111. brigada HV ” ZMAJEVI”
POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT 111. brigada HV ” ZMAJEVI” Tijekom mjeseca srpnja 1991.g. u Rijeci se osniva prva vojna postrojba – 111. brigada ZNG. Za datum ustrojavanja uzima se prvo borbeno djelovanje na riječkom području, 02. srpnja 1991.g. jedan dio tada ustrojenog “krčkog bataljuna” dobiva zadaću zaposjesti aerodrom na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant. Inače je brigada u tajnosti ustrojavana i ranije i zapravo je nastala kao nastavak jedne policijske bojne koja je tada, po važećim zakonima mogla postojati. Prvi njen zapovjednik bio je sada umirovljeni brigadni general Sergio Rabar a brigada je svojim sastavom, svojim ljudstvom, obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa odnosno Lošinja. Koncem kolovoza 1991.g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena u svom ustroju djelatnom “A”-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade. Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigadi se priključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Brigada dobiva prve zadaće: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva-Brlog-Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napadaj u smjeru Brlog – Drenov Klanac – Glavace što je s uspjehom izvršeno. Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-tog ozloglašenog korpusa tzv JA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća brigada ima i zadaću spriječavanja mogućeg prodora istih postrojbi JA u smjeru Rijeka- Crikvenica – Drežnica. Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta a sam otok od prijetećeg pomorskog napadaja. Samostalni inžinjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne “Klana”. Nakon izvrsno obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na Ličko bojište gdje postiže iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu sa tzv.”belim orlovima” obranjuje vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva te produžava napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i tvarnim – tehničkim sredstvima. Paralelno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnike iz smjera Lipice – Glibodol- Ljuštine. Kroz navedena djelovanja, i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 kvadratnih kilometara Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac – M.Kapela – Brinje – prijevoj Vratnik – Senj. Potpisivanjem primirja 3.siječnja 1992. ne prestaju sasvim borbena djelovanja – krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992.g. demobiliziraju se 2. i 3. bojna te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111). Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bos. Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela. Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na Ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju “medačkog džepa” u širem prostoru Gospića. Munjevitom ali ograničenom akcijom “Bljesak” i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju. U “Oluji” 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta,Vrebca i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić. Dosadašnji zapovjednici (s lijeva na desno): brigadni general Frano Primorac, brigadni general Sergio Rabar, brigadir Svetko Šare Jedno od najčvršćih uporišta četnika – kota “Zubar” u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu naših bojovnika i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku. Od dana osnivanja do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine pedeset i tri bojovnika a ranjena su dvijestoosamdeset i dva pripadnika 111. brigade. Osim već spomenutog, brigadom su u proteklih petnaest godina zapovijedali brigadni general Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadni general Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu. Devet tisuća bojovnika borilo se u sastavu 111. – te, a kasnije kad je preustrojena u ročnu, obučilo se preko 17 tisuća vojnika čime su stekli teorijska i praktična znanja koja će kasnije ako ustreba koristiti u nekim drugim brigadama
