Ruska “Nova generacija ratovanja”
Ono što je početkom desetljeća izgledalo nezamislivo postalo je realnost koju su samo rijetki predviđali I sad je pitanje kako se nositi sa time. Nad Evropom su se sredinom ovog desetljeća po treći puta u stotinu godina nadvili prijeteći oblaci rata. Još jednom velika je sila sponzorirala snage u rušenju temelja jedne suverene države a njeni lideri svojim izjavama i demonstracijom vojne moći prijete ostatku Evrope. Od Ruske invazije Krima 2014.godine, Rusija je pojačavala svoj pritisak I pojačavala agresiju na Ukrajinu kao I ojačavala snage za eventualno vojno suprotstavljanje NATO-u. Godina 1999.godina kada je bivši pukovnik KGB-a Vladimir Putin došao na vlast može se smatrati prileomna točka sa odlučujućim utjecajem na Evropsku sigurnost. Važnost njegove tadašnje izjave da je “kolaps SSSR-a bila najveća geopolitička katastrofa stoljeće” tek je kasnije postala potpuno jasna. Od svog dolaska na vlast Putin je posvećen ponovnoj uspostavi Ruske hegemonije u Istočnoj Evropi I vraćanju njene vojne moći. To je početak desetljeće dugačkog restrukturiranja Ruske Vojske i prihvaćanja nove strategije njene uporabe što je uspješno demonstrirano u drugom Čečenskom ratu. Shvaćajući da se Rusija suočava sa tri veoma različita vojna protivnika: visoko tehnološkim na Zapadu, masovnim vojskama na Istoku I nekonvencionalnim prijetnjama na Jugu, Generalštab Ruske vojske je dizajnirao Rusku vojsku za visoko decentralizirane I podijeljene operacije pokrivajući spektar od nekonvencionalnog, konvencionalnog pa do bojnog polja sa upotrebom taktičkog nuklearnog naoružanja. Ovaj je nova strategija upotrjebljena protiv Gruzije 2008. godine a opetovano prakticirana “protiv” NATO-a na velikim vojnim vježbama “Zapad” 1999., 2009. I 2013. godine. U vrijeme izvođenja vježbe “Zapad” 2013. Godine ruski vojni teoretičari počeli su pisati o “novoj generaciji ratovanja” a Načelnik Generalštaba Ruske vojske, general Valerij Gerasimov poziva na “preispitivanje oblika I metoda ratovanja”. Rusko posredničko ratovanje (proxy war) u Ukrajini, koje je uslijedilo nakon toga, bilo je očigledan pomak razvijenog operativnog koncepta od teorije do brutalne prakse. Kako je Ukrajinska praksa pokazala, Ruska nova generacija ratovanja manifestira se u pet komponenti Politička subverzija: ubacivanje agenata, klasične “agit-prop” informacijske operacije upotrebom modernih mas medija eksploatirajući etničke, lingvističke I klasne razlike, korupcija, kompromisi I zastrašivanje lokalnih vlasti, kidnapiranja, ubistva I terorizam, regrutiranje kriminalaca I osoba sa margine društva u male disciplinirane grupe za egzekucije I sl. Stvaranje kvazi države na neprijateljskom teritoriju: osvajanje centara lokalnih vlasti, policijskih stanica, aerodroma I vojnih postrojenja, naoružavanje I obuka pobunjenika, stvaranje kontrolnih točki I uništavanje transportne infrastrukture, cyber napadi koji kompromitiraju komunikacije, kvazi referendum sa jednopartijskim predstavnicima, uspostava “Narodne republike” pod Ruskim patronatom. Intervencija: Upotreba Ruskih snaga do granice sa iznenadnim velikim vježbama u koje su uključene kopnene, pomorske, zračne I desantno jurišne snage, ojačavanje pobunjeničkih snaga sa teškim naoružanjem, stvaranje obučnih I logističkih kampova blizu granice, stvaranje borbenih taktičkih skupina od “volontera”, integracija ovih skupina u veće formacije vođene od strane Rusije. Odvraćanje silom: “tajno” stavljanje strateških snaga u pripravnost uz istovremeno premještanje taktičkih nuklearnih sustava, demonstracija sile preko velikih vježbi u neposrednoj blizini granica, agresivni preleti zrakoplovstva neposredno uz zračni prostor susjeda radi zastrašivanja. Manipulacija sa pregovorima: upotreba I zloupotreba dogovorenih