Zdravko Gavran: Započelo mijenjanje svijeta kakav smo poznavali, i to u njegovim temeljima
Iako po zvanju profesor hrvatskog jezika i književnosti i komparativne književnosti, Zdravko Gavran čovjek je kojemu je razmišljanje o politici i bavljenje politikom životna strast i jedan od nekoliko glavnih interesa, a već blizu tri desetljeća i sastavni dio profesionalnog zanimanja. Njome se bavio kao publicist i književnik (autor devet knjiga i priređivač više njih), kao novinar i urednik, početkom 1990-ih i kao savjetnik predsjednika Tuđmana za političku analitiku medija, a tijekom posljednje 23 godine bavi se primarno hrvatskom vanjskom politikom i međunarodnim odnosima kao visokorangirani diplomat (opunomoćeni ministar) u našoj službi vanjskih poslova. U njoj posljednjih šest godina radi na mjestu analitičara međunarodnih odnosa, na kojem je dosad, uz ostalo, načinio desetke analiza o zbivanjima u raznim dijelovima svijeta i o raznim aspektima, promjenama, procesima i trendovima u Europi, na Bliskom istoku i drugdje po svijetu. U ovom intervjuu sve što je rekao iznio je kao svoje mišljenje, a ne kao službena stajališta MVEP-a, te se dani odgovori, kako mi reče u šali, mogu „(zlo)upotrijebiti“ jedino protiv njega. Svjedoci smo raznih političkih potresa, oružanih sukoba i novih savezništava, pri čemu se sve više pokazuje da nema više nijednoga jakog centra, a ni saveza koji bi globalno uređivao zbivanja po svojoj volji. Radije, na svim stranama vidimo suprotstavljanja podjednako ili nejednako moćnih sila i saveza. Svijet kao da je izgubio i ono minimalno jedinstvo, kojemu su jamac bili i trebali biti Ujedinjeni narodi, napose Vijeće sigurnosti, uz prešutni pristanak na dominantnu ulogu SAD-a i njegovih saveznika. Idemo li prema multipolarnom svijetu, odnosno prema raspadu dosadašnjega „svjetskog poretka“? „Multipolarni“ svijet termin je iz najnovije ruske vanjskopolitičke i sigurnosne doktrine, kojim se hoće reći da svijet 21. stoljeća više nije i ne može biti ni „bipolarni“ (Zapad ili NATO nasuprot komunističkom bloku, koji se raspao), ali ni „unipolarni“, u smislu da bi SAD sam ili skupa sa svojim europskim i drugim saveznicima imao dominaciju, hegemoniju i slično. Hoće se reći: u međuvremenu su gospodarski, politički i vojno ojačale ili obnovile izgubljenu snagu i neke druge velike sile, primarno se misli na Kinu i Rusiju kao super-sile, ali i na niz regionalnih sila, kao što su Indija, Pakistan, Japan, Iran ili Turska, odnosno na postojeće ili moguće regionalne saveze (europski, arapski, pacifički, afričke, latinoameričke i sl.). Ideja „multipolarnosti“, ma koliko izgledala novom, neki misle i originalnom, u ČimbeniciTreba upozoriti da je mnogo čimbenika i aspekata u igri: od geopolitičkih i geoekonomskih, preko populacijskih i kulturološko-religijskih, energetičkih pa sve do ekoloških, klimatskih i zdravstvenih (suše, manjkovi hrane i pitke vode i time izazvane migracije, moguće i „ratovi za vodu“ te za plodnu zemlju, zatim prirodne katastrofe, epidemije i pandemije i sl.) i znanstveno-tehničkih (treća tehnološka – informatička – revolucija i cyber-ratovi, naglo nadiruća umjetna inteligencija, robotizacija, učinci svega toga na ljudsku vrstu i njezino psihofizičko zdravlje, na habitat, na biljni i životinjski svijet itd.).svojoj se srži uvelike nastavlja na dva desetljeća stariju tezu konzervativnog američkog političkog teoretičara S. Huntingtona. On je naime ideju o nužnosti raspada globalnoga poretka kojem su temelji udareni nakon II. svjetskog rata te nadolaska „sukoba/sudara civilizacija/kultura/uljudaba“ i o „preuređenju svjetskog poretka“ iznio g. 1996. u sada već glasovitoj knjizi The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order. Njegove