Udruga 128.brigade HV „Sv.Vid“ Rijeka -gost Radio Skauta
Udruga 128.brigade HV „Sv.Vid“ Rijeka dana 27.12.2018. godine bila je gost Radio Skauta i Predsjednika Zdruga katoličkih skauta Hrvatske Marina Miletića. Da vas podsjetimo Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije pokrenuo je Radio Skaut, prvi skautski radio u Hrvatskoj, kojem ciljanu skupinu predstavljaju mladi i njihovi svekoliki interesi. Radio Skaut počeo je s emitiranjem 4.tavnja 2016.godine. Na samom početku gospodin Miletić nas je upoznao sa prostorom koji su ovi mladi ljudi sami uredili dobrovoljnim radom te ciljevima i načinom rada Katoličkih skauta čija je osnovna značajka da su opušteni, duhoviti i mladenački sa veoma širokim dijapazonom interesa. U svojem informativnom programu trude se biti otvoreni, nepristrani i neutralni, a u svojem djelovanju vode se skautskim zakonima po kojima žive: skautu je čast zadobiti povjerenje, mora biti uljudan, ne smije lagati, tračati, diskriminirati i dovoditi u pitanje nečije dostojanstvo. Predsjednik Zdruga katoličkih skauta Hrvatske Marin Miletić podsjetio nas je da su osnovani prije 16 godina u župi na Srdočima, kad su kaže, bili mali, ali svjesni su da su svi veliki najprije bili mali. Prema riječima gospodina Miletića: Danas okupljamo više od 200 skauta u Rijeci i više od 700 u Hrvatskoj, radimo s vrtićkom djecom, osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima. Pokrenuli smo više humanitarnih i ekumenskih projekata, poput organizacije ljetovanja za djecu Vukovara i Srebrenice u Rijeci. Očito da ogroman entuzijazam i polet mogu mnogo toga nadomjestiti. Radio emisija o 128.brigadi jedna je od niza emisija o riječkim postrojbama i braniteljima iz Domovinskog rata. Bilo je riječi o počecima rata, prvim stradanjima na ličkom ratištu, o običnim „malim“ ljudima koji su iz Rijeke otišli braniti Domovinu u hladnu Liku, vratili se i nastavili sa svojim radom i životima prvenstveno zato što su smatrali da je obrana Domovine njihova dužnost i čast kao građana ove zemlje. U emisiji su sudjelovali: · Prvi zapovjednik 128.br, brigadir u mirovini Joko Đipalo · Načelnik stožera 128.br u početku Domovinskog rata, brigadir u mirovini Stanislav Linić · Zapovjednik 2.bojne, pričuvni bojnik Ivan Lerga · Zapovjednik satnije iz 1.bojne, pričuvni natporučnik Darko Troskot Bilo je to jedno ugodno druženje i zahvaljujemo gospodinu Miletiću na pozivu. Tekst i slike: SL
Analiza: VOSTOK 2018-deset godina Ruskih strateških vježbi
Razine, obim i transparentnost vojnih vježbi Oružanih snaga Ruske Federacije u centru su pažnje zapadnih medija i analitičara od 2014.godine. Posljednja od njih VOSTOK /ISTOK/ 2018 provedena je u vremenu početak srpnja-17.rujna 2018. godine kruna je ciklusa strateških vježbi koje Ruska Federacija provodi još od 2009.godine a provodi se na bazi rotacije između 4 od 5 Vojnih oblasti. Ovaj vježbovni događaj predstavlja dio općeg napora Ruske vladajuće strukture i općeg nacionalnog napora na razvijanju sposobnosti vođenja sukoba širokih razmjera protiv velike vojne sile i njenog utjecaja na potencijalne protivnike i posebno na države i njihove snage u zoni interesa. Za bolje razumijevanje i procjenu implikacija ovih vježbi na NATO, posljednju vježbu VOSTOK 2018 kao i sve dosadašnje Ruske vojne vježbe strateške razine treba gledati u općem kontekstu. Pokazivanje snaga 13.rujna, Dan 3 „aktivne faze“ VOSTOK 2018 koja uključuje gađanja bojevim streljivom, bio je više pažljivo orkestrirana vojna demonstracija sile nego stvarna vojna vježba. Strategijski kontekst Strateški ciljevi Ruske vanjske i obrambene politike su: Odlučujuća uloga Rusije na svjetskoj sceni Poremećena postojeća Europska sigurnosna arhitektura i jak pregovarački potencijal Rusije u svim eventualnim sukobima Izgrađen sigurnosni pojas Rusije prema prosuđenim vanjskim ugrozama /prvenstveno SAD i njeni NATO SAVEZNICI. Za postizanje ovakvog željenog završnog stanja Rusija je nedugo nakon dolaska Vladimira Putina na vlast otpočela sa strategijskom kampanjom destabilizacije demokratskih procesa nastalih nakon Hladnog rata u Ruskom „sigurnosnom pojasu“. Demokratske procese nastale nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a i Varšavskog ugovora Vladimir Putin i Rusko političko i vojno vodstvo vidi kao prijetnju Ruskim dogoročnim interesima pa su i strateške vojne vježbe /kao i vojne operacije u „sigurnosnoj zoni“/ dio te multidimenzionalne kampanje. U tom kontekstu treba promatrati i Ruske strateške vježbe kao i njihovu instrumentalizaciju za postizanje vanjskih, sigurnosnih i obrambenih vojnih i političkih ciljeva. Unutar ovog konteksta treba promatrati i implikacije koje ovakve aktivnosti imaju u odnosu na sigurnost NATO. Prvi pokušaj utjecaja Rusije na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženja bio je u kolovozu 2008.godine kada je došlo do vojne intervencije u Gruziji. Porazno po Rusku stranu, ovaj je konflikt pokazao značajne nedostatke u vođenju, zapovijedanju, organizaciji i sposobnostima Oružanih Snaga Ruske Federacije i bio je iskra koja je pokrenula opću obnovu Oružanih Snaga koja traje do današnjih dana. Sveobuhvatna obnova je proizašla iz novo razvijene strategije Moskve koja, u skladu sa Ruskom percepcijom, predviđa da bi svaki eventualni budući konflikt mogao početi sa malim, ili čak bez, upozorenja te da je njegov razvoj moguć u više strateških smjerova. Ovaj stav je potpomognut interpretacijama Ruskog političkog establišenta o tzv. „Obojenim revolucijama“ tj. demokratskim promjenama koje su se u neposrednoj okolini Rusije dešavale tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća i početkom prvog desetljeća 21.stoljeća a za koje Rusi smatraju da su bile potaknute, logistički poduprte