21. Susret vojnih oldtimera tradicionalno održan u Karlovcu i okolici
HOME RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT HOME RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT 21. Susret vojnih oldtimera tradicionalno održan u Karlovcu i okolici Program 21. susreta vojnih oldtimera u Republici Hrvatskoj, koji se tradicionalno održava u Karlovcu, bio je kao i prethodnih godina iznimno dobro organiziran i sudionicima je pružio prisjećanje na recentnu povijest Domovinskog rata. U jutarnjim satima održano je okupljanje sudionika na parkiralištu uz hotel »Lana Korana« uz rijeku Koranu i obavljena je registracija pristiglih vozila i vozača, vojnički doručak te ispijanje kave uz rijeku Koranu, čiji je vodostaj srećom opet normaliziran nakon tjedna kad se Karlovac našao poplavljen zbog iznimnih padalina. Zainteresirani su imali priliku razgledati izložbu maketa borbene tehnike, vojnih odora i opreme iz razdoblja Domovinskog rata predsjednika Hrvatskog društva kolekcionara militarije iz Rijeke Damira Batistića, te maketa borbene tehnike kolekcionara i profesora u dugoreškoj Srednjoj školi za oružare Davora Vidovića. Uslijedilo je svečano otvaranje susreta uz postrojavanje nazočnih sudionika i predaja prijava predsjedniku, himne i minute tišine. Dominik Horvat i njegova Fiat Campagnola iz 1976. godine / Foto DAMIR BATISTIĆ OT M-60 OT M-60 (tijekom razvoja poznat kao M-590) bio je prvi jugoslavenski oklopni transporter. Korišten je u ex. JNA od 1960. godine kao osnovni oklopni transporter, kasnije korišten i u Domovinskom ratu od strane ZNG-a i HV-a. Određeni broj ovih vozila u Domovinskom ratu prerađen je u sanitet za izvlačenje ranjenika. Nastao je uslijed velike potrebe za zaštitom pješadije, koja je morala pratiti tenkove. Prototip je završen 1958. i tijekom 1958.-59. ispitivan je od strane proizvođača. Na prednjoj lijevoj strani nalazio se vozač, s njegove desne strane je bio mitraljezac naoružan M2 Browning mitraljezom, koji može obavljati ulogu PZO-a. Iza vozača se nalazio komandir vozila. Oklop se sastoji od 15-mm čeličnih ploča koje pružaju zaštitu od pješadijskog oružja kalibra do 12.7 mm. Proizvodnja je trajala 1962. – 1979. god. te je ukupno izrađeno 790 primjeraka. OT M-60 Prigodni govor održao je voditelj 21. susreta brigadir u mirovini Dubravko Halovanić, a potom je uslijedio govor dopredsjednika HGZ-a, predsjednika O.O. gen.puk. Mladena Kruljca, koji je nazočne pozdravio i u ime ministra branitelja Tome Medveda te dao presjek važnosti grada Karlovca tijekom povijesti, zaželjevši svima ugodan boravak na susretu. Karavana vojnih oldtajmera među kojima je bilo pravih bisera, potom se uputila na parkiralište Experience centra »Nikola Tesla«, koji je otvoren unatrag tri tjedna. Goste je dočekala ravnateljica centra Martina Marušić Britvec, koja ih je upoznala sa značajkama novootvorenog Centra. Uslijedilo je razgledavanje i upoznavanje Centra uz kustosa, te gledanje dva kratka igrano-dokumentarna filma kojima se dobilo uvid u život hrvatskog velikana Nikole Tesle. Druga delikatesa za sve ljubitelje kulture u općem smislu te riječi bila je u karlovačkom slatkovodnom akvariju Aquatika. Razgled i upoznavanje slatkovodnog akvarija, a posebno inscenacija podvodnih špilja poseban je doživljaj za svakog posjetitelja. Moćni oklopnjaci / Snimio Damir Batistić Kampanjola FIAT 1107 1974.godine je počela proizvodnja modela FIAT 1107 »Nuova Campagnola«. Vozilo u naoružanje OS Italije ulazi 1976.godine pod oznakom AR-76, a 1979.godine se uvodi usavršeni model AR-79. U ex. JNA, je vec tada bilo planirano uvođenje novog terenskog vozila, te je po tom planu Zastava trebala razvijati novi model. Međutim razvoj se nije odvijao po plnu, tako da 1973.godine počinju pregovori s Fiatom, o kupovini licence za 1107. U cilju ispitivanja radi uvođenja u naoružanje uvezen je određeni broj vozila. Ispitivanje je provedeno u TOC KoV u vremenu 1974.