SJEDNICA 18. REDOVNOG SABORA HČZ-ZU

od hczzu od u HČZ RH-ZU

SJEDNICA 18. REDOVNOG SABORA HČZ-ZU

ZAGREB, 7. PROSINCA 2023.

Sjednica 18. redovnog Sabora HČZ-ZU održana je 7. prosinca 2023. godine u prostoru HVU „Dr. Franjo Tuđman“, Ilica 256b u Zagrebu. Nakon intoniranja državne himne i odavanja počati za poginule i nestale hrvatske branitelji i civile tijekom Domovinskog rata te prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, predsjednik Igor Majetić se uvodno zahvalio izaslanicima na sudjelovanju u radu te otvorio sjednicu Sabora. Nakon izbora radnih tijela (Radnog predsjedništva, Verifikacijskog povjerenstva, zapisničara i ovjerovitelja zapisnika), predsjednik Radnog predsjedništva preuzeo je rad sjednice Sabora, a predsjednik Verifikacijskog povjerenstva Željko Teri konstatirao nazočnost 35 od ukupno 40 izaslanika, započeo je rad Sabora po predloženim točkama dnevnog reda. U okviru dnevnog reda sjednice usvojena su Izvješća o radu i Financijsko izvješće za 2022., a predsjednici Nadzornog odbora Mate Ostović i Suda časti Josip Černi podnijeli su izvješća u ime Nadzornog odbora i Suda časti.

Usvojeni su i planski dokumenti za 2024., Plan rada i Financijski plan za 2024. te važne odluke o izmjenama Statuta HČZ-ZU te Odluka o ustrojavanju Povjerenstva za organizaciju i provedbu Proljetnog zasjedanja Gaminger Europske inicijative (Gaminger Europe Initiative I. Meeting 2024., Croatia), koji će se krajem svibnja održati u Karlovcu.

O detaljima dosadašnja dva zasjedanmja Gaminger inicijative tijekom tekuće godine te o detaljima domačinstva proljetnog zasjedanja u Karlovcu upoznali su predsjednica i član Povjerenstva za međunarodnu suradnju pukovnica Nevenka Kovač i satnik Zdravko Senčar.

Govoreći o aktivnostima Plana rada zo 2024. godinu naglašen je trend širenja Hrvatskog časničkog zbora-Zajednice udruga. Nakon ovogodišnjeg ustrojavanja udruge HČZ u Đurđevcu te najave ustrojavanja udruga u Zadru, Sisku i Petrinji, dan prije održavanja sjednice Sabora izražena je namjera da su i na širem području Dubrovnika, Metkovića, Makarske i drugdje ustroje udruge HČZ-a, koje su i ranije bile izrazito aktivne i cijenjene braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata. Izaslanici 18. Sabora pozdravljaju ovaj trend ponovog širenja te izražavaju spremnost pružanja svake savjetodavne i druge pomoći oko pripreme materijala vezanih uz njihove osnivačke skupštine te kasnije prijave vezane uz upis u registre udruga i neprofitnih organizacija.

Pri kraju sjednice Vesna Vrbančić je upoznala izaslanike o potpori Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva (NZRCD) tijekom perioda uključenosti HČZ-ZU u program razvojne suradnje u okviru centara za društveni razvoj civilnog društva te početkom novog oblika tek uspostavljene suradnje vezane uz Nacionalnu sustavnu podršku Nacionalne zaklade koja počinje od 1. siječnja iduće godine.

Prije završetka sjednice Sabora dopredsjednik HČZ-ZU Neven Cugelj se u ime predsjednika zahvalio na sudjelovanju u radu te iznijetim konstruktivnim prijedlozima koji su doprinjeli kvaliteti donesenih odluka. Pozvao je i na sudjelovanje u dvije zanimljive izobrazbe izvan aktivnosti Sabora, koje se vezane uz susradnju s NZRCD i biri će provedene kao zasebne aktivnosti tijekom poslijepodnevnih sati.

Tekst i fotografije:

Branko Gačak, glavni tajnik HČZ-ZU

RADNO PREDSJEDNIŠTVO
IZVJESTITELJICA NEVENKA KOVAČ
IZVJESTITELJICA VESNA VRBANČIĆ
SUDIONICI 18.SJEDNICE REDOVNOG SABORA HČZ-ZU

Darovi za Svetog Nikolu u Slavonskom Brodu

od hczzu od u HČZ BRODSKO POSAVSKE ŽUPANIJE

Darovi za Svetog Nikolu u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod, 05.12.2023. – Povodom Blagdana Svetog Nikole, danas su u prostorijama Udruge Hrvatskog časničkog zbora, podijeljeni darovi djeci članova naše Udruge. Poklone su podijelili dopredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Grada Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije Mato Opačak i tajnik Udruge Petar Bubalo. U ova hladna  vremena, hrvatski branitelji su današnjom akcijom, koja je u ovoj braniteljskoj udruzi redovna dugi niz godina, donijeli malo vedrine i smijeha našim najmlađim sugrađanima. Sigurni smo da Sveti Nikola ovih dana ima puno posla.

Izvor: HČZ BPŽ

Komemoracija za strijeljane Vrbovčane kod Željezničke postaje u Vrbovcu, 27.studenoga 2023.

od hczzu od u HČZ GRADA VRBOVCA

Komemoracija za strijeljane Vrbovčane kod Željezničke postaje u Vrbovcu

27.studenoga 2023.

Uz nazočnost učenika, nastavnika i ravnatelja Osnovnih škola „Krunoslava Kutena” i “Marije Jurić Zagorke” iz Vrbovca, predstavnika gradskih predstavničkih i izvršnih vlasti te predstavnika vrbovečkih braniteljskih i antifašističkih udruga održana je komemoracija za četrnaestoro nedužnih civila strijeljanih na današnji dan prije 80 godina.