prekida vatre za naoružavanje snaga u području operacija, pokušaji podjele zapadnih pregovarača na način da se pojedinima da važnost a da se drugi izbjegavaju, zastrašivanje pregovarača mogućom eskalacijom I slično. Ruska nova generacija ratovanja se razlikuje od načina kako Zapad vidi tzv. Hibridno ratovanje (mješavinu konvencionalnog ratovanja, terorizma I informatičkog ratovanja u čemu se kombinira prikriveno I otvoreno angažiranje super sila). Nasuprot Zapadnim političarima, Rusko vodstvo razumije sve načine upotrebe vojne sile I to radi vrlo učinkovito. Aspekti ovakve Ruske strategije bili su uočavani I ranije ali njena implementacija u Ukrajini je dovedena do savršenstva. Tijekom aneksije Krima vidjeli smo subverzivno djelovanje u organizaciji unutarnje opozicije I lažne izbore. Kasnije u Donbasu cijela strategija je evoluirala u kontrolirani kaos, humanitarnu katastrofu I umjetno generirani građanski rat podgrijavan iz Moskve. Unatoč svim očekivanjima, Ukrajinska vojska je provela najveću mobilizaciju I pokrete vojnih snaga što nije učinila niti jedna Evropska ili Zapadna zemlja od kraja 2. Svjetskog rata. Također sa uvažavanjem se mora priznati da je Ukrajinska vojska pružila značajan otpor unatoč 30 godišnjem zapostavljanju I vrlo staroj vojnoj opremi. Iznenađenje je da je uopće opstala. Dok je Ukrajina pokušavala uspostaviti pravni poredak na svojoj teritoriji, Rusko topništvo otpočelo je jak I smrtonosan topnički napad preko granice tijekom lipnja a početkom kolovoza I direktnu invaziju oklopnim snagama. Prekid vatre koji je dogovoren u Minsku bio je često kršen snažnim napadima sa Istoka a Europski promatrači bili su ih nemoćni zaustaviti. To je vodilo u snažnu Zimsku ofanzivu Ruske strane gdje je Ukrajina, bez modernog protuoklopnog naoružanja, izgubila veliki dio svojih oklopnih I topničkih snaga. Poslije ovih događaja Rusija u Donbas uvodi nekoliko tisuća oruđa, teškog naoružanja, uključujući I tenkove T-90, topništvo dugog dometa I raketne sustave sa termobaričkim bojnim glavama, modernim PZO I elektroničkim sustavima. Posljedica ovih događanja po Ukrajinsku vojsku je bila: nedostatak streljiva I municije za topničko naoružanje, zrakoplovstvo nemoćno da brani zračni proctor, postrojbe u dodiru sa neprijateljem svedene na polovinu svoje snage, bez pričuvnih snaga. Ukrajina je ostala sama u milosti Putina. Ekonomske sankcije Zapada su imale utjecaj na Rusku ekonomiju ali Putin je ipak ostvario svoju namjeru. Odluka Zapada da ne osigura Ukrajini zamjenu za izgubljeno naoružanje izgleda kao neki virtualni embargo. Ironično je da su najuspješnije sankcije Zapada gotovo spriječile Ukrajinu da obrani sama sebe. Važno je napomenuti da je usporedo sa agresijom konvencionalnih snaga Rusija direktno priprijetila taktičkim nuklearnim snagama. Pored toga u operacijama neposredno uz NATO zemlja Rusko ratno zrakoplovstvo, pomorske I strateške snage provodile su veoma opasne I provokativne prelete, te demonstracije nuklearnih snaga kroz vježbe. Od arktičkog kruga pa do Kavkaza NATO zemlje u neposrednom dodiru sa Rusijom ispolijevale su visoku nervozu. Norveška, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska I Rumunjska su se osjećale ugroženom. Neutralni NATO partneri kao Švedska, Finska, Moldavija I Gruzija su također tražili pomoć. Tadašnji zapovjednik NATO snaga za Evropu, general Philip Breedlove smatrao je da treba tom novom stilu Ruskog “hibridnog ratovanje” posvetiti punu pažnju jer Ruska pažnja nije limitirana samo na Ukrajinu i predstavlja realnu sigurnosnu prijetnju za ostatak Evrope. IZVOR:
NAJMOĆNIJE KOPNENE VOJSKE SVOG DOBA