i strateški vođene od strane Zapada, tj. da je na djelu bila jedna nevojna operacija destabilizacije cijelog prostora. Prva upotreba ruske vojne sile da bi se utjecalo na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženje desila se u kolovozu 2008.godine u kratkom ratu protiv Gruzije. Ovaj konflikt je pokazao značajne nedostatke u sposobnostima ruske vojske i praktično bio iskra koja je pokrenula generalni obnovu Ruske vojske koja traje do današnjih dana. Sveopća vojna reforma i značajni napori na modernizaciji /uključujući i program vojnih vježbi/ otpočeli su poslije sukoba sa Gruzijom i transformirali su Ruske OS u učinkovito sredstvo u Ruskoj kampanji destabilizacije protiv Zapada, sa velikim implikacijama za Euro-Atlansku sigurnost. Razvijene borbene sposobnosti omogućavaju Rusiji agresivne akcije protiv Ukrajine 2014. godine i njenu brzu intervenciju u Siriji 2015.godine. Ojačane i obnovljene Ruske OS su centralni elemenat u destabilizacijskoj kampanji koja se provodi u Euro-Atlanskom području zadnjih 10 godina. Godine 2018. Na svojem sastanku u Briselu NATO vođe su zauzeli stav da su agresivne akcije Rusije, koje uključuju prijetnju i upotrebu vojnih snaga za postizanje političkih ciljeva,veliki izazov za NATO i potkopavaju Euro-Atlansku sigurnost i međunarodni poredak zasnovan na demokraciji i vladavini prava. Vježbanje za strateške operacije Planirane strateške vježbe /ZAPAD, ISTOK, CENTAR, KAVKAZ/ glavni su obučni događaji u godišnjem obučnom ciljusu Ruskih OS. Tijekom nekoliko tjedana svojeg stvarnog trajanja, vježbe u potpunosti ispune zadaću koju pred njih postavi GLAVNI STOŽER a to je da organizacija i procjena tranzicije dijelova Ruske Federacije iz stanja mira u stanje rata. Poslije kompletiranja tranzicije testiraju se svi elementi nacionalne moći i spremnost za opći ratni sukob visokog intenziteta protiv tehnološki naprednog protivnika. Svaka prosudba Ruskih strateških vježbi treba uzeti u obzir i iznenadne-nenajavljene vježbe borbene spremnosti koje je predsjednik Putin ponovno uveo u praksu 2013.godine i koje se provode 4-5 godišnje na različitim razinama / od taktičke do strateške/ uključujući Vojne okruge, flote, grane ili rodove- i obuhvaćaju postrojbe kroz cijele Oružane snage tijekom godine. Planirane i nenajavljene strategijske vježbe provode se po smjernicama Ministra obrane i operativnog nadzora Glavnog Stožera a kroz Nacionali Centar za Upravljanje obranom. Zapovijedanje i nadzor su ključni aspekt, testirajući učinkovitost i spremnost zapovjedne strukture od nacionalne razine do razine brigade. Glavni stožer ima tako mogućnost provesti vježbe strateških zapovjedništava radi provjere mobilizacijske spremnosti tijekom konflikta koji može rasti do sveopćeg rata bez obzira na to koliko planirana vježba na zemljištu traje. Ruski program godišnjih strateških vježbi rotira vodeću ulogu na vježbama između pet ruskih Vojnih oblasti. Ovaj kontekst jasno pokazuje da su Ruske strategijske vježbe okrenute ka višesmjernom konfliktu na cijelom ratištu a njihove borbene sposobnosti i sposobnosti narastanja snaga su strateške. Program strateških vježbi je u stvari cirkularno uvježbavanje snaga radi uvježbavanja cijelog organizma za odlučujući događaj. Narastanje borbenih sposobnosti tijekom vježbi je u stvari priprema za budući opći konflikt. Sa tim modelom strateških vježbi, bez obzira koliko su udaljene od granica NATO-a i ova vježba VOSTOK 2018 ima implikacije na sigurnost NATO-a. Demonstracija sile i stvarna vježba VOSTOK 2018 čine u stvari dva dijela. Prvi- i vojnički mnogo značajniji- odigralo sa na više lokacija tijekom srpnja i rujna. Drugi je bio demonstracija sile, 13 rujna, na vježbalištu Tsugol u Transbajkalskoj regiji. U skladu sa standardnom Ruskom praksom, demonstracija sile bila je dizajnirana da pošalje mutnu i kontradiktornu poruku: sliku rastuće vojne moći u jednu ruku i retoriku neagresivnosti
PRVA PROŠIRENA SJEDNICA SREDIŠNJEG ODBORA HČZ-ZU
Prva proširena sjednica Središnjeg odbora Hrvatskog časničkog zbora – zajednice udruga nakon 13. izbornog Sabora održana je u četvrtak, 13. prosinca 2018. godine u Časničkom domu Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu. Sjednicu, na kojoj su bili nazočni predstavnici tijela udruge, vodio je predsjednik HČZ – ZU Branko Gačak, brigadir u mirovini. Nakon verifikacije zapisnika sa šeste sjednice SO održane 6. rujna 2018. na Malom Lošinju i donošenja normativnih akata iz nadležnosti Središnjeg odbora HČZ – ZU, pristupilo se izborima i imenovanju glavnog tajnika te imenovanju predsjednika stalnih povjerenstava. Za glavnog tajnika izabran je Stanislav Krulić, brigadir u mirovini a za njegovog zamjenika Mladen Lalić, satnik u mirovini. Potom je uslijedio izbor predsjednika stalnih povjerenstava, koji će do sljedeće sjednice Središnjeg odbora predložiti članove svojih povjerenstava Tako je za predsjednika Povjerenstva za stručnu izobrazbu članstva izabran Josip Černi, brigadir u mirovini, a za predsjednika Povjerenstva za organizacijska i statutarna pitanja Stanko Kručić. Za predsjednika Povjerenstva za međunarodnu suradnju Branko Gačak, zatim za predsjednika Povjerenstva za priznanja Ivan Kolenc, bojnik u mirovini. Za predsjednika Povjerenstva za informiranje Stanislav Linić, brigadir u mirovini te za predsjednika Povjerenstva za financije Zdravko Dimač, pričuvni pukovnik. Na sjednici Središnjeg odbora jednoglasno je usvojen prijedlog teksta Deklaracije o suradnji HČZ-ZU i Hrvatskog generalskog zbora. Tekst deklaracije će nakon daljnjih usklađivanja biti dostavljen članovima Središnjeg odbora radi utvrđivanja konačnog teksta Deklaracije te dostavljen Hrvatskom generalskom zboru u cilju utvrđivanja zajedničkog teksta Deklaracije.
