ŠTO IMA NOVO?

Domjenak za ŠK “Ruščica” i ŠKI “HVIDRA-Brod” na kraju 2022.godine

RUŠČICA, 19.12.2022. -Sinoć je Šahovski klub Ruščica i Šahovski klub invalida Hvidra –Brod održao Božićni domjenak u konobi kod Barba Mate u Ruščici. Predsjednik Šahovskog kluba „Ruščica“ i Šahovskog kluba invalida „Hvidra-Brod“ Slavonski Brod Mato Opačak pozdravio je sve prisutne članove , sponzore i goste Luku Krijana dopredsjednika 3 Gardijske brigade Kune , umirovljenog pukovnika Maria Sosnika predsjednika HČZ –Brodsko-posavske županije, predsjednika Udruge dragovolja i Veterana Brodsko-posavske županije Antuna Zdunića, predsjednika Pikado kluba invalida Hvidra-Brod Petra Bubala, te naša dva člana Ivana (Jacka) OPAČKA iz Philadelphie SAD i Borislava Ćorluku iz Melburna Australua. Predsjednik kluba te je posjetio ukratko što se zbivalo u 2022.godini. Nakon igranja 35 dana završio je 25. Božićni rejtingirani turnir za Cro listu. Prvo mjesto je pripalo Stjepanu Damjanoviću iz Strizivojne pošto je igrao van konkurencije za pokal dobio je prvokategornik dr. Ninoslav Ljubičić iz Šah kluba Ruščica, drugi je bio majstorski kandidat Branko Pekarik iz ŠK Ruščica, i treći je bio trećekategornik Miljenko Talić iz ŠK Ruščica . Nakon podjele pokala predsjednik osvrnio se na 2022. godinu. ŠK Ruščica nastupajući u seniorskoj II Hrvatskoj šahovskoj ligi istok zauzeli smo zadnje mjesto gdje se selimo u 3 HŠL-Istok. Klub je pobjednik Kupa Brodsko-posavske županije. Klub je od postojanja održao 415 turnira gdje je nastupalo 9.030 igrača. Financijsko stanje u oba kluba je pozitivno. Ove godine smo išli na igre Mladih u Split s voditeljom Matom Opačkom naša članica Petra Karij je zauzela 1. mjesto, Petra je amaterska prvakinja Europe, nastupala je na Prvenstvu RH za kadete U-15 godina 2 mjesto, prvenstvo Slavonije i Baranje osvojila 2. mjesto. Naši članovi kluba su nastupili u Vukovaru na igrama Udruga Dragovoljaca i Veterana domovinskog rata RH ,Petar Bubalo , Ivan Mihalj i Mato Opačak zauzeli smo trinaesto. Na državnim prvenstvu invalida u Poreč nažalost nismo nastupili zbog nepoznati razloga. I ove godine smo hodočastili po 18 puta u Međugorje i Mostar. Na hodočašću je odigran 18 šahovski turnir Međugorje 2022. Pobjednik turnira je bio Kristijan Šimović iz ŠK Trnje -Zagreb. Na najnovijoj nacionalnoj rejting-listi 179 od 01.01. 2022.godine Hrvatskog šahovskog saveza Petra Karij je postala Majstorski Kandidat. Šahovski klubovi Ruščica i ŠKI Hvidra-Brod osiguravaju svojim igračima nove šahovske ploče, plastične figure, digitalne satove i šahovske torbe ove godine su dobili ; Župan Danijel Marušić, Siniša Tolić, dr.Matko Škarica, Petra Karij, Ivica Ereš i Petar Bubalo. U ovoj godini smo po planu i projektu sa Općinom Klakar napravili veliki betonski šah i kupili VELIKE šahovske figure. U 2023. godini imamo u planu sa Općinom Klakar oko šahovske ploče izbetonirati stazu okolo šaha postaviti klupe posaditi koje drvo. Hvala na pomoći izgradnji šaha Branki Pekariku, Siniši Toliću, Marku Rašiću, Ivici Erešu(Franjinom), Peji Vuleti i Darki i Hrvoju Rašiću. Klub se financirao od Općine Klakar, sponzora i članarine hvala im u ime kluba.

Šahovski klub invalida Hvidra-Brod je jedan od najorganizarniji klubova u Hrvatskoj. Klub je aktivan kroz cijelu godinu osnovan je još 2010.godine od vojnih invalida . ŠKI HVIDRA-Brod ,Sl. Brod održao je do sada 99 turnira gdje je nastupalo 1.931 igrača ,u ovoj godini smo održali trinaest turnira gdje je nastupilo 201 igrača, to su turniri povodom VRA Maslenica,VRA Bljesak, povodom 3.Gardijske Brigade Kune ,Dan Državnosti,povodom 108 brigade,povodom 31 obljetnice Hrvatskog časničkog zbora B.P.Ž, VRA Oluja,Dan Neovisnosti, Dani siječanja na VUKOVAR. Zahvalni smo Ministarstvu branitelja RH u praćenju naših pilot projekata. Klub je za svoj kvalitetan rad dobio priznanje od Svjetske organizacije IPCA president Zbigniew Pilimon i Brodsko-posavske županije. Nažalost zbog lošeg praćenja i rada u sportskom savezu Invalida B.P.Ž i grada Broda sami se snalazimo i financiramo .I tako smo završili još jednu godinu. Što reći? Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali. Želimo vam svima Blagoslovljen Božić i puno sreće u Novoj, 2023. godini. A onda idemo u nove pobjede.

Izvor: MATO Opačak

 

Operacija Medački džep, 9.-12. 09. 1993.