zamisli predviđaju da će se ratovi u budućnosti voditi među tako grupiranim skupinama država. S druge strane, svijet se od 1945. naovamo, a osobito tijekom posljednjih triju desetljeća, gospodarski, demografski i u drugim aspektima bitno promijenio, niz nacija iz onog većinskog broja država koje se prethodno nazivalo „Treći svijet“ ili „zemlje u razvoju“, među kojima prednjači Kina, zatim Indija te Indonezija, Brazil, Meksiko, Nigerija…, ojačao je u svakom pogledu. U međunarodnom žargonu te sve jače zemlje naziva se emerging nations – što bi se imalo razumjeti u smislu gospodarski naglo rastućih država koje polažu pravo na mnogo veće značenje u međunarodnim odnosima nego što im je ono pripadalo u drugoj polovini XX. stoljeća. Prva faza bila je simbolizirana okupljanjem najrazvijenijih u OECD i G7, a druga u G20, Brics ( kojem je više od 40 posto svjetske populacije) i slično. S treće strane, još donedavno od SAD-a i Zapadnjaka agresivno i nekritički propagirane ideje multikulturalizma, demokratizacije, „izvoza demokracije“ odnosno preuređivanja cijeloga svijeta u skladu sa zapadnim standardima pokazuju se posljednjih godina sve više kao utopijske. Sve je više onih koji takvim nastojanjima pružaju otvoren otpor s pozicija suverenizma i legitimnosti različitih modela vladavine, kao što je, recimo, kineski model kombinacija tržišnog kapitalizma, etatizma i ograničene demokracije u okviru jednopartijskog („komunističkog“) sustava. Idemo li dakle prema „multipolarnom“ svijetu i raspadu „svjetskog poretka“? Nedvojbeno, idemo. No kako će taj nastajući svijet doista izgledati, koji će se blokovi formirati odnosno raspasti, kuda će prolaziti granice među novonastajućim blokovima i zonama utjecaja, koliko će trebati vremena da se nove „demarkacijske linije“ uspostave i ustale, koliko će to izazvati kompeticije, trgovinskih ratova, sukobljavanja, unutarnjih lomova i ideoloških sukobljavanja, koji će narodi i države biti veliki dobitnici, a koji gubitnici, hoće li doći do osvajačkih ratova i masovnih migracija odnosno invazija u svrhu širenja vlastitog Lebensrauma itd. – to je još više no otvoreno polje… Treba upozoriti da je mnogo čimbenika i aspekata u igri: od geopolitičkih i geoekonomskih, preko populacijskih i kulturološko-religijskih, energetičkih pa sve do ekoloških, klimatskih i zdravstvenih (suše, manjkovi hrane i pitke vode i time izazvane migracije, moguće i „ratovi za vodu“ te za plodnu zemlju, zatim prirodne katastrofe, epidemije i pandemije i sl.) i znanstveno-tehničkih (treća tehnološka – informatička – revolucija i cyber-ratovi, naglo nadiruća umjetna inteligencija, robotizacija, učinci svega toga na ljudsku vrstu i njezino psihofizičko zdravlje, na habitat, na biljni i životinjski svijet itd.). Na europskom kontinentu najveće su političke napetosti, osim sve jačih unutarnjih, one između zapadnih sila i Rusije, a sve više i Turske. Zašto je i kako do takvih napetosti došlo? Nerazumijevanja i zatezanja užeta koje se događa između glavnih sila Zapada odnosno EU-a i NATO-a s jedne i Rusije već dugi niz godina nešto je što ima duboke i uvelike nerazvidne uzroke i što je prilično zloslutno, iako još ne mora biti kobno. A
FOTOMONOGRAFIJA „128.br HV“ u NATO CENTRU IZVRSNOSTI ZA PLANINSKO RATOVANJE
Na poziv pukovnika Dražena Komadine, voditelja Odjela za izobrazbu i obuku u NATO CENTRU IZVRSNOSTI ZA PLANINSKO RATOVANJE / NATO Mountain Warfare Centre of Excellence / umirovljeni brigadir Stanislav Linić sudjelovao je na seminaru “ISTAR architecture in mountain operations” gdje je održao tri predavanja: ISTAR concept, ISTAR processes & Intelligence preparation of battlefield Tom prilikom je brigadiru Carlu Zamboniu, zamjeniku direktora centra I pukovniku Draženu Komadini uručio fotomonografiju “128.br HV Sveti Vid” autora Petra Trinajstića. [Modula id=”40″]