156.br HV Makarska
156. brigada Hrvatske vojske osnovana je 21. prosinca 1991. godine, a njezin je prvi zapovjednik bio Ante Urlić. Najznačajniju ulogu odigrala je na Južnom bojištu. Imala je više uzornih operacija, najpoznatije operacije u kojima je sudjelovala su Operacija Lipanjske zore, Operacija Oslobođena zemlja, Operacija Konavle, Operacija Tigar. Brigada je imala 26 poginula pripadnika, te oko dvije stotine ranjenih što govori koliko je ova postrojba dala u obrani Domovine. Ratni zapovjednici brigade bili su još Marileo Staničić, Ante Tonći Mendeš, Mladen Antunović i Ratko Dragović – Klek. Temelj brigade bile su već ranije formirane postrojbe. Kroz prvu polovici 1991. godine ustrojavaju se rezervni sastavi MUP-a mada je taj proces bio otežan nejasnom političkom situacijom u zemlji. Uprvao iz tih snaga rezervne policije razviti će se jezgra ZNG-a u Vrgorcu i Makarskoj. Dana 28. lipnja 1991. na prostoru Pakline kraj Vrgorca ustrojava se 1. satnija ZNG Vrgorac. Istodobno je i u Makarskoj krenulo formiranje 1. dobrovoljačke satnije ZNG-a, nedugo nakon toga, u kolovozu 1991. ustrojena 1. samostalna dragovoljačka bojna ZNG Makarska.Istovremeno se formiraju dva voda bivše Teritorijalne Obrane – Jedinice za posebne namjene ( Diverzantski vod i Protu Diverzantski vod ) u Makarskoj pod zapovjedništvom Ante Tonći Mendeša.Nakon akcije preuzimanja vojarni bivše JNA u Sinju 17.rujna 1991.g i sudjelovanja u obrani Bitelića, ove postrojbe (na inicijativu branitelja) se pridružuju postrojbi ZNG Makarska. Ove postrojbe formalno su bile dio 115. brigade ZNG, ali su kontakti sa Zapovjedništvo 115. brigade bili skoro pa nikakvi što je značilo da postrojbe djeluju samostalno. Do 21. rujna 1991. makarska bojna je narasla na 750 gardista. Prve borbene zadatke pripadnici Makarskog i Vrgoračkog ZNG-a imali su u obrani Vrlike u kolovozu 1991. godine, te pri zauzimanju vojnog objekta JNA u Baškom Polju. 14. rujna 1991. snage ZNG-a iz Vrgorca i Makarske sudjeluju u Operaciji Zelena tabla – Mala bara u kojoj je osvojena vojarna i ratna luka JNA u Pločama. U toj akciji zaplijenjene su veće količine naoružanja koje dijelom dobivaju i postrojbe ZNG-a Vrgorac i Makarska, nakon akcije Vrgorska četa ZNG-a prerasta u 3. bojnu ZNG-a Vrgorac. Nažalost u noći s 17. rujna na 18. rujna 1991. gine i prvi pripadnik brigade Mate Erceg (rođ. 1967.) iz Velikog Prologa. Dana 2. listopada snage ZNG-a iz Makarske odlaze u obranu Čepikuća i Slanoga, a uskoro im se pridružuju i snage Vrgoračkog ZNG-a. Nedugo nakon toga, 23. studenog 1991., gine pripadnik brigade Mate Vladić (rođ. 1952). Dana 8. listopada 1991. formira se i 2. bojna ZNG-a Makarska kojom zapovjeda Matko Andrijašević. Glavni stožer HV-a na prijedlog Zapovjedništva općina Makarska i Vrgorac 21. prosinca 1991. donosi odluku o ustrojavanju 156. brigade HV-a u koju su ukopljenje dvije bojne Makarskog ZNG-a (kao 1. i 2. bojna) i vrgoračka bojna ZNG-a ( kao 3. bojna), te se odmah krenulo na formiranje i drugih pristožernih, pratećih i specijaliziranih postrojbi brigade. Također, sastavni dio ove brigade činile su neke elitne postrojbe koje su postepeneo uvođenje u sastva brigade kao: Jedinica za posebne namjene-JPN “Kobac”, Interventni vod-IV “Lovac”(iz sastava HOS-a) i Saznajno-izvidnička postrojba-SIP “Mufloni”. Nakon obrane doline Neretve i Dubrovnika, te potpisivanja ˝Sarajvskog primirija˝ snage brigade u siječnju 1992. se izmještaju na područije Štedrica – Topolo i tu vrše obrambene zadaće. U ožujku 1992. JNA kreće u napad na dolinu Neretve iz pravca Bosne i Hercegovine pa je cijela 156. brigada angažirana u obrani šireg područja Metkovića. U travnju 1992. snage 156. brigade angažiran se kao pomoć HVO-u u obrani Čapljine i Stolca, dok je 3. vrgoračka bojna u obrani općine Neum. U lipnju 1992. postrojbe 156. brigade ( 3. bojna, satnija HOS-a Lovac, protuoklopna skupina i pionirska desetina) sudjeluju u velikoj oslobodilačkoj akciji nazvanoj: Operacija Lipanjske zore u kojoj je oslobođen prostor Stolca, Čapljine i Mostara, te je uklonjena opasnost za grad Metković i dolinu Neretve. Brigada nije imala gubitaka u akciji osim nekoliko ranjenih vojnika. 18. lipnja 1992. predsjednik Tuđman izdaje zapovijed o demobilizaciji dijela pričuvnog sastva HV-a pa je 30. lipnja 1992. skoro cijela brigada demobilizirana, osim stotinjak vojnika koji su ustrojeni u Taktičku grupu 156. brigade, TG-156. TG sudjeluje u operacijama oslobađanja Dubrovačkog zaleđa, npr u Operacija Oslobođena zemlja, Operacija Tigar, itd. Prilikom operacije Oslobođena zemlja gine pet pripadnika brigade: Boro Bandić, Roso Markica – Visky, Tomislav Skočibušić – Tomo i Stipe Ursić – Bato pripadnici specijalne postrojbe ˝Kobac˝ 156. brigade HV-a i pripadnik 3. bojne 156. brigade HV-a Marin Franić. U listopadu 1992. ponovno se mobilizira 156. brigada za zadaće obrane Konavla,a brigada je dobila i novog zapovjednika; Marilea Stančića. Dana 23. listopada brigada preuzima obranu Žiča pa do sela Kuna, na državnoj granici s BiH. Zapovjedno mjesto brigade je bilo u selu Obod, a izmješteno zapovjedno mjesto (IZM) u selu Stravča. 