Komemoracija je započela “satom povijesti” koji je vodio vrbovečki novinar Dragutin Vicković istakavši detalje i okolnosti koje su dovele do pogubljenja nedužnih civila od strane njemačke vojske. Tragičnom događaju prethodila je dogovorena akcija partizana i domobrana koja je trebala završiti predajom domobrana i bez ikakvih gubitaka u ljudstva. Nažalost u vrijeme dogovorene predaje u noći između 26. i 27. studenoga 1943. iz pravca Križevaca pojavio se njemački oklopn vlak, a tijekom neplaniranih borbi je poginulo i ranjeno nekoliko partizana te jedan njemački časnik i vojnik. Tom prigodom se predao 41 domobran, zarobljeno je 50-ak pušaka i streljivo te 100-ak bombi, a Nijemci su narednog dana u znak odmazde za poginule njemačke vojnike iz sadašnje Ulice Ivana Gorana Kovačića pokupili 16 civila i izveli ih pred streljački postroj nedaleko od današnjeg spomen obilježja strijeljanim vrbovečkim civilima. Dvoje od šesnaestoro je bilo ranjeno i preživjelo, ali i oni su danas pokojni. Prema ranijim informacijama, najmlađi preživjeli imao je samo 13 godina, dok je najstariji strijeljani Vrbovčan imao preko 70 godina.

Nakon obraćanja novinara Dragana Vickovića, ispred spomen obilježja lampaše su položili učenici i nastavnici 1. i 2. Osnovne škole, zatim predstavnici Grada Vrbovca predvođeni gradonačelnikom Denisom Kraljom i njegovim zamjenikom Markom Beloševićem, viječnici Gradskog Vijeća Vrbovca predvođeni svojim predsjednikom Krunoslavom Sohorom te članovi Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođeni predsjednikom Marijanom Plahutarom i vrbovečke HVIDRA-e predvođeni predsjednikom Vladom Kožarom. U ime HČZ-ZU lampaš je položio glavni tajnik Branko Gačak. Lampaše su zapalili i članovi Udruge vrbovečkih antifašista.

Tekst: Branko Gačak  

Fotografije: Radio Vrbovec i Branko Gačak

HČZ ZAGREB: Natjecanje u gađanju pištoljem

od hczzu od u HČZ GRADA ZAGREBA

HČZ ZAGREB: Natjecanje u gađanju pištoljem

U srijedu 22. 11. 2023. Hrvatski časnički zbor grada Zagreba proveo je pojedinačno natjecanje u gađanju poluautomatskim pištoljem koje je održano na strelištu LAS u Zagrebu. Natjecanje je provedeno u okviru programa „ Sportsko-rekreativne aktivnosti časnika i branitelja“ kojeg sufinancira Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Na natjecanje je pozvano ukupno 9 natjecatelja, od toga 7 iz HČZ Zagreb te 2 vanjska suradnika, a konačno se odazvalo 8 natjecatelja.

Pobjednik natjecanja bio je Ivan Juroš s ostvarena 44 kruga od 50 mogućih, a drugo i treće mjesto podijelili su Boris Biličić i Mladen Lalić s po 42 kruga.

Nakon natjecanja podijeljene su prigodne nagrade trojici najboljih natjecatelja, a zatim je proveden kraći domjenak u ugodnoj atmosferi.

Tekst i fotografije Mladen Lalić

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Vrbovcu, Dubravi, Farkaševcu, Gradecu, Preseki i Rakovcu, 17. i 18. studenoga 2023.

od hczzu od u HČZ GRADA VRBOVCA, OBLJETNICE

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

u Vrbovcu, Dubravi, Farkaševcu, Gradecu, Preseki i Rakovcu, 17. i 18. studenoga 2023.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje održano je u mjestima koje se bile sastavni dio ratne Općine Vrbovec i predstavljaju središta današnjeg Grada Vrbovca, Općine Dubrava, Općine Farkaševac, Općine Preseka i Općine Rakovec.

Obilježavanja su sukladno ranijoj praksi organizirali čelnici izvršne vlasti Grada Vrbovca i Općina Dubrava, Farkaševac, Gradec, Preseka i Rakovec, zatim župnici Župa u Vrbovcu, Dubravi, Gradecu i Rakovcu, ravnatelji Osnovnih i Srednje škole u Vrbovcu, ravnateljica Osnovne škole Dubrava te Područnih škola u Gradecu, Preseki i Rakovcu u suradnji s Hrvatskim časničkim zborom iz Vrbovca.

Obilježavanje u Vrbovcu započelo je svetom misom zadušnicom koja je služena u Župnoj crkvi Sv. Vida Mučenika u Vrbovcu, nakon čega je ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima “Hrvatska kocka” položen vijenac i zapaljeni lampaši u znak sječanja na poginule hrvatske branitelje tijekom Domovinskog rata. Nakon svete mise i polaganja vijenaca, povorka se uputila prema Ulici poginulih branitelja, gdje je župnik Zoran Grgić predvodio molitvu, a brojni građani su paljenjem lampaša odali počast poginulim braniteljima. Odavanju počasti sudjelovali su gradonačelnik Denis Kralj, zatim zamjenik gradonačelnika Marko Belošević te vijećnici Gradskog vijeća, načelnica Općine Gradec Ljubica Ambrušec s članicama općinskog vijeća te drugi predstavnici izvršne i predstavničke vlasti obližnjih općina. U aktivnostima organizacije i provedbe obilježavanja Dana sjećanja sudjelovali su predstavnici Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec i vrbovečke HVIDRA-e. Brojno izaslanstvo HČZ Vrbovec predvodio je predsjednik Marijan Plahutar uz nažočnost članova Izvršnog odbora Sandija Kneževića, Milorada Milenkovića, Dragutina Dubravca, predsjednika Suda časti Danka Uroića i predsjednika Nadzornog odbora Branka Gačka te drugih članova udruge.

