu dalje i dalje.
Svi izgledi za pregovore su blijedi. Za potencijalno mirno rješenje ključni zahtjevi barem jedne strane se moraju mijenjati. Nema dokaza da se to togodilo ili će se uskoro dogoditi.
Kako će se onda doći do kraja rata?
Cijena rata, u materijalu ili ljudskim žrtvama, može slomiti odlučnost ruske političke elite. Ključ je unutar Rusije.
Prošli ratovi u kojima su loše procjene bile ključni element, kao Vijetnam za SAD ili Afganistan za SSSR završili su na ovaj način. Domaće političke prilike prisilile su političku elitu koja je pogrešno procjenjivala na izlaz iz rata – „častan” ili ne – kao jedinu moguću opciju.
Ovo se može desiti jedino ako Zapad čvrsto i dalje podupre Ukrajinu koja će se suočiti sa narastajućim domaćim pritiskom povezanim za cijenu rata.
Nažalost, ovo će i dalje biti dugotrajna politička, ekonomska i vojna bitka koja se neće riješiti brzo i trajat će i krajem 2023.
Nema drugog završnog stanja osim ruskog poraza
Ben Hodges, general, bivši zapovjednik US Army Europe
Još je prerano za planiranje pobjedničke parade u Kjevu ali momentum je sad na Ukrajinskoj strani i, po mom mišljenju, nema sumnje da će oni dobiti ovaj rat, vjerojatno do kraja 2023.godine.
Stvari će se kretati sporije preko zime ali nema sumnje da će ukrajinske snage biti sposobnije da se bore nego ruske zbog cjelokupne zimske opreme koja dolazi iz GB, Kanade i Njemačke. U siječnju Ukrajina može biti u poziciji da počne finalnu fazu kampanje a to je oslobođenje Krima. Iz povijesti znamo da je rat test za logistiku. Kad sam vidio odlučnost ukrajinskog naroda i vojske i rapidno poboljšanje logističke situacije za Ukrajinu, ne vidim nikakav drugi kraj nego poraz Rusije.
Rusko povlačenje iz Hersona me je također vodilo ka tom zaključku. Prvo to je psihološki ojačalo Ukrajince a drugo to je temeljito sramoćenje Kremljina i treće to je dalo ukrajinskim snagama ključnu operativnu prednost – svi prilazi krmu su sada unutar dometa ukrajinskih oružanih sustava. Vjerujem da ćemo na kraju 2023. vidjeti Krim potpuno pod ukrjinskom kontrolum i suverenitetom mada može opstati neka vrsta dogovora koji omogućava rusima da održe neku pomorsku prisutnost u Sevastopolju…možda čak do kraja Sporazuma (do 2025.) koji je postojao prije nego je Rusija ilegalno anektirala Krim.
Početi će napori na rekonstrukciji infrastukture duž obale Azovskog mora uključujući važne luke Mariupol i Berdyansk, a otvaranje Sjeverno krimskog kanala koji preusmjerava vodu sa Dnjepra prema Krimu također će zahtjevati veliku pozornost.
Očekujte manje – više isto
David Gendelman, vojni ekspert, Izrael
Umjesto „kako će završiti” ovdje možemo razmatrati koja strana želi postići u slijedećoj fazi. Samo oko pola od 300 000 mobiliziranih Rusa je sada u zoni borbenih djelovanja. Ostatak, zajedno sa snagama koje su slobodne poslije povlačenja iz Hersona, daju Rusima priliku za počinjanje ofanzive.
Okupacija Luhanske i Donecke regije nastavit še se ali veliki ruski napredak kao npr. prodor na jug prema Pavlogradu radi okruženja ukrajinskih snaga u Donbasu je manje očekivana.
Vjerojatniji je nastavak trenutne taktike – lagano mljevenje ukrajinskih snaga na uskim smjerovima i polagani napredak, kao u područima Bakmuta i Avdivke, i moguće sa istom taktikom u području Svatove-Kremnina.
Ovu strategiju iscrpljivanja kompletira gađanje ukrajinske energetske infrastrukture i napadi na ukrajinska područja duboko u pozadini.
Poslije ruskog povlačenja iz Hersona oslobođene su i značajne ukrajinske snage. Za njih je gotovo strateški smjer jug, prema Melitopolu i Berdyansku, sa ciljem da se presječe ruski zemaljski koridor prema Krimu što bi bila velika ukrajinska pobjeda i upravo zato Rusi utvrđuju Melitopol.
Druga opcija za Ukrajinu je Svatove – uspjeh koji bi ugrozio cijelo sjeverno krilo ruskog fronta.
Veliko je pitanje koliko je ukrajinskih snaga slobodno i dostupno za ofenzivu u ovom trenutku, i koji vremenski raspored general Zalužnji ima pred sobom. Koliko će novih pričuvnih brigada i korpusa koji se trenutno formiraju biti spremno za mjesec, dva ili tri od sad, uključujući ljudstvo, oklopna vozila i teško naoružanje. Kad se blato smrzne imati ćemo odgovore na ova pitanja i oni će nas dovesti malo bliže odgovoru na pitanje „kako će ovo završiti?”.
Preveo i obradio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini.
Izvor: https://www.bbc.com/news/world-us-canada-63987113