„Snaga izrasta iz puščane cijevi“. U anarhičnoj realnosti internacionalnih odnosa, vojna moć je najbolje oružje pregovaranja. Država može imati svu kulturu, umjetnost, filozofiju i slavu no to ne znači ama baš ništa ako nema moćnu vojsku da obrani sama sebe. Mao Ce Tung je to prilično brutalno izrazio sa svojom poznatom izjavom: „Snaga izrasta iz puščane cijevi“. Od svih tipova vojne moći, kopnena vojska je ipak najvažnija, što proizlazi iz proste činjenice da ljudi žive na kopnu i za očekivati je da će se to nastaviti u budućnosti. Kao što je rekao poznati politolog John J. Mearsheimer: „ Kopnena vojska, zajedno sa svojim podupirućim zračnim i pomorskim snagama, je vrhunska forma vojne moći u suvremenom svijetu.“ U stvari, prema Mearsheimeru, rat na Pacifiku protiv Japana je bio „jedini sukob velikih sila u modernoj povijesti u kojem kopnena vojska sama po sebi nije bila sposobna odrediti završetak rata, i u kojem su ostali instrumenti prisile, zračne snage i pomorske snage, igrale mnogo značajniju ulogu od samo snaga koje podupiru.“ Bez obzira na to, Mearsheimer nastavlja, „kopnene snage /su ipak/ igrale odlučujuću ulogu u porazu Japana.“ Upravo zato su kopnene snage najznačajniji faktor u prosudbi relativne moći jedne nacije. Ali, kako možemo prosuđivati koje su vojske /kopnene snage/ bile najsnažnije vojske svog doba? To možemo kroz prosuđivanje njihove sposobnosti da odlučno i dugoročno pobjeđuju i kroz svoje pobjede omogućuju svojim državama da dominiraju ostalim državama u okruženju- funkcija zemaljske snage, samo kopnene snage mogu postići ovaj tip nadzora i osvajanja. Vojska starog Rima Rimska vojska je osvojila Zapadni svijet kroz period od nekoliko stotina godina. Prednost ove vojske bila je ustrajnost, sposobnost da se vraća u bitku i da se nikad nije suočila sa konačnim porazom. Ovo je posebno pokazano vrijeme Punskih ratova kada, unatoč nedostatku stručnosti i resursa, Rimljani pobjeđuju Kartaginjane najprije sa odugovlačenjem konačne bitke a potom i upotrebom strategijskog iznenađenja tj. Premještanjem rata na teritorij Kartage. Rimska vojska je svojim vojnicima davala mnoge pogodnosti da bi oni ratovali sa strašću, inicijativom i odlučnošću. Za siromašne vojnike, pobjeda u ratu je značila dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Za zemljoposjednike pobjeda je značila zadržavanje i zaštita privilegija te stjecanje novih. Za Rimsku državu kao cjelinu, pobjeda je bila garant Rimske sigurnosti. Sve ove inicijative su motivirale rimske vojnike da se bore žešće sa visokim moralom- što je jedna od najznačajnijih osobina svake vojske. Isto tako je od značaja bila i upotreba višelinijskih formacija, koje su omogućile Rimskoj vojsci osvježavanje i punjenje prvih linija tijekom bitke nasuprot iscrpljenom neprijatelju. Pored toga, Rimska vojska je uvijek bila vođena od strane brilijantnih vojskovođa, upotrebljavala svoju visoku mobilnost za stvaranje prednosti u napadu, pogotovo protiv svojih neprijatelja koji su imali često defanzivnu i obrambenu strategiju. Kao rezultat toga, u rasponu od oko 300 godina, Rim se je proširio u rasponu od jedne regionalne sile na talijanskom poluotoku u gospodara cijelog Mediterana i zemalja koje ga okružuju. Rimske legije-postrojbe od kojih se sastojala Rimska vojska, sastojale su se od vojnika čiji je vojni rok trajao 25 godina a bili su dobro obučeni i naoružani te razmješteni širom carstva na strategijskim lokacijama, osiguravajući stabilnost carstva i bili sila odvraćanja. Unatoč povremenim zastojima i slabostima, Rimska vojska realno nije imala takmaca jednake snage u svojem okruženju. Mongolska vojska Broj Mongola u vrijeme kad su krenuli u pohod na zapad, oko 1206.godine,je bio oko 1000 000 i uspjeli su pokoriti i podrediti sebi većinu Euroazije u par stotina godina. Pobjeđivali su vojske i nacije koje su imale deset, pa čak i stotinu puta više stanovnika sposobnih za obranu. Mogoli su bili apsolutno nezaustavljiva snaga koja