Prije četiri godine ( 22. listopada 2014.) preminula je Nevenka Topalušić.(r. Vrčak), rođena u Gradecu kraj Vrbovca uslijed prosvjeda „Sto posto za Hrvatsku „ u Zagrebu.
-Gospođa Nevenka bila je izuzetno hrabra žena, hrvatski branitelj i medicinska sestra koja je bila i sestra i majka u 51. Samostalnoj bojni Vrbovec, a poslije pripadnica II gardijske brigade „ Gromovi“. U akciji „Una „ teško je ranjena kao i njezin sin Dubravko te je provela skoro 20 godina u invalidskim kolicima. Narednica Nevenka Topalušić bila je stopostotni ratni vojni invalid.
Spašavala je živote hrvatskih vitezova izlažući sebe pogibelji. Bila je i ostala uzor istinskog domoljublja i čovjekoljublja – rekao je brigadir u miru Branko Gačak, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Hrvatske, ratni zapovjednik 51 samostalne Bojne HV- Vrbovec koja je djelovala na zapadno- slavonskom ratištu.
Na njenom grobu stoji tekst:
“ Ostavila si tragove koji se ne brišu i dobrotu koja se pamti. Tvoja plemenita duša, veliko srce i častan život zaslužuje da te vječno poštujemo i nikad ne zaboravimo.“
U Savskoj 66. u Zagrebu ispred Ministarstva branitelja trg nosi ime „Trg Nevenke Topalušić.“
Nevenka Topalušić odlikovana je „Redom hrvatskog križa“, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Medaljom „Oluja.“
U ime obitelji vijenac pored Spomen obilježja „Hrvatska kocka „ položio je Nevenkin sin Željko Markuš, u ime Hrvatskog časničkog zbora vijence su položili brigadiri umiru: Branko Gačak, Vladimir Šumanovac i Vladimir Đurković, predstavnici HVIDRE i Grada Vrbovca.
Izaslanstvo Grada Vrbovca na čelu s gradonačelnikom Denisom Kraljem te predstavnicima Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec, HVIDR-e Vrbovec i Gromova iz Dugog Sela su u ponedjeljak, 22. listopada, položili vijenac ispred spomenika Hrvatska kocka u centru grada, povodom obilježavanja godišnjice smrti Nevenke Topalušić.
Povodom blagdana Svi Sveti izaslanstvo Grada na čelu s gradonačelnikom Kraljem, predstavnicima Hrvatskog časničkog zbora, HVIDR-e i obitelji poginulih branitelja će u ponedjeljak, 29. listopada, položiti vijenac ispred spomenika Hrvatska kocka za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu.
Također prisustvovati komemoraciji na spomen području “Trokut Novska” i na kraju u Subotskoj položiti vijenac na mjestu gdje su poginuli vrbovečki branitelji Dubravko Smolec i Damir Rubenčić, a u delegaciji će biti i učenici I. osnovne škole Vrbovec.
U Salonu Grada Rijeke održan je prijem za predstavnike Udruge 128. brigade HV-a „Sveti Vid“u povodu obljetnice osnutka brigade. Prijem su organizirali Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka, a predstavnike Udruge primili su zamjenik župana Marko Boras Mandić, pročelnik Ureda županije Goran Petrc, gradonačelnik Grada rijeke Vojko Obersnel te pročelnik Odjela za gradsku samoupravu i upravu Grada Rijeke Mladen Vukelić.
Zamjenik Boras Mandić istaknuo je kako pripadnici brigade niti u jednom trenutku nisu kalkulirali, nisu razmišljali koji dio Hrvatske moraju braniti, već su časno išli u obranu domovine. “Vi ste jednom časnom borbom ugradili ime 128. Brigade u identitet grada na Rječini. Kako je i gradonačelnik ranije istaknuo, mi Riječani, Primorci, otočani i Gorani nemamo potrebu iz dana u dan pokazivati riječima domoljublje. Vi ste domoljublje pokazali onda kada je bilo potrebno,” zaključio je zamjenik župana te uputio čestitke članovima Udruge.
Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u svibnju 1990. godine, uspostavljena je nova demokratska vlast u Hrvatskoj. Nezadovoljni novonastalom situacijom, dio srpske manjine u Hrvatskoj potpomognut snagama Jugoslavenske narodne armije (JNA), postavlja barikade po Hrvatskoj i puca po hrvatskom pučanstvu.
