111. brigada HV ” ZMAJEVI”
POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT 111. brigada HV ” ZMAJEVI” Tijekom mjeseca srpnja 1991.g. u Rijeci se osniva prva vojna postrojba – 111. brigada ZNG. Za datum ustrojavanja uzima se prvo borbeno djelovanje na riječkom području, 02. srpnja 1991.g. jedan dio tada ustrojenog “krčkog bataljuna” dobiva zadaću zaposjesti aerodrom na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant. Inače je brigada u tajnosti ustrojavana i ranije i zapravo je nastala kao nastavak jedne policijske bojne koja je tada, po važećim zakonima mogla postojati. Prvi njen zapovjednik bio je sada umirovljeni brigadni general Sergio Rabar a brigada je svojim sastavom, svojim ljudstvom, obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa odnosno Lošinja. Koncem kolovoza 1991.g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena u svom ustroju djelatnom “A”-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade. Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigadi se priključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Brigada dobiva prve zadaće: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva-Brlog-Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napadaj u smjeru Brlog – Drenov Klanac – Glavace što je s uspjehom izvršeno. Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-tog ozloglašenog korpusa tzv JA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća brigada ima i zadaću spriječavanja mogućeg prodora istih postrojbi JA u smjeru Rijeka- Crikvenica – Drežnica. Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta a sam otok od prijetećeg pomorskog napadaja. Samostalni inžinjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne “Klana”. Nakon izvrsno obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na Ličko bojište gdje postiže iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu sa tzv.”belim orlovima” obranjuje vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva te produžava napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i tvarnim – tehničkim sredstvima. Paralelno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnike iz smjera Lipice – Glibodol- Ljuštine. Kroz navedena djelovanja, i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 kvadratnih kilometara Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac – M.Kapela – Brinje – prijevoj Vratnik – Senj. Potpisivanjem primirja 3.siječnja 1992. ne prestaju sasvim borbena djelovanja – krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992.g. demobiliziraju se 2. i 3. bojna te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111). Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bos. Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela. Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na Ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju “medačkog džepa” u širem prostoru Gospića. Munjevitom ali ograničenom akcijom “Bljesak” i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju. U “Oluji” 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta,Vrebca i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić. Dosadašnji zapovjednici (s lijeva na desno): brigadni general Frano Primorac, brigadni general Sergio Rabar, brigadir Svetko Šare Jedno od najčvršćih uporišta četnika – kota “Zubar” u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu naših bojovnika i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku. Od dana osnivanja do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine pedeset i tri bojovnika a ranjena su dvijestoosamdeset i dva pripadnika 111. brigade. Osim već spomenutog, brigadom su u proteklih petnaest godina zapovijedali brigadni general Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadni general Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu. Devet tisuća bojovnika borilo se u sastavu 111. – te, a kasnije kad je preustrojena u ročnu, obučilo se preko 17 tisuća vojnika čime su stekli teorijska i praktična znanja koja će kasnije ako ustreba koristiti u nekim drugim brigadama
143.brigada HV Ogulin
Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991. prethodila je takva odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine. Više od 94 posto građana donijelo je sljedeću odluku: “1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.“ Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom se utvrđuje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće i postupak za međunarodno priznavanje”. Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. No, istekom moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne sveze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Ovakav razvoj odnosa ima unutar federalne države dva glavna oponenta. Prvi, federalna vojska, tzv. JNA, koja se smatra čuvarom socijalizma odnosno komunizma i federacije te drugi, političko vodstvo Srbije koje već neko vrijeme radi na planovima proširenja teritorija vlastite države. Oba oponenta više-manje sinkronizirano rade na ispunjenju svojih planova. Bivša federalna vojska JNA povlači prvi potez, potajno i planski oduzima oružje u skladištima teritorijalnih obrana, a potom otvoreno napada Republiku Sloveniju. Istovremeno zagovaratelji ideje o velikoj Srbiji raspiruju strah i organiziraju pobunu dijela pučanstva srpske nacionalnosti. Nakon kraha tzv. JNA u dvotjednom ratu u Sloveniji, pripadnici ostalih naroda u njoj, oficiri i vojnici na služenju vojnog roka napuštaju je i ona potpuno postaje srpska vojska te otvoreno podupire provođenje plana o stvaranju odnosno proširenju Srbije. U potpori toga, naoružavaju srpsko pučanstvo i pretvaraju ih u pobunjenike, čime su stvoreni potrebni elementi, unutarnji i vanjski, za rušenje demokratsko izabranih vlasti. Sinkronizirani napadi počinju „balvan revolucijom“ iznutra, stvaranjem pobunjeničkih teritorija te otvorenom agresijom izvana. Ogulinski kraj kao i ostali dijelovi hrvatske države, suočavaju se s ovom opasnošću koja se ne može zaustaviti niti riješiti mirnim putem. Stoga početkom 1991.godine, a po preporuci predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, počinje i u ogulinskom kraju organiziranje pučanstva u nenaoružane dobrovoljačke odrede. Međustranačko vijeće općine Ogulin 1991. godine donosi Odluku o upisu pučanstva u nenaoružane dobrovoljačke odrede Narodne zaštite. U odrede se u dva dana, 4. i 5. svibnja 1991. godine, upisuje 3820 osoba od 18 do 60 godina starosti, koji potom nenaoružani, kroz seoske straže, u narednim mjesecima vrše osiguranje u tadašnjih 18 mjesnim zajednica. Daljnji negativni razvoj situacije na pobunjenim područjima unutar Hrvatske te tada već vidljivim pripremama napada na RH izvana, uvjetuje žurno formiranje prvih naoružanih hrvatskih vojnih postrojbi. Tako se u ogulinskom kraju 7. srpnja 1991. ustrojava prva legalno naoružana vojna postrojba, bataljun „Klek“ Zbora narodne garde, koji broji 109 pripadnika, naoružanih prvenstveno lakim oružjem, uglavnom puškama M-48. Zajedno s pripadnicima Ministarstava unutarnjih poslova, specijalnom i temeljnom policijom, ova postrojba i odredi Narodne zaštite sačinjavaju snagu koja krajem mjeseca srpnja 1991. godine uspijeva zaustaviti prve napade na područje Cerovnika i Josipdola. Naime u srpnju se intenziviraju ratni okršaji južno od Ogulina. Iz smjera Plaškog minobacačima se napada Josipdol, a cilj napada je presijecanje vitalne komunikacije Karlovac-Split i odsijecanje južnog dijela Hrvatske. Međutim pripadnici MUP-a i HV odbacuju neprijatelja prema Plaškom a teroriste potisnute do Vojnovca od potpunog kraha spašavaju jedinice JNA uspostavivši tzv. tampon zonu između sukobljenih strana. Tampon zona uskoro je prerasla u crtu bojišnice. Jačanje sukoba i svakodnevne provokacije traju do polovice mjeseca rujna kad postaje jasno da je Hrvatska u sve većoj opasnosti, pogotovo iz razloga što su pripadnici JNA u vojarnama na prostoru Hrvatske. Rješenje koje preostaje zauzimanje je vojarni i skladišta JNA na prostoru Republike Hrvatske, u kojima se nalaze velike količine naoružanja i vojne opreme. Dana 16. rujna 1991. pripadnici bataljuna „Klek“ Zbora narodne garde, odreda narodne zaštite i MUP-a zauzimaju vojarne u centru grada i naselju Sveti Petar, te osvajaju velike količine raznih vrsta oružja i logističke opreme. Tzv. JNA uzvraća i dana 19. rujna započinje napad pravcem poligon Slunj – Carevo polje – Skradnik sa ciljem osiguranja vojarni u Skradniku. Nakon borbi i uspješnog odgovora hrvatskih snaga neprijatelj ne uspijeva probiti crtu obrane te raketira vojarne u Skradniku iz kojih se, u večernjim satima povlače pripadnici JNA, a vojarne osvajaju hrvatske snage. Ubrzo zatim Glavni stožer Hrvatske vojske donosi zapovijed o formiranju Zapovjedništva obrane grada Ogulina. Osvojeno naoružanje iz vojarni omogućava formiranje i opremanje novih, većih vojnih postrojbi. Formira se 4. pješačka