se pojavila gotovo niotkuda i dominirala Srednjim Istokom, Kinom i Rusijom. Mongolski uspjeh proizlazi iz njihove strategije i taktike primjenjivane prije svega od strane Džingis Kana, osnivača Mongolskog carstva. Najvažnije od svega je Mongolska visoka mobilnost i izdržljivost. Mongolski nomadski način života omogućio im je da sa ogromnim ljudstvom prelaze velika prostranstva u veoma kratko vrijeme, da im treba veoma malo za preživljavanje- konji su bili sredstvo kretanja i preživljavanja. Mongolska mobilnost je uvelike ovisila o njihovom oslanjanju na konje. Svaki Mongolski ratnik imao je tri do pet konja sa ciljem da uvijek budu svježi i spremni za bitku. Konjanici sa lukovima i strijelama bili su sposobni precizno gađati u punom trku što im je davalo značajnu prednost pred protivničkim pješaštvom tijekom bitke. Pokretljivost na konjima i striktna disciplina omogućavali su Mnogolima primjenu inovativnih taktika, uključujući taktiku „napadni i bježi“ kao i taktiku brzog prodora u protivnikovu pozadinu, iskorištavanje tempa napada, uzimanje teritorija i opkoljavanje snaga branitelja, mnogo kasnije poznatu kao „Blitzkrieg“. Mongoli su se također oslanjali i na teror, namjerno izazivajući velike štete i razaranja, sijući paniku i strah a sve sa ciljem slamanja protivničkog morala, također znajući da se glas o njihovoj surovosti širi i prema budućim protivnicima. Otomanska vojska Otomanska je vojska u svojim najsjajnijim danima pokorila veći dio Srednjeg Istoka, Balkana i Sjeverne Afrike. Između ostalog, porazili su jedan od najneprobojnijih gradova na svijetu-Konstantinopolj- 1453.godine. Tijekom pet stotina godina ova vojska je bila u stvari jedini važan igrač u regiji i na području na kojem je prije postojalo desetak država i sve do 19.stoljeća je uspijevala sve držati pod kontrolom. Osnova uspjeha Otomanske vojske u početku je bila veoma dobra i inovativna upotreba topova i mušketa prije njenih protivnika, od kojih su mnogi još uvijek ratovali sa srednjovjekovnim oružjem. To je ovoj vojsci u samom početku davalo odlučujuću prednost. Topovi su bila odlučujuća snaga kod Konstantinopolja i u pobjedi nad Perzijancima i Egipatskim Mamlucima. Također, jedna od najvećih prednosti Otomanske vojske bila je upotreba specijalnih elitnih postrojbi poznatih kao Janjičari. Oni su od malih nogu vojnički obučavani pa su tako bili visoko lojalni i efikasni na bojnom polju. Nacistička Njemačka vojska Nakon zatišja poslije 1.Svjetskog rata Nacistička Njemačka vojska- Wermacht šokirala je Evropu i cijeli svijet kada je naprosto pregazila veći dio Centralne i Zapadne Evrope i to u nekoliko mjeseci. U jednom je trenutku izgledalo da je Wermacht sposoban bez problema pregaziti i ogromni Sovjetski Savez. Wermacht je bio u
USPOREDBA KONVENCIONALNOG NAORUŽANJA NAJMOĆNIJIH SVJETSKIH SILA
Ukoliko uzmemo u obzir konvencionalno naoružanje, Sjedinjene Američke Države predstavljaju trenutno najmoćniju vojnu mašineriju na svijetu. Globalno gledajući, druga po snazi armija je Ruske Federacije, a ona se odlukom predsjednika Vladimira Putina o sve većem vojnom proračunu i modernijim tehničkim rješenjima iz dana u dan približava najsnažnijoj vojsci na svijetu. Iako se ove dvije sile najvjerojatnije nikada neće izravno sukobiti, što dokazuju i nedavni američki napadi i pomno odabrani ciljevi u Siriji, tportal donosi prikaz omjera snaga američke i ruske vojske Početkom godine Pentagon je u središte svoje nove nacionalne obrambene strategije stavio suprotstavljanje Rusiji kao najvećoj vojnoj prijetnji Sjedinjenim Državama, što je zadnji u nizu znakova promjene američkih prioriteta nakon više od 18 godina fokusiranja na borbu protiv islamskih radikala. Ovaj strateški dokument, prvi takve vrste od 2014. godine, na 11 stranica postavlja prioritete za