-1976. Rezultati ispitivanja su pokazala brojne nedostatke, ali je ipak zaključeno da se moze prihvatiti. uz zahtjev, da se u serijskoj proizvodnji nedostaci otklone. Ipak, poslje prvih iskustava u jedinicama ex. JNA (i ugrađivanja sredstava veze) ex. JNA je odustala od nabavke licence. Do tog trenutka je iz Italije uvezena i u Kragujevcu sklopljena 2.532 vozila FIAT-Zastava 1107JD. Inačica opremljena sredstvima veze je označena kao FIAT 1107JD-V poznata kao malo omandno-štabno vozilo (MKSv). Kampanjola FIAT 1107 Težina: 1630 kg D/Š/V 3775/1580/1954 mm Broj cilindara: 4 u liniji Zapremnina: 1955 ccm Snaga: 55 kW Stupnjevi prijenosa: 5 Dimenzije kotača: 7.00 x 16 C8PR Broj sjedala: 6+1 Gorivo: MB-86, MB-98 Krenulo se potom put Martinšćaka i upoznavanje sa zemljišnim objektom iz razdoblja Domovinskog rata, koji je bio od velikog značaja za naše snage, te upoznavanje kapelice iz doba romanike, sv. Martin. Nastavak kretanja smjerom do Cerovca Barilovićkog doveo je sudionike do objekta iz razdoblja Domovinskog rata za obranu međuriječja. Naime, kako je istaknuto, u doba Domovinskog rata na tom je mjestu bila jedna od važnijih otpornih točki za obranu međuriječja, gdje su se smjenjivale postrojbe u očuvanju toga prostora. Razgledala se stara škola koja će biti budući Dom udruge SJP »Grom« s čime je goste upoznao predsjednik udruge Josip Slaćanin, da bi smo potom razgledali i tamošnju crkvu Presvetog Trojstva uz velečasnog Ivana Tompića, koji je prisutne uputio i u problematiku tog malog mjesta kao i problema s kojima se suočava pri održavanju ovog lijepog crkvenog zdanja čiji su zidovi narušeni vlagom, te je neophodna restauracija. Karavana je potom krenula k novootkrivenom arheološkom nalazištu Gradina iz 4. stoljeća, prvotno rimski logor, kasnije utvrdu s novim stanovnicima Japodima i Slavenima. Nastavak kretanja
28 godina od osnivanja 81.gardijske bojne “KUMOVI”-VIROVITICA
Virovitička 81. gardijska bojna Hrvatske vojske -„Kumovi“ bila je najmlađa profesionalna postrojba i dio elitne skupine gardijskih postrojbi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Osnovana je Odlukom ministra obrane RH 15. veljače 1994. godine. Nakon nešto više od godinu dana intenzivne obuke i opremanja, bojna u ožujku 1995. godine dobiva status pod stožerne postrojbe i tako ulazi u krug elitnih postrojbi Hrvatske vojske planiranih za izvršavanje najsloženijih zadaća. Svoj slavni ratni put otpočela je u VRO Bljesak, kao glavna snaga, te je svoju zadaću u potpunosti uspješno izvršila ušavši, s pridruženom bojnom iz sastava 3. gardijske brigade HV-a, prva u grad Okučane, a potom je dijelom snaga izvršila i helikopterski desant u zaleđe neprijateljskih snaga i značajno doprinijela njihovom konačnom slomu u zapadnoj Slavoniji. Zatim sudjeluje u operaciji Ljeto 95, u kojoj probijanjem čvrstih neprijateljskih linija na Šator planini bitno doprinosi stvaranju pretpostavki za provedbu VRO Oluja. Potom sudjeluje u Oluji braneći bok 4. i 7. gardijske brigade, a dijelom snaga sudjeluje u napadu. Svoj ratni put završava sudjelujući u operaciji Maestral. U svim operacijama u kojima je bila angažirana bila je na razini koju su od nje očekivala nadređena operativna zapovjedništva i u svima je visokim ocjenama opravdala smisao svojeg postojanja. Većinu tih operacija izvela je na planinskom području u sličnim uvjetima u kojima je 1994. prošla izobrazbu. Od svih njih Ljeto-95 treba istaknuti kao najzahtjevniju operaciju zbog toga što je bojna probila dobro utvrđenu i organiziranu obranu na teško prohodnom planinskom području te time poticajno utjecala na ritam napada drugih postrojbi. Kliknite ovdje za više informacija