Operacija Medački džep
9.-12. 09. 1993.

Nakon Maslenice i Peruče 1993. godine provedena je još jedna napadna operacija hrvatskih snaga. Na Ličkom bojištu u operaciji Medački džep (Džep-93) neprijatelj je poražen i odbačen dalje od Gospića te su ojačani položaji na Velebitu. Oslobođena područja Hrvatska je vojska ubrzo napustila i prepustila nadzoru snaga Ujedinjenih naroda da bi ih 128.br HV ponovno posjela u operaciji »Bljesak« 1995.godine.

Aktivnosti HV i neprijatelja prije Medačkog džepa

Osam mjeseci prije hrvatska vojska i policija provele su dvije napadne operacije, na Zadarskom bojištu Maslenicu i Sinjskom bojištu Peruča. U VRO Maslenica oslobođeno je 14 mjesta, a najvažnije postignuće bilo je ponovno prometno povezivanje sjevera i juga Hrvatske izgradnjom pontonskog mosta u Novskom ždrilu kod Maslenice. Također, na prostoru Velebita hrvatske su snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve u cilju stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja. U operaciji Peruća oslobođena je brana te područja uz nju čime je neprijatelj odbačen dalje u dubinu prema Vrlici i Kninu.

Na Ličkom bojištu neprijatelj se još od 1991. nalazio na dominantnim položajima oko glavnog ličkog središta Gospića izlažući ga topničkim napadima, a jednako tako djelovao je i po prometnici koja vodi od Gospića prema Karlobagu. Među okupiranim područjima u neposrednoj blizini Gospića koje su nadzirale pobunjeničke srpske snage nalazilo se i područje između Gospića i Medka, poslije prozvano Medački džep sa selima Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Iz tog džepa pobunjeničke su snage poduzimale topničke napade na civilne ciljeve Gospića i okolice, a tu su prijetnju stanovnici Gospića proživljavali više od 700 dana.

Uz topničke, neprijatelj je poduzimao i izvidničko-diverzantske napade na hrvatske branitelje. Tako je tijekom srpnja i kolovoza 1993. izvedeno pet većih napada na hrvatske snage, a u neprijateljskom napadu 4. rujna 1993. ubijena su dva i ranjena tri hrvatska policajca na području Debele Glave na Velebitu.

Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko uoči pokretanja operacije Medački džep ponovno je naglašavao iznimnu važnost jačanja obrane i odbacivanje neprijatelja što dalje od Gospića, a ostvarenjem tog cilja jača se i obrana Velebita jer je za Bobetka ”držanje Velebita stvarno držanje polovice Hrvatske“.

Ličani, a posebno Gospićani ističu kako je Medački džep bila nužnost i spas za sigurniji život jer tko nije proživio dane pune neizvjesnosti i opasnosti od udara neprijateljskog topništva ne može razumjeti koliko je za njih značila ova operacija. Nakon nje započela je i obnova Gospića. Tako zapovjednik SJP-a Tigar Policijske uprave Gospić Miroslav Cindrić iznosi kako su do operacije stanovnici Gospića bili žive mete te je za njega operacija “najveća, dobro Oluja je Oluja, ne smijem ni spominjati koliko je velika, no za nas Ličane Medački džep je čudo, spas.“

Prije pokretanja operacije najveći dio postrojbi hrvatskih snaga nalazio se na bojišnici u fazi obrane položaja te je s njih nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga pokrenut napad. Tako su pješačke snage prišle na 200 do 300 metara od položaja neprijatelja, a tenkovi su dovezeni na labudicama kako bi se prikrila njihova buka u pokretu.

Nakon pobjedničkih operacija Maslenica, Peruća i Medački džep i kod srpskih se pobunjenika mogla čuti sve glasnija poruka: Krajina broji zadnju godinu postojanja. Također, u srpskim izvorima navodi se kako brisanje RSK metodom korak po korak bilo je više nego očigledno.

general zbora Janko Bobetko, načelnik GS OS RH

Cilj operacije Medački džep

Ograničenom operacijom osloboditi okupirana područja u Divoselu i Ličkom Čitluku potiskujući neprijatelja dalje od Gospića te jačanje položaja hrvatskih snaga na Velebitu. Operacijom se željelo postići i pokazivanje spremnosti hrvatskih snaga u oslobađanju okupiranih područja.

Zapovijedanje:

Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji:

  • načelnik GS-a HV-a general zbora Janko Bobetko
  • zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić brigadir Rahim Ademi
  • zapovjednik skupnih snaga Specijalnih jedinica policije Ministarstva unutarnjih poslova RH general Mladen Markač
  • 9. gardijska brigada pukovnik Mirko Norac
  • Domobranska bojna Gospić bojnik Mile Kosović
  • Domobranska bojna Lovinac bojnik Ivan Račić
  • bojna 111. brigade HV-a
  • izvidnička satnija ZP-a Gospić
  • bojna Vojne policije Rijeka
  • Skupne snage SJP MUP-a RH.

Zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za provedbu operacije bilo je u vojarni ”Eugen Kvaternik“ u Gospiću dok su se izdvojena zapovjedna mjesta nalazila na Bilaju i u Rosuljama. Zapovjedno mjesta snaga specijalne policije MUP-a RH bilo je na Visočici.

Zapovjednici postrojbi

brigadir Rahim Ademi, zamjenik zapovjednika ZP Gospić
general MLADEN MARKAČ zapovjednik spec. policije RH
pukonik Mirko Norac, zapovjednik 9.gardijske brigade
bojnik Ivan Račić, zapovjednik domobranske bojne Lovinac
bojnik Mile Kosović, zapovjednik domobranske bojne Gospić

Dinamika operacije (9. – 12. rujna 1993.)