američko ministarstvo obrane, a oni bi se trebali odraziti u budućim izdvajanjima za obranu. Strateški dokument američkog ministarstva obrane prihvatio je predsjednik Donald Trump te je već u nekoliko navrata najavio povećanje vojnog proračuna, a u najavljenim izdašnijim izdvajanjima za vojsku ne zaostaje ni Rusija te posljednjih godina iz temelja modernizira svoje postrojbe. Analizirajući dostupne statističke podatke o količini i vrsti naoružanja, strateški odnos snaga dviju potpuno različitih vojnih doktrina gotovo bi se mogao opisati kao ‘rame uz rame’, uz nezaobilazne nijanse i vojno-tehničke prioritete koje potiču i razvijaju obje vojne sile. Nova ruska vojna doktrina prilagođena je njezinom novo-starom posthladnoratovskom okruženju u kojem Kremlj vidi Sjedinjene Države i NATO kao najveću sigurnosnu prijetnju Rusiji. Osvježena ruska vojna doktrina među glavne vanjske opasnosti uvrštava instaliranje i jačanje stranih vojnih kontingenata u zemljama koje su joj u susjedstvu, potom korištenje vojne sile na njihovom teritoriju uz kršenje normi međunarodnog prava te pojavljivanje žarišta i eskalaciju oružanih sukoba, kao i teritorijalne pretenzije prema Rusiji i njezinim saveznicama te miješanje u njihove unutarnje poslove. S druge pak strane, američka vojna sila glavni je instrument američkog globalnog utjecaja i intervencionizma koji služi kao alat za obranu, ali i i širenje američkih vrijednosti i interesa. Posljednjih pola stoljeća američka obrambena politika nacionalne sigurnosti vodi se upravo iz Pentagona, a on ima velik utjecaj na oblikovanje vanjske politike koja učestalo ima presudnu važnost u pojedinim kriznim situacijama, poput aktualnog zaoštravanja odnosa na relaciji Moskva-Washington. Promatrajući broj sredstava konvencionalnog ratovanja, Sjedinjene Države su ukupno gledajući u blagoj prednosti pred Rusijom koja već neko vrijeme obnavlja i modernizira sve rodove svoje vojske ne bi li se u određenim segmentima približila suparniku ili zadržala postojeće stanje u kojem ima prednost. Ako kao prvi primjer uzmemo zrakoplovstvo kao najelitniji i najskuplji rod vojske, Sjedinjene Države su, ukoliko analiziramo broj letjelica kojima raspolažu, značajno ispred Rusije. Američka vojska svjetski je predvodnik u lovcima pete generacije kojima je osnovna značajka mali radarski odraz, poznatiji kao stealth. Takav smanjeni odraz kod, primjerice, najsuvremenijih američkih lovaca tipa F-35 i F-22 smanjuje učinkovitost protivničkih radara te avionima omogućuje više sigurnog prostora za djelovanje. Strateško značenje višenamjenskih lovaca za prevlast u zraku temelj je američkog ratnog zrakoplovstva koje se može pohvaliti s ukupno 2296 lovaca četvrte i pete generacije, među kojima je i F-15, najuspješniji lovac u povijesti zračnog ratovanja, ali i više od 1200 komada višenamjenskog lovca F-16, jednog od najsigurnijih borbenih zrakoplova sadašnjice koji je izvezen u više od 24 zemlje. Rusija pak u svojem sastavu ima gotovo triput manje lovaca, njih 806, ali posljednjih godina sve češće modernizira već postojeće frontovske lovce kao što je MiG-35, a nedavno je svoju ratnu premijeru u Siriji imao i sam vrh ruskog zrakoplovstva, Su-57. Pritom ne treba zaboraviti na čitavu paletu lovaca te lovaca bombardera iz konstruktorskih ureda Suhoja, čije su manevarske sposobnosti nedostižne naspram američke konkurencije. Pored toga, moderniziraju se mornarički lovci iako Rusija ima tek jedan nosač aviona Admiral Kuznjecov, čiju udarnu snagu čine Su-33 i MiG-29K, za razliku od 20 američkih, s kojih polijeću dokazani palubni F-18 Super Horneti u svojim najnovijim verzijama E i F. Rusi također najavljuju modernizaciju svojih strateških bombardera tipa Tu-160, kao i supersoničnih presretača MiG-31. U usporedbi prema broju aparata američke