Tada je već bilo jasno da će narod Gacke doline i Brinjskog kraja morati krvlju braniti svoju slobodu i domovinu, te započinje s intenzivnim pripremama za obranu, a osobito nakon pogibije policajaca Slavka Cetinjanina i Dragana Šepca.
Višemjesečni napadi
– 133. brigada ZNG-a osnovana je u jeku žestokih borbi za Gacku dolinu, grad Otočac i Brinjski kraj, od postrojbi Narodne zaštite i Zbora narodne garde i to u vrijeme kada je cijela Hrvatska protiv sebe imala puno nadmoćnijeg neprijatelja – Jugoslavensku narodnu armiju i velikosrpske četničke snage. Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je pored ostalog koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimaju se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi, a time i stvaranje pretpostavki za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik brigade, Davor Peitel.
Odlučujući koraci poduzeti su 14. rujna kada je blokirana ‘kasarna Vladimir Četković Vlado’ i tako se u prvoj fazi sprječava daljnja fizička komunikacija, a time i razmjena informacija o uočenim našim položajima na relaciji vojarna – četnička uporišta, a u drugoj fazi zauzima vojarna radi toliko potrebnog naoružanja.
Odlukom Kriznog štaba općine Otočac 11. rujna 1991. godine na dužnost zapovjednika ZNG-a Otočac umjesto Milana Jurkovića, postavlja se Davor Peitel.
– 15. rujna 1991. godine srbočetničke dragovoljačke postrojbe potpomognute s zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane (PRAGA, PZ topova 20/3 i 20/1 ) i pješaštvom JNA vrše žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanje Otočca. U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca, te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi. Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubitci u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel.
Osvajanje vojarne
17. rujna 1991. godine nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite borbom osvajaju vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika.
Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja. Na prijedlog Mate Bunjevčevića-Belsona, jednoglasnom odlukom zapovjedništva ZNG-a Otočac i Kriznog Štaba općine Otočac, brigada je dobila ime ‘Ban Josip Jelačić’. 19. listopada 1991. godine MORH donosi zapovijed za formiranje i popunu 133. brigade ZNG-a. Brigada nakon toga ima ime 133. brigada ZNG ‘Ban Josip Jelačić’ Otočac.
Po završenom ustrojavanju i popuni, 133. brigada ZNG-a Otočac, vlastitim snagama uspješno brani Gacku dolinu, Otočac i Brinjski kraj. Na crti bojišnice dužine oko 68 km, u trenutku kada su postrojbe RH uglavnom bile u defanzivi, vrši uspješne akcije oslobađanja privremeno zauzetog prostora i sela u svom zaleđu i na bokovima.
– U pratnji nadbiskupa Riječko-senjske nadbiskupije msgr. dr. Antuna Tamaruta, koordinatora duhovne pastve u OZ Rijeka i mnogih drugih uglednih gostiju, 5. travnja 1992. kardinal dr. Franjo Kuharić posjetio je grad Otočac i vojarnu ‘Josip ban Jelačić’,. Prilikom posjeta pripadnicima 133. brigade u vojarni ‘Josip ban Jelačić’, kardinal Kuharić posvetio je prvu vojarnu u Hrvatskoj riječima koje su ušle u povijest: ‘Po prvi put u svom životu blagoslivljam jednu vojarnu’ – prisjeća se Peitel.
U sklopu preustrojavanja oružanih snaga RH, 3. listopada 1994. godine, dotadašnja 133. brigada HV preimenuje se u 133. domobransku pukovniju HV sa sjedištem u Otočcu, a njeni pripadnici popunjavaju se vojnim obveznicima iz Ureda za obranu Otočac, Senj i Crikvenica. Zapovjednik 133. domobranske pukovnije HV postaje do tadašnji zapovjednik brigade Drago Bilović. U tzv. ‘periodu primirja’ 133. domobranska pukovnija HV je po opremljenosti i obučenosti stalno jačala i spremno je dočekala svoju ulogu u završnoj VRO ‘Oluja 95’.
U Oluji razbili neprijateljske snage
4. kolovoza 1995. godine, 133. domobranska pukovnija HV sudjeluje u završnoj vojno-redarstvenoj operaciji ‘Oluja 95’, kojom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije.