Neposredno prije aktivnosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Vrbovcu 17. studenog, održane su slične aktivnosti u Preseki, Dubravi i Gradecu, dok je obilježavanje u Općini Rakovec organizirano sljedećeg dana, 18. studenog 2023.

U Preseki na Mjesnom grobljuje ispred Središnjeg križa je uz nažočnost općinskog načelnika Martina Martića, učiteljica i učenika nižih razreda Područne škole Preseka te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora iz Vrbovca, održana komemoracija u znak sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje. Izaslanstvo HČZ Vrbovec predvodili su članovi Izvršnog odbora Milorad Milenković i Dragutin Dubravc te predsjednik Nadzornog odbora Branko Gačak.

Obilježavanje Dana sjećana organizirano je u Gradecu ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u središtu Gradeca, organizirano je polaganje vijenaca i paljenja lampaša uz nazočnost općinske načelnice Ljubice Ambrušec i članica i članova Općinskog vijeća, nastavnika i učenika Područne škole Gradec, okupljenih mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođeni članovima Izvršnog odbora Sandijem Kneževićem i Miloradom Milenkovićem te predsjednikom Suda časti Dankom Uroićem. Neposredno prije polaganja vijenaca i paljenja lampaša, u Župnoj crkvi Ranjenog Isusa u Gradecu održana je sveta misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, koju je služio župni vikar Župne crkve S. Vida iz Vrbovca, velečasni Mihael Hertarić.

Obilježavanje Dana sjećanja u Dubravi započelo je polaganjem vijenca i paljenjem lampaša ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima “Hrvatska mati”, uz nazočnost načelnika općine i saborskog zastupnika Tomislava Okroše i predsjednika Općinskog vijeća Darka Rajtara, ravnateljice Osnovne škole Dubrava Marijane Kozumplik-Kemenović, nastavnika i učenika, mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođenih predsjednikom Marijanom Plahutarom. Molitvi za poginule predvodio je otac Mario Šikić. U sportskoj dvorani Osnovne škole Dubrava je održan prigodni tematski program kojemu su svojim radovima doprinjeli nastavnici i nadahnuti učenici škole.

Obilježavanje Dana sjećanja u Farkaševcu započelo je prigodnim recitalom učenika u prostorijama Područne škole Farkaševac, nakon čega su ispred Spomen križa u središtu Farkaševca zapaljeni lampaši u znak siječanja na žrtve tijekom Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje. Aktivnostima su nazočili općinski načelnik Matija Copak, nastavnici i učenici Područne škole Farkaševac, mještani Farkaševca i obližnjih sela te predstavnici Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođeni svojim dopredsjednikom Franjom Špicarom.

Dani sjećanja u Općini Rakovec održani su komemoracijom ispred središnjeg križa na Mjesnom groblju Rakovec, uz nazočnost općinske načelnice Brankice Benc i članova općinskog Vijeća, zatim župnika Župne crkve sv. Jurja Mučenika u Rakovcu, velečasnog Darka Rogine, vjeroučitelja Maria Matakovića, nastavnika i učenika viših razreda Područne škole Rakovec, mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođenih članom Izvršnog odbora Miloradom Milenkovićem i predsjednikom Nadzornog odbora Brankom Gačkom. Komemoracija je započeta intoniranjem državne himne te molitvom za stradale tijekom Domovinskog rata koju je predvodio velečasni Darko Rogina. Nakon molitve položen je vijenac, a učenici i ostali nazočni položili su lampaše ispred spomen križa. Na kraju komemoracije učenici su čitali tekstove svojih radova posvećeni žrtvama Domovinskog rata i žrtvi Vukovara i Škabrnje. Neposredno nakon komemoracije na mjesnom groblju, povorka se uputila prema Župnoj crkvi Sv. Jurja Mučenika, gdje je župnik velečasni Darko Rogina služio svetu misu za poginule i stradale tijekom Domovinskog rata.

Tekst:

Branko Gačak

Fotografije:

Branko Gačak, Igor Sabolić, portal Prigorski.hr

PREDAVANJA ŠKOLSKOJ DJECI O DOMOVINSKOM RATU S NAGLASKOM NA VUKOVARSKOJ BITCI

od hczzu od u HČZ GRADA VIROVITICE

PREDAVANJA ŠKOLSKOJ DJECI O DOMOVINSKOM RATU S NAGLASKOM NA VUKOVARSKOJ BITCI

Predstavnici HČZ grada Virovitice povodom  Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje na pozive iz Gimnazije Petar Preradović Virovitica, Tehničke škole Virovitica i Osnovne škole Suhopolje održali su predavanje na temu „Domovinski rat 1991.-1995.“, s naglaskom na vukovarskoj bitci.

Predavanje u Gimnaziji Petar Preradović Virovitica održano je 15. studenog za učenike završnih razreda. U predavačkom timu bili su umirovljeni pukovnik HV Darko Vampovac, umirovljeni pripadnik specijalne policije MUP-a samostalni savjetnik Božidar Dumenčić i umirovljeni natporučnik HV Tomislav Kolec.

Predavanje u Osnovnoj školi u Suhopolju za polaznike završnih razreda i predavanje u Tehničkoj školi Virovitica za polaznike drugih razreda održano je 17. studenog.