8. studenog 1992. Hercegovački korpus VRS topnički je napao položaje 156. brigade kod Stravče, tom prilikom gine izvidnik Igor Juraković (rođ. 1960.), a više vojnika je ranjeno. Neprijatelj je stalno topnički djelovao, te ponekad pokušavao ubaciti izviđačko – diverzantske grupe ali bez uspjeha. Nakon povlačenja snaga 1. gardijske brigade ˝Tigrovi˝ početkom 1993., 156. brigada kao najveća postrojba na tom području je uz 163. brigadu postala glavni oslonac obrane Dubrovnika i šire okolice. 15. siječnja 1993. prilikom izviđanja gine časnik Sretan Stančić ( rođ. 1961.), a dvojica vojnika su ranjena. Od listopada 1992. više nije bilo većih sukoba ali su česti bili topnički udari na naše snage, a povremeno je dolazilo i do manjih pješačkih sukoba. U jednom takvom sukobu 16. svibnja i 17. svibnja 1993. pogibaju Ante Ujević (rođ. 1954.), te Stanko Blagojević (rođ. 1971.). 1994. godina je prošla bez većih sukoba, ipak te godine brigada je imala tri poginula ( Dražen Jakir, Željko Jelović i Ivica Maleš) i više desetaka ranjenih pripadnika. Vrijeme bez značajnijih ratnih djelovanja iskorišteno je za popunu, obuku i preustroj brigade. 15. kolovoza 1994. dolazi do velikog preustroja brigade koja tada prelazi u domobransku pukovniju kojoj se priključuje i Omiška bojna HV-a. Sastav 156.domobranske pukovnije HV-a 1995 godine: 1.bojna-Makarska 2.bojna-Omiš 3.bojna-Vrgorac 4.bojna-miješana,većinom Makarska i Vrgorac. 1995. godina donijela je posljednje iskušenja brigadi. nakon što je uspješno provedena Operacija Oluja snage Hercegovačkog korpusa
155. brigada Hrvatske vojske
Na temelju naredbe dr. Franje Tuđmana vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH i Zakona o obrani, dana 15. prosinca 1991. ministar obrane RH Gojko Šušak izdaje naredbu o formiranju 155. brigade Hrvatske vojske. Dan poslije, 16. prosinca 1996. zapovjednik Operativne zone Rijeka dopukovnik Antun Rački zapovijeda da se odmah pristupi aktivnostima na ustroju postrojbi u sastavu brigade i taj se dan smatra danom osnivanja 155. brigade Hrvatske vojske. U sastavu 155. brigade uz vojne obveznike s područja Općine Crikvenica uključeni su i vojni obveznici s područja općina Opatija, Senj i Rab, a za zapovjednika 155. brigade imenovan je Ivan Manestar, dotadašnji zapovjednik Općinskog štaba Teritorijalne obrane Crikvenica. U sastavu 155. brigade HV bila su ukupno 3.822 vojnika, 191 časnik i 193 dočasnika. U Domovinskom ratu osmorica pripadnika brigade izgubila su život, dok ih je 38 ranjeno. Kad je riječ o brigadi posebno valja istaknuti odaziv na mobilizaciju vojnih obveznika koji su činili sastav brigade. Tako se mobilizacijskom pozivu u crikveničkoj općini odazvalo više od 90% vojnih obveznika, a u sastavu 155. brigade je sudjelovalo čak oko 11,5% ukupnog stanovništva bivše Općine Crikvenica, koju su činile sadašnje jedinice lokalne samouprave Grad Crikvenica, Grad Novi Vinodolski i Vinodolska općina. Ovaj je postotak u samom vrhu republičkog prosjeka, a puno veće sredine od ove naše nisu imale „svoju“ brigadu koju je naš kraj imao. U zakloništu voda MB 82 mm: Željko Brozović, Ivica Crnić, Miljenko Knez, Damir Jeličić, Davor Kalanj, Drago Matić, Mate Veljačić, Pedrag Vergić, Bojan Kalafatić, Čedomir Butorac i Franjo Filipović. Nastanak 155. brigade Hrvatske vojske Formiranju brigade prethodile su opsežne pripreme za ratna djelovanja koje je od 14. prosinca 1990. prema naputku Ministarstva unutarnjih poslova provodio Štab obrane Općine Crikvenica (za koji se kasnije uvriježio naziv Krizni štab). Prema Planu obrane Općine Crikvenica od ožujka 1991. pristupilo se angažiranju svih raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa s težištem na oružanom otporu, pa je u skladu s tim formirana brigada Teritorijalne obrane s ukupno 1.600 vojnika. Prve postrojbe iz sastava brigade TO mobiliziraju se 3. listopada 1991. da bi se u razdoblju do formiranja 155. brigade HV obavljala nabavka naoružanja, ubrzana obuka te kontrola i borbeno osiguranje Općine Crikvenica. Nakon dobivanja zapovijedi o formiranju 155. brigade HV započinje mobilizacija, pa se 21.12.1991. najprije mobilizira jedinica za logističku potporu brigade koja obavlja velik posao u logističkoj pripremi i početku mobilizacije vojnih obveznika ostalih dijelova brigade. Logističke aktivnosti koje se sastoje u intenzivnoj nabavci i sređivanju opreme i hrane odvijaju se na području TN Kačjak, te u vojnim skladištima u uvali Slana. Dan nakon toga 23.12.1991. mobilizirano je zapovjedništvo brigade, prvi bataljun, a potom i ostale postrojbe brigade. Istovremeno se priprema i mobilizacija postrojbi u Opatiji, Rabu i Senju. Mobilizirani vojni obveznici, sada već pripadnici 155. brigade HV, smještaju se u objekte TN Zagori pokraj Novog Vinodolskog gdje obavljaju intenzivne pripreme za odlazak na ratište. Zadužuje se vojna oprema i naoružanje, koje se čisti i priprema za funkciju, uvježbavaju se predstojeće aktivnosti, a 26.12.1991. pripadnici 155. brigade HV polažu svečanu prisegu na vjernost domovini. Rizvanuša, 5. ožujka 1992. (1. vod 3. satnije) – Goran Rubčić, Marijan