– Prvi dan operacije pripadnici 133. domobranske pukovnije vode borbe sa vojnim, policijskim i dragovoljačkim snagama tzv. ‘SAO Krajine’ na pravcu: Dabar-Petrinić Polje, Drenov Klanac-Škare i Zalužnica-Vrhovne. Nakon teških borbi, drugi dan operacije, vrši se pregrupiranje snaga 133. domobranske pukovnije i nastavlja se sa napadnim djelovanjima pri čemu su neprijateljske snage potpuno razbijene i poražene, a postrojbe 133. domobranske pukovnije dolaze na granicu sa BiH u predjelu Kulen Vakuf – Dalosenovci, gdje uspješno izvršavaju svoju zadaću – navodi Peitel.
Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade je prošlo oko 6887 ljudi, a poginulo je i umrlo od zadobivenih rana njenih 103 pripadnika.
Zapovjednici 133. brigade ZNG/HV bili su: Davor Peitel i Drago Bilović, a zapovjednici 133. domobranske pukovnije HV: Drago Bilović i Ivica Brajković.
Dan koji će zauvijek ostati zapamćen u novijoj povijesti Rusije je 12.kolovoz 2000.godine kada je jedno od najsofisticiranijih plovila ruske RM, K-141 nuklearna podmornica KURSK, potonula u Barentsovom moru zajedno sa 118 članova posade. Katastrofa je i danas obavijena velom tajne tako da postoji nekoliko kontradiktornih verzija njenog uzroka.
Nuklearna podmornica K-141 Kurs je bila dio Projekta 949A „Antej“. Projekt „Antej“ /ili OSKAR-2 po NATO klasifikaciji/ obuhvaćao je Sovjetske i Ruske nuklearne podmornice naoružane krstarećim raketama /P-700/ i dizajnirane za uništavanje protivničkih borbenih skupina nosača zrakoplova. Njihova prednost bila je do tada najtiši podvodni rad i veoma teška zamjetljivost.
NUKLEARNA PODMORNICA K-186 Omsk, ISTE KLASE KAO I KURSK
Podmornicu su pokretala dva nuklearna reaktora OK 650-B. Brzina na površini bila je 15 čvorova a podvodna brzina 33 čvora. Maksimalna dubina zaranjanja bila je 600 metara, autonomija djelovanja 120 dana a posadu je sačinjavalo maksimalno 130 ljudi. Naoružanje se sastojalo od 24 P-700 „Granit“ krstarećih raketa i 4 torpedne cijevi.
Podmornica je izgrađena 1990.godine u brodogradilištu u gradu Severdvinsku a 1944.godine ušla je u punu operativnu upotrebu u Sjevernoj floti Ruske RM. Smatran je jednim od najboljih brodova u Sjevernoj floti.
1999.godine imala je misiju u Atlantiku i Mediteranu a Rusko zapovjedništvo planirano je poslati KURSK 15. Listopada 2000.godine na Mediteran kao dio manevarske skupine Sjeverne flote.
Silueta Ruske nuklearne podmornice klase Oscar-II (projekt 949A “Antey)
Dana 10.kolovoza 2000.godine KURSK je sudjelovao u vježbama u Barentsovom moru. U vremenu od 11,40 do 14,40 12.kolovoza podmornica je provodila vježbovni napad na zamišljenu protivničkih nosača zrakoplova. Neočekivano oko 11,28 sonar na nuklearnoj krstarici PETAR VELIKI zabilježio je snažne akustične signale. Poslije toga, KURSK nije izvršio planirani vježbovni torpedni napad i više se nije javljao. Slijedećeg jutra pokrenuta je opsežna potraga za nestalom podmornicom. U 4.51 osmotrena je ležeći na dubini od 108 metara.
RAKETNA KRSTARICA PETAR VELIKI
Norveška i Britanska RM ponudile su pomoć ali im nije bilo dozvoljeno da sudjeluju u operaciji spašavanja. Rusko zapovjedništvo RM izvjestilo je da je većina posade umrla unutar minuta od eksplozije.
Početkom 13.kolovoza spasilačke ekipe ruskih ronioca sa specijalnim podmornicama za operacije u dubokim vodama pokušale su ući u KURSK. Tek 20.kolovoza dozvoljeno je jednoj norveškoj posadi da sudjeluje u operaciji spašavanja koja je slijedećeg dana uspjela prodrijeti u potonulu podmornicu, potpuno ispunjenu vodom. Kasnije toga dana izdana je i službena vijest da je cijela posada poginula.