FOTO Riječka ratna proizvodnja odora za potrebe ZNG-a
Najznačajniji proizvođači odora, na Riječkom području su bili: „RIO“ Rijeka, „Usluga“ Rijeka, „Modest“ Rijeka i njihovi kooperanti.. Rijeka – Hrvatski Domovinski rat, za ne0visnost, trajao je od 1991. – 1995. godine. Rat se vodio između Hrvata , koji su se htjeli odvojiti od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i etničkih Srba, koje je na suprotnoj strani podržavala Jugoslavenska narodna armija (JNA). Rezultat toga rata, je briljantna pobjeda Hrvata, u završnim operacijama Domovinskog rata, u kojima je oslobođen veliki dio privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske. Novi načini ratovanja nametnuli su pojednostavnjene uniforme, ukidanje ukrasa i svih suvišnosti. Biraju se boje prilagođene krajoliku koje neće isticati trupe nego ih naprotiv kamuflirati: sivkasta, zelenkasta, žućkasta. Uz promjenu boje i oznake činova, rodova, služba i specijalnosti postaju neupadljive tako da su vojne odore časnika i vojnika gotovo jednake. Kako je vrijeme odmicalo, pojavila se je potreba, za velikom količinom vojnih odora, potrebnih za opremanje, novoformiranih brigada. U tijeku 1991. godine, sve hrvatske tvornice, koje su se do početka sukoba, bavile proizvodnjom civilne odjeće, prelaze na vojni program, te danonoćno šivaju odore, svaka sa svojim dezenom, maskirnog uzorka. Kako je, u kratkom vremenskom periodu, bilo potrebno izraditi ili nabaviti veliko količinu odora, neke su izrađivane, u malim serijama ili čak i ručno, priručnim sredstvima i unikatno. Jedan od primjera je ručno ofarbana, stara vatrogasna radna odora, izrađena unikatno na Opatijskom području, za potrebe odlaska u ZNG, jer druge nije bilo. Dizajn kamuflažnog uzorka podsjeća na, odore kakve su nosili mađarska vojska, granična straža, kopnena vojska zrakoplovstva i policijska protuteroristička jedinica, od 1982. – 2000. godine. Najznačajniji proizvođači odora, na Riječkom području su bili: „RIO“ Rijeka, „Usluga“ Rijeka, „Modest“ Rijeka i njihovi kooperanti. Tvornica „RIO Rijeka“ na početku je proizvodila odore, po uzorku koji se temelji na, Sovjetskom tritsvetnaiakamuflirovannaia odezhda (TtsKO) trobojnom dizajnu, iz 1981. godine. Boje su ljubičasto-smeđe i tamno maslinasto zelena na svjetlo maslinovo zelenoj pozadini. Drugi model maskirnih odora, već spomenute tvornice, baziran je na „Woodland“ maskirnom uzorku, ali na gotovo sivoj pozadinskoj boji i svjetlijoj zelenoj boji u prvom planu. „Usluga“ Rijeka, uz radnu odjeću, koju je do tada proizvodila, počinje i s proizvodnjom, odora za potrebe MUP-a i ZNG-a „Modest“ Rijeka , proizvodi džempere s maskirnim uzorkom, za potrebe ZNG-a. .Doslovno se tih dana radilo i po 20 sati dnevno, uz poslovni bio je to i svojevrsni rodoljubni zadatak. Tekst i slike: Damir Batistić
FOTOMONOGRAFIJA 128.BR HV U SREDNOJ ŠKOLI „HRVATSKI KRALJ ZVONIMIR“ KRK
Brigadir u mirovini Stanislav Linić, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Primorja, je na poziv prof. Gordije Marjan iz Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir Krk 27.ožujka 2019.godine održao predavanje „Vukovar-strategijska prekretnica Domovinskog rata“. Samo predavanje je bilo održano pred veoma zainteresiranom publikom, posebno zato jer je zamišljeno kao uvod pred odlazak završnih razreda škole u posjet Vukovaru ovog tjedna. Tom prilikom prof.Gordiji Marjan brigadir Linić je uručio i fotomonografiju „128.br HV Sveti Vid“ autora Petra Trinajstića.