Škiljan, Ivica Manestar, Bojan Simić, Nenad Perhat, Mate Pluščec, Mate Veljačić, Vedran Manestar, Igor Lončarić, Stjepan Golac (gore), Ivica Crnić, Željko Vukić, Radovan Gržičić, Hrvoje Zubčić, Milorad Butković, Tomislav Gobac, Igor Butković, Momčilo Maras i Dražen Kršul. Odlazak na ratište Prvi bataljun kojim zapovijedaju Mate Veljačić i njegov zamjenik Ivica Crnić te dijelovi drugih postrojbi brigade odlaze na ličko ratište rano ujutro 3.1.1991. na područje od Baških Oštarija do Rizvanuše. Sam odlazak na ratište ima dramatičan karakter, jer neposredno uoči pokreta iz zone razmještaja u TN Zagori nebo nadlijeću zrakoplovi JNA i osvjetljavaju mračnu siječanjsku noć. Ipak, borbeno ne djeluju i prvi bataljun s drugim dijelovima brigade zauzima položaje na bojišnici. Tog 3. siječnja odvija se jedan od najžešćih topničkih napada na Gospić, vjerojatno kao „dobrodošlica“ 155. brigadi ili dolasku „7.000 crikveničkih ustaša“ kako su javljali mediji s druge strane … Prvi dani na ličkom ratištu bili su najteži i najopasniji, trebalo se snaći na nepoznatom terenu, u uvjetima oštre zime i ekstremno niskih temperatura, što je za ljude iz Primorja bilo osobito teško. Sama organizacija života na mjestima gdje je brigada držala položaje bila bi zahtjevna i za mirnodopske uvjete, a kamoli kad je riječ i o ratnim opasnostima. Brigada je na ratištu zauzela položaje na području Baških Oštarija i Brušana, a nasuprot neprijateljskim položajima u Divoselu i Čitluku. Zapovjedništvo 155. brigade Zapovjedništvo 155. brigade HV činili su: Ivan Manestar (zapovjednik), Dejan Car (zamjenik zapovjednika i načelnik stožera), Milivoj Vidmar (pobočnik zapovjednika), Slobodan Gračaković (pomoćnik zapovjednika za IPP), Ivica Šubat (referent za IPP), Željko Marušić (pomoćnik načelnika za opće nastavne poslove), Boško Mažar (referent za ONP), Matija Hodak (načelnik topništva), Dragutin Marušić (načelnik inženjerije), Siniša Širić (načelnik veze), Marinko Sučić (načelnik ABKO), Adalbert Blažičević (načelnik protuobavještajnih poslova), Zvonimir Vičić (referent protuobavještajnih poslova), Branko Kuzmić (zapovjednik voda vojne policije), Ivica Buneta (pomoćnik načelnika za obavještajne poslove), Ivica Krpan (referent za obavještajne poslove), Željko Mataija (načelnik tehničke struke), Ivan Bićanić (referent tehničke struke), Damir Gašparović (načelnik opskrbne struke), Vladimir Plješa (referent opskrbne struke), Boris Mažuranić (pomoćnik zapovjednika za logistiku), Ivan Kalanj (pomoćnik načelnika za opće poslove), Gradimir Kabalin (pomoćnik načelnika za org. mobilizacijske i kadrovske poslove), Darko Škorjanec (referent za org. mobilizacijske i kadrovske poslove), Milan Brozičević (načelnik prometne struke), Marijan Katunar (načelnik saniteta), Franjo Manestar (načelnik financijske struke), Slavko Gašparović (djelovođa) i Nada Demirović (daktilograf AOP). Baške Oštarije (IZM): Ivica Zoričić, Mladen Crnčić, Ivan Polić i Milivoj Vidmar (stoje), Dušan Citković, Branko Plukavec, Siniša Širić, Zvonko Vicić, Ivan Manestar, Anton Rački (zapovjednik OZ Rijeka), Marijan Katunar i Željko Marušić. Senjski bataljun Na položajima oko Ramljana i Drenovog klanca od ranije je djelovao „Senjski bataljun“ koji je u skladu sa zapovijedi od 15.12.1991. ušao u sastav 155. brigade kao njen 3. bataljun pod zapovjedništvom Ivana Nekića, a bio je sastavljen od vojnih obveznika s područja Senja i Raba. Ova je postrojba na ratištu bila od rujna 1991. praktički od samog početka oružane agresije na Hrvatsku i svoja je ratna
Izborna skupština UHBDR KASTAV
Dana 15.12.2018.godine u Šporovoj jami u Kastvu provedena je redovna Izborna skupština UHBDR KASTAV na kojoj je izabrano novo vodstvo udruge koje že je voditi u slijedeće četiri godine. Izvješće o radu UHBDR KASTAV u 2018.godini koje je podnio predsjednik Udruge Marino Grbac: Jednoglasno je izabrano slijedeće vodstvo: PREDSJEDNIŠTVO UHBDR KASTAV PREDSJEDNIK MARINO GRBAC DOPREDSJEDNIK BORIVOJ OBLAK DOPREDSJEDNIK NIKO PUŠELJA TAJNIK DALIDA MILIĆ RIZNIČAR BRANKO HADER ČLAN SERĐO SINČIĆ ČLAN MARIJO RUBEŠA ČLAN DANKO BENO ČLAN VLADO LUKAŠIĆ ČLAN DAMIR BOBANOVIĆ ČLAN VINKO ŠIROLA NADZORNI ODBOR PREDSJEDNIK DENIS BOBANOVIĆ ČLAN ŽELJKO BELAVIĆ ČLAN MIODRAG PLEĆAŠ SUD ČASTI PREDSJEDNIK DAVORIN ŠIMUNOVIĆ ČLAN SLAVKO ĆIKOVIĆ ČLAN SLAVKO PEŠĆICA Za uspješan rad I veliki doprinos radu udruge pohvaljeni su istaknuti pojedinci: Branko Hader , Stanislav Linić , Niko Puselja, Marijo Rubesa , Franjo Matota , Marijan Kovac, Sincic Serđo , Halid Kovacević , Vlado Lukasić, Valter Frlan , Bobanović Damir , Bobanović Denis, Rajko Vlah , Dalida Milić, Danko Beno, Oblak Borivoj , Pavica Kovacević, Vlatko Mandekic, Rubesa Josip, Dzevalin Nikolaj, Ivica Prskalo, i Butković Franjo U ime Udruge uručene su zahvalnice onima koji su nas u protekle četiri godine materijalno I organizacijski potpomogli: MATEJ MOSTARAC ŽUPNIK FRANJO JURČEVIĆ IVICA LUKANOVIĆ VLADIMIR MIKLER DANKO BENO NIKICA KUZMANIĆ OBITELJ MIRKO I BRANKA BRBOT DEJAN RUBEŠA JASNA VUKOVIĆ LULIĆ PETAR JANJIĆ TROMBLON DARKO JAKOVIĆ Izborna skupština završila je skromnim domjenkom.