NUKLEARNA PODMORNICA KLASE OSKAR-II U VOŽNJI
Prema službenoj verziji koju je iznio Ruski vojni tužilac general Ustinov u podmornici je došlo do eksplozije torpeda. Eksploziju je uzrokovalo curenje gorivne komponente torpeda. Poslije 2 minute došlo je do zapaljenja koje je uzrokovalo detonaciju torpeda lociranih u prvom odjeljku broda. Druga eksplozija je uzrokovala destrukciju nekoliko odjeljaka podmornice. Torpeda tipa 65-76A /“Kit“/ su u vrijeme ove katastrofe smatrana vrlo nesigurnim.
UNUTRAŠNJOST KURSKA POSLIJE IZVLAČENJA
Međutim, mnogo ljudi, uključujući rođake poginulih, profesionalne mornare i specijaliste povezane sa mornaricom imali su velike sumnje u službenu verziju. Smatrali su da Ruske vlasti namjerno nisu htjele otkriti cijelu sliku- sve okolnosti događaja.
Vice admiral Valerij Rjazastancev koji je bio u Vladinoj komisiji koja je ispitivala katastrofu smatra da je glavni uzrok katastrofe bila eksplozija torpeda koja je dovela do potpunog poplavljivanja prvog odjeljka i kolizije podmornice sa morskim dnom. Udar podmornice u morsko dno kasnije je doveo do detonacije ostalih torpeda.
Postoji također i teorija da je KURSK bio napadnut od druge podmornice. Neki admirali i zvaničnici, Kanadski istraživači i neki od umirovljenih visokih vojnih dužnosnika podupiru ovu teoriju. U vrijeme katastrofe, kada je KURSK testirao novi tip torpeda „Shkval“ vježbu su pratile i dvije američke podmornice MEMPHIS i TOLEDO. Prema njihovoj teoriji TOLEDO se je pokriven od MEMPHISA vrlo opasno približio KURSKU i u jednom momentu sudario s njima a MEMPHIS je u tom momentu lansirao torpedni udar na KURSK. Torpedni napad je izveden jer su Amerikanci navodno čuli otvaranje torpednih cijevi na KURSKU.
KURSK
Na osnovi ove hipoteze francuski redatelj Jean-Michel Carre napravio je dokumentarni film pod nazivom KURSK: PODMORNICA U NEMIRNIM VODAMA. U svom filmu Carre implicira da je Vladimir Putin namjerno sakrio realne činjenice u namjeri da spriječi oštro pogoršanje u odnosima i mogući vojni konflikt Rusije i SAD.
Postoje i manje fantastične verzije potonuća KURSKA. Jedan od članova istražne komisije, kapetan bojnog broda Mihail Voženski i admiral Popov vjeruju da je uzrok aktiviranja torpeda bio snažan mehanički udar u trup broda. Po njegovom mišljenju mogući uzrok katastrofe može biti kolizija sa drugim objektom ispod vod ili stranom podmornicom. Eksplozija se u ovom slučaju desila u najosjetljivijem dijelu KURSKA što je posljedično vodilo tragičnom kraju.
SAHRANA POGINULIH ČLANOVA POSADE KURSKAGROB ZAPOVJEDNIKA KURSKA U NJIŽI NOVGORODU
Postoje i druge hipoteze, kao sudar sa podvodnom minom iz 2.svjetskog rata, bombaš samoubojica na brodu pa čak i udar rakete P-700 koja je slučajno i nesretno lansirana sa PETRA VELIKOG.
Mogi rođaci poginulih članova posade ne vjeruju službenoj verziji. Vjeruje se da je poslije potonuća slijedeća dva dana bilo preživjelih mornara u nepotopljenim odjelima broda ali Ruske vlasti su predugo odbijale nuđenu stranu pomoć i nisu žurile spasiti preostalu posadu. Prema mišljenju rodbine ovo je napravljeno namjerno. Katastrofa KURSKA je druga po broju poginulih u povijesti Ruske RM.
General pukovnica Laura J. Richardson je u svojoj blistavoj vojnoj karijeri uspjela probitI nekoliko, za žene, nedostižnih plafona u kopnenoj vojsci SAD. Ovo je još jedan od njih.
Po prvi put u povijesti Zapovjedništva snaga SAD / US Army Forces Command, ili FORSCOM / žena će biti na čelu najvećeg zapovjedništva u Kopnenoj vojsci SAD, predstavljajući 776 000 vojnika i 96 000 civilnih osoba.