Glavni proboj hrvatskih snaga izveden je brzim obuhvatom kojim su iznenadili neprijatelja i doveli njihove snage u okruženje, a glavnina napadnih djelovanja izvedena je u prvih nekoliko sati operacije

Prvi dan operacije

Operacija je započela snažnom petominutnom topničkom pripremom po neprijateljskim ciljevima te je hrvatsko topništvo precizno pogađalo zapovjedno mjesto tzv. 2. bataljuna 9. motorizirane brigade (mtbr) i njihov Centar veze u Medku čime im je onemogućena komunikacija u početku operacije. Nakon topničke pripreme pješaštvo i oklopne snage uspješno su probile neprijateljske utvrđene položaje. Ubrzo su hrvatske snage izbile u Lički Osik gdje presijecaju neprijateljske formacije, a u Divoselu ih okružuju. Proboj je ostvaren i na drugim smjerovima napada, a oslobođeni su i Strunići. Neprijateljske snage istog su dana krenule u protunapad, no on je uspješno odbijen. Tako je uspostavljena nova crta obrane Begluk – Memedovo brdo – selo Drljići što je stanovnicima Gospića značilo i veću sigurnost i slobodu.

Sljedeća tri dana operacije

Neprijatelj je pokušavao protunapadima ponovno okupirati tek oslobođena područja no hrvatske su snage uspješno obranile novu crtu obrane te nastavile s pretragom i osiguranjem oslobođenih područja.

Zanimljivo je kako je operacija Medački džep započela istog dana kad su i neprijateljske pobunjeničke snage planirale krenuti u napad iz pravca Divosela prema Gospiću i to 15 minuta prije početka napada hrvatskih snaga, a o tim planovima doznalo se poslije, nakon zarobljavanja neprijateljske vojne dokumentacije u VRO Oluja.

Realna prijetnja

Nakon početka operacije Medački džep i danima kasnije neprijateljske su snage počele primjenjivati strategiju realne prijetnje, a to je značilo odmazdu po hrvatskim gradovima i naseljima koje su napadali dalekometnim topništvom i raketnim sustavima u kojima su stradali civili i nanesena materijalna šteta. Tako su najprije 9. rujna napadnuti Gospić, Otočac, Ogulin, Duga Resa, Karlovac, Sisak i šire područje Zagreba. Najviše žrtava bilo je u Karlovcu gdje je 10. rujna poginulo sedam, a ranjeno 25 civila. Četiri rakete zemlja – zemlja Luna istog su dana ispaljene na Jastrebarsko, a sutradan jedna i na predgrađe Zagreba Lučko. Iz višecijevnog lansera raketa Orkan, 12. rujna gađani su Kutina, Ivanić-Grad, Jastrebarsko i Samobor kad je poginuo jedan civil, a ranjeno 18.

Epilog operacije

Odmah nakon završetka operacije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda zatražilo je povlačenje hrvatskih vojnih i policijskih snaga na položaje uspostavljene prije 9. rujna 1993. Naime, u to su se vrijeme u Ženevi vodili pregovori o prekidu sukoba Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini te je RH, željeći izbjeći dodatne pritiske međunarodne zajednice, pristala povući snage iz tek oslobođenih područja, a nadzor tog područja trebale su osiguravati snage UN-a. To je rezultiralo i potpisivanjem sporazuma 15. rujna 1993. te su hrvatske snage do 17. rujna 1993. napustile oslobođena područja u Medačkom džepu i prepustile ga pod nadzor snaga UN-a koje su činili 1. kanadski bataljun lakog pješačkog bataljuna princeze Patricije ojačan s dvjema satnijama pješaštva iz dvaju francuskih bataljuna. Ovo su povlačenje hrvatski branitelji, sudionici operacije teško prihvaćali jer su oslobađali i branili svoje domove i domovinu. Zasigurno najteža zadaća svakom vojniku jest povući se iz oslobođenog područja stečenog u borbi i uz žrtve, a svakom zapovjedniku izdati takvu zapovijed. Ovo je ujedno i pokazatelj koji je trnovit put morala proći Hrvatska u stjecanju slobode, neovisnosti i suverenosti.

Hrvatsko-kanadska bitka koje nije bilo

Nakon što su snage UN-a preuzele  nadzor nad oslobođenim područjem pojavio se spor oko crte nadzora jer je hrvatska strana tvrdila kako snage kanadskog bataljuna nastoje nadzirati i dio teritorija koji nije obuhvaćen potpisanim sporazumom, a najozbijniji incident dogodio se kad je na području Divosela kanadski transporter naišao na protuoklopnu minu od koje su lakše ozlijeđena tri kanadska pripadnika. I nakon tog događaja sporovi oko crte razdvajanja nisu bili riješeni te su se povremeno javljali novi incidenti koji su godinama poslije u Kanadi prikazivani u rangu bitke protiv HV-a. Dokumenti UN-a ne navode postojanje bilo kakve bitke između hrvatskih snaga i pripadnika kanadskog bataljuna.

Kriva procjena zapovjednika pobunjeničkih snaga

Procjene vojnih zapovjednika pobunjeničkih snaga na prostoru Like bile su potpuno suprotne od onih stvarnih u operaciji. Naime, njihova je procjena bila kako će hrvatske snage presjeći Medački džep s Velebita prema sjeveru na smjeru Visočica – Ćitluk – Ornice. Hrvatske su snage proboj osvarile potpuno suprotnim smjerom, od Ornice prema Velebitu.