Ministar obrane RH Damir Krstičević u Kabulu
Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević s izaslanstvom Oružanih snaga Republike Hrvatske predvođenom zamjenikom načelnika Glavnog stožera OS RH general-pukovnikom Dragom Matanovićem boravi u službenom posjetu Islamskoj Republici Afganistan. U nedjelju, 2. prosinca 2018., ministar Krstičević u Kabulu se sastao s ministrom obrane Islamske Republike Afganistan generalom Tariqom Shahom Bahramijem s kojim je razgovarao o aktualnoj sigurnosno-političkoj situaciji u Afganistanu i o doprinosu Hrvatske u mentoriranju afganistanskih snaga sigurnosti. Afganistanski ministar obrane zahvalio je ministru Krstičeviću na doprinosu Hrvatske u mentoriranju Afganistanskih snaga sigurnosti. “Hvala Hrvatskoj i svim NATO članicama koje služe u Afganistanu i daju potporu Afganistanskim snagama sigurnosti u izgradnji mira”, rekao je afganistanski ministar. Nakon sastanka s afganistanskim ministrom, u glavnom središtu NATO Resolute support u Kabulu, ministra Krstičevića i izaslanstvo Hrvatske vojske primio je zamjenik zapovjednika NATO misije Resolute support general Salvatore Camporeale koji je pohvalio profesionalnost hrvatskih vojnika u Afganistanu. General Camporeale tom je prilikom istaknuo: “Hrvatski vojnici sjajno rade svoj posao, veoma su cijenjeni i za NATO je vrlo važan doprinos Hrvatske ovoj misiji.”
154.brigada HV
154. brigada HV-a ustrojena je 1. prosinca 1991. godine temeljem odluke Ministra obrane Republike Hrvatske u Pazinu te je sastavljena od vojnih obveznika Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te onih s područja nekadašnje Bujštine. Početkom prosinca 1991. godine počinje se sa ubrzanim ustrojavanjem, opremanjem i obučavanjem ove postrojbe, najprije sa sjedištem zapovjedništva brigade u tadašnjem domu branitelja (danas zgrada Županijskih službi i trgovačkog suda) i zapovjedništava bojni u Pazinu, Poreču i Umagu. Sredinom mjeseca prosinca mobilizira se cijelo ratno zapovjedništvo brigade i neke postrojbe, posebno diverzantski i protudiverzantski vod, te vod PZO.To je i vrijeme kada počinje ubrzan razvoj, opremanje, naoružavanje i stvaranje uvjeta za obuku snaga i odlazak na bojišnicu. Već u to vrijeme diverzantski i protudiverzantski vod, te vod PZO u Pazinu i Poreču dobijaju jasne zadaće te 26. prosinca 1991. ove postrojbe ili posjedaju borbene položaje, ili su u spremnosti za djelovanje. Istovremeno logistička satnija priprema vojarnu “Veli Jože” za prihvat glavnih borbenih snaga, organizaciju njihovog života i rada te ubrzanog uvježbavanja i pripremanja za preuzimanje zadaća na Ličkoj bojišnici. Brigada sastavljena od vojnih obveznika iz Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine, te područja nekadašnje Bujštine organizirana je u tri borbene bojne, postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojbi logistike. Krajnje odgovornim pristupom zapovjednih sastava svih razina, u vrlo kratkom vremenu, do sredine ožujka, dovodi se veći dio snaga u najviši stupanj uvježbanosti za preuzimanje ratnih zadaća na bojišnici. Temeljem objektivne potrebe, a sukladno zapovjedi zapovjednika OZ Rijeka, već početkom travnja 1992. godine brigade preuzima borbene zadaće na Ličkoj bojišnici, najprije kao operativna pričuva zapovjednika OG Lika, a već u svibnju iste godine i kao obrambena snaga na prvoj crti bojišnice na području Ivčevića kose. Godine 1993.brigada jednim dijelom svojih snaga organizira obranu na području Ličkog Osika, Mušaluka i Budačkog mosta. Godina 1994. je za brigadu gotovo najintenzivnija gledano s aspekta boravka na bojišnici. Te godine brigada u razdoblju od siječnja do svibnja brani grad Otočac u vrlo zahtjevnoj obrambenoj zadaći. Nakon preustrojavanja 154. br. HV u 154. dp HV (preustrojavanjem je brigada dodatno ojačana većim brojem ljudstva i borbene tehnike), sredinom rujna odlazi na područje Perušićke kose. Ovdje na geografski, klimatski i taktički vrlo zahtjevnom prostoru organizira aktivnu obranu na crti koja se proteže od Sinca preko Ramljana, Pocrnića do Alivojvodića, a po dubini do Kosinja i Klanca. Godine 1995. 154. domobranska pukovnija neprekidno drži dodjeljeno joj područje odgovornosti, sve do početka mjeseca svibnja. U VRO “Oluja” pukovnija glavninim snaga napada smjerom LJubovo – Bunić uz prethodno ostvarenu suradnju sa 9. gardijskom brigadom. Na pomoćnom smjeru napada lijevim krilom Krbavskog polja. Uz prethodnu topničku pripremu sudjeluje u ovladavanju Debelim brdom, oslobađanju ZL Udbina, Podudbine i grada Udbine. Pri tome se preustrojava i obavlja pripreme za daljnja djelovanja. U slijedećoj etapi bojnih djelovanja pukovnija izbija na državnu granicu na rijeci Uni u području Nebljusa. U svojoj zoni odgovornosti vrlo brzo zaposjeda crtu obrane u dolini rijeke Une: Štrbački Buk – Kestenovac – Poljica – Demirović Brdo; konsolidira obranu, utvrđuje se, obavlja izviđanja i stvara uvjete za eventualna napadajna djelovanja. Nažalost, u okršaju sa prekounskim četnicima pogiba pripadnik porečke bojne Stipan Lijović, a vojnici Sabo i Brajković bivaju ranjeni. Postrojbe na prvoj crti svakodnevno su izložene neprijateljskom djelovanju, iz pješačkog i topničkog oružja, a povremeno i izravnoj tenkovskoj paljbi. Nakon “Oluje” pukovnija, iako demobilizirana, nastavlja svoje zadaće na daljnjem razvoju i opremanju, obučavanju zapovjednika i zapovjednih