Ovo je možda po prvi put u povijesti ovog zapovjedništva ali ona je mnogo toga napravila po prvi put. General pukovnica /LTG/ Rihardson je u djelatnoj vojnoj službi od 1986.godine a 2012.godine postala je prva žena zamjenik zapovjednika 1st Cavalry Division poznatije kao “America’s First Team”. U 2017. Postala je zamjenik generala Roberta B.Abramsa, zapovjednika FORSCOM-a u Fort Bragg, Sjeverna Karolina.
Tijekom svoje karijere Richarson je bila vojni pilot, savjetnik potpredsjednika SAD i jedan od časnika za vezu u Senatu.
Sveobuhvatna, združena, intergranska vježba svih postrojbi Hrvatske vojske Velebit 18 – ZDRUŽENA SNAGA, provedena je od 13. do 15. listopada 2018. na više lokacija u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 72 sata.
To je bio glavni obučni događaj Hrvatske vojske u 2018. godini, u kojem je sudjelovalo oko 5500 pripadnika Hrvatske vojske i dio pričuvnog sastava, a korištena je borbena i neborbena tehnika te naoružanje i oprema iz svih postrojbi OSRH.
Subota, 13. listopada 2018.-POČETAK VJEŽBE
VOJARNA “JOSIP JOVIĆ” U UDBINI (10:00-12:00)
Na ovoj lokaciji smješteno je Zapovjedništvo vježbe – operacije Združena snaga.
Demonstrirale su se sposobnosti Ekspedicijskog kampa, popuna helikoptera gorivom, radio uređaji domaće proizvodnje.
VOJNI POLIGON “GAŠINCI” (10:00-12:00)
Na poligonu Gašinci kod Đakova prikazano je djelovanje obrane s prelaskom u napadna djelovanja kroz provedbu izvidničkih operacija, savladavanje minsko-eksplozivnih zapreka uz provedbu bojevih gađanja svim sredstvima kroz međuprostore i preko vlastitih snaga. Na ovoj lokaciji je angažirano više desetaka tenkova i oklopnih vozila, a provedena su gađanja iz borbenih vozila pješaštva, borbenih oklopnih vozila Patria, minobacača, protuoklopnog i osobnog naoružanja.
Nositelj vježbe bila je 1. mehanizirana bojna Sokolovi Gardijske mehanizirane brigade ojačana mehaniziranom satnijom iz sastava 1. mehanizirana bojne Tigrovi, snagama Središnjice za obavještajno djelovanje i Bojne NBKO.
VOJNO VJEŽBALIŠTE “GAKOVO” (15:00-17:00)
Pripadnici Prve pričuvne pješačke pukovnije, Vod specijalne vojne policije te pripadnici Središnjice za obavještajno djelovanje demonstrirali su osiguranje i obranu prostora te blokiranje i neutralizaciju ubačene terorističke skupine.
VOJNI POLIGON “RT KAMENJAK” KOD MEDULINA (9:00-13:00)
Na poligonu “Rt Kamenjak” provedena je vježba borbenih gađanja prilikom koje protuzračna obrana štiti ključnu infrastrukturu i zapovjedna mjesta.
Na aktivnosti su sudjelovali pripadnici Pukovnije protuzračne obrane s protuzračnim sustavima STRELA 2M i IGLA, višecjevnim lanserima raketa 107mm i 128mm, samovoznim protuzračnim topom BOV-3 20mm te drugim sredstvima za protuzračnu obranu.
Nositelj vježbe je PZO pukovnija, uz topničke vodove borbenih oklopnih vozila iz Gardijske mehanizirane brigade i Gardijske oklopno mehanizirane brigade.
VOJNI POLIGON “CRVENA ZEMLJA” KOD KNINA (12:00-13:00)
Pripadnici 3. mehanizirane bojne „Pauci“ Gardijske mehanizirane brigade u vježbi s bojevim gađanjem demonstrirali su provedbu napadnih operacija.
Na vježbi je angažirano preko deset borbenih oklopnih vozila Patria te razna topnička i protuoklopna sredstva.
Nedjelja, 14. listopada 2018.
VOJNI POLIGON “DUGI OTOK”(9:00-12:00)
Na ovoj lokaciji provedene su pomorske operacije koje su uključivale provedbu raketno-topničkog djelovanja na ciljeve na moru te topničko djelovanje na ciljeve u zraku.