ŠAHOVSKI TURNIR U POVODU DANA NEOVISNOSTI 2018
IZVIJEŠĆE O TURNIRU DAN NEOVISNOSTI 2018. U organizaciji Hrvatskog časničkog zbora Brodsko-posavske županije i tehničkoj podršci ŠK» Posavac» iz Ruščice u Ponedjeljak 8.10.2018.godine upriličen je pojedinačni turnir u šahu.Turnir je održan u Šahovskom klubu Posavac, Ruščica povodom Dana Neovisnosti. Na šahovskom turniru sudjelovalo je 19 igrača sa šire regije. Igran je Švicarac 7 kola 10 minuta po igraču za cijelu partiju. Na turniru ukupno je odigrano 63 partije . 1.mjesto je osvoijo Nacionalni majstor MILE Maras iz ŠK Vina Markota iz Pleternice sa učinkom 6.5 bodova , 2.mjesto je osvoijo Majstorski kandidat MATO Opačak iz ŠK Posavac,Ruščica sa 5.5 bodova, 3.mjesto je osvoijo je prvokategornik MIŠO Čuljak iz ŠKI Hvidra-Brod ,Sl. Brod sa učinkom 5 bodova Kod kadetkinja najbolja je bila IVONA – MIA Jurić sa 3.0 boda iz Šahovskog kluba Dama Đakovo, druga je bila MATEA Jurić iz ŠK Amater ,Strizivojna sa 2.5 boda , Za prvo, drugo i treće mjesto seniorima dodijeljeni su pokali a kadetkinjama odličja. Koje je dodijelio predsjednik ŠK Posavac iz Ruščice Mato Opačak koji je ujedno i sudio. Konačni poredak nakon 7 kola Mj. Ime FED Klub/Grad Poen. 1 NM Maras Mile CRO Šk Vina Markota, Pleternica 6,5 2 MK Mato Opačak CRO Šk Posavac, Ruščica-Sl.Brod 5,5 3 I Mišo Čuljak CRO ŠKI Hvidra-Brod,Sl. Brod 5,0 4 MK Ivanka Raguž CRO Šk Dama, Đakovo 5,0 5 I Ivanović Zoran CRO Šk Posavac, Ruščica-Sl.Brod 4.5 6 I Marijan Kanjković CRO Šk Vina Markota,Pleternica 4,5 7 MK Tomić Ivan CRO Šk Posavac,Ruščica 4,0 8 II Ivan Martić CRO Ški Hvidra-Brod, Slav. Brod 4,0 9 VK Josip Maratović CRO Šk Slavonac, Bukovlje 4,0 10 VK Antun Mataić CRO Šk Slavonac, Bukovlje 3,5 11 III Berislav Kodžoman CRO ŠK Posavac ,Ruščica 3,5 12 I Dragan Pavić CRO Ški Hvidra-Brod, Slavonski Bro 3,0 13 VK Marko Rašić CRO Šk Posavac,Ruščica 3,0 14 VK Ilija Garić CRO Šk Hvidra-Brod,Sl. Brod 3,0 15 VK Jurić Mia Ivona CRO Šk Dama Đakovo 3,0 16 VK Jurić Matea CRO Šk Amater ,Strizivojna 2,5 17 VK Marko Jurić CRO Šk Sladorana Županja 2,5 18 II Zvonko Šmuljić CRO Ški Hvidra-Brod, Slavonski Bro 1,5 19 III Miljenko Talić CRO Šk Posavac,Ruščica 1,0 U RUŠČICI 08.10.2018, Predsjednik HČZ ; Brodsko-posavske županije Pukovnik MARIO Sosnik
Dan neovisnosti
ČESTITAMO VAM 8.LISTOPADA- DAN NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
Predstavljena vojna vježba “Velebit 18 – ZDRUŽENA SNAGA”
Povodom održavanja Vojne vježbe Velebit 18 – združena snaga koja predstavlja glavni obučni događaj Hrvatske vojske u ovoj godini, u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u utorak, 2. listopada 2018. održana je prezentacija vježbe koja će provoditi na vojnim lokacijama širom Hrvatske. Predstavljanju vježbe u MORH-u nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov sa suradnicima, predsjednik Odbora za obranu Igor Dragovan, potpredsjednik Odbora za obranu Anđelko Stričak uz zapovjednike grana i postrojbi Oružanih snaga RH. Velebit 18 – združena snaga je intergranska sveobuhvatna vježba svih postrojbi Hrvatske vojske: kopnenih, pomorskih, zračnih snaga, specijalnih snaga te cyber snaga koja će se provoditi u neprekidnom trajanju od 72 sata na vojnim lokacijama diljem Republike Hrvatske. Vježba će se provoditi u razdoblju od 13. do 15. listopada 2018. godine. Zapovjednik vježbe i ujedno zapovjednik operacije “Združena snaga” je direktor Glavnog stožera OS RH viceadmiral Robert Hranj, a zamjenik zapovjednika vježbe je načelnik Operativne uprave Glavnog stožera OS RH, brigadni general Senad Fejzić. Ministar Krstičević u toj