VUKOVAR - 88 DANA PAKLA

Bitka za Vukovar bila je i bitka za Hrvatsku. Hrabri vukovarski branitelji i stanovnici koji su ostali u svojem gradu suprotstavili su se brojnim agresorskim snagama i sa svakim novim danom borili se, odolijevali, prkosili i postali primjer obrane i požrtvovnosti za svoj grad i Hrvatsku. Vukovar je najsnažniji simbol obrane i žrtve u Domovinskom ratu, hrvatska kalvarija u hodu za slobodnom i neovisnom domovinom. 

Rana Vukovara postala je rana hrvatskog naroda koja i danas opominje, poučava, svjedoči, uči…Na dan obilježavanja sjećanja na žrtve Domovinskog rata i sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje cijela Hrvatska sjedinjuje se s mjestima najvećih stradanja u obrani Hrvatske

Vukovar se nadljudskim naporima branio tri mjeseca, od čega 50 dana u potpunom okruženju, sve do 18. studenog 1991. kad su agresorske snage nakon junačkog otpora vukovarskih branitelja i Vukovaraca okupirale grad. Uslijedila je odmazda i zločin nad braniteljima i stanovnicima Vukovara. 

Zbog žrtve i stradanja, Vukovar ostaje u memoriji hrvatskog naroda simbol obrane i dubokog pijeteta za sve što su pretrpjeli u obrani Hrvatske. Na spomen Vukovara čovjek i danas ostaje u šutnji, mislima, suzama, molitvi…

DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI BITCI ZA VUKOVAR

Lipanj 1991.

Hrvatska ustrojava u Vukovaru Policijsku upravu s policijskim stanicama u Iloku i Tovarniku s oko 280 policajaca. Dodatno se na vukovarsko područje upućuje i oko 250 policajaca iz PU-a Varaždin. U cilju jačanje obrane u Ilok dolazi satnija 1. brigade Zbora narodne garde, a u Opatovac 30 pripadnika bojne Zrinski koji pomažu oko ustroja i obuke vukovarske 4. bojne 3. br ZNG-a. U Vinkovcima se mobilizira i dio 109. br ZNG-a, a u Iloku se ustrojava pričuvna bojna ZNG-a.

Srpanj 1991.

Agresorska JNA gomila vojsku uz granicu s Hrvatskom, a posebno su im jake snage u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu gdje raspolažu s oko 350 tenkova I 450 okl.transportera. Najugroženija su hrvatska mjesta uz granicu sa Srbijom, a nedostatak naoružanja još je više usložnjavao organizaciju obrane ovih mjesta.

Kolovoz 1991.

Neposredni uvod u Bitku za Vukovar bio je napad na silos Đergaj kod Bršadina u kojem su sudjelovali i neprijateljski avioni, a pripadnik 3. br ZNG-a Luka Andrijanić iz protuzrakoplovnog topa oborio je tad jedan te oštetio drugi neprijateljski avion.

BITKA ZA VUKOVAR

  • PO ETAPAMA

Iako se svaki od 88 dana Bitke za Vukovar može opisati kao poseban i jedinstven događaj u obrani Vukovara, okvirno se ova povijesna bitka može raščlaniti kroz tri ključna mjeseca obrane Vukovara:

Kolovoz – rujan – Vukovar je branjen i obranjen, a u tom vremenu proveden je i prvi proboj i deblokada Vukovara kojem je dostavljena pomoć. Jedina veza Vukovara s ostatkom Hrvatske bio je kukuruzni put.

Listopad – odsudna obrana opkoljenog Vukovara koji je izložen do tada najžešćim napadima agresorskih snaga, a Bitka za Vukovar prerasta u bitku za svaku ulicu i kuću.

Studeni – najteži trenuci obrane Vukovara kad neprijatelj ovladava središtem grada, a organizirani otpor branitelja trajao je do 18. studenog.

  • PO FAZAMA

Kolovoz 1991.

– 25. kolovoza – agresorske snage vojske JNA s pobunjenim Srbima poduzimaju žestoki napad na Vukovar koristeći tenkove i transportere uz topničku i zračnu potporu.

– 28. kolovoza – neprijateljske snage poduzimaju još jači tenkovski, topnički i zračni napad na Vukovar iz smjera Negoslavaca. U ovom napadu okupiran je Sotin. U obranu Vukovara dan prije stiglo je oko 50 pripadnika 109. br ZNG-a.

Rujan 1991.

– 5. rujna – uslijedio je neprijateljski napad iz smjera Negoslavaca koji su hrvatske snage uspjele odbiti, a novi napad nakon četiri dana ponovno je zaustavljen.

– 14. i 15. rujna – neprijateljske snage težište napada usmjeravaju prema Sajmištu koje brani oko 450 hrvatskih branitelja te Borovu naselju gdje je bilo oko 260 branitelja. Napadi su nastavljeni i idućih dana, a agresor dovodi nova pojačanja u ljudstvu i tehnici.