sastava (pa i nekih smanjenih borbenih dijelova), školovanju kadrova; sada već prema NATO-vim standardima koji se uvode u sustav. Provode se i intenzivne zadaće na unapređenju života i rada u ZM Pazin (naime zapovjedništvo brigade je ujedno i zapovjedništvo ZM Pazin), uređuje se i obnavlja tzv. tenkovska cesta (Pazin – Lindar), uređuje i obnavlja vojarna “Veli Jože”, izgrađuje taborište “Lindar”, razvodi vodovodna mreža u selu Bertoši i niz drugih aktivnosti. Dne 1. siječnja 2001. godine pukovnija opet prelazi u brigadu i nosi naziv 636. pbr, da bi se 1. srpnja 2003. integrirala sa 635. pbr iz Pule (bivša 119. brigada HV) te kao takva djelovala do njenog potpunog gašenja 31. prosinca 2004. godine. Na svom ratnom putu brigada je imala jednog poginulog pripadnika i nekoliko ranjenih. Tijekom cijelog razdoblja domovinskog rata ovu postrojbu karakterizira vrlo visok stupanj odgovornosti svih zapovjednih sastava, ali i svih pripadnika brigade, (iznimno visok odaziv na mobilizaciju, nema pojava samovoljnog napuštanja postrojbe ili pak samovoljnih i neplaniranih akcija), visoka razina profesionalnosti i stručnosti časnika i dočasnika (za uvjete pričuve) visoka razina borbene spremnosti snaga, (nema odlaska na bojišnicu bez prethodnog izviđanja, intenzivne obuke, planiranja djelovanja, logističke potpore i sl.). Humanost i briga za čovjeka, vlastitog vojnika, ali i protivnika još je jedna značajka po kojoj je ova postrojba prepoznatljiva. Na svom zahtjevnom i složenom ratnom putu ova je postrojba uživala svekoliko poštovanje žitelja na prostorima na kojima je djelovala, a u sredini u kojoj je izrasla nesebičnu logističku, moralnu i svekoliku drugu pomoć i potporu.
Krstičević i Šundov s hrvatskim vojnicima u Libanonu: ‘Od zapovjednika misije UNIFIL čuo sam brojne pohvale, ponosan sam na hrvatske vojnike’
Ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga (GS OSRH), general zbora Mirko Šundov i zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Siniša Jurković ponosni su doprinosom hrvatskih vojnika UN-ovoj mirovnoj misiji u Libanonu, priopćeno je u četvrtak prvog dana njihova posjeta. Potpredsjednik vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, general zbora Mirko Šundov i zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Siniša Jurković 28. i 29. studenog borave u službenom posjetu pripadnicima hrvatskog kontingenta UN-ove operacije potpore miru u Libanonu (UNFIL). U Libanonu je trenutno drugi hrvatski kontingent – 2. HRVCON UNIFIL, u čijem je sastavu 51 pripadnik HV-a koji djeluje u sastavu brigade „Garibaldi“ Oružanih snaga Italije, navodi Ministarstvo obrane u priopćenju. U sklopu posjeta hrvatski dužnosnici razgovarali su sa zapovjednikom UNIFIL-a, generalom Stefanom Del Colom i zapovjednikom UN-ove baze Shama (Sektora Zapad) generalom Diodatom Abagnarom. Del Colo je pohvalio angažman i sudjelovanje HV-a u UNFIL-u te izrazio zadovoljstvo doprinosom Hrvatske očuvanju mira i globalne sigurnosti, a ministar Krstičević pohvalio je hrvatske vojnike UNFIL-a za uspješno izvršene zadaće “Od zapovjednika misije UNIFIL čuo sam brojne pohvale, ponosan sam na hrvatske vojnike. Sudjelovanjem u UNIFIL-u jačamo interoperabilnost Hrvatske vojske i unapređujemo postojeće sposobnosti naše inženjerije, koja se mnogo puta tijekom prošle i ove godine dokazala u aktivnostima pomoći civilnim institucijama”, rekao je. Krstičević se osobno uvjerio u odlične uvjete života i rada hrvatskih vojnika u UNFIL-u i njihovu izvrsnu suradnju s talijanskim kolegama. “Od nekadašnje zemlje primateljice pomoći Ujedinjenih naroda, Hrvatska je prešla u zemlju davateljicu pomoći i drago mi je što i ovim sudjelovanjem u UNIFIL-u doprinosimo očuvanju globalnog mira i stabilnosti,” zaključio je Krstičević. Načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov također je pohvalio hrvatski kontinget i čestitao “našim vojnicima, dočasnicima i časnicima na svemu što rade”. “Također, hvala Hrvatskoj kopnenoj vojsci što je izvrsno pripremila naše pripadnike za sudjelovanje u ovoj složenoj operaciji”, rekao je. “Hrvatski vojnici ovdje u Libanonu svoje zadaće obavljaju profesionalno, časno, vojnički i pošteno, i to su vrline koje karakteriziraju hrvatskog vojnika koji je poželjan u svakoj operaciji”, rekao je zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, general Siniša Jurković. “Naši inženjerci rade na uređenju UN-ovih kampova, makadamskih cesta i puteva. Angažirani smo u u osiguranju baza, a neki pripadnici rade u strojarskim i bravarskim radionicama, gdje izrađuju elemente za potrebe civilnog stanovništva. U sklopu jednog UN-ovog projekta napravili smo elemente za školu za djecu s posebnim potrebama”, rekao je zapovjednik 2. hrvatskog kontingenta, bojnik Siniša Šlibar. Hrvatski kontingent u svom sastavu ima i tim za protueksplozijsko djelovanje, spreman 24 sata koji može djelovati u području Sektora zapad, ako je potrebno, rekao je. Od travnja 2018. godine OS RH u područje operacije UNIFIL upućuju inženjerijsku satniju lociranu u kampu „Shame“. Pripadnici prvog hrvatskog kontingenta, koji je od travnja do studenog boravio u UNIFIL-u, vratili su se 22. studenog 2018. s uspješno provedene zadaće. Područje operacije hrvatskog kontingenta UNIFIL je u Južnom Libanonu, između rijeke Litani na sjeveru i crte razdvajanja između Libanona i Izraela, tzv. Plave linije (BL), na jugu i jugoistoku Libanona. Na čelu Sektora zapad, pod kojim je i hrvatski kontingent, od 18. listopada je brigadni general Diodato Abagnara iz OS Italije. Temeljna zadaće hrvatske inženjerijske satnije je da u sklopu Bojne za borbenu potporu osigura svu potrebnu podršku snagama UNIFIL-a kroz provedbu mjera zaštite snaga i potpore pokretljivosti u području operacije te osiguravanja neometane taktičke i strateške komunikacije. Pripadnici OSRH sudjeluju u mirovnim misijama UN-a od 1999. godine, a trenutno je 67 pripadnika u UN-ovim operacijama potpore miru, osim UNFIL-a još i u UNMOGIP-u (UN-ova vojnopromatračka skupina u Indiji i Pakistanu) te MINURSO (UN-ova misija za referendum u Zapadnoj Sahari). Izvor: MORH i Slobodna Dalmacija