helikopterske snage također odnose pobjedu jer SAD u svojem sastavu ima 914 borbenih helikoptera, a Rusija njih tek 114. Tehnološki gledano, Rusija svojim najsuvremenijim rješenjima, poput onih iz tvornice Kamov, uspješno parira Amerikancima, ali brojke neumoljivo govore same za sebe. Površinski najveća država na svijetu brojčano je nadmoćnija od SAD-a kada su u pitanju tenkovi. Rusija, naime, u svojim oklopnim postrojbama ima čak 20.216 tenkova, a u posljednje vrijeme u najelitnije ruske postrojbe pristiže sve veći broj najsuvremenijeg izdanja tenka T-14 Armata, koji NATO-vi stručnjaci zbog njegovih borbenih sposobnosti gledaju sa zavišću. Usporedbe radi, američke oklopno-mehanizirane postrojbe broje tek 5884 tenka, od kojih udarnu silu čini M1 Abrams, koji se do pojave Armate smatrao najboljim na svijetu. Po broju borbenih oklopnih vozila prevaga ide na američku stranu. Sjedinjene Države u svojem arsenalu imaju 41.062 takva vozila, a Rusi njih 31.298. Iako Amerikanci za gotovo deset tisuća primjeraka ‘šišaju’ suparnike, njihov vodeći oklopni transporter Stryker, za razliku od ruskog BTR-82A, ima daleko slabiju vatrenu moć. Prednost američkog vozila jedino je izvjesna u pogledu primijenjene oklopne zaštite. Kako obje strane znaju mane i prednosti svojih, ali posebice suparničkih oklopnjaka, i Rusi i Amerikanci posljednjih godina poboljšavaju svoje perjanice pa se ubrzano radi na integraciji jačeg topa za spomenuti Stryker, a istovremeno Rusi značajno povećavaju borbenu otpornost svojeg BTR-82A. Slična usporedba može se napraviti između američkog borbeno-oklopnog transportera M2 Bradley s ruskim BMD-2, od kojih svaki odnosi prevagu u pojedinim segmentima. Analizirajući mornaričke snage, prednost svakako odlazi na američku stranu. Ratna mornarica SAD-a može se podičiti s čak 63 razarača naspram tek 15 ruskih, dok je sraz u podmornicama gotovo izjednačen. Amerikanci, naime, imaju 70, a Rusija sedam manje podmornica. Rusija je još za vrijeme nekadašnjeg Sovjetskog Saveza proizvodila brze podmornice koje su mogle zaroniti dublje od američkih suparnica, što su se oslanjale na svoja znatno tiša plovila sve do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je zaplovila ruska podmornica na nuklearni pogon klase Akula, a koja je i danas najtiše podvodno vozilo
SLAVONSKI BROD-Šahovski turnir u prigodi 23.obljetnice vojno-redarstvene akcije-Bljesak
RUŠČICA – Pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja uz svesrdnu tehničku i organizacijsku pomoć Šahovskog kluba invalida Hvidra-Brod iz Slav. Broda održan je turnir povodom proslave 23. obljetnice Vojno-redarstvene akcije “BLJESAK”. Na samom početku turnira predsjednik HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA za grad Brod i Brodsko-posavsku županiju Mario Sosnik je pozdravio sve sudionike i goste. Odajući počast svim poginulim i umrlim braniteljima, kako bivišim borcima tako i onima koji su poginuli, stradali ili umrli širom Hrvatske. Danas se slavi 23. obljetnica vojno-redarstvene akcije “Bljesak 2018.” kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Pojedinačni šahovski turnir odigran je 20. travnja 2018. godine – u ŠK Posavac, Ruščica. Na šahovskom turniru je nastupio 21 igrač. Na turniru ukupno je odigrano 70 partija. Igran je švicarac 10 minuta, 7 kola. Sudac turnira je bio Dragan Pavić, CA gdje je uspješno odradio posao. Pobjednici turnira su nagrađeni pokalima . Najbolji seniori su bili : 1.mjesto MK MATO Opačak 5.5. ŠKI Hvidra-Brod ,Sl. Brod, 2.mjesto VK ILIJA Garić 5.0 ŠKI Hvidra-Brod , Sl. Brod, 3.mjeto MK BRANKO Pekarik 4.5 ŠK Posavac,Ruščica Pokale je dodjelio predsjednik Hrvatskog časničkog zbora za grad Brod i Brodsko-posavsku županiju umirovljeni pukovnik MARIO Sosnik. Sponzor turnira je Ministarstvo branitelja RH. Hvala !