prigodi kazao je kako je cilj vježbe prikazati čitav spektar sposobnosti Hrvatske vojske: brzi i učinkovit manevar, visoku integriranost snaga, kontrolirano i precizno upravljanje vatrom te usklađeno djelovanje. Također, objasnio je kako će vježba pružiti uvid u dostignutu razinu sposobnosti za misiju obrane Republike Hrvatske. “Vježba je kruna dvogodišnje obuke i uvježbavanja te prilika da se pokaže izvrsnost na svim područjima i razinama. U svrhu racionalizacije troškova u ovoj vježbi objedinjujemo više granskih i mješovitih vježbi koje su se do sada provodile pojedinačno kao što su UDAR, HARPUN, BARAKUDA i ŠTIT”, kazao je ministar Krstičević i najavio kako će vježbu pratiti i strateški partneri iz Sjedinjenih Američkih Država – Nacionalne garde Minnesote. “Ovo će biti prilika za provjeriti kolika je uspješnost uvođenja novog naoružanja i opreme. Budući da nam je želja, dužnost i odgovornost razvoj i izgradnja modernog vojnog sustava uzeli smo u obzir sve komponente informacijskog okružja. Pored navedenog, naglasak je stavljen i na zaštitu snaga kao i na pomoć civilnom stanovništvu”, istaknuo je ministar obrane i dodao: “Na vježbi će se testirati i taktički radio uređaj domaće proizvodnje, što je posebno važno za našu obrambenu industriju”. Naime, na vježbi će sudjelovati oko 5500 pripadnika Hrvatske vojske i dio pričuvnog sastava, a bit će korištena borbena i neborbena tehnika, naoružanje i oprema iz svih postrojbi Hrvatske vojske. Vježbi Velebit prethodile su vježbe Kuna 18 i Patria 18 koje su provedene u cilju uvježbavanja i pripreme snaga za glavni obučni događaj – Velebit 18. Pročitajte više na web stranici MORH
Gardijska mehanizirana brigada
Gardijska mehanizirana brigada Hrvatske kopnene vojske ustrojena je 1. prosinca 2016. Zajedno s Gardijskom oklopno-mehaniziranom brigadom, najveća je taktička postrojba kopnene vojske. U sastav novoustrojene brigade ušle su neke bivše gardijske brigade, i to 1. i 4. gbr te dijelovi 2. gbr, kao i nekoliko postrojbi iz sastava nekadašnjeg 1., 4. i 5. korpusa Hrvatske kopnene vojske. Valja napomenuti da je ranijim preustrojem nekadašnja 9. gbr već bila inkorporirana u 1. gbr, koja je potom postala dio ove novoustrojene Gardijske motorizirane brigade, što pojašnjava nazive pojedinih bojni iz njezina sastava. Naime, među dvanaest ustrojnih cjelina brigade nalazimo i bojne koje nose imena nekadašnjih gardijskih brigada, jer se i na taj način želio očuvati spomen na te legendarne ratne postrojbe. Ustroj Gardijska mehanizirana brigada u svom sastavu ima tri mehanizirane bojne, koje nose naziv Tigrovi, Gromovi, Pauci te jednu motoriziranu bojne – Vukovi. Uz te četiri, ima još Topničko-raketnu i Inženjerijsku bojnu te Bojnu PZO-a, kao i četiri satnije – Zapovjednu, Izvidničku i Logističku, Satniju veze te Zapovjedništvo brigade sa Stožerom Zapovjedništva. Opremanjem bivše 2. motorizirane bojne “Pauci” vozilima BOV Patria bojna se preustrojava u 3. mehaniziranu bojnu. Struktura Gardijske mehanizirane brigade: Zapovjedništvo brigade Zapovjedna satnija mehanizirana bojna “Tigrovi” mehanizirana bojna “Gromovi” mehanizirana bojna “Pauci” Motorizirana bojna “Vukovi” Topničko-raketna bojna Inženjerijska bojna Bojna PZO Izvidnička satnija Satnija veze Logistička satnija Razmještaj Brigada je razmještena na više lokacija – sjedište Zapovjedništva je u Kninu, kao i 23 mehanizirane bojne Pauci te svih samostalnih satnija. 1. i 2. mehanizirana bojna, Tigrovi i Gromovi, nalaze se u Petrinji, motorizirana bojna Vukovi u Gospiću, Topničko-raketna u Karlovcu, Bojna PZO-a u Benkovcu, a Inženjerijska u Kninu i Sinju. Prema planu, inženjerija će se potpuno preseliti u Sinj, a Topničko-raketna bojna na vojni poligon u Slunj.
