IN MEMORIAM
Ivan Lerga
ratni zapovjednik 2.bojne 128.br HV "Sveti Vid" i
predsjednik Udruge ratnih veterana 128.br HV

Rano ujutro, 21.veljače 2024.godine iznenada nas je napustio Ivan Lerga, profesor u mirovini, pričuvni bojnik HV i ratni zapovjednik 2.bojne 128.brigade te aktualni predsjednik Udruge 128.brigade HV.

Jesam, zadovoljan sam današnjim okupljanjem, zadovoljan sam i dobivanjem prostora za ZUDR PGŽ. Ali… referiram se na obećanja koja smo dobili od čelnih ljudi Grada Rijeke kako ću prije nego odem s ovog svijeta doživjeti i otvaranje Doma hrvatskih branitelja Rijeka. Uistinu mislim da nije primjereno da takve objekte posjeduju i mnogo manje sredine, ne i Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj. Istaknuo je to Ivana Lerge, predsjednika Udruge 128 brigade Sveti Vid 15. siječnja ove godine. Na veliku žalost ne samo braniteljske populacije nego i svih ljudi koju su ga poznavali bio je to njegovo zadnje obraćanje javnosti. Pričuvni bojnik, ali i jedan od istinskih pionira informatizacije riječkog prostora, kao profesor informatike bio je jedan od ključnih ljudi osnutka i razvoja ERC-a Riječke banke, Ivan Lerga preminuo je, iznenada, 21. veljače 2024. godine. Bio je veteranski aktivan doslovno sve do zadnjeg dana života, večer prije odlaska s ovozemaljskih prostora bio je na dogovorima u Zajednici udruga Domovinskog rata PGŽ, kojoj se, u cilju jačanja veteranskih udruga i lakšeg ostvarivanja braniteljskih prava, priključila i udruga 128 brigade koju je on godinama vodio.

Profesora Lergu, jer od izgleda preko profinjenih manira, načitanosti, spremnosti na razumijevanje svih ljudi pa i onih s kojima nije dijelio mišljenja, i istinski visoke razine tolerancije bio je Lerga baš pravi profesor, poznavali smo se, kako nam se činilo za nedavnih susreta, oduvijek. Nije bilo baš oduvijek, ali jeste od 1991. godine kad se nesebično stavio na raspolaganje kako bi se ustrojila 128. brigada, baš kao što je od prvih dana bio s njom na ličkom ratištu. Štoviše bio je zapovjednik 2. bojne što je bila iznimno odgovorna funkcija. Tim više jer 128 brigada je na potezu dugom 50 kilometra što je zatvarao prostor od Ramljana pa sve do okupiranog medačkog prostora morala sačuvati slobodu tog dijela Like. Područje ekstremno teško za čuvanje, no časnički sustav čiji je jako važni dio bio i Lerga itekako je znao ne samo kako postaviti obranu, nego i kako psihološki i motivacijski djelovati na ljude. Kroz 128. brigadu prošlo ih je desetak tisuća, a iako je većina od njih je časno i spremo odgovorila na mobilizacijski poziv, ni o ratu ni o ratovanju baš ništa više od toga nije znala. Ali znao je profesor Lerga, jako je dobro znao kao stvoriti povjerenje i smionost, kako od “običnih ljudi” stvoriti itekako spremne i motivirane branitelje, na kraju i osloboditelje, pobjednike Domovinskog rata.

Profesor Lerga je ispred i iznad svega stavljao brigu o ljudima. S obzirom na tragična stradanja pripadnika 128. brigade, silno je vodio brigu o njihovim obiteljima, o djeci koja su ostala bez očeva, često i na egzistencijalnom minimumu. Upravo stoga, koliko god bilo neobično, već je sredinom 1992. inicirao osnivanje Udruge branitelja 128 brigade. Stvorio je veteransku udrugu, a da sama brigada nije proslavila ni prvi rođendan. Zbog čega? Inteligentni i pavdoljubivi profesor želio je pomoći u školovanju djece poginulih branitelja, a jedina zakonska mogućnost bila je financiranje putem navedene udruge. Za Ivana Lergu nije bilo nepremostivih prepreka, uostalom pokazao je to i kao časnik tijekom Domovinskog rata kojeg je, koliko god turobno sve zajedno djelovalo tog surovog i tužnog ličkog prosinca 1991., kao i prvih mjeseci 1992. godine, pobjednički okončao.

I je, baš kao i na ovogodišnjoj svečanosti povodom dana priznanja Republike Hrvatske, ujedno i dana ZUDR PGŽ, znao je iskazivati gorčinu ne statusom nego odnosom prema banitelja koje su formirale neke od političkih skupina i medija. Nije nikako mogao shvatiti, kao izraziti intelektualac, domoljub, kao odgovorna i nadasve tolerantna osoba, zbog čega dio javnosti branitelje definira na jedan potpuno neciviizirani način. Jer on je u ratu, kao čelnik veteranske udruge i u miru, na silno teško i krajnje negostoljubivo ratište poveo ljude, različitih profesija, vjera i nacija, koji su svima, pa tako i onima koji stvaraju odium prema braniteljima, osigurali slobodu, mir, prosperitet na kraju i pripadnost željenim europskim asocijacijama najviših demokratskih standarda.

Na žalost, otišao je Ivan Lerga. Otišao je profesor Lerga, otišao je hrabri ratnik i istinski časni časnik. Otišao je, a Dom hrvatskih branitelja Rijeka se nije otvorio. Bojimo se, jer branitelja Lerginih ljudskih kvaliteta i ustrajnosti sve je manje, kako ga dočekati nitko i neće. Na žalost, društvo smo nihilizma, društvo smo koje ne cijeni one koji su 1991. godine bili spremni založiti svoj život za našu slobodu. Za naša demokratska prava, kao i slobodu biti onakvima kakvim uistinu želimo biti. Lerga je volio i pokušao razumjeti sve ljude. Pa i one koji su o njemu i braniteljima imali krajnje uvredljive stavove.

Hvala na svemu, na zalaganju za slobodu uvijek i u svakom smislu. Obitelji istinskog gospodina, profesora Lerge, svim suborcima i svim ljudima koji su ga cijenili iskrena sućut.

Izvor: tekst Edi Prodan, fotografija arhiv 128.br HV