Raketne topovnjače izvele su raketno-topničko gađanje ciljeva na moru, a po završetku gađanja djelovalo se topništvom na vučenu metu, koju je vukao MiG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Aktivnost je provodila Flotila HRM-a, Obalna straža RH i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
OJNO VJEŽBALIŠTE “KUPA” (13:00-14:00)
Na vojnom vježbalištu Kupa prikazana je priprema i savladavanje vodene zapreke kroz izlazak na vodenu zapreku, reakcija na neprijateljsko motrenje iz zraka te prolaz snaga na skelskom i mostnom mjestu prolaza.
Nositelj vježbe je bila Inženjerijska pukovnija, uz sudjelovanje voda tenkova M84, borbenih vozila pješaštva i borbenih oklopnih vozila Patria te desetine Vojne policije.
VOJNO VJEŽBALIŠTE “CEROVAC” (15:00-16:00)
Prikazane su sposobnosti potpore civilnim institucijama tijekom borbenih djelovanja, civilno vojna suradnja te je prezentiran uređaj za pročišćavanje vode.
Aktivnost je provodila Logistička satnija, vod za usluge, vod za pročišćavanje vode, desetina VP te tim civilno-vojne suradnje (CIMIC).
Ponedjeljak, 15. listopada 2018.-GLAVNI DOGAĐAJ VOJNE VJEŽBE VELEBIT 18
VOJNI POLIGON “EUGEN KVATERNIK” KOD SLUNJA (13:00-15:00)
Provedbu vježbe napadnih operacija provelo je više desetaka tenkova i oklopljenih vozila, minobacača, helikoptera i aviona – provedena su gađanja iz tenkova, borbenih vozila pješaštva, borbenih oklopnih vozila Patria, Panzer haubice 2000, samohodnih višecjevnih lansera raketa, haubica, helikoptera OH 58 D Kiowa, minobacača, protuoklopnog i osobnog naoružanja.
Nositelj vježbe je bila 2. mehanizirana bojna Gromovi, Gardijske mehanizirane brigade ojačana mehaniziranom i tenkovskom satnijom iz sastava Gardijske mehanizirane brigade, snagama topništva iz Topničko raketne pukovnije, Bojne NBKO i Zapovjedništva za potporu.
VOJNI POLIGON “ŽIRJE” (9:00-12:30)
Na ovoj lokaciji demonstriran je zračni desant ubacivanjem snaga Središnjice za obavještajno djelovanje te pomorski desant snaga mornaričko-desantnog pješaštva.
Na ovoj lokaciji nositelj aktivnosti je bila Flotila HRM-a i Obalna straže RH uz snage Zapovjedništva specijalnih snaga i Hrvatske kopnene vojske, a angažirano je bilo preko deset plovila Hrvatske ratne mornarice.
UDVDR-Krapinske zagorske županije posjetila je Šahovski klub Posavac,Ruscica i Šahovski klub invalida HVIDRA-Brod gdje ih je primio predsjednik Šahovskog kluba Posavac, Šahovskog kluba invalida Hvidra-Brod,Sl. Brod i dopredsjednik HČZ Brodsko-posavske županije te umirovljeni ratni narednik Mato Opacak te su upalili lampion ispred spomenika Hrvatskim braniteljima u Ruščici.
Izaslanstvo Hrvatskog časničkog zbora Zajednice udruga RH (HČZ ZU) je na poziv predsjednika Zveze slocenskih časnikov (ZSČ) general bojnika Alojza Šteinera sudjelovalo u programu državnog takmičenja u streljaštvu, koje je održano u Trbovlju 13. listopada 2018. godine. Takmičenje je posvećeno 50. obljetnici ustrojavanja Teritorijalne obrane Slovenije. Hrvatsko izaslanstvo vodili su predsjednik Branko Gačak, brigadir u miru i dopredsjednik Mate Ostović, general pukovnik u miru. Ova aktivnost je iskorištena kao nastupni posjet novoizabranih čelnika HČZ ZU, a razgovaralo se o aktivnostima daljnjeg razvoja i jačanja suradnje između časničkih udruga dvaju država, temeljenih na zaključcima sastanka održanog u Ormožu, 17. ožujka 2017. godine. Sljedeći susret organizirati će hrvatska strana, neposredno prije održavanja proljetnog susreta članica Gaminger inicijative (Gaming I. 2019.), kojoj će tijekom svibnja iduće godine domaćin biti Slovenija. Planirani susret u RH biti će iskorišten u cilju jačanja bilateralne suradnje, kao i suradnje u okviru multilateralnih inicijativa, uključujući Gaminiger inicijativu i aktivnosti u okviru CIOR/CIOMR država NATO-a i partnerskih država.