Predavanje u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji: Što je ulazak SAD u Prvi svjetski rat značio za završetak rata i kasniju svjetsku povijest?
Na poziv gospodina Zorana Kršula, profesora povijesti u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, danas je završnim razredima gimnazije predsjednik HČZ Primorja i tajnik UHBDR KASTAV Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini održao dvosatno predavanje: Što je ulazak SAD u Prvi svjetski rat značio za završetak rata i kasniju svjetsku povijest? Predavanje je održano pred vrlo zainteresiranim učenicima koji su na kraju imali dosta interesantnih pitanja.[Modula id=”47″]
Rijeka-Odavanje počasti braniteljima Vukovara i sjećanje na žrtvu Vukovara u Domovinskom ratu
Danas su se pripadnici braniteljskih udruga grada Rijeke poslije Mimohoda ponosa od Vukovarske ulice u Rijeci okupili kod Mosta hrvatskih branitelja da odaju počast braniteljima Vukovara i žrtvi Vukovara u Domovinskom ratu. [Modula id=’46’]
138.br HV “GORANSKI RISOVI” 1991.-2018.
138.brigada HV je osnovana ukazom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 28.10.1991.godine i njen je ratni put završio smrću petnaest njenih pripadnika. Tradicije brgade i sjećanje na njen ratni put nastavlja Klub 138.br.HV čiji je cilj nastavljati tradiciju postrojbe i čuvati sjećanja na njen doprinos Domovinskom ratu. U skladu s tim do danas su objavljene dvije knjige koje detaljno i iscrpno obrađuju dane osnivanja postrojbe te potom i njen ratni put vezan uz ličko ratište. S idejom čuvanja povijesti postrojbe nastavlja se i dalje kroz obilježavanje obljetnice kroz pisane materijale i dokumentarne filmove. Važno je podsjetiti da je brigada 19. prosinca 1991. godine krenula na ličku bojišnicu pri čemu se pozivu za uključivanje u sastav postrojbe odazvalo čak 96 posto pozvanih. Do 1995. godine, dakle gotovo pet godina, domovinu su čuvali bez ijednog incidenta, ali uz, na žalost, 15 poginulih i 220 ranjenih. U poratnom razdoblju do danas je umrlo oko 500 pripadnika brigade, a među njima i prvi zapovjednik brigade Ivan Gašpar. Svoj zadatak u Lici brigada je obavila na najbolji mogući način te potom isto tako sudjelovala u vojno-redarstvenim akcijama »Bljesak« i »Oluja« pri čemu su u »Oluji« zajedno s drugim postrojbama HV-a došli do granice s Bosnom i Hercegovinom, nakon čega su na vraćenom području držali položaje kod Plitvica, Uz Gorane brigadu činile i bojne sastavljene od vojnika iz Rijeke, Opatije sa Krka. Svako obilježavanje Dana 138. brigade HV-a za Grad Delnice je dan ponosa, zahvale i pijeteta prema svima koji su sudjelovali u stvaranju samostalne Hrvatske, posebno prema članovima »Goranskih risova« jer je njihov doprinos neprocjenjiv i nemjerljiv,
IZ VOJNE POVIJESTI: KATASTROFA NUKLEARNE PODMORNICE K-141 KURSK