Gardijska oklopno-mehanizirana brigada
Gardijska oklopno-mehanizirana brigada Hrvatske kopnene vojske ustrojena je u skladu s Dugoročnim planom razvoja OSRH-a, a preustroj je započeo 2007. godine. Zajedno s Gardijskom motoriziranom brigadom, najveća je taktička postrojba kopnene vojske. Njezine postrojbe razmještene su na području osam županija, a zapovjedništvo je smješteno u vojarni “Bosut” u Vinkovcima. Glavninu snaga GOMBR-a čine pripadnici legendarnih, u Domovinskom ratu dokazanih Sokolova, Puma i Kuna. GOMBR je prošao dva velika preustroja, i to 2003. kad su se spajale dvije brojčano najjače gardijske brigade, Kune i Sokolovi, u novu 3. gardijsku oklopno-mehaniziranu brigadu, te 2007. godine. Osnovna zadaća GOMBR-a jest obrana suvereniteta i državnog područja Republike Hrvatske, a osim toga najvažnija zadaća im je sudjelovanje u međunarodnim misijama pod okriljem NATO-a i UN-a. Tako su upravo pripadnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade prvi sudjelovali u misiji UNDOF, gdje su na području Golanske visoravni nadzirali primirje između Izraela i Sirije. Sudjelovanje u misiji ISAF njihova je redovita aktivnost, a upravo glavnina snaga, i to više od 150 pripadnika 13. HRVCON-u, dolazi iz sastava GOMBR-a. Ustroj Gardijska oklopno-mehanizirana brigada u svom sastavu ima dvije mehanizirane i jednu tenkovsku bojnu. Uz te tri, ima još Oklopnu, Topničko-raketnu i Inženjerijsku bojnu te Bojnu PZO-a, kao i četiri satnije – Zapovjednu, Izvidničku i Logističku, Satniju veze te Zapovjedništvo brigade sa Stožerom zapovjedništva. Struktura Gardijske oklopno-mehanizirana brigade: Zapovjedništvo brigade Zapovjedna satnija meh.bojna “Sokolovi” meh.bojna “Pume” Tenkovksa bojna “Kune” Oklopna bojna Trbojna Inž.bojna Bojna PZO satnia veze satnija
RAKETNA TOPOVNJAČA “PETAR KREŠIMIR IV”
Brod “Petar Krešimir IV” (hrvatska raketna topovnjača RTOP-11): – Najveći i oružano najjači, suvremeni ratni brodovi u Hrvatskoj ratnoj mornarici danas su 5 raketnih topovnjača: Kralj Petar Krešimir IV (RTOP-11 od 1992), Kralj Dmitar Zvonimir (RTOP-2 od 2001), Šibenik (RTOP-21 iz 1978), Vukovar (RTOP-41 iz 1985) i Dubrovnik (RTOP 42 iz 1986. Kum brodu je bio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Glede imena broda, predsjednik Tuđman je potom izjavio: „Na našem moru moramo tražiti oslonac u hrvatskoj povijesti i afirmirati hrvatsku državu i hrvatsko pomorstvo s tradicijama koje tamo imamo.” Zato je taj brod nazvan Petar Krešimir. dana 1.srpnja 2010. za kapetanicu broda “Petar Krešimir” je imenovana Antonija Didović, kao prva zapovjednica topovnjače u HR mornarici (slično ranim liburnijskim kapetanicama – mariakyre). Uz zapovjednika, posadu broda čine 6 časnika, 19 dočasnika i 8 mornara. Brod je dužine 53,63 metara, u temeljnom kompletu naoružanja opremljen s 8 raketa tipa RBS-15, jednim topom 57 mm i krmenim topom 6 × 30 mm. Brod plovi najvećom brzinom od 36 čvorova (67 km/h), tonaža 382t, pogon s 3 motora. Bez obskrbe može ploviti po 10 dana prostorom od 1700 nautičkih milja (3100 km).