Apel na podnesene amandmane za oduzimanje dijela financijskih sredstava namijenjenih Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u Prijedlogu državnog proračuna za 2019. godin
Uvaženi zastupnici Hrvatskog sabora, Hrvatski generalski zbor te Hrvatski časnički zbor – zajednica udruga upućuju vam slijedeći zajednički Apel na podnesene amandmane za oduzimanje dijela financijskih sredstava namijenjenih Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u Prijedlogu državnog proračuna za 2019. godinu: Uvaženi zastupnici u Hrvatskom saboru, uvjereni smo da ne treba podsjećati koliko je ljudskih života izgubljeno i koliko je imovine naših sugrađana trajno i nepovratno uništeno tijekom Domovinskog rata. Svima je više nego poznato kako nismo imali obrambene potencijale kojima bismo obranili Lijepu našu ranije i s manjim gubicima i s posljedicama koje je obrana od agresije prouzročila u društveno-ekonomskom smislu od vremena rata do danas. Najbolje to znate i vi, uvaženi saborski zastupnici koji ste se na bilo koji način uključili u obranu Domovine i u pobjedničku Hrvatsku vojsku. Stoga je ulaganje u obuku pripadnika Hrvatske vojske, ulaganje u suvremenu vojnu opremu i naoružanje naših vojnih postrojbi, ulaganje u standarde života i rada naših vojnika, dočasnika i časnika u vojarnama, zapravo ulaganje u sigurnost naše Domovine. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske sustavno, ustrajno i transparentno oprema pripadnike i postrojbe Hrvatske vojske kvalitetnim proizvodima domaće vojne i obrambene industrije, ulažući dobiveni proračunski novac u domaću industriju. Zahvaljujući takvoj politici, razvile su se i razvijaju se mnoge hrvatske tvrtke, od prehrambene preko tekstilne do metalo-prerađivačke… koje su danas konkurentni proizvođači i uspješni izvoznici na svjetskom tržištu. Zar je potrebno podsjećati koliko su ljudskih života i imovine naših građana spasili pripadnici Hrvatske vojske u mnogobrojnim požarima, poplavama, snježnim nepogodama i svakodnevnim obavljanjem hitnih medicinskih letova. Učinili su to za svoj narod i svoju Domovinu. Svi dijelimo spoznaju o sigurnosnim prijetnjama, nestabilnostima, sukobima i ratovima u suvremenom svijetu, ne tako daleko i od naše Domovine. Zar trebamo opet biti nespremni i neopremljeni kao što smo to bili na početku Domovinskog rata. Naša je obaveza i prema našim saveznicima i partnerima, od NATO saveza preko Europske unije do Organizacije Ujedinjenih naroda da doprinosimo miru razvijajući učinkovitu vojnu silu sposobnu reagirati na sve sigurnosne ugroze i prijetnje. Imati respektabilne vojne potencijale znači ujedno da uz ulaganja u modernizaciju, opremanje i jačanje kvalitete života naših vojnika, ulažemo i u istraživanja i razvoj proizvodnog sektora društva kao preduvjeta napretka u području razvoja novih proizvodnih tehnologija. Nadalje, politike izgradnje respektabilnih vojnih potencijala uz već navedeno, u svijetu predstavljaju i preduvjet za odvraćanje od agresije. Žalosti nas činjenica da dio uvaženih saborskih zastupnika i političkih stranaka na prepoznaje potrebu osiguranja potrebnih financijskih sredstava za skladan i postupan razvoj sposobnosti Hrvatske vojske već predlažu da se više od 2.3 miljardi kuna oduzme Ministarstvu obrane i preraspodjeli drugim proračunskim korisnicima. Svjesni smo da je nužno ulagati u sve segmente hrvatskoga društva, svjesni smo vaše društvene odgovornosti za svekoliki društveno-ekonomski i gospodarski razvoj naše zemlje. Svjesni smo potreba u području socijale, zdravstva, potreba rasterećenja realnog sektora…, ali isto tako smo svjesni činjenice da Hrvatska vojska predstavlja snagu na koju se u teškim vremenima možemo sigurno osloniti. Bez snažne, uvježbane i motivirane vojske te ulaganja u modernizaciju i razvoj nema ni snažne države. Svjesni činjenice koliko je ulaganje u budućnost Hrvatske vojske zapravo ulaganje u našu ukupnu sigurnost, mi, umirovljeni hrvatski generali, admirali, časnici i dočasnici pobjedničke Hrvatske vojske i hrvatski branitelji, pozivamo uvažene saborske zastupnike, saborske klubove i političke stranke da podrže obrambeni proračun koji je predložila Vlada RH i povuku amandmane kojima se namjerava umanjiti proračunski novac Hrvatskoj vojsci. Pozivamo vas da pokažete svoju odgovornost za razvoj sposobnosti Hrvatske vojske kako bi bila još bolja, spremnija i učinkovitija. u Zagrebu, 28. studenoga 2018. HRVATSKI GENERALSKI ZBOR predsjednik Pavao Miljavac umirovljeni general zbora v. r. HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR – zajednica udruga predsjednik Branko Gačak umirovljeni brigadir v.r.
