Tijekom mjeseca srpnja 1991.g. u Rijeci se osniva prva vojna postrojba – 111. brigada ZNG.

Za datum ustrojavanja uzima se prvo borbeno djelovanje na riječkom području, 02. srpnja 1991.g. jedan dio tada ustrojenog “krčkog bataljuna” dobiva zadaću zaposjesti aerodrom na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant. Inače je brigada u tajnosti ustrojavana i ranije i zapravo je nastala kao nastavak jedne policijske bojne koja je tada, po važećim zakonima mogla postojati. Prvi njen zapovjednik bio je sada umirovljeni brigadni general Sergio Rabar a brigada je svojim sastavom, svojim ljudstvom, obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa odnosno Lošinja.  

Koncem kolovoza 1991.g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena  u svom ustroju djelatnom “A”-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade.

Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigadi se priključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Brigada dobiva prve zadaće: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva-Brlog-Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napadaj u smjeru Brlog – Drenov Klanac – Glavace što je s uspjehom izvršeno.

Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-tog ozloglašenog korpusa tzv JA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća brigada ima i zadaću spriječavanja mogućeg prodora istih postrojbi JA u smjeru Rijeka- Crikvenica – Drežnica.

Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta a sam otok od prijetećeg pomorskog napadaja.

Samostalni inžinjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne “Klana”. Nakon izvrsno obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na Ličko bojište gdje postiže iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu sa tzv.”belim orlovima” obranjuje vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva te produžava napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i tvarnim – tehničkim sredstvima.

Paralelno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnike iz smjera Lipice – Glibodol- Ljuštine. Kroz navedena djelovanja, i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 kvadratnih kilometara Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac – M.Kapela – Brinje – prijevoj Vratnik – Senj.

Potpisivanjem primirja 3.siječnja 1992. ne prestaju sasvim borbena djelovanja – krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992.g. demobiliziraju se 2. i 3. bojna te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111).

Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bos. Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela.

Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na Ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju “medačkog džepa” u širem prostoru Gospića.

Munjevitom ali ograničenom akcijom “Bljesak” i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju.

U “Oluji” 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta,Vrebca i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić.

Jedno od najčvršćih uporišta četnika – kota “Zubar” u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu naših bojovnika i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku.

Od dana osnivanja  do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine pedeset i tri bojovnika a ranjena su dvijestoosamdeset i dva pripadnika 111. brigade.

Osim već spomenutog, brigadom su u proteklih petnaest godina zapovijedali stožerni brigadir Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadir Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu.

Devet tisuća bojovnika borilo se u sastavu 111. – te, a kasnije kad je preustrojena u ročnu, obučilo se preko 17 tisuća vojnika čime su stekli teorijska i praktična znanja koja će kasnije ako ustreba koristiti u nekim drugim brigadama i pukovnijama u obrani Hrvatske domovine