SLAVONSKI BROD: KOVANICA OD ZLATA PRIPALA JE UMIROVLJENOM PUKOVNIKU MARIU SOSNIKU
SLAVONSKI BROD- Na svečanoj sjednici Županijske skupštine koja je održana 16.04.2018. u Glazbenoj školi Sl. Brod, KOVANICU OD ZLATA dobio je ove godine MARIO SOSNIK, predsjednik Hrvatskog Časničkog zbora grada Sl. Broda i Brodsko-posavske županije, predsjednik Tenis kluba invalida Kobre član Veterana domovinskog rata Brodsko-posavske županije, a za nesebično zalaganje za bavljenje športom osobama s invaliditetom, osobito invalida Domovinskog rata, kao i svim drugim športovima i skrb o braniteljskoj populaciji i njihovoj društvenoj uključenosti u športska i druga događanja grada i županije, gdje je invalidski sport uzdigao na najvišu razinu u Brodsko-posavskoj županiji. Slike i tekst: Mato Opačak
SUSRET PRIČUVNIH ČASNIKA HČZ RH-ZU “SPLIT 2018”
PROGRAM SUSRETA „SPLIT 2018“ PRVI DAN – četvrtak, 14.lipanj 2018.godine Do 10,30 Dolazak pričuvnih časnika članova HČZ-Zajednice udruga u Ratnu luku Lora-Split 10,30-11,00 Riječi dobrodošlice domaćina i uzvanika u RL Lora- Split 11,00-12,00 Predavanje na temu „Namjena i zadaće HRM sa naglaskom na Obalnu stražu i Mornaričko pješaštvo“ 12,00-13,30 Tehnički zbor naoružanja i opreme HRM 13,30-14,30 Ručak u RL Lora Split 14,30-20,30 Odlazak u hotel „Zagreb“ u Splitu, smještaj u hotelu i obilazak grada Splita po izboru 20,30-24,00 Večera u hotelu „Zagreb“ Split i druženje časnika (za sve sudionike susreta) DRUGI DAN – petak, 15.lipanj 2018.godine Do 08,00 Doručak u hotelu „Zagreb“ Split (za sve sudionike susreta) 08,20 Odlazak u RL Lora-Split 09,00-10,30 Vožnja brodovima HRM do otoka Brača 10,30-12,30 Posjeta vojno-podzemne luke na otoku Braču-Podokopa „Kruščica“ 12,30-14,00 Povratak brodovima u RL Lora 14,00-15,00 Ručak u RL Lora u Splitu 15,00 Završetak programa i povratak sudionika na svoja odredišta
Operacija “Chariot”-stručno predavanje
Prošlog petka je pod pokroviteljstvom Hrvatskog časničkog zbora i Matice Hrvatske a u organizaciji „Hrvatskog društva kolekcionara militarije“ održano stručno predavanje: Operacija „Chariot“. Predavanje je održao nadnarednik Čestmir Komarek, koji je za vrijeme Domovinskog rata služio kao specijalist za vojno i policijsko naoružanje, pri MUP-u i u specijalnim postrojbama HV, a tehnički ga je pripremio i organizirao kolekcionar militarije i autor više uspješnih izložbi na temu Domovinskog rata, Damir Batistić. Operacija „Chariot“ provedena je 1942. godine kao diverzantska akcija britanskih komandosa čiji je cilj bio onesposobljavanje luke i važnog doka za privremeno okupiranoj francuskoj obali s preplavljenim ratnim brodom punim eksploziva. Na predavanju su prisustvovali predstavnici HČZ-ZU, umirovljeni časnici Domovinskog rata, vojni kolekcionari, predstavnici Saveza antifašističkih boraca te brojni građani. [Modula id=”25″] Fotografije: SL Izvor:https://poduckun.net/
CROATIAN DAGGER 2018
Na vojnom poligonu Crvena zemlja kod Knina hrvatske i britanske oružane snage provele su zajedničko uvježbavanje pod nazivom »CROATIAN DAGGER 2018.«, a na završnom prikazu vježbe u srijedu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov te izaslanstvo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Izaslanstvo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske predvodila je voditeljica Tima za europsku bilateralu i izlazak UK iz EU Linda Dann, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH (MORH). Ministar Krstičević izrazio je zadovoljstvo istaknuvši da je na kninskom vojnom poligonu imao prigodu vidjeti izvrsnu demonstraciju interoperabilnosti između Kraljevskih marinaca i gardijske brigade Hrvatske kopnene vojske. »Drago mi je da Ujedinjeno Kraljevstvo i Hrvatska jačaju svoju obrambenu suradnju. Želimo biti snažni strateški partner i vjerujem da imamo zajednički interes u stabilnosti jugoistočne Europe i angažmanu u NATO-u. Siguran sam da je ovo uvježbavanje samo početak novog poglavlja u našem prijateljstvu«, rekao je ministar Krstičević. Namjere o produbljivanju suradnje dvaju zemalja istaknuo je u svome obraćanju i general Šundov. «Jako sam ponosan na obje strane, i hrvatsku i britansku. Želio bih preporučiti da i u budućnosti nastavimo surađivati na ovakvim i sličnim događajima.