bojna, a ubrzo zatim i 5. ogulinska pješačka bojna koje se tada vode i ustrojavaju u sastavu 110. karlovačke brigade Zbora narodne garde. Istovremeno osvojena topnička oruđa omogućuju i formiranje prve samostalne topničke bitnice koja će nedugo zatim prerasti u mješoviti artiljerijski divizijun 143. brigade. Novo formirane pješačke bojne postavljaju odsutnu obranu, utvrđuju i posjedaju obrambenu crtu bojišnice koja se prostire od zaseoka Kamenica sve do vrha Kapele, u dužini većoj od 27 kilometara. Najveća vojna skladišta municije i eksploziva u ogulinskom kraju, Oštarije I. i Oštarije II. s preko 7.000 tona eksplozivnih sredstava, nakon bezuspješnih pregovora, pripadnici JNA „dižu u zrak“ 13. listopada 1991. Tijekom listopada intenziviraju se napadi JNA i paravojnih srpskih formacija iz plaščanske doline na mjesto Saborsko. U potpunom okruženju uz svakodnevne napade Saborsko se uspijeva održati 42 dana. 12. na 13. studeni 1991. neprijateljske snage kombiniranim napadom iz više pravaca zauzimaju mjesto i Saborsko doživljava totalno uništenje. Dio mještana uspijeva izbjeći, a ostali zatečeni civili bivaju ubijeni, te kasnije pronađeni u masovnoj grobnici. Kako se napadi širom Hrvatske intenziviraju te i još neka mjesta doživljavaju strahote i sudbinu Saborskog žurno se formira i oprema sve više hrvatskih
133.brigada HV OTOČAC
Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u svibnju 1990. godine, uspostavljena je nova demokratska vlast u Hrvatskoj. Nezadovoljni novonastalom situacijom, dio srpske manjine u Hrvatskoj potpomognut snagama Jugoslavenske narodne armije (JNA), postavlja barikade po Hrvatskoj i puca po hrvatskom pučanstvu. Tada je već bilo jasno da će narod Gacke doline i Brinjskog kraja morati krvlju braniti svoju slobodu i domovinu, te započinje s intenzivnim pripremama za obranu, a osobito nakon pogibije policajaca Slavka Cetinjanina i Dragana Šepca. Višemjesečni napadi – 133. brigada ZNG-a osnovana je u jeku žestokih borbi za Gacku dolinu, grad Otočac i Brinjski kraj, od postrojbi Narodne zaštite i Zbora narodne garde i to u vrijeme kada je cijela Hrvatska protiv sebe imala puno nadmoćnijeg neprijatelja – Jugoslavensku narodnu armiju i velikosrpske četničke snage. Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je pored ostalog koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimaju se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi, a time i stvaranje pretpostavki za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik brigade, Davor Peitel. Odlučujući koraci poduzeti su 14. rujna kada je blokirana ‘kasarna Vladimir Četković Vlado’ i tako se u prvoj fazi sprječava daljnja fizička komunikacija, a time i razmjena informacija o uočenim našim položajima na relaciji vojarna – četnička uporišta, a u drugoj fazi zauzima vojarna radi toliko potrebnog naoružanja. Odlukom Kriznog štaba općine Otočac 11. rujna 1991. godine na dužnost zapovjednika ZNG-a Otočac umjesto Milana Jurkovića, postavlja se Davor Peitel. – 15. rujna 1991. godine srbočetničke dragovoljačke postrojbe potpomognute s zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane (PRAGA, PZ topova 20/3 i 20/1 ) i pješaštvom JNA vrše žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanje Otočca. U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca, te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi. Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubitci u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel. Osvajanje vojarne 17. rujna 1991. godine nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite borbom osvajaju vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika. Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja. Na prijedlog Mate Bunjevčevića-Belsona, jednoglasnom odlukom zapovjedništva ZNG-a Otočac i Kriznog Štaba općine Otočac, brigada je dobila ime ‘Ban Josip Jelačić’. 