ČUDA VOJNE TEHNOLOGIJE-ONI SU UBOJITI VLADARI NEBA: Top 10 najboljih borbenih aviona na svijetu
Najubojitiji borbeni zrakoplov na svijetu prestiž je kojim se želi ponositi svaka vojna sila na svijetu, ali pogotovo kad se radi o vječnim suparnicima Sjedinjenim Državama i Rusiji. Moderni vojni avioni predstavljaju savršenstvo u izradi i učinkovitosti, a napredne tehnologije sve više nadilaze SAD i Rusiju, a priključuju im se Europa, Kina i primjerice Indija. Ovdje se nalazi lista top 10 ubojitih strojeva koji su, prema mišljenju različitih stručnjaka, najbolji borbeni zrakoplovi na svijetu. Riječ je o trenutačno operativnim zrakoplovima, među kojima nema, primjerice, ruskog lovca pete generacije Suhoj PAK FA (T-50), za koji se očekuje ulazak u sastav ruskog vojnog zrakoplovstva tek iduće godine, ili isto tako ruskog Mikoyana MiG-35 koji također dolazi u 2018. 10. Mikoyan MiG-31 Jedan od najbržih zrakoplova trenutno u upotrebi, MiG-31 predstavlja odgovor na NATO-ove krstareće projektile i bombardere B-1. Isprva zamišljen kao presretač, s vremenom je evoluirao u višenamjenski zrakoplov sposoban za cijelu lepezu borbenih operacija. Proizvodio se od 1975. do 1994. godine, a i dalje je u zrakoplovim snagama Rusije i Kazahstana. Rusi tvrde da će u vojnoj upotrebi ostati sve do 2030. godine. 9. Saab JAS 39 Gripen Gripen je višenamjenski borbeni zrakoplov koji proizvodi švedska kompanija Saab. Koriste ga Šveđani, Česi i Mađari, a spominjao se kao najizgledniji kandidat da zamijeni prastari MiG-21 iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. JAS 39 leti brzinom do dva maha (2,204 km/h), ima borbeni radijus od 800 kilometara, a penje se do visine od 15.240 metara. Do tih performansi nosi ga mlazni motor Volvo RM12 koji razvija potisak do 80,5 kN. Naoružan je rafalnim topom Mauser BK 27, te može nositi pet različitih vrsta projektila i tri tipa bombi. Budući da je manjih gabarita (dužina 14 metara, raspon krila 8,4), po potrebi može sletjeti i na autocestu, a uz sve to krase ga i odlične manevarske sposobnosti. 8. F-16 Fighting Falcon Američki F-16 jedan je od najuspješnijih zrakoplova četvrte generacije: proizvedeno je više od 4500 komada, koristi ga 26 država i dokazao se u brojnim borbama širom svijeta. U sastavu američkog ratnog zrakoplovstva (USAF) nalazi se od 1978. godine, a ostat će u arsenalu još cijelo jedno desetljeće, kad će ga zamijeniti F-35. Zbog godine u kojoj se počeo proizvoditi lako je zaključiti da F-16 u sebi nosi već sad vrlo zastarjelu opremu, no njegovi proizvođači su to vrijeme iskoristili kako bi ga usavršili do krajnih granica zbog čega je F-16 i danas jedan od najnaprednijih i najboljih vojnih aviona koji se koristi diljem svijeta. 7. Chengdu J-20 Prvi kineski zrakoplov koji se približio zapadnim standardima u smislu performansi i mogućnosti jest Chengdu J-10. Uveden je u upotrebu 2005. godine, a osim Kine, ovu borbenu letjelicu koristi i zrakoplovstvo Pakistana. Nova verzija J-20 prozvana je klonom američkog F-35 zrakoplova, a na njega se gleda kao na prekretnicu u istočnoj Aziji. Peking je u ožujku 2017. potvrdio da je novi J-20 ušao u vojnu službu, njih zasad šest. Vjeruje se da J-20, lovac pete generacije poput F-22 Raptora i F-35 II, ima stealth sposobnosti i domet do Japana, Filipina i Vijetnama iz unutrašnjosti Kine. 6. F-35 II “Lightning” Od propasti stoljeća, do