Dan koji će zauvijek ostati zapamćen u novijoj povijesti Rusije je 12.kolovoz 2000.godine kada je jedno od najsofisticiranijih plovila ruske RM, K-141 nuklearna podmornica KURSK, potonula u Barentsovom moru zajedno sa 118 članova posade. Katastrofa je i danas obavijena velom tajne tako da postoji nekoliko kontradiktornih verzija njenog uzroka. Nuklearna podmornica K-141 Kurs je bila dio Projekta 949A „Antej“. Projekt „Antej“ /ili OSKAR-2 po NATO klasifikaciji/ obuhvaćao je Sovjetske i Ruske nuklearne podmornice naoružane krstarećim raketama /P-700/ i dizajnirane za uništavanje protivničkih borbenih skupina nosača zrakoplova. Njihova prednost bila je do tada najtiši podvodni rad i veoma teška zamjetljivost. Podmornicu su pokretala dva nuklearna reaktora OK 650-B. Brzina na površini bila je 15 čvorova a podvodna brzina 33 čvora. Maksimalna dubina zaranjanja bila je 600 metara, autonomija djelovanja 120 dana a posadu je sačinjavalo maksimalno 130 ljudi. Naoružanje se sastojalo od 24 P-700 „Granit“ krstarećih raketa i 4 torpedne cijevi. Podmornica je izgrađena 1990.godine u brodogradilištu u gradu Severdvinsku a 1944.godine ušla je u punu operativnu upotrebu u Sjevernoj floti Ruske RM. Smatran je jednim od najboljih brodova u Sjevernoj floti. 1999.godine imala je misiju u Atlantiku i Mediteranu a Rusko zapovjedništvo planirano je poslati KURSK 15. Listopada 2000.godine na Mediteran kao dio manevarske skupine Sjeverne flote. Dana 10.kolovoza 2000.godine KURSK je sudjelovao u vježbama u Barentsovom moru. U vremenu od 11,40 do 14,40 12.kolovoza podmornica je provodila vježbovni napad na zamišljenu protivničkih nosača zrakoplova. Neočekivano oko 11,28 sonar na nuklearnoj krstarici PETAR VELIKI zabilježio je snažne akustične signale. Poslije toga, KURSK nije izvršio planirani vježbovni torpedni napad i više se nije javljao. Slijedećeg jutra pokrenuta je opsežna potraga za nestalom podmornicom. U 4.51 osmotrena je ležeći na dubini od 108 metara. Norveška i Britanska RM ponudile su pomoć ali im nije bilo dozvoljeno da sudjeluju u operaciji spašavanja. Rusko zapovjedništvo RM izvjestilo je da je većina posade umrla unutar minuta od eksplozije. Početkom 13.kolovoza spasilačke ekipe ruskih ronioca sa specijalnim podmornicama za operacije u dubokim vodama pokušale su ući u KURSK. Tek 20.kolovoza dozvoljeno je jednoj norveškoj posadi da sudjeluje u operaciji spašavanja koja je slijedećeg dana uspjela prodrijeti u potonulu podmornicu, potpuno ispunjenu vodom. Kasnije toga dana izdana je i službena vijest da je cijela posada poginula. Prema službenoj verziji koju je iznio Ruski vojni tužilac general Ustinov u podmornici je došlo do eksplozije torpeda. Eksploziju je uzrokovalo curenje gorivne komponente torpeda. Poslije 2 minute došlo je do zapaljenja koje je uzrokovalo detonaciju torpeda lociranih u prvom odjeljku broda. Druga eksplozija je uzrokovala destrukciju nekoliko odjeljaka podmornice. Torpeda tipa 65-76A /“Kit“/ su u vrijeme ove katastrofe smatrana vrlo nesigurnim. Međutim, mnogo ljudi, uključujući rođake poginulih, profesionalne mornare i specijaliste povezane sa mornaricom imali su velike sumnje u službenu verziju. Smatrali su da Ruske vlasti namjerno nisu htjele otkriti cijelu sliku- sve okolnosti događaja. Vice admiral Valerij Rjazastancev koji je bio u Vladinoj komisiji koja je ispitivala katastrofu smatra da je glavni uzrok katastrofe bila eksplozija torpeda koja je dovela do potpunog poplavljivanja prvog odjeljka i kolizije podmornice sa morskim dnom. Udar podmornice u morsko dno kasnije je doveo do detonacije ostalih torpeda. Postoji također i teorija da je KURSK bio napadnut od druge podmornice. Neki