Nakon pobjedničke operacije Medački džep Lika je potvrdila kako ostaje neslomljiva kralježnica Hrvatske. Gospićani su mogli mirnije živjeti, a dobivena je i bitka za Velebit te onemogućen plan izbijanja velikosrpskih agresorskih snaga do Karlobaga i razdvajanja Hrvatske na dva dijela.

Poginuli branitelji

U neposrednoj provedbi operacije i danima do povlačenja hrvatskih snaga poginulo je šest pripadnika HV-a i sedam pripadnika postrojbi SJP MUP-a dok su ranjena 53 hrvatska branitelja.

 

Izvor: Marinko Karačić, Hrvatski vojnik, online izdanje 06-09-2021 https://hrvatski-vojnik.hr/abeceda-operacije-medacki-dzep/

 

Šahovski klubovi Ruščica i ŠKI Hvidra-Brod osiguravaju svojim igračima šahovske ploče.

RUŠČICA, 16.12.2022. – Šahovski klubovi Ruščica i Šahovski klub invalida Hvidra Brod osiguravaju svojim igračima šahovske ploče, plastične figure i šahovske torbe. Ovaj temeljni šahovski alat, sredstvo rada za šahiste na turnirima, za svakog šahistu ima praktičnu, ali i emocionalnu vrijednost. Ključnu podršku ovom projektu za šahiste navedenih klubova, dalo je Ministarstvo hrvatskih branitelja, na čelu sa gospodinom ministrom Tomo Medved. Do sada je šahovske komplete dobilo dvadeset šahista, a danas je šahovski komplet od predsjednika klubova Ruščica i Hvidra-Brod Mate Opačka, dobio novopridošli šahista iz Slavonskog Broda iz Šahovskog kluba Ruščica te vankategornik dr. Matko Škarica.

Zahvaljujući našem spnzorima, ovaj projekt ide dalje, a šahisti će uzvratiti kako najbolje znaju, igranjem šaha na turnirima i sudjelovanjem u Hrvatskoj šahovskoj ligi. Ovo je samo jedan u nizu uspješnih projekata.

Izvor: predsjednik ŠK Ruščica ŠKI Hvidra-Brod Mato Opačak

OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD

OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD

Na današnji dan, 16. 12. 1991. godine, u Slavonskom Brodu ustrojena je 157. brigada Hrvatske vojske. Prvi zapovjednik brigade bio je Ivo Petrić koji je ujedno obnašao i dužnost zapovjednika obrane grada Slavonskoga Broda.

Polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu i kod spomenika poginulim braniteljima na Trgu Stjepana Miletića obilježena je 31. obljetnica osnutka. Vijence su položili izaslanik predsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja ujedno i potpredsjednika Vlade Tome Medveda – državni tajnik Špiro Janović, bivši pripadnici i zapovjednici 157. brigade HV , predstavnici Brodsko-posavske županije na čelu s privremenim pročelnikom UO za zdravstvo socijalnu skrb i hrvatske branitelje Brankom Sabom i podpredsjednikom Županijske skupštine BPŽ Berislavom Balenom, Udruga Hrvatski časnički zbor Brodsko-posavske županije , Udruga Dragovoljaca i Veterana Brodsko-posavske županije, predstavnici HVDR-e, predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata te političkih stranaka.

U sklopu svoje zadaće u obrani tadašnje Općine Slavonski Brod 157.br HV je čuvala državnu granicu RH uz rijeku Savu od Slavonskog Kobaša do Slavonskog Šamca. Zona odgovornosti 157. brigade je bila od Slavonskog Šamca pa sve do ušća Orljave, a jedno vrijemo i do sela Davor. Isto tako brigada je djelovala na području Bosanske Posavine, na novogradiškom ratištu, a dio, jačine ojačane satnije, djelovao je na južnom hrvatskom bojištu pod zapovjedništvom generala Bobetka.Za vrijeme Operacije Bljesak, brigada je bila u stanju pripravnosti kao i za Operaciju Oluja. Kroz brigadu je prošlo oko 7000 ljudi, poginulo je 27 pripadnika, a 118 ih je ranjeno.

Obilježavanjem obljetnica prisjećamo se njihove nesebične žrtve.

 Izvor : Mato Opačak i brodportal.hr

31. obljetnica oslobađanja općine Đulovac u vojno-oslobodilačkoj operaciji “Papuk 91“

Đulovac, 15. prosinac 2022.godine.

Danas je u Đulovcu odavanjem počasti poginulim brojnim braniteljima i brojnim civilima i svetom misom, obilježena 31. obljetnica oslobađanja tog mjesta i šireg područja, kao i Dan branitelja općine Đulovac. U ime HČZ-a Virovitica u programu je sudjelovala delegacija u sastavu Mirko Brajtigam, Stjepan Jugović i Zoran Kozjak (istaknuti sudionici ove vrlo uspješne i teške akcije) kao i delegacije udruga veterana i dragovoljaca Domovinskog rata (Vlado Paurić, Zvonko Kožnjak, Mirko Vujić i Franjo Štrok) i HVIDR-e grada Virovitice (Mirko Poljanac).

Na današnji dan, 1991. godine, 127. brigada Hrvatske vojske, uz topničku potporu 19. mješovito protuoklopnog topničkog divizijuna i s pridruženom satnijom dragovoljaca iz Koprivnice te tenkovskim vodom iz koprivničke brigade HV, oslobodila je vrlo jako neprijateljsko uporište današnji Đulovac, kao i veći broj sela u smjeru Daruvara te je potom nastavila oslobađati područje oko planine Papuk da bi krajem godine izbila na cestu Pakrac-Požega.