« U ime izaslanstva Ujedinjenog Kraljevstva, okupljenima se obratila voditeljica Tima za Europsku bilateralu i izlazak UK-a iz EU-a Linda Dann. »Ono što smo danas vidjeli odlični je primjer suradnje naših zemalja na području sigurnosti. To područje nikad nije bilo tako važno kao danas«, rekla je. Zamjenik britanskog veleposlanika Peter Clements tom je prigodom istaknuo kako ga raduje organizacija sličnih obuka za sve grane oružanih snaga dviju zemalja u budućnosti. »To je važan korak u produbljivanju odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i Hrvatske«, zaključio je Clements. Zajednička obuka »CROATIAN DAGGER 2018« britanskih i hrvatskih oružanih snaga započela je 26. ožujka. U proteklih 10 dana, 30 pripadnika Kraljevskih marinaca i 70 pripadnika Hrvatske kopnene vojske (HKoV) uvježbavali su taktike, tehnike i procedure za konvoj operacije, patrole, kontrolne točke i operacije u urbanom okružju, koristeći pritom puške, zaštitne prsluke i kacige hrvatske proizvodnje. Cilj ove obuke bio je podići interoperabilnost HKoV-a s pripadnicima stranih oružanih snaga, upoznati se s načinom rada drugih postrojbi i prikupiti iskustva za osnivanje hrvatske postrojbe mornaričko-desantnog pješaštva. Prikaznu vježbu zajednički su osmislili sudionici obuke, a na njoj su prikazane taktike, tehnike i procedure kordona i pretrage. Uspješnim izvršenjem ove vježbe, vojnici su prikazali da su svladali vještine ratovanja u urbanom području, navode iz MORH-a. Izvor i fotografije: NOVI LIST
MINISTAR OBRANE DAMIR KRSTIČEVIĆ: OVO JE POVIJESNI DAN ZA HRVATSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO
Ministar obrane Damir Krstičević na konferenciji za tisak u MORH-u: “Ovo je povijesni dan za HRZ i čestitam pilotima na miru i slobodi u Hrvatskoj. Ovo radimo za buduće generacije, da Hrvatska bude sigurna i da ima suverenitet te može odgovoriti na sve izazove” Kazao je kako je Vijeće za obranu jednoglasno odlučilo da je najbolja ponuda one Države Izrael. Poručio je kako nabavu aviona smatra projektom nekoliko ministara i vlada. Šef stručnoga tima MORH-a brigadir Davor Tretinjak kazao je kako se tražilo 12 aviona jer je procijenjeno kako je to minimalan broj s kojom se mogu ostvariti tražene ambicije. “Odredili smo da nam treba 1.200 sati leta”, kazao je Tretinjak, a Krstičević dodao da avioni moraju letjeti 100 sati na godinu u periodu od 25 godina. Kazao je kako se u procjeni ponuda u obzir uzimao i hidrazin i utjecaj na okoliš. “Što se tiče financija, one su procijenjene kroz troškove nabava i vijek uporabe. Izravni troškovi nabave sveli smo na zajednički nazivnik i iznose cca 2,9 milijardi kuna s otplatnim planom od dvije rate godišnje na period od 10 godina. Operativni troškovi F16 ne dostižu nabavne troškove prve sljedeće ponude. Najbolji u ponudi bio je američki F-16 block 70, to je Formula 1 među avionima”, kazao je Tretinjak. Podsjetio je kako je jedan od uvjeta bio da se avioni kupe putem ugovora između dviju vlada. “Avioni su već modernizirani i neće biti nadograđivani. Ti avioni mogu raditi još 25 godina. To jamči Lockheed Martin, a to jamči i Država Izrael”, kazao je Tretinjak i dodao da će svi avioni biti naoružani američkim raketama zrak-zrak. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov kazao je kako je ovo izazov za HRZ i Hrv. vojsku u cijelini. “Mi imamo bazične sposobnosti u smislu ljudi i infrastrukture da ovaj projekt možemo razvijati i dovršiti kako je i započet. Siguran sam da će ova odluka povećati interes mladih ljudi za zanimanje pilota i tehničara”, kazao je Šundov.
Sretan Uskrs