najstrašnijeg vojnog zrakoplova ikad napravljenog – takva je reputacija koja prati ovaj kontroverzni stroj. Troškovi njegova razvoja popeli su se na 1,6 bilijuna dolara te je on svakako najskuplji zrakoplovni projekt u povijesti. Njegove mogućnosti, barem na papiru, kažu da je to zrakoplov koji se može nositi u bliskoj zračnoj borbi, pružiti blisku zračnu potporu, preuzeti ulogu bombardera te pritom sve to obavljati uz pomoć najmodernije stealth tehnologije. Kao njegove prednosti, ističu se i visoka sposobnost manevriranja u zraku te sposobnost vertikalnog polijetanja i slijetanja. Stvarnost je ipak nešto drukčija, a 35-ica je dosad imala gotovo svaki zamislivi kvar na sebi, od softwarea do motora. No, svidjelo se to nekom ili ne, taj će borbeni zrakoplov pete generacije biti radni konj američkog zrakoplovstva u budućnosti. Do ožujka 2017. godine proizveden je ukupno 231 zrakoplov. Postoje tri verzije, F-35A, F-35B i F35C, a prvi od njih, F-35B, uveden je u vojnu službu američkog zrakoplovstva u srpnju 2015. Prva eskadrila zrakoplova F-35A formirana je u kolovozu 2016., dok najnovija verzija F-35C stiže u 2018. godini. 5. Suhoj Su-35 Ovaj je zrakoplov zapravo unaprijeđena verzija Su-27, a u upotrebi je od 2008. godine. Riječ je o višenamjenskom zrakoplovu sposobnom za let po svim vremenskim uvjetima, a trenutačno ga koriste Rusija i Kina. U prosincu 2016., Rusija je u sastavu svojih zrakoplovnih snaga imala 58 letjelica Su-35S, u siječnju iste godine naručeno ih je još 50. Kina je naručila 24 zrakoplova 2015. godine, a prva četiri isporučena su u prosincu 2016. 4. Dassault Rafale Rafale je temeljni zrakoplov francuskog zrakoplovstva i mornarice. Ima revolucionaran obrambeni sustav koji pilotu omogućuje iznimnu preglednost situacije te istodobno virtualno smanjuje uočljivost aparata na protivničkim radarima. Riječ je sigurnosnom sustavu imena SPECTRA, francuske proizvodnje, koji je još uvijek pod oznakom vojne tajne. Iako ga trenutačno koriste samo Francuzi, interes za kupnjom Rafalea izrazili su Egipat, Indija i Katar, piše Geek.hr. 3. Eurofighter Typhoon Ovaj izniman borbeni stroj rezultat je zajedničkog rada nekoliko europskih zemalja: Njemačke, Italije, Velike Britanije i Španjolske. Osim navedenih, još ga koriste Austrija i Saudijska Arabija. U uporabu je uveden 2003. godine, gdje će ostati duboko u 21. stoljeću, kao osnova NATO-ove europske zračne moći. 2. F/A-18 E/F SuperHornet F/A-18 E/F osnovna je borbena letjelica američke mornarice. Riječ je o znatno unaprijeđenom zrakoplovu F/A-18 C/D Hornet, s kojim dijeli samo vizualnu sličnost. Ni najmanje se ne pretjeruje kad se SuperHornet zove višenamjenskim zrakoplovom: usporedbe radi, u Vijetnamskom ratu čak je deset različitih borbenih zrakoplova izvršavalo zadaće koje danas izvršava SuperHornet. 1. Lockheed Martin F-22 Raptor F-22 Raptor je u sastavu američkog ratnog zrakoplovstva i gotovo je u potpunosti nevidljiv za radare. Jedini je stroj pete generacije, uz F-35 II i kineski J-20, trenutačno u upotrebi, a proizvodi ga renomirana tvrtka Lockheed Martin. Iako je uveden u sastav USAF-a prije deset godina, većina njegovih komponenti još uvijek je pod oznakom vojne tajne. USAF smatra kako je F-22 superioran kako aktualnim, tako i borbenim zrakoplovima koji su nedavno ušli u upotrebu, poput kineskog J-20, ili nadolazećeg ruskog Suhoj PAK FA (T-50).