U borbama za oslobađanje Đulovca i šireg prostora ranjeno je više pripadnika HV, a poginula su tri pripadnika 127. brigade Hrvatske vojske i to:

  1. Vladimir Horvatinović, rođen 16.2.1965. godine,

  2. Drago Klarić, rođen 28.8.1965. godine,

  3. Miodrag Vlaškić, rođen 29.8.1963. godine.

Pripremio: Tomislav Kolec

Fotografija: Zvonko Kožnjak

DAROVI ZA DJECU HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA GRADA SLAVONSKOG BRODA I BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE

Za najmlađe članove udruge, djecu Hrvatskog časničkog zbora Brodsko-posavske županije, ovo je bio radostan trenutak, jer je došao i djed Božičnjak te im donio poklon paketiće, koji su podijeljeni  djeci članova Udruge. Poklone su podijelili dopredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Grada Slavonskog i Brodsko-posavske županije Broda Mato Opačak i tajnik Udruge Petar Bubalo. U ova hladna  vremena, hrvatski branitelji su današnjom akcijom, koja je u ovoj braniteljskoj udruzi redovna dugi niz godina, donijeli malo vedrine i smijeha našim najmlađim sugrađanima. Sigurni smo da djed Božičnjak  ovih dana ima puno posla. U sklopu aktivnosti podjele Božićnih paketića ove godina je udruga osigurala kroz projekat.

Slavonski Brod, 15.12.2022.

Tekst i fotografije: Mato Opača

U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju tog grada

U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju grada

U ulici Kalvarija u Pakracu, danas (nedjelja) je obilježena 31. godišnjica stradanja pripadnika specijalne policije Policijske postaje Virovitica Damira Babuka, Slavka Jagarinca, Damira Salopeka, Darka Strugara koji su 11. prosinca 1991. godine poginuli boreći se protiv četničkog agresora, te njihovog suborca Željka Pempera koji je u akciji oslobađanja Pakraca poginuo 9. siječnja 1992.

Počast su im, uz obitelji, odali organizatori komemoracije, predstavnici PU virovitičko-podravske, predvođeni načelnikom Sinišom Kneževićem, suborci i hrvatski branitelji, predvođeni predsjednikom HVIDR-e Virovitica Mirkom Poljancem, kao i voditelj Područnog odjela Ministarstva hrvatskih branitelja u Virovitici Anto Krišto, načelnik općine Gradina Josip-Vučemilović Jurić, umirovljeni pripadnik Specijalne policije Božidar Dumenčić.

Nakon komemoracije održana je sveta misa za poginule hrvatske branitelje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu. Izaslanstva su potom obišla i spomen obilježje poginulim pripadnicima 127. brigade HV iz Virovitice u mjestu Brusnik.

Izvor:

ICV i web stranica HČZ VIROVITICE

Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022.

Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022.

Tragična i nenadana smrt bivšeg načelnika Glavnog stožera OSRH i ministra obrane umirovljenog generala zbora Pavla Miljavca duboko je potresla sve članove udruga-članica Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga.

Neposredno nakon bolne vijesti o smrti generala Miljavca, predsjednik HČZ-ZU Igor Majetić uputio je telegram sućuti obitelji Miljavac. U ime predsjednika Igora Majetića komemoraciji u Ministarstvu obrane, 8. prosinca nazočio je glavni tajnik Branko Gačak, koji se nakon komemoracije u ime HČZ-ZU upisao u knjigu sućuti koja je bila otvorena u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora.

Pogrebu na groblju u Novigradu na Dobri, 9. prosinca su uz predsjednika HČZ-ZU Igora Majetića nazočili brojni članovi iz HČZ Duga Resa, HČZ Karlovac, HČZ Ogulin i HČZ Ozalj udruženih u Savez udruga Hrvatskog časničkog zbora Karlovačke županije, kao i članovi drugih udruga Hrvatskog časničkog zbora s prostora Republike Hrvatske.

Tekst:  Branko Gačak

Fotografije: Branko Gačak i MORH

GENERAL ZBORA PAVAO MILJAVAC - BIOGRAFIJA

Umirovljeni general zbora Pavao Miljavac, koji je preminuo 5.prosinca 2022. godine,  u 69. godini, ući će u hrvatsku povijest kao jedan od dvojice najvažnijih zapovjednika u Glavnom stožeru Oružanih snaga za vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja, ali i kao najmlađi načelnik Glavnog stožera. 

Pavao Miljavac rođen je 3. travnja 1953. godine u mjestu Maletići u blizini Duge Rese. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu na Dobri i u Dubovcu dok je gimnaziju završio u Karlovcu. Nakon srednje škole upisao je Tehnološko-kemijski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao.

Miljavac se uključio u stvaranje neovisne Hrvatske od samih početaka, sudjelujući u svim bitnim događajima, ponajviše u naoružavanju i pripremi pripadnika Zbora narodne garde i hrvatske policije već od rujna 1990. godine, kada je pristupio pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. U lipnju iduće godine imenovan je članom regionalnog kriznog stožera, a nakon što je započela otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku napustio je dugogodišnji obiteljski biznis i aktivno se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u nastajanju.

