Dan koji će zauvijek ostati zapamćen u novijoj povijesti Rusije je 12.kolovoz 2000.godine kada je jedno od najsofisticiranijih plovila ruske RM,  K-141 nuklearna podmornica KURSK, potonula u Barentsovom moru zajedno sa 118 članova posade. Katastrofa je i danas obavijena velom tajne tako da postoji nekoliko kontradiktornih verzija njenog uzroka.

Nuklearna podmornica K-141 Kurs je bila dio Projekta 949A „Antej“. Projekt „Antej“ /ili OSKAR-2 po NATO klasifikaciji/ obuhvaćao je Sovjetske i Ruske nuklearne podmornice naoružane krstarećim raketama /P-700/ i dizajnirane za uništavanje protivničkih borbenih skupina nosača zrakoplova. Njihova prednost bila je do tada najtiši podvodni rad i veoma teška zamjetljivost.

Podmornicu su pokretala dva nuklearna reaktora OK 650-B. Brzina na površini bila je 15 čvorova a podvodna brzina 33 čvora. Maksimalna dubina zaranjanja bila je 600 metara, autonomija djelovanja 120 dana a posadu je sačinjavalo maksimalno 130 ljudi. Naoružanje se sastojalo od 24 P-700 „Granit“ krstarećih raketa i 4 torpedne cijevi.

Podmornica je izgrađena 1990.godine u brodogradilištu u gradu Severdvinsku a 1944.godine ušla je u punu operativnu upotrebu u Sjevernoj floti Ruske RM. Smatran je jednim od najboljih brodova u Sjevernoj floti.

1999.godine imala je misiju u Atlantiku i Mediteranu a Rusko zapovjedništvo planirano je poslati KURSK 15. Listopada 2000.godine na Mediteran kao dio manevarske skupine Sjeverne flote.

Dana 10.kolovoza 2000.godine KURSK je sudjelovao u vježbama u Barentsovom moru. U vremenu od 11,40 do 14,40 12.kolovoza podmornica je provodila vježbovni napad na zamišljenu protivničkih nosača zrakoplova. Neočekivano oko 11,28 sonar na nuklearnoj krstarici PETAR VELIKI zabilježio je snažne akustične signale. Poslije toga, KURSK nije izvršio planirani vježbovni torpedni napad i više se nije javljao.  Slijedećeg jutra pokrenuta je opsežna potraga za nestalom podmornicom. U 4.51 osmotrena je ležeći na dubini od 108 metara.

Norveška i Britanska RM ponudile su pomoć ali im nije bilo dozvoljeno da sudjeluju u operaciji spašavanja. Rusko zapovjedništvo RM izvjestilo je da je većina posade umrla unutar minuta od eksplozije.

Početkom 13.kolovoza spasilačke ekipe ruskih ronioca sa specijalnim podmornicama za operacije u dubokim vodama pokušale su ući u KURSK.  Tek 20.kolovoza dozvoljeno je jednoj norveškoj posadi da sudjeluje u operaciji spašavanja koja je slijedećeg dana uspjela prodrijeti u potonulu podmornicu, potpuno ispunjenu vodom. Kasnije toga dana izdana je i službena vijest da je  cijela posada poginula.

Prema službenoj verziji koju je iznio Ruski vojni tužilac general Ustinov u podmornici je došlo do eksplozije torpeda. Eksploziju je uzrokovalo curenje gorivne komponente torpeda. Poslije 2 minute došlo je do zapaljenja koje je uzrokovalo detonaciju torpeda lociranih u prvom odjeljku broda. Druga eksplozija je uzrokovala destrukciju nekoliko odjeljaka podmornice. Torpeda tipa 65-76A /“Kit“/ su u vrijeme ove katastrofe smatrana vrlo nesigurnim.

Međutim, mnogo ljudi, uključujući rođake poginulih, profesionalne mornare i specijaliste povezane sa mornaricom imali su velike sumnje u službenu verziju. Smatrali su da Ruske vlasti namjerno nisu htjele otkriti cijelu sliku- sve okolnosti događaja.

Vice admiral Valerij Rjazastancev koji je bio u Vladinoj komisiji koja je ispitivala katastrofu smatra da je glavni uzrok katastrofe bila eksplozija torpeda koja je dovela do potpunog poplavljivanja prvog odjeljka i kolizije podmornice sa morskim dnom. Udar podmornice u morsko dno kasnije je doveo do detonacije ostalih torpeda.

Postoji također i teorija da je KURSK bio napadnut od druge podmornice. Neki admirali i zvaničnici, Kanadski istraživači i neki od umirovljenih visokih vojnih dužnosnika podupiru ovu teoriju. U vrijeme katastrofe, kada je KURSK testirao novi tip torpeda „Shkval“ vježbu su pratile i dvije američke podmornice MEMPHIS i TOLEDO. Prema njihovoj teoriji TOLEDO se je pokriven od MEMPHISA vrlo opasno približio KURSKU i u jednom momentu sudario s njima a MEMPHIS je u tom momentu lansirao torpedni udar na KURSK. Torpedni napad je izveden jer su Amerikanci navodno čuli otvaranje torpednih cijevi na KURSKU.

Na osnovi ove hipoteze francuski redatelj Jean-Michel Carre napravio je dokumentarni film pod nazivom KURSK: PODMORNICA U NEMIRNIM VODAMA. U svom filmu Carre implicira da je Vladimir Putin namjerno sakrio realne činjenice u namjeri da spriječi oštro pogoršanje u odnosima i mogući vojni konflikt Rusije i SAD.

Postoje i manje fantastične verzije potonuća KURSKA. Jedan od članova istražne komisije, kapetan bojnog broda Mihail Voženski i admiral Popov vjeruju da je uzrok aktiviranja torpeda bio snažan mehanički udar u trup broda. Po njegovom mišljenju mogući uzrok katastrofe može biti kolizija sa drugim objektom ispod vod ili stranom podmornicom. Eksplozija se u ovom slučaju desila u najosjetljivijem dijelu KURSKA što je posljedično vodilo tragičnom kraju.

Postoje i druge hipoteze, kao sudar sa podvodnom minom iz 2.svjetskog rata, bombaš samoubojica na brodu pa čak i udar rakete P-700 koja je slučajno i nesretno lansirana sa PETRA VELIKOG.

Mogi rođaci poginulih članova posade ne vjeruju službenoj verziji. Vjeruje se da je poslije potonuća slijedeća dva dana bilo preživjelih mornara u nepotopljenim odjelima broda ali Ruske vlasti su predugo odbijale nuđenu stranu pomoć i nisu žurile spasiti preostalu posadu. Prema mišljenju rodbine ovo je napravljeno namjerno. Katastrofa KURSKA je druga po broju poginulih u povijesti Ruske RM.