Projekt od 400 milijardi $-Nova sjena na najskupljem vojnom programu u povijesti: srušio se američki avion F-35B
Američki borbeni zrakoplov F-35B srušio se jučer u saveznoj državi Južnoj Karolini, objavili su iz Korpusa američki marinaca kojima taj avion pripada. Kako piše BBC, pilot se uspio izbaciti iz aviona prije nego je pao i nije pretrpio nikakve ozlijede. Razlog pada trenutno nije poznat, ali je pokrenuta istraga da se to čim prije ustanovi. – Od aviona nije ostalo ništa – rekao je glasnogovornik marinaca, a piše Sky News. Čak i ako se pokaže da je pad bio rezultat greške pilota, ovo je značajni udarac za F-35 Joint Strike Fighter (JSF) zrakoplova, inače najskuplji vojni program u povijesti. Naime, u razvoj i proizvodnju sve tri varijante (A, B i C) ovog višenamjenskog borbenog zrakoplova pete generacije dosad je utrošeno više od 400 milijardi dolara (što je oko 19 hrvatskih proračuna za 2018. godinu ili 7.5 puta ukupnog BDP-a Hrvatske za 2017.), a do 2070. godine ta će se brojka popeti na čak 1,53 bilijuna dolara. Sam avion, ovisno o varijanti, po jedinici košta između 100 i 120 milijuna dolara, bez dodatnih troškova (oružje, obuka pilota…). Iako je ovo prvi zabilježeni pad neke F-35-ice, cijeli program je od prvog leta prototipa (2006.) obilježio niz poteškoća, bilo da je riječ o prekoračenju budžeta i vremenskih rokova ili još više, nefunkcionalnošću samih aviona. Tako su se, između ostalog, pojavili problemi sa zapaljenjem motora, s rušenjem softwarea, ali i dovodom kisika za pilote. Prema procjenama na početku ove godine, u jednom trenutku je zbog niza poteškoća gotovo polovica nominalno operativnih američkih F-35-ica bila prizemljena u svojim zračnim bazama. Preko 3000 narudžbi Avion proizvodi američka kompanija Lockheed Martin, ali niz dijelova izrađuju i drugi veliki igrači u vojnoj industriji, poput Boeinga. Glavni naručitelji F-35-ice su im tri branše američke vojske (Zračne snage, Mornarica i Marinci) i desetak država partnera diljem svijeta, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Izraela, Japana i Australije kojima je dio novih aviona već isporučen. Prema dostupnim podacima, ukupno je naručeno više od 3000 ovih aviona, uz to da bi se neke države, poput Finske i Singapura, mogle pridružiti listi kupaca. Ove godine izraelski F-35I (Adir) je probio led i prvi sudjelovao u borbenim operacijama u Siriji, a prije dva dana upravo su se Američki marinci pohvalili da je njihov F-35B uspješno izvršio borbeni zadatak u Afganistanu. Jedini na tržištu I taman dok se činilo da je skupi avion napokon počeo ispunjavati velika očekivanja, jedan od njih se neobjašnjivo srušio. Kako će to utjecati na daljnji razvoj i prodaju, nije moguće procijeniti, barem dok se ne ustanovi razlog pada. No, kako je riječ o još uvijek jedinom avionu pete generacije koji se prodaje na tržištu (F-22 Raptor se više ne proizvodi i zabranjen je njegov izvoz, ruski Suhoj Su-57 još nije dovršen, a kineski stealth avioni se zasad ne izvoze), zainteresirane države kupci nemaju izbora. To jest, ne ako žele avion koji objedinjuje stealth tehnologiju, naprednu avioniku i može djelovati u niz različitih uloga, prije svega dobavljanjem podataka i koordiniranjem napada s avionima četvrte generacije. Izraelci tako tvrde da zrakoplov ima sve mogućnosti koje su željeli, pa i više od toga, dok se Donald Trump više puta hvalio da je riječ o izvrsnom avionu koji neprijatelj “ne može vidjeti”.