Ratni zapovjednik 137.brigade Duga Resa

Njegova temeljitost i organiziranost prepoznate su odmah na početku Domovinskog rata pa je 8. studenoga 1991. imenovan zapovjednikom 137. dugoreške brigade Hrvatske vojske koja je dotad sudjelovala u obrani Karlovca i Duge Rese. Upravo u to vrijeme ta je postrojba, prema zapovijedi Operativne zone Karlovac, krenula u napad između rijeke Korane i Matkovog brda, a nakon dva mjeseca borbi zauzela je sela Donja i Gornja Zastinja, koja su dotad držali srpski pobunjenici.

Dugoreška brigada pod Miljavčevim zapovjedništvom odlazi u rujnu 1992. na posavsko bojište te se ne zadržava duže vrijeme na njemu. Miljavac je ranije isticao da 137. brigada nije bila vrednovana prema doprinosu koji je dala tijekom ratnih godina. Pritom je osobito naglašavao njezin doprinos u Oluji, u kojoj je sudjelovala u napadnim djelovanjima, iako to prvotno nije bilo planirano, a te je zadaće uspješno ostvarila. Kroz tu postrojbu tijekom Domovinskog rata prošlo je 5719 branitelja, a njih 229 bilo je ranjeno te su poginula njezina 84 pripadnika.

Brigada je, prema navodima iz monografije ‘Stotridesetsedma’, bila multinacionalnog karaktera jer su je, pored Hrvata, sačinjavali Srbi, Bošnjaci, Albanci, Slovenci, pa čak i Rumunji, a kroz njezine redove prošlo je i stotinjak žena.

Miljavac je na čelu dugoreške brigade bio do 1. listopada 1992. godine, potom preuzima zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac. U svibnju 1994. promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a za domobranstvo.

Načelnik pa ministar

General Miljavac je za vrijeme Oluje bio zapovjednik tima A za provedbu te operacije, a sedam mjeseci poslije oslobađanja Hrvatske u kolovozu 1995., tada već kao general-pukovnik, imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenuje Miljavca u studenom 1996. načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga, a dotad ga je vodio Zvonimir Červenko. Imenovan je na tu dužnost sa samo 43 godine, što ga čini najmlađim u povijesti na toj funkciji.

Nakon smrti Predsjednika Tuđmana, u prosincu 1999. i smjene vlasti početkom 2000. godine Miljavac odlazi u politiku i postaje saborski zastupnik HDZ-a, no napušta ga s Vesnom Škare Ožbolt i Matom Granić te prelazi u novoosnovani Hrvatski demokratski centar, kasnije preimenovan u Demokratski centar. Na kraju se vratio u HDZ te se s dvadesetak umirovljenih generala angažirao na braniteljskim pitanjima.

Odbacivao srbijanske optužbe za Oluju i promicao služenje vojnog roka

Miljavac je jedan od osnivača Hrvatskog generalskog zbora, kojim je predsjedao od 2013. do 2022. godine, kada je imenovan njegovim počasnim predsjednikom. Kao čelnik te udruge često je javno istupao i štitio ugled te dostojanstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Kao jedan od zapovjednika u Oluji odbacivao je sporne srbijanske optužbe o raketiranju civila na Petrovačkoj cesti te naglašavao potrebu da se hrvatsko društvo odmakne od svih simbola koji su karakterizirali prošle sustave, ali se i zalagao za povratak vojnog roka.

KOMEMORACIJA ZA GENERALA PAVLA MILJAVCA U MINISTARSTVU OBRANE

Komemoracija za preminulog generala zbora Pavla Miljavca održana je u Domu Hrvatske vojske “Zvonimir” 8. prosinca 2022. godine. Komemoracjji, uz obitelj i prijatelje, nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, izaslanici Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnici u Hrvatskom saboru, predsjednik Marinko Krešić i brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora članovi, bivši ministri obrane i bivši načelnici Glavnog stožera, generali, admirali i ostali. O liku i djelu generala Miljavca govorili su ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj te predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić čiji govor objavljujemo u nastavku.

GOVOR PREDSJEDNIKA HRVATSKOG GENERALSKOG ZBORA GENERALA MARINKA KREŠIĆA NA KOMEMORACIJI

“Poštovana članovi obitelji Miljavac, dame i gospodo,

dopustite mi par osobnih riječi o generalu Pavlu Miljavcu, dragom nam kolegi i prijatelju kojeg se danas prisjećamo, a nakon preranog i iznenadnog odlaska. Tužna vijest o njegovoj smrti veoma me pogodila i još uvijek ne mogu doći sebi od pomisli da više nije među nama.

Pavao je bio moj veliki prijatelj. Znali smo se od prvih dana Domovinskog rata, u vrijeme kada, napustivši sigurnost uhodanog obiteljskog posla nije ni časka dvojio kojim putem krenuti, stavivši se na raspolaganje novoj demokratski izabranoj vlasti. U prvo vrijeme u okviru policije, a nakon početka otvorene velikosrpske agresije, hrvatskim oružanim snagama – u nastajanju kojih je dao veliki doprinos.

Od zapovjedne dužnosti u domobranskoj pukovniji i u 137. brigadi, Zbornom području Karlovac koje je vodio, dužnosti pomoćnika i zamjenika načelnika Glavnog stožera, dužnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga pa do dužnosti ministra obrane Republike Hrvatske, Pavao Miljavac davao je sve od sebe kako bi se uspostavio potpuno novi sustav, a kada je sustav uspostavljen kako bi funkcionirao što uspješnije. U stvaranju Hrvatske vojske ostavio je neizbrisiv trag i može služiti kao primjer kako se boriti i živjeti za Domovinu.