U predavačkom timu u Osnovnoj školi u Suhopolju bili su: umirovljeni pukovnik HV Marijan Brlek (u svojstvu predsjednika i predstavnika udruge branitelja općine Suhopolje), umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam, umirovljeni bojnik HV Davor Špoljarić i umirovljeni natporučnik Tomislav Kolec. Ovom predavanju prethodio je zasigurno vrlo lijep i dostojanstven prigodni program učenika i nastavnika, kome su također nazočili spomenuti predstavnici HČZ-a Virovitica.

U predavačkom timu u Tehničkoj školi Virovitica bili su: umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam, umirovljeni bojnik HV Davor Špoljarić, umirovljeni natporučnik HV Tomislav Kolec i pričuvni natporučnik Zoran Kozjak.

Vezano za ovo predavanje može se istaknuti da se ono provodi od 2017. godine kada je prvi puta održano na poziv nastavnice hrvatskog jezika i književnosti Ivančice Fet Škvarić iz Osnovne škole Suhopolje.

Također se može i istaknuti da djeca koja nazoče ovom predavanju, koje je opsežno jer obrađuje u znatnoj mjeri cjelokupni tijek Domovinskog rata kao i važnije događaje odnosno uzroke koji su prethodili agresiji  na RH, pokazuju visoku razinu zanimanja i pažnje.

Uz provedbu spomenutih predavanja članovi HČZ-a Virovitica sudjelovali su i u niz drugih aktivnosti povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.

Tako su umirovljeni bojnik HV Darko Lanšćak i umirovljeni satnik HV Tihomir Puškarić u ime udruge sudjelovali u ispraćaju sudionika 5. Memorijalnog ultramaratona Virovitica-Vukovar, kojeg pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja organizira udruga maratonaca VPŽ “Glasnici istine“, dok su umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam i pričuvni natporučnik Zoran Kozjak sudjelovali u prigodnom programu koji je organizirala Industrijsko-obrtnička škola Virovitica, a dio članova je sudjelovao i u obilježavanjima na području susjednih općina na području ratne općine Virovitica.

Preuzeto sa web stranice HČZ GRADA VIROVITICE

Pripremio: umirovljeni poručnik Davor Srdjak

Fotografije: umirovljeni natporučnik Tomislav Kolec, Andreja Oberling i Luka Gojević

HODOČAŠĆE U POVODU 32.OBLJETNICE STRADANJA ŠKABRNJE

od hczzu od u HČZ BRODSKO POSAVSKE ŽUPANIJE

HODOČAŠĆE U POVODU 32.OBLJETNICE STRADANJA ŠKABRNJE

Članovi Hrvatskog Časničkog zbora Brodsko-posavske županije, Udruga Dragovoljaca i Veterana podružnica Brodsko-posavske županije i Udruga Veterana 3. gardijske brigade Kune, hodočastili  u Škabrnju povodom 32. obljetnice tragedije hrvatskog naroda. U nikad duljoj koloni sjećanja “Poginuli u mislima i srcima” bili su građani iz svih dijelova Hrvatske, od Međimurja, Podravine, Banovine, Slavonije, Posavine, Rijeke, Gorskog kotara, Like, cijele Dalmacije, otoka, susjedne BiH. Tako su naše tri udruge sa Brodsko-posavske županije  položili Vijence i zapalili lampione kod spomen-obilježja masovne grobnice te ispod križa na groblju sv. Luke. U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije misu za sve stradale u Domovinskom ratu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, naglasivši da se time obilježava najtužniji dan u povijesti toga ravnokotarskoga mjesta.

Ove godine nas je vozio VB tours d.o.o  iz Sl. Broda sponzor putovanje je bilo Ministarstvo branitelja RH  te im zahvaljujemo u ime tri udruge. Voditelj hodočašća je je Mato Opačak.

Tekst i fotografije Mato Opačak

POVIJEST HAMASA

od hczzu od u BLISKI ISTOK

POVIJEST HAMASA

Hamasov divljački teroristički napad 7. listopada, koji je ostavio 1200 mrtvih i više od 240 zarobljenih Izraelaca, značajna je prekretnica u izraelsko-palestinskom sukobu. U odgovoru Izraela, koji nije bio ništa manje brutalan, ubijeno je do sada više od 11.000 Palestinaca, od kojih su gotovo polovica djeca. Zaslijepljen željom za osvetom, Izrael je veliki dio Gaze pretvorio u “pustoš”, stvarajući ozbiljnu humanitarnu krizu. Da bismo razumjeli ovu užasnu i neviđenu eskalaciju, moramo pratiti dugu krivulju Hamasove progresivne radikalizacije prema nasilju, a koja sama odražava u radikalizaciji sukoba u širem smislu.

Porijeklo nasilja

Porijeklo sukoba prožeto je nasiljem. Počelo je s rastućom plimom antisemitizma i progona Židova u Europi tijekom kasnog devetnaestog stoljeća, od Dreyfusove afere 1894. u Francuskoj do široko rasprostranjenih pogroma nad Židovima u Rusiji nakon atentata na cara Aleksandra II. 1881. Ovaj neprijateljski milje proizveo je pojavu cionizma, političkog pokreta kojemu je bio cilj uspostava nacionalne domovine u kojoj bi židovski narod mogao sigurno prebivati. Prvi cionistički kongres 1897. zacrtao je osnivanje ovog doma u Otomanskoj Palestini. Međutim, odmah su se suočili s moralnom dilemom: zemlja je već bila naseljena palestinskim Arapima, a stvaranje židovske države neizbježno bi povlačilo za sobom prisilne demografske promjene.