admirali i zvaničnici, Kanadski istraživači i neki od umirovljenih visokih vojnih dužnosnika podupiru ovu teoriju. U vrijeme katastrofe, kada je KURSK testirao novi tip torpeda „Shkval“ vježbu su pratile i dvije američke podmornice MEMPHIS i TOLEDO. Prema njihovoj teoriji TOLEDO se je pokriven od MEMPHISA vrlo opasno približio KURSKU i u jednom momentu sudario s njima a MEMPHIS je u tom momentu lansirao torpedni udar na KURSK. Torpedni napad je izveden jer su Amerikanci navodno čuli otvaranje torpednih cijevi na KURSKU. Na osnovi ove hipoteze francuski redatelj Jean-Michel Carre napravio je dokumentarni film pod nazivom KURSK: PODMORNICA U NEMIRNIM VODAMA. U svom filmu Carre implicira da je Vladimir Putin namjerno sakrio realne činjenice u namjeri da spriječi oštro pogoršanje u odnosima i mogući vojni konflikt Rusije i SAD. Postoje i manje fantastične verzije potonuća KURSKA. Jedan od članova istražne komisije, kapetan bojnog broda Mihail Voženski i admiral Popov vjeruju da je uzrok aktiviranja torpeda bio snažan mehanički udar u trup broda. Po njegovom mišljenju mogući uzrok katastrofe može biti kolizija sa drugim objektom ispod vod ili stranom podmornicom. Eksplozija se u ovom slučaju desila u najosjetljivijem dijelu KURSKA što je posljedično vodilo tragičnom kraju. Postoje i druge hipoteze, kao sudar sa podvodnom minom iz 2.svjetskog rata, bombaš samoubojica na brodu pa čak i udar rakete P-700 koja je slučajno i nesretno lansirana sa PETRA VELIKOG. Mogi rođaci poginulih članova posade ne vjeruju službenoj verziji. Vjeruje se da je poslije potonuća slijedeća dva dana bilo preživjelih mornara u nepotopljenim odjelima broda ali Ruske vlasti su predugo odbijale nuđenu stranu pomoć i nisu žurile spasiti preostalu posadu. Prema mišljenju rodbine ovo je napravljeno namjerno. Katastrofa KURSKA je druga po broju poginulih u povijesti Ruske RM.
16. Međunarodni susret starodobnih vojnih vozila RH
16. Međunarodni susret starodobnih vojnih vozila RH održao se, 26.svibnja. 2018 godine, u Karlovcu i trasi puta karavane vozila. Organizator manifestacije je Povijesna postrojba, Karlovački počasni vod ZNG-91., Grad Karlovac, Karlovačka županija u suradnji sa OTK «Zlatni kotač» iz Zagreba i OTMK Karlovac. Nakon vojničkog doručka, te uvodnog programa i izložbe maketa oklopnih vozila i zrakoplova, Čestmira Komareka i Damira Batistića, članova „ Hrvatskog društva kolekcionara militarije“ i prigodnih govora karavana se uputila u obilazak dijela crte bojišnice. Zanimljivost je, da je ovom susretu prisustvovalo i pohodilo ga , više starodobnih i terenskih vozila iz Rijeke i okolice. Posjetitelji su imali prigodu uživati u vožnji starodobnim vojnim vozilima: Jeep, Campagniola, Landrover, Mahindra, Pinzgauer, PUCH, TAM, FAP, VAZ, GMC.. Velika većina sudionika susreta, pohodila ga je u svojoj ratnoj odori, te su gostovali na Vojnom Poligonu Slunj i u promotivnoj vožnji na crti bojišnice uz rijeke Koranu i Mrežnicu, u prostoru gdje je VRO «Oluja» vrlo uspješno izvedena. Ovom prigodom obilježena je 12 obljetnica postojanja povijesne postrojbe, 26 obljetnica međunarodnog priznanja R. Hrvatske i 27. obljetnica Dana OSRH i HKOV-e. Bogati program događanja potrajao je do večernjih sati. [Modula id=”29″]