Bez takvih ljudi, bez takvih domoljuba i bez takvog osobnog odricanja čak i takvi genijalni vođe kao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman teško da bi polučili samostalnu i suverenu državu. Imajući to na umu mislim da nije previše reći da je  Pavao Miljavac jedan od onih Hrvata koji su velikim slovima upisani u hrvatsku povijest i kojih ćemo se zauvijek sjećati s poštovanjem.

Za svoje vojne zasluge u Domovinskom ratu napredovao je do čina generala zbora i odlikovan je sa devet odlikovanja i četiri medalje. Kao ministar obrane počeo je transformaciju pretvaranja ratne vojske u mirnodopsku, no smrću predsjednika Tuđmana, uvidjevši kakvi procesi slijede, pomiče se iz prvih redova, ali ostajući u politici kao zastupnik Hrvatskoga sabora. Vraća se u privatno poduzetništvo te ostvaruje i tu vrijedne rezultate.

U javni život ponovno kroči od 2013. godine kada je ulaskom u Hrvatski generalski zbor izabran za njegovog predsjednika. Svojim ugledom i zalaganjem unio je jednu novu dimenziju u njegovo djelovanje. S novim entuzijazmom koji se tih godina pojavio kod većine članova uspješno je preveo Hrvatski generalski zbor u uvaženog partnera na državnoj razini i relevantnog sugovornika i sudionika rješavanja aktualnih problema kako braniteljske populacije tako i pitanja obrane i nacionalne sigurnosti.

Kako je Zbor postajao sve ozbiljniji sugovornik na javnoj hrvatskoj sceni tako su i pritisci prema političkom svrstavanju postajali sve veći. Zasluga Pavla Miljavca je, što je, zajedno sa najbližim suradnicima u vodstvu uspio amortizirati te tendencije, očuvavši jedinstvo Zbora, držeći na okupu admirale i generale i druge članove bez obzira na privatna opredjeljenja. U tom je smislu stalno inzistirao na zaštiti ugleda i dostojanstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i na očuvanju tih vrijednosti.  Bio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora do siječnja ove godine kada je zahvalivši se na novoj kandidaturi bio izabran za počasnog predsjednika.

Novo vodstvo Hrvatskog generalskog zbora nastavlja na čvrstim temeljima koji su sazdani u prethodnom razdoblju, ali i sa nekim novim idejama koje su već polučile rezultate, a zajedničkim naporima nadamo se u budućnosti i boljima. Računali smo u tim novim iskoracima i na iskustvo i pomoć Pavla Miljavca, ali eto sudbina je odredila drugačije.

Ostat će nam u trajnom sjećanju njegova stručnost i požrtvovnost, principijelnost, smirenost i srdačnost, razboritost u raspravama i dosljednost u izgradnji jedne suvremene domovinske udruge, ali i u očuvanju jedinstva Hrvatskog generalskog zbora.

U ime admirala i generala i svih drugih članova Hrvatskog generalskog zbora, izražavam najdublju sućut obitelji Miljavac: supruzi Barbari, sinovima Dubravku i Mariju, kćerki Aniti i svoj rodbini skupa !

Dragi naš Pavle, hvala Ti na svemu, sretan Ti put u vječni život prijatelju, sretan Ti put generale !”

31 godina od stradavanja u Čanku

31 GODINA OD STRADANJA HRVATSKIH VOJNIKA I CIVILA U ČANKU

I ove je godine, 10. prosinca 31.obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu na prostoru Like. Trideset i jedna godina je prošla od prvog velikog stradanja pripadnika 12.br,HV „Sveti Vid“ Rijeka.

Napad neprijatelja sa okolnih brda počeo je rano, u hladnu zimsku zoru i  rezultirao je smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“133. brigade111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade (sanitet 2.bojne 128.br HV) biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice.

Između ostalih poginuli su slijedeći pripadnici 128.br HV:

  1. FRANJO MATAŠIĆ (17.12. 1991.-VMA Beograd), zapovjednik 2.bojne, ranjen, zarobljen i odveden te umro u nerazjašnjenim okolnostima navodno na VMA u Beogradu
  2. MILJENKO BENAŠ
  3. IVOSLAV ŠKARON
  4. ZLATKO LIKER
  5. IVAN RADICA

Osim okupljanjem u Čanku, selu od nekoliko desetaka stanovnika u sastavu općine Plitvička jezera, stradanje pripadnika 128. brigade HV tradicionalno će se obilježiti i u Svetištu Majke Božje Trsatske. Misa je u 18,30 sati. Naći će se pripadnici 128. brigade HV “Sveti Vid” kako bi odali počast svojim suborcima, ostalim braniteljima te civilima koji su na taj dan stradali u Čanku.

Konferencija 9.Centra znanja “Znanjem kroz izazove budućnosti”

Konferencija „Znanjem kroz izazove budućnosti“ u organizaciji članica 9. Centra znanja za društveni razvoj

Cjelodnevna konferencija pod nazivom „Znanjem kroz izazove budućnosti“ u organizaciji članica 9. Centra znanja za društveni razvoj održana je  25. studenog u hotelu Academia u Zagrebu. U radu konferencije sudjelovalo je 60-ak predstavnika udruga-članica, panelista i gostiju. 

Nakon otvaranja konferencije, uvodno se u ime Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva obratio Pavle Schramadei. Prezentaciju na temu „Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. godine u području djelovanja 9. Centra znanja“ održala je načelnica samostalnog sektora iz Ministarstva hrvatskih branitelja Lina Lena Soukup, a ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Ureda za udruge Vlade RH, Helena Beus govorila je na temu „Nacionalni plan za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2021. do 2027. te hodogram aktivnosti Radne skupine za izradu Nacionalnog plana (modeli održivosti i otpornosti civilnog društva)“. Predstavnici Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, Tamara Horvat Klemen i Žerljko Holik govorili su na temu „Pristupačnost digitalnih sadržaja i usluga“.