Neki cionisti izrazili su nelagodu zbog mogućnosti nasilnog izvlaštenja zemlje od Arapa. Israel Zangwill je 1905. napisao: “Uža Palestina već ima svoje stanovnike… [Moramo] biti spremni ili mačem istjerati [arapska] plemena kao što su učinili naši preci ili se uhvatiti ukoštac s problemom velikog tuđinskog stanovništva, koje je uglavnom muhamedansko i stoljećima je naviklo da nas mrzi.” Drugi, pokušavajući ublažiti kognitivni disonancu nasilnog oduzimanja Arapima njihove zemlje, dok su i sami bili izbjeglice od progona, usvojili su umirujući mit da je Palestina “zemlja bez naroda za narod bez zemlje”.

Rasprava je postala bespredmetna Balfourovom deklaracijom iz 1917. godine. U nastojanju da osigura međunarodnu potporu tijekom Prvog svjetskog rata, Britanija je obećala podržati uspostavu židovske nacionalne države u području koje je bilo ratni plijen od pokorenih Osmanlija. Britanska vlada, imajući na umu slična obećanja dana Arapima (u zamjenu za njihovu potporu protiv Osmanlija), dodala je uvjet da se “ne smije učiniti ništa što bi moglo naštetiti građanskim i vjerskim pravima postojećih nežidovskih zajednica u Palestini”. Kao odgovor na to, Židovi su bježeći od pošasti antisemitizma u Europi pohrlili u Palestinu, nepovratno promijenivši njezin demografski sastav. Židovi u Palestini porasli su s 4 posto stanovništva 1897. na 17 posto 1931., a do 1948., uoči rođenja države Izrael, činili su jednu trećinu od dva milijuna ljudi koji žive u Palestini.

Tijekom tog razdoblja, lokalno arapsko stanovništvo, zabrinuto izgledima da će ga istisnuti dolazeći židovski migranti, postajalo je sve nemirnije. Palestinski gradonačelnik Jeruzalema, Aref Pasha Dajani, zabilježio je grozničavo raspoloženje 1919., pišući: “Nemoguće nam je sklopiti razumijevanje s njima [Židovima] ili čak živjeti zajedno s njima… Ako Liga naroda hoće Ne slušajte apel Arapa, ova će zemlja postati rijeka krvi.” Ova kipuća ogorčenost na kraju se pretočila u sve žešće nasilje među zajednicama, što je rezultiralo stotinama mrtvih na obje strane, s ključnim žarištima uključujući nemire u Jaffi 1921. i nerede na Zidu plača 1929. godine.

Recipročna radikalizacija

Židovsko useljavanje doseglo je vrhunac tijekom Pete alije, s više od 250.000 Židova koji su stigli u Palestinu između 1929.-39. Mnogi od njih su bježali pred nacističkim progonom. Novi došljaci pogoršali su postojeće napetosti s lokalnim stanovništvom, osobito arapskim poljoprivrednicima, iseljenim sa svoje zemlje i prisiljenim na siromaštvo. Sheikh Izzeddin Al-Qassam, islamski propovjednik preporoda, razbješnjen nevoljama poljoprivrednika, organizirao je nasilan otpor protiv Židova i Britanaca, definirajući ga kao vjerski “džihad” protiv okupatora. Njegova smrt 1935. koju su prozročili Britanci, naelektrizirala je palestinsko stanovništvo – toliko da je samo njegova pogrebna povorka u Haifi privukla tri tisuće ožalošćenih. Danas Hamasova literatura ovaj događaj promatra kao dio priče o mitskom podrijetlu skupine; Oni su zakoniti nasljednici neprekinute militantne loze koja je započela Qassamovim “mučeništvom”. Nije iznenađujuće da su Hamasovo vojno krilo, brigade Izz ad-Din al-Qassam i zloglasna raketa Qassam također nazvane u njegovu čast.

Al-Qassama je smrt potaknula je dalje iscrpljujuće nasilja protiv Židova i britanske kolonijalne uprave koje je kulminiralo Arapskom pobunom 1936-9. Pojava podzemnih cionističkih paravojnih skupina poput Irguna, koje su vodile kampanje “aktivne obrane” izvodeći neselektivne terorističke bombaške napade na arapska naselja, samo je pridonijelo polarizaciji ovog razdoblja. Britanci, koji su na kraju ugušili Arapsku pobunu uz pomoć cionističkih milicija, ubivši pritom najmanje 5000 Arapa, nastojali su ograničiti imigraciju Židova kao izvor napetosti. Irgun, razjaren “britanskom izdajom”, sada je okrenuo svoj bijes protiv Britanaca, primjer čega je razorni teroristički bombaški napad 1946. na britanski stožer u jeruzalemskom hotelu King David.

Usred sve većeg nasilja i nereda, Britanija je bila prisiljena prekinuti svoj neprovedivi mandat i predati ga novoosnovanim Ujedinjenim narodima. Opća skupština UN-a preporučila je podjelu Palestine na dvije države 1947. godine. Iako su Arapi brojčano nadmašivali Židove u omjeru 2:1, predloženoj židovskoj državi dodijeljeno je 56 posto zemlje, veći dio unutar najplodnijih područja. Arapi, koji su ovu podjelu smatrali nepravednom, odmah su odbacili plan, pokrenuvši građanski rat koji bi progutao dvije zajednice.