– 20. rujna – hrvatske su snage uspješno izvele prvi proboj i deblokadu Vukovara, a sudjelovale su skupina gardista 3. bojne 3. br ZNG-a, dio specijalne postrojbe PU-a Slavonski Brod, četiri tenka M-84 i jedan tenk za izvlačenje 108. br ZNG-a te jedna bojna 109. br ZNG-a. Tad je dopremljena i pomoć braniteljima i civilima u vojnoj opremi, hrani i sanitetskom materijalu, a izvučeni su i ranjenici. Za osiguranje komunikacije Vinkovci – Vukovar angažirana je bila satnija 2. bojne 3. br ZNG-a i dva voda 1. bojne 109. br ZNG-a.

Listopad 1991.

Snage agresorske vojske JNA početkom listopada pokreću veliku operaciju okupacije Vukovara. Hrvatski branitelji krajnjim naporima brane Bogdanovce gdje uspijevaju uništiti po dva neprijateljska tenka i oklopna transportera, no neprijatelj je nastavio s prodorima te okupirao Cerić i Marince čime su Vukovar i Bogdanovci bili odsječeni od Vinkovaca.

– 2. listopada – pokrenut je do tada najsnažniji napad na Vukovar zajedničkim snagama vojske JNA, pobunjenih Srba, Teritorijalne obrane Vojvodine i Srbije i srbijanskih paravojnih postrojbi. Najžešće borbe vode se za Mitnicu, Sajmište i Trpinjsku cestu, a branitelji zaustavljaju i prodor neprijatelja prema Borovu naselju. Neprijatelj nakon 10 dana napada s ciljem okupacije Vukovara pojačava topničke udare po gradu vjerujući kako će slomiti obranu hrvatskih branitelja, a najžešće udare s dodatnim pojačanjima pokrenuli su prema Mitnici koja je već postala primjer obrane mitskih razmjera.

Uz Mitnicu žestoke napade trpe i branitelji Sajmišta, a napadi na grad od 16. do 18. listopada sve se više pojačavaju. Od tih dana Bitka za Vukovar prerasta u borbu za svaku ulicu i kuću. Zadnji dani listopada označavaju i postupno napredovanje agresorskih snaga prema gradu Vukovaru. Najprije su 29. listopada napali Bogdanovce ovladavši s desetak kuća, no hrvatski ih branitelji uspijevaju odbaciti. Dan poslije Mitnica je izložena novim snažnim napadima, a neprijatelj je ovladao ulicama 1. maja, Vasilja Gaćeše i Borisa Vukajlovića te jednom trećinom Pionirskog naselja. Branitelji Bogdanovaca odbijaju napad, no 24 branitelja Lušca uz svu hrabrost nisu mogli zaustaviti okupaciju ovog mjesta i napad znatno nadmoćnijeg neprijatelja.

Studeni 1991.

Mjesec studeni donosi nastavak još jačih napada na Vukovar. Puna dva mjeseca hrvatske su snage srcem i hrabrošću, koja nadilazi sva dotadašnja iskustva ratovanja, zaustavili neprijatelja u namjeri okupacije Vukovara. Neprijatelj najprije prodire u naselje 6. proleterske divizije te do naselja Boško Buha, a 5. studenog najveće borbe odvijaju se na Trpinjskoj cesti čiji branitelji i dalje hrabro trpe svu žestinu neprijateljskih udara. Branitelji uspijevaju zadržati neprijatelja puna tri dana, a nakon toga predstoje najteži trenuci obrane Vukovara. Neprijatelj je počeo ovladavati pojedinim naseljima grada, a svu dramatiku tih dana obrane Vukovara oslikava i činjenica kako je hrvatsko topništvo djelovalo po snagama neprijatelja u samom Vukovaru. Neprijatelj u nastavku napada ovladava uzvišenjima među kojima i strateškom točkom Milovo brdo čime je Mitnica odvojena od središta Vukovara. Tako je obrana Vukovara presječena na dva mjesta, a branitelji su suženi u tri odvojene cjeline (Mitnica, središte grada i Borovo naselje).

Uslijedila je i okupacija Bogdanovaca kao posljednjeg uporišta od Nuštra prema Vukovaru čime su i nestale zadnje nade za mogući proboj vukovarskim braniteljima čije žrtve iz dana u dan postaju sve veće. Neprijatelj je u nastavku napada ovladao silosom na Dunavu i dalje nastavio djelovanja prema vodotornju. Prodire 14. studenog prema središtu grada odsijecajući Borovo naselje i Vukovar, a hrvatske snage pokušavaju pružati otpor iz kombinata Borovo. Branitelji i u tim trenucima ulažu krajnje napore kako bi pokazali svoju spremnost na obranu do posljednjeg trenutka. Dan poslije Mitnica ostaje i dalje pod hrvatskim nadzorom, a neprijateljski vojnici približili su se na 400 metara do vukovarske bolnice, no tu su zaustavljeni.