19. listopada 1991. godine MORH donosi zapovijed za formiranje i popunu 133. brigade ZNG-a. Brigada nakon toga ima ime 133. brigada ZNG ‘Ban Josip Jelačić’ Otočac. Po završenom ustrojavanju i popuni, 133. brigada ZNG-a Otočac, vlastitim snagama uspješno brani Gacku dolinu, Otočac i Brinjski kraj. Na crti bojišnice dužine oko 68 km, u trenutku kada su postrojbe RH uglavnom bile u defanzivi, vrši uspješne akcije oslobađanja privremeno zauzetog prostora i sela u svom zaleđu i na bokovima. – U pratnji nadbiskupa Riječko-senjske nadbiskupije msgr. dr. Antuna Tamaruta, koordinatora duhovne pastve u OZ Rijeka i mnogih drugih uglednih gostiju, 5. travnja 1992. kardinal dr. Franjo Kuharić posjetio je grad Otočac i vojarnu ‘Josip ban Jelačić’,. Prilikom posjeta pripadnicima 133. brigade u vojarni ‘Josip ban Jelačić’, kardinal Kuharić posvetio je prvu vojarnu u Hrvatskoj riječima koje su ušle u povijest: ‘Po prvi put u svom životu blagoslivljam jednu vojarnu’ – prisjeća se Peitel. U sklopu preustrojavanja oružanih snaga RH, 3. listopada 1994. godine, dotadašnja 133. brigada HV preimenuje se u 133. domobransku pukovniju HV sa sjedištem u Otočcu, a njeni pripadnici popunjavaju se vojnim obveznicima iz Ureda za obranu Otočac, Senj i Crikvenica. Zapovjednik 133. domobranske pukovnije HV postaje do tadašnji zapovjednik brigade Drago Bilović. U tzv. ‘periodu primirja’ 133. domobranska pukovnija HV je po opremljenosti i obučenosti stalno jačala i spremno je dočekala svoju ulogu u završnoj VRO ‘Oluja 95’. U Oluji razbili neprijateljske snage 4. kolovoza 1995. godine, 133. domobranska pukovnija HV sudjeluje u završnoj vojno-redarstvenoj operaciji ‘Oluja 95’, kojom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije. – Prvi dan operacije pripadnici 133. domobranske pukovnije vode borbe sa vojnim, policijskim i dragovoljačkim snagama tzv. ‘SAO Krajine’ na pravcu: Dabar-Petrinić Polje, Drenov Klanac-Škare i Zalužnica-Vrhovne. Nakon teških borbi, drugi dan operacije, vrši se pregrupiranje snaga 133. domobranske pukovnije i nastavlja se sa napadnim djelovanjima pri čemu su neprijateljske snage potpuno razbijene i poražene, a postrojbe 133. domobranske pukovnije dolaze na granicu sa BiH u predjelu Kulen Vakuf – Dalosenovci, gdje uspješno izvršavaju svoju zadaću – navodi Peitel. Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade je prošlo oko 6887 ljudi, a poginulo je i umrlo od zadobivenih rana njenih 103 pripadnika. Zapovjednici 133. brigade ZNG/HV bili su: Davor Peitel i Drago Bilović, a zapovjednici 133. domobranske pukovnije HV: Drago Bilović i Ivica Brajković. ZAPOVJEDNICI
“SJEĆANJE 2016” DAN OSJEČKIH BRANITELJA I 25 GODINA 106.BRIGADE ZNG-a RH
U okviru svečanosti proslave i obilježavanja DANA OSJEČKIH BRANITELJA i 25 GODINA od ustrojavanja 106. osječke, BRIGADE ZNG „R“, braniteljska udruga HČZ grada Osijeka, organizirala je, u suradnji sa gradom Osijekom i Osječko -Baranjskom županijom, izložbu slika i skulptura, osječkih akademskih slikara i kipara, naziva „Sjećanje 2016“. [espro-slider id=4526] Održavanje izložbe, svojim uradcima, omogućili su poznati osječki umjetnici, od kojih su mnogi i sudionici i dragovoljci Domovinskog rata, kao što je i inicijator, naš član Mile Nekić – slikar, zatim slijede slikari: Vladimir Džanko , Marko Živković, Đuro Adžić, Josip Karežić, Igor Vrandečić, Branimir D. Kusik (posthumno), Branko Marić – Ričma, Anđelko Mrkonjić, i kipari:Edo Hudelin, Miroslav Benaković, Marjan Sušac te multimedijski umjetnik Ivan Faktor, i Marin Topić, profesionalni fotograf Kustos, ove, izložbe biti će Igor Lojnjak, povjesničar umjetnosti, a moderator otvaranja izložbe biti će član HČZ-a, brigadir Franjo Kesegi. Pozivamo građane na izložbu slika i skulptura „Sjećanje 2016“, u gradskoj „Galeriji Waldinger“ u Tvrđi, Fakultetska br. 7, od 3. do 30. lipnja 2016. godine. Galerija je otvorena: – od utorka do petka, od 17.00 do 20.00 sati – subotom: od 10.00 -13.00 i 17.00 – 20.00 i – nedjeljom: 17.00 – 20.00 sati predsjednik HČZ grada Osijeka, general bojnik HV u miru, Vinko Vrbanac
SJEĆANJE NA VIROVITIČKU 127. br HV
Prije 24 godine, dobivanjem ustrojbene knjige iz Glavnog stožera Hrvatske vojske, službeno je formirana proslavljena 127. brigada HV. Za zapovjednika je imenovan Đuro Dečak a za zamjenika ujedno načelnika stožera Marko Krstanović. Osvajanjem vojarne i zarobljavanjem velike količine naoružanja i svekolike vojne opreme stvorene su materijalne pretpostavke i pristupilo se pripremi za formiranje brigade, a znatne količine naoružanja i opreme upućene su u mnoga ugrožena područja RH. Po formiranju 02. listopada 1991. godine 127. brigada HV imala je ispred sebe neprijateljske snage koje su zaposjele značajan dio državnog teritorija od obronaka Bilogore do rijeke Save, točnije rečeno linija bojišnice protezala se, krećući od istoka, od s. Levinovac preko sela Babina Gora, sela Jasenaša, preko Virovitičkih ribnjaka, rubnog dijela poligona JNA Gakovo do sela Vukosavljevica i Turnašica, na zapadu.