Traumatično sjećanje na Nakbu

U ožujku 1948., Židovska agencija provela je plan Dalet, osmišljen kako bi osigurala kontrolu nad maksimalnim teritorijem u Mandatnoj Palestini u pripremi za uspostavu židovske države, protjerujući ili neutralizirajući palestinske snage i stanovništvo. Izraelski povjesničar Ilan Pappé opisao je plan Dalet kao “nacrt za etničko čišćenje”. U samo nekoliko mjeseci, ovo intenzivno razdoblje nasilja pomoglo je rađanju Države Izrael 14. svibnja 1948.  Objava nastanka države Izrael odmah je pokrenula Arapsko-izraelski rat 1948. kada su državu u nastajanju napali njeni neposredni susjedi Arapi. Za Palestince je to razdoblje predstavljalo neublaženu tragediju. Do 1949., kada se prašina slegla, ubijeno je 15 000 Palestinaca, mnogi od njih pogubljeni su u masovnim zločinima počinjenim u selima kao što su Deir Yassin i Tantura; više od 400 palestinskih gradova i sela je ispražnjeno; Izrael je povećao svoj kopneni udio na 78 posto teritorija; a 750 000 Palestinaca ostalo je bez državljanstva u onome što je postalo poznato kao Nakba ili “Velika katastrofa”.

Nakba je postala temeljni događaj koji oblikuje palestinski identitet i kolektivno pamćenje. Trajna slika Nakbe ostaje jedna od dugih karavana izmučenih izbjeglica koji nose svoju oskudnu imovinu i, što je ključno, ključeve svoje imovine, očajnički bježeći na sigurno u susjedne države, trpeći neprestano maltretiranje od strane cionističkih milicija na putu. Čak i dan danas, gotovo svaka palestinska obitelj ljubomorno čuva ključ svoje povijesne kuće u Palestini, dragocjenog obiteljskog nasljeđa koje se prenosi s koljena na koljeno u apsurdnoj nadi da bi se jednog dana mogli vratiti i otvoriti vrata kuće u selu koje više ne postoji.

Sjećanje na Nakbu nastavlja se prizivati u trenutnim neprijateljstvima. Izraelsko masovno raseljavanje stanovnika Gaze prema egipatskoj granici na jugu, uoči kampanje bombardiranja iz zraka, Palestinci su označili kao “drugu Nakbu”. U čudnoj podudarnosti, neki glasovi na izraelskoj strani također su prepoznali povijesne paralele sa sadašnjom situacijom u Gazi. Avi Dichter, izraelski ministar poljoprivrede i bivši ministar unutarnje sigurnosti i direktor Shin Beta, nedavno je izjavio: “Sada pokrećemo Gaza Nakbu… Gaza Nakba 2023. Tako će to završiti.” Uistinu, teško je prenaglasiti središnju važnost Nakbe u cijeloj priči o ovom sukobu. Ahmed Yassin imao je dvanaest godina kada je njegovo selo al-Jura etnički očišćeno 1948. godine, zbog čega je njegova obitelj morala pobjeći u izbjeglički kamp al-Shati u Gazi. Nakbina trauma kritički je oblikovala njegov stav prema neprijatelju kada je četiri desetljeća kasnije osnovao Hamas.

Hamas na vlasti

Nasilje se stišalo 2005., nakon čega je uslijedilo jednostrano povlačenje Izraela iz Gaze, uključujući i demontiranje njegovih tamošnjih ilegalnih naselja. Hamas je izašao iz Intifade tvrdeći da je pobijedio, predstavljajući “oslobađanje Gaze” kao potpunu potvrdu svoje strategije oružane borbe, tvrdeći da su “četiri godine otpora nadmašile 10 godina pregovaranja”. Hamasova iznenađujuća pobjeda na izborima 2006. godine potvrdila je potporu skupini među palestinskom javnošću, uglavnom zbog desetljeća dugog ulaganja u dobrotvorne svrhe i percipiranog nedostatka korupcije. Međutim, Hamasov izborni mandat nikada nije prihvaćen od strane Izraela ili zapadnih sila, koje su podržavale rivalsku stranku Fatah. Uslijedila je nasilna borba za vlast u kojoj je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom od Palestinskih vlasti. Kao odgovor na Hamasovo preuzimanje, Izrael je blokirao Gazu, opustošivši njezino gospodarstvo.

Dok je bio na vlasti, Hamas je pokušao ublažiti svoju poziciju odustajanjem od bombaša samoubojica i povremenim neodlučnim potezima prema Izraelu. Godine 2008. skupina je “ponudila primirje ako se Izrael povuče na granice iz 1967., primirje od deset godina kao dokaz priznanja [države Izrael].” Također je nastojala usmjeriti svoju pozornost na upravljanje ekonomijom unatoč teškim ekonomskim uvjetima koji su bili posljedica blokade i odluke zapadnih vlada da uskrate financijsku pomoć. Kriza je djelomično ublažena izgradnjom tunela na prema crnom tržištu s Egiptom i potporom Irana, Turske i Katara. Netanyahu je posljednjih tjedana kritiziran zbog svoje središnje uloge u podupiranju Hamasa dopuštajući mu da prima sredstva iz Katara. Netanyahu je navodno branio ovu politiku još 2019., tvrdeći da “svatko tko želi osujetiti uspostavu palestinske države mora podržati jačanje Hamasa i transfer novca Hamasu. Ovo je dio naše strategije — izolirati Palestince u Gazi od Palestinaca na Zapadnoj obali.”

Dok je bio na vlasti, Hamas je bio čista katastrofa za Palestince u Gazi u smislu upravljanja samoupravom ali je predan svojoj borbi protiv Izraela. Čini se da je njihova kontraproduktivna politika isprekidanog baražnog ispaljivanja neselektivnih raketa i minobacača preko granice samo izazvala neproporcionalne odgovore Izraela, koji su često slijedili dosad već depresivno poznati obrazac kolektivnog kažnjavanja u vojnim operacijama velikih razmjera, poput operacije Lijevano olovo (2008.) , Operacija Stup obrane (2012.) i Operacija Zaštitni rub (2014.). Između 2008. i 2023. godine, prije početka nedavnih neprijateljstava, Izrael je ubio 6400 Palestinaca, veliku većinu u Gazi. Nasuprot tome, tijekom istog razdoblja, 300 Izraelaca također je izgubilo živote u palestinskom nasilju.