Ministar obrane Mađarske Tibor Benko jučer je u društvu hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića posjetio 93. zrakoplovnu bazu Zemunik. Povod je bio završetak obuke troje mađarskih pilota koji se u Zemuniku obučavaju na zrakoplovima Zlin 242 – L. Letačka obuka na avionu ZLIN-242L za troje kandidata koji se školuju za pilote Ratnog zrakoplovstva Mađarske bila je prva obuka inozemnih pilota na avionu ZLIN-242L i prva obuka mađarskih pilota u 93. zrakoplovnoj bazi u Zemuniku, a provodila se u trajanju od šest tjedana. Na istom tipu aviona, obuku osvježenja završila su i petorica mađarskih instruktora.
Benkov posjet počeo je odavanjem počasti hrvatskim žrtvama Domovinskog rata i mađarskim vojnicima poginulim u 1. svjetskom ratu. Ministri obrane Hrvatske i Mađarske položili su vijence kod spomenika “Glas hrvatske žrtve – Zid boli” i spomenika poginulima u 1. svjetskom ratu te kod spomen-ploče mađarskim vojnicima poginulima u 1. svjetskom ratu, kao i na grobu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tim činom dvojica ministara obrane i umirovljenih generala prisjetili su se svih koji su žrtvovali svoje živote za svoj narod i svoju domovinu.
No posjet Zemuniku bila je prilika da se mađarski ministar upozna s uvjetima u kojima će se obučavati i mađarski piloti helikoptera. Kao što je poznato Krstičević je nedavno u Bruxellesu s ministrima obrane Bugarske, Mađarske i Slovenije potpisao sporazum o razumijevanju o uspostavi Multinacionalnog središta za obuku helikopterskih posada za provedbu zadaća specijalnih zračnih snaga (Multinational Special Aviation Program – MSAP) koja će se upravo odvijati u 93. ZB Zemunik.
– Hrvatska i Mađarska su dvije prijateljske zemlje s odličnom obrambenom suradnjom odlučni da tu bazu konkretiziramo. Hrvatska ima vrhunske pilote i odličnu pilotsku školu. Mađarski ministar i mađarski piloti su zadovoljni s obukom koju su ovdje proveli. Krenuli smo s operativnom pripremom za uspostavljanjem NATO obučnog središta. Drugi korak je da Zemunik postane NATO centar izvrsnosti, rekao je Krstičević dodajući da je bilo govora u suradnji vojne industrije, ali i specijalnih snaga i njihovoj interoperabilnosti.
Mađarski ministar izrazio je veliko poštovanje prema poginulim hrvatskim braniteljima, ali se sjetio i onih koji su oboljeli zbog posljedica ratnih strahota. Posebno je naglasio odličnu obrambenu suradnju, gotovo identičan stav o sigurnosnim pitanjima koji bi se već sutra mogao potpisati.
– Naša poruka ovdje je da se ratne tragedije takvih razmjera, koje su se događale na ovom prostorima, ne smiju više ponavljati. U razgovoru s našim kandidatima za pilote čuo sam da su informacije koje su dobili u bazi Zemunik za njih vrlo dragocjene u daljnjem nastavku školovanja. Stoga bih Hrvatskoj izrazio zahvalnost i priznanje. Sljedeće godine kad se ponovno sastanem s ministrom Krstičevićem, moći ćemo potpisati sve stručne dokumente o kojima smo raspravljali, rekao je ministar Tibor Benko.
Izvor: Zadarski list
HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR – ZAJEDNICA UDRUGA / Adresa: HVU “Dr.Franjo Tuđman” Ilica 256b, 10 000 ZAGREB / e-mail: office@hcz-zu.hr / mob. 098 547 211 / tel. 01 3784 188 / fax. fax 01 3784 480
HČZ-ZU je korisnik Nacionalne sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva
PLANOVI RADA FIN. PLANOVI IZV. O RADU FINANCIJSKA IZVJEŠĆA