Osijek u domovinskom ratu Osijeku, do siječnja 1992.g.
Istok Hrvatske, a tu pripada i nekadašnja općina Osijek, danas je to Osječko-Baranjska županija: jedini je prostor Republike Hrvatske, koji 1991. Godine, graniči sa republikom Srbijom; relativno velik broj, naselja sa pretežito srpskim stanovništvom, na samom Istoku, ali i u prostoru između Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, te u Baranji; karakteristike ravničastog terena, kao prostora za ratovanje, daju prednost onom tko ima premoć u oklopno-mehaniziranim i topničkim snagama.. Ovo su, pokraj ostalih, sigurno tri činjenice koje su bile na strani srpskih napadača, više nego u bilo kojem kraju Hrvatske. Iako se općina Osijek pripremala za obranu i buduće, ratne okršaje, još od 1990. godine, pokazat će se da je to bilo dovoljno za sami grad i njegove bliže prilaze, dok je većina prostora, nekadašnje općine Osijek, pala pod okupaciju srpskog agresora.Još početkom srpnja 1991. godine Srbi stavljaju pod svoju kontrolu veći dio naselja Tenje ( tzv. staro Tenje), dok pod kontrolom hrvatske strane ostaje dio tzv. Novog Tenja.
POVJESNICA 136.BRIGADE HV „R“ SLATINA
Od samostalnosti RH slijedom vojno-političkih događanja u RH u prostoru bivše općine P.Slatina koja u postotku imala više od 37% građana srpske nacionalnosti a u samom gradu i brdskom dijelu pretežito, moglo se i očekivati teži razvoj situacije i priznavanja nove hrvatske vlasti. U namjeri preuzimanja vlasti bez obzira na izborne rezultate tijekom 1990 godine pobunjeni srbi u svibnju i lipnju kroz djelovanje SDS-a organizira razne provokacije u Slatini gdje po pročelju zgrada i ograda ispisuju razne parole kao “Ovo je velika Srbija” “Svi Srbi u jednoj državi” te preko 50 simbola “4C” i još raznih takvih natpisa i parola .Po njihovoj zamisli trebalo je proširiti granicu do zamišljene linije Karlobag-Karlovac-Virovitica a područje bivše općine P.Slatine je trebalo ući u sastav SAO Krajine Zapadna Slavonija.
128.brigada HV “Sveti Vid”
U skladu sa procjenom da će se unutarnji odnosi u zemlji I dalje zaoštravati a oružani sukobi koji bijesne oko Vukovara i u Krajini mogli bi se lako prenijeti I na Rijeku Krizni štab Zajednice općina Rijeka donosi odluku o mobiliziranju teritorijalnih snaga. Tijekom Kolovoza 1991.godine oformljeno je Zapovjedništvo nove teritorijalne brigade a u rujnu iste godine, u naselju “Lovorka Kukanić” izvršeno je smotriranje pričuvnika što je ujedno bila I jasna poruka da su građani spremni svoj grad I Domovinu braniti oružjem. Tijek mobilizacije brigade: Početkom listopada, točnije 03.Listopada 1991. godine mobilizira se 3. bojna teritorijalne brigade grada Rijeka i upućuje na Platak sa zadaćom obučavanja I pripreme snaga za borbena djelovanja I da bude u spremnosti izvršiti sprečavanja spajanje garizona JNA iz Klane, Delnica I Rijeke. Trajanje zadaće bilo je deset dana. Za 3.bojnom slijedi 1.,2. I 4.bojna sa istovjetnim zadaćama. Oružana agresija na Republiku Hrvatsku dobija na zamahu I MORH 22.listopada 191.godine među ostalim mjerama na ustrojavanju I poboljšanju bojeve spremnosti OS, donosi Odluku o preimenovanju Teritorijalne brigade Rijeka u 128.br ZNG-a, I taj se datu obilježava kao Dan 128.br HV “Sv.Vid”. Tijekom listopada I studenog 1991.godine brigada se obučava I nastavlja borbene aktivnosti kao što su blokada vojarne na Trsatu, Kozali I Dragi i sudjelovanje u osiguranju mirnog napuštanja Rijeke od strane JNA .