Život na palestinskim teritorijima postajao je sve gori, kroz krajnje dehumanizirajući sigurnosni režim kontrolnih točaka, opsada, uhićenja, rušenja kuća i masovnog zatvaranja. Preko 155.000 Palestinaca ozlijeđeno je u nasilju izraelske vojske ili doseljenika tijekom tog razdoblja. Međutim, 60 posto tih žrtava potječe sa Zapadne obale, kojom su upravljale Palestinske vlasti i nije imalo nikakve veze s Hamasom. Ovo je razdoblje kontinuirane aneksije palestinske zemlje na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu kroz izgradnju ilegalnih izraelskih naselja, koja su se više nego učetverostručila do 2023., brojeći blizu 300 i u kojima živi oko 700.000 doseljenika.

Čini se da je Hamas, u pokušaju da se dodvori međunarodnom mnijenju, posljednjih godina ublažio svoju retoriku. Njegov revidirani manifest iz 2017. podržao je uspostavu neovisne palestinske države po uzoru na 1967. — prešutno prihvaćanje prava Izraela na postojanje. Također je napravio razliku između Židova i cionista, tvrdeći da se bori samo protiv potonjih, izbjegavajući antisemitski jezik u svom izvornom temeljnom dokumentu. Međutim. ova je iluzija razbijena 7. listopada. Mnogi su komentatori ukazivali da je početna normalizacija odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, prijetnja Hamasu — a možda i njegovom trenutnom sponzoru, Iranu. I to je jedno od najvjerojatnijih objašnjenja  za iznenadnu eskalaciju nasilja. Bez obzira na geopolitičke razloge za nedavni požar, ono što je sigurno je da će svi akteri vjerojatno izaći iz ovog prijelomnog trenutka radikalniji nego ikad.

Intifade i uspon Hamasa

Godine 1987. za vrijeme izbijanja Prve intifade sve se je promijenilo. To je bila prva masovna pobuna običnih Palestinaca koji se pokušavaju osloboditi dvadesetogodišnje izraelske vojne okupacije. Intifada je uključivala proteste, štrajkove, bojkote i bacanje kamenja na izraelske vojnike. Hamas, akronim za Islamski pokret otpora, osnovan je istog mjeseca, proizašao izravno iz dobrotvorne organizacije Yassin al-Mujamma. Nudeći vjersku alternativu sekularnom PLO-u, Hamas je nastojao preuzeti vodstvo Intifade. Unatoč Hamasovoj hiperboličnoj retorici (njihova osnivačka povelja pozivala je na uništenje Izraela), Yassin je pokazao početnu spremnost na pregovore, ali pod uvjetom da Izrael prvo “prizna pravo palestinskog naroda na samoodređenje i pravo na povratak u svoju zemlju. ” Izrael je odbio te napore i nastavio gušiti prosvjede.

Prva intifada rezultirala je s 1200 mrtvih Palestinaca, 15 000 zatvorenih i više od 130 000 ozlijeđenih — mnogi od njih rezultat su politike izraelske vlade namjernog lomljenja kostiju prosvjednicima. U istom razdoblju ubijeno je i 180 Izraelaca. Brutalno gušenje ovih uglavnom nenasilnih ustanaka radikaliziralo je Hamasovo gledište o sukobu i skupina se okrenula ka nasilju.

Potpisivanjem sporazuma iz Osla 1993. godine, koji predstavlja okvirni, djelomični mirovni sporazum između Izraela i PLO-a, formalno je okončana Prva intifada. Ekstremisti s obje strane protivili su se ovim pokušajima mira. Yitzhak Rabin, izraelski vođa koji je potpisao sporazum, i sam će biti ubijen u roku od dvije godine od strane izraelskog desničarskog ekstremista. S palestinske strane, Hamas je, pokazujući prve znakove svoje nepopustljivosti, odbio priznati Izrael ili se odreći nasilja. Iako je skupina ranije te godine izvela svoj prvi teroristički samoubilački napad, čelnici Hamasa ipak su izražavali određenu ambivalentnost oko napada na izraelske civile, no to se promijenilo s masakrom u džamiji u Hebronu 1994. godine—činom koji je izveo još jedan izraelski ekstremist pokušavajući sabotirati sporazum iz Osla.

Baruch Goldstein, doseljenik rođen u SAD-u i sljedbenik radikalne cionističke političke stranke, Kach, obukao je svoju izraelsku vojnu uniformu i ubio dvadeset i devet palestinskih vjernika na noćnoj ramazanskoj molitvi, ranivši još 125. Izraelska vlada brzo je osudila napad i zabranila stranku Kach, označivši je terorističkom organizacijom. Pet godina kasnije vlada će također demontirati svetište koje je bilo podignuto oko Goldsteinova groba i koje su židovski ekstremisti posvetili kao objekt štovanja i hodočašća. Međutim, sadašnji izraelski ministar za nacionalnu sigurnost, Itamar Ben-Gvir, izlagao je Goldsteinov portret u svojoj dnevnoj sobi sve do 2020.Privremeno ga je uklonio uoči svog prodora u izraelsku politiku. Kao odmazdu za Goldsteinov masakr, Hamas je krenuo u kampanju smrtonosnih terorističkih samoubilačkih napada, neselektivno ciljajući izraelske civile tijekom kasnih 90-ih. Nije iznenađujuće da su Sjedinjene Države 1997. skupinu brzo proglasile stranom terorističkom organizacijom, a nedugo nakon toga slijedile su je i druge zapadne zemlje.