U okviru cjeline posvećene više-programskom povezivanju Centara znanja u programu uključive i solidarne Hrvatske, predstavnik 8. Centra znanja Ratimir Đanić održao je predavanje na temu „“Pristupačnost kao preduvjet uključivosti osoba s invaliditetom“, a predstavnik Udruge MoSt Drago Lelas prezentaciju na temu „Solidarnost u zajednici“. 

Rad konferencije nastavljen je nakon ručka prezentacijom Kristijana Karajića iz Hrvatskog državnog arhiva na temu „Upravljanje gradivom u digitalnom obliku“. Ova tema ima izrazito važan značaj za Hrvatski časnički zbor, zbog povijesno vrijednog arhivskog gradiva HČZ-ZU. HČZ-ZU je već ranije u više navrata putem javnih poziva i na druge načine bezuspješno pokušavao osigurati (pretežito) financijske i materijalne preduvjete u cilju digitalizacije golemog i vrijednog arhivskog gradiva HČZ-ZU. Tijekom vremena za umrežavanje s drugim učesnicima konferencije, moglo se doći do zajedničkog zaključka o potrebi rješavanja ovog izazova na razini udruga-članica 9. Centra znanja.

Na temu prijenosa specifičnih znanja u području Solidarna i uključiva Hrvatska, predavanje pod nazivom „Solidarno i odgovorno – humanitarne akcije branitelja i stradalnika Domovinskog rata, održala je g-đa Sandra Rapčak Škomrlj, zamjenica koordinatorice 9. Centra  znanja g-đe Danijele Perić.

U području Zelena i održiva Hrvatska predavanje je održao g. Dario Duić, glavni tajnik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata

Predstavljanje aktivnosti EU projekta Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije – smjernice za budućnost, Tematske mreže branitelji, predstavio je predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi gospodin Siniša Troha. G. Troha je prezentirao i smjernice o Radnoj aktivnosti branitelja, značaju i potrebi jačeg uključivanja u društveno poduzetništvo.

Po završetku Konferencije doneseni su zaključci kojima su utvrđene smjernice daljnjeg razvoja 9. Centra znanja za društveni razvoj u području djelovanja unaprjeđenja kvalitete življenja hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.

Udruge hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata, članice 9. Centra znanja, od kojih su neke osnovane davne 1992. godine, u svrhu zaštite prava svojih članova i ublažavanja teških posljedica njihovog stradavanja na prvoj crti bojišnice u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, tijekom svih ovih godina, prošle su težak, ali iznimno uspješan put usmjeren ka razvoju njihovih ljudskih i organizacijskih kapaciteta oblikovanih specifičnim potrebama svojih članova i provedbi aktivnosti projekata u cilju zaštite digniteta Domovinskog rata.

Temeljem razvoja organizacija civilnog društva, udruge iz Domovinskog rata, okupljene oko realizacije specifičnih ciljeva svojih članova, tijekom 2014. godine uključuju se u razvoj civilnog društva, kao korisnice institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te se nakon realizacije niza projekata od 2018. godine, slijedom provedbe raznih aktivnosti, uključuju u rad Centara znanja i postaju 9. Centar znanja za društveni razvoj.

Realizacijom aktivnosti ove Konferencije uspješno su provedene aktivnosti slijedom provedbe i analize Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. godine, posebice u području prikupljanja podatka o  otpornosti i održivosti organizacija civilnog društva, pri čemu smo realizirali veliki broj specifičnih aktivnosti usmjerenih ka višeprogramskom povezivanju svih Centara znanja u stvaranju Uključive i solidarne Hrvatske, Digitalne Hrvatske i Zelene i održive Hrvatske.

Kroz konferenciju su prezentirane različite dugogodišnje aktivnosti udruga i pojedinaca u području solidarnosti, osobito u vrijeme poplava, potresa, pandemije COVID 19, kao i aktivnosti pošumljavanja, čišćenja podmorja, zelenih površina te u senzibiliziranje stanovništva na potrebu očuvanja okoliša.

Hrvatski branitelji su nakon stvaranja suverene i neovisne države nastavili izgradnju moderne Hrvatske kao temelj hrvatske vojske koja je sastavnica NATO saveza, ali i kroz druge stupove države i društva u cjelini.

Hrvatski branitelji i stradalnici su sastavni dio svih kategorija društva i sudionici svih društvenih procesa pa tako i onih u kojima prenose svoja znanja i iskustva na druge ili usvajaju i primjenjuju iskustva drugih na korist šire zajednica te stalno rade na jačanju kapaciteta pojedinaca i udruga radi postizanja ciljeva od općeg dobra. Jedan od izazova koji je vezan uz vrijeme i okruženje u kojem živimo je “digitalni svijet” i prilagodba društva novim tehnologijama. Udruge članice 9. Centra znanja su i u ovom području započele proces prilagodbe radi jačanja kvalitete življenja. kao i radi potrebe stalnog sudjelovanja u razvoju hrvatskog društva i jačanju moderne Hrvatske u okviru EU.

U ime Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga u radu konferencije sudjelovali su glavni tajnik Branko Gačak i poslovni tajnik Mladen Lalić.

Tekst i fotografije: Branko Gačak , Mladen Lalić i 9.Centar znanja