Ciklus nasilja i protunasilja nastavio se nesmanjeno tijekom druge intifade, pokrenut 2000. godine provokativnim posjetom Ariela Sharona džamiji Al Aqsa. Desničarski političar koji će kasnije postati sljedeći premijer Izraela, Sharon je bio uvelike vrijeđan od strane Palestinaca zbog njegove brutalne vojne umiješanosti u masakr u Qibya 1953. i masakre u Sabri i Shatili 1982. godine. Druga intifada pokazala se daleko smrtonosnijom za obje strane, rezultirajući s 4200 mrtvih, ali što je ključno, 25 posto tih žrtava sada su bili Izraelci – broj koji se uvelike može pripisati smrtonosnoj novoj strategiji samoubojstava i raketnih napada koje su koristile skupine poput Hamasa. Izrael je također ciljao na vodstvo Hamasa tijekom Intifade, posebno zbog potpore bombaškim napadima samoubojicama. Kao jedna od trajnih slika ovog razdoblja 2004. godine ostala je kako leteća topovnjača helikopter Apache koji ispaljuje projektile Hellfire i ubija Yassina—krhkog, djelomično slijepog kvadriplegičara vezanog za invalidska kolica.

“Hamas je stvorenje Izraela.”

Hamasovo porijeklo je bilo izrazito nenasilno. Njegovu matičnu organizaciju, al-Mujamma al-Islamiyya, osnovao je 1973. Yassin kao islamsku dobrotvornu organizaciju povezanu s palestinskim ogrankom egipatskog Muslimanskog bratstva. Skupina je dugo zauzimala apolitičan stav, a čak i nakon Šestodnevnog rata 1967., kada je Izrael anektirao i okupirao palestinske teritorije, ili rata Jom Kipur 1973., Bratstvo je kategorički odbilo sudjelovati u oružanoj borbi protiv Izraela. U skladu s tim, al-Mujamma se usredotočio na pružanje društvenih, vjerskih i obrazovnih usluga i dobrobiti Palestincima u Gazi. Ovo stajalište bilo je u suprotnosti s drugim sekularnim palestinskim skupinama u to vrijeme, koje su bile aktivno angažirane u nasilnom otporu protiv izraelske okupacije kod kuće ili terorističkih napada u inozemstvu, kao što je masakr na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.

Al-Mujammin pacifistički stav doveo je do toga da je Izrael ovu skupinu priznao kao dobrotvornu udrugu 1979., dopuštajući joj da slobodno djeluje i financira i podupire njen razvoj mreže islamističkih društvenih institucija diljem Gaze.

Šire gledano, Izrael je religijske skupine poput Hamasovog prethodnika počeo smatrati bezopasnima, smatrajući ih učinkovitom protutežom protiv svog sekularnog nacionalističkog rivala, Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koju vodi Yasser Arafat. Kao rani primjer “povratnog udarca”, Avner Cohen, savjetnik izraelskog zapovjednika Pojasa Gaze, opisao je Hamas kao skupinu koja je nalikovala stvorenju iz židovskog folklora koje je stvoreno da pomogne Židovima zajednice, ali često završava prijetnjom svom tvorcu. Godinama kasnije, Arafat će iznijeti sličnu optužbu, rekavši: “Hamas je stvorenje Izraela.” tvrdeći da je izraelski premijer Yitzhak Rabin priznao da je podrška Hamasu bila žalosna strateška pogreška.

Aki l N. Awan je izvanredni profesor moderne povijesti i direktor Centra za istraživanje sukoba, nasilja i terorizma (CVTRC) na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu

Izvor: https://nationalinterest.org/

Preveo i priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini

Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023.

od hczzu od u HČZ SLAVONSKI BROD

Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023.

Slavonski Brod 16.1.2023. godine

Šahovski klub invalida «Hvidra-Brod» Slavonski Brod po dvadeset pet puta bio je domaćin tradicionalnog šahovskog turnira “Dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju “ koji se održava u spomen na herojsku borbu i mučeništvo Vukovara i Škabrnje. Nakon samog početka predsjednik kluba Mato Opačak pozdravio je sve prisutne . Šahisti su minutom šutnje odali priznanje poginulim i nestalim  braniteljima i ostalima. Turnir je organiziran pod pokroviteljstvom Ministarstva Branitelja RH. Turnir je odigran u Udrugi 3. Gardijske brigade Kune Slavonski Brod. Na turniru su sudjelovalo 19 igrača sa sire regije . Igran je švicarac 7 kola 7 minuta plus dodatak za svaki odigrani potez 3 sekunde , odigrano je 63 partije. Za prvo, drugo i treće mjesta dodijeljena su odličja. Nagrade je podijelio predsjednik Šahovskog kluba invalida Hvidra-Brod, Sl. Brod Mato Opačak, koji se ujedno zahvalio Ministarstvu branitelja RH koji prepoznaju rad vojnoga kluba invalida. Sudac turnira je bio državni Mato Opačak s pomoćnikom  županijskim šahovskim sucem Draganom Pavić .

P O R E D A K

Mj.

 

Ime

FED

Rtg

Klub/Grad

Bod.

1

MK

Stjepan, Damjanović

CRO

2172

ŠK Vina Markota, Pleternica

6

2

II

Matej, Bušić

CRO

1926

ŠK Brestovac, Brestovac

5,5

3

I

Dragan, Pavić

CRO

1894

ŠK Ruščica, Ruščica

5

Tekst i fotografije: Mato Opačak