– 16. studenog – vode se žestoke borbe za obranu Mitnice i Osnove škole Stjepana Supanca. U situaciji u kojoj više nije bilo izgleda za bilo kakav pokušaj obrane zadnjih uporišta Vukovara pojedine grupe branitelja pokušavaju proboj iz opkoljenog grada prema Nuštru i Vinkovcima.

– 17. studenog – neprijatelj pojačava napade i ovladava ulicama u samom središtu Vukovara, a hrvatski branitelji i u takvim uvjetima još pružaju otpor na Mitnici i kod vodotornja te kod OŠ Stjepana Supanca i tvornice Borovo kao i s punktova pojedinih ulica koje su krajnjim naporima branili.

– 18. studenog – grupe hrvatskih branitelja pružaju zadnji otpor, a agresorske snage do 18 sati ovladavaju središtem grada te desnom obalom rijeke Vuke. Pojedinačni otpori hrvatskih branitelja u Borovu naselju još su zabilježeni do 20. studenog. Grad je okupiran, no time nije i završeno stradanje i žrtva Vukovaraca. Iako je posredovanjem međunarodne zajednice general Andrija Rašeta u ime okupatorskih snaga jamčio sigurnost i evakuaciju civila iz Vukovara, uslijedile su slike na koje čovjek ostaje nijem. Slike u kojima Vukovarci odlažu oružje, kolona nemoćnih, djece i ispaćenih civila uz istodobni ulazak okupatorske vojske koja slavi zločine duboko su urezane u dušu hrvatskog čovjeka.

HRVATSKI PROBOJI PREMA MARINCIMA

Kako bi pomogli Vukovaru, hrvatske su snage nastojale izvesti proboj prema Marincima, koji je neprijatelj okupirao 1. listopada, a sve u cilju uspostave koridora za branitelje Vukovara. U nekoliko poduzetih akcija zbog snage neprijatelja proboji su u prvoj polovini listopada zaustavljeni te je Vukovar i dalje oslonjen na nedostatne postojeće snage koje su ga branile. Niti proboji hrvatskih snaga u studenom zbog nadmoći neprijatelja nisu uspjeli.

KUKURUZNI PUT

Jedna od posebnosti obrane Vukovara jest i gradnja putova kroz kukuruzišta koji su bili jedina poveznica grada sa slobodnim dijelovima Hrvatske, a poljskim putovima od Vinkovaca i Nuštra preko Marinaca i Bogdanovaca dopremala se pomoć do vukovarskog prigradskog naselja Lužac. Ovaj jedinstveni vukovarski put spasa bio je u funkciji od kraja srpnja pa sve do 1. listopada 1991. kad je neprijatelj okupirao Marince čime se Vukovar našao u potpunom okruženju.

POSLJEDNJA POJAČANJA VUKOVARU

U trenucima kad neprijatelj kreće u konačnu operaciju okupacije Vukovara, u Vukovar stižu i posljednja pojačanja hrvatskih branitelja. Tad je Vukovaru svaki čovjek u obrani bio neprocjenjivo važan. Tako je krajem rujna u pomoć vukovarskim braniteljima stigla manja skupina pripadnika 4. bojne 1. br ZNG-a koja je, uz četrdeset pripadnika 2. bojne iste brigade koji su se već nalazili u Borovu naselju, ostala u gradu do samog kraja. U pomoć je pristigla i grupa od 46 branitelja iz Đakova, a raspoređeni su dijelom na Lužac, a dijelom na Budžak. S njima u grad dolazi i grupa našičkih dragovoljaca, koji su raspoređeni na Sajmište i Mitnicu. Uz njih, dolaze i tri grupe s ukupno 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga.

SATI PRIJE OKUPACIJE VUKOVARA

Prije okupacije grada preostali branitelji kreću u proboj iz grada, a 17. studenog Vukovar je napustilo i Zapovjedništvo obrane grada na čelu s Brankom Borkovićem. Prije toga Borković je izvijestio nadređene o teškom i bezizlaznom stanju hrvatskih snaga u Vukovaru, koje su ostale bez ljudi i streljiva, te se novi napad više neće moći zaustaviti nakon čega preostalim braniteljima i civilima prijeti pokolj. Zadnja skupina vukovarskih branitelja uspjela se probiti do Vinkovaca 23. studenog.

ŠTO SE DOGAĐALO U VUKOVARU NAKON OKUPACIJE

Nakon prodora agresorskih snaga u središte Vukovara glavni je napor usmjeren k zaštiti preostalih branitelja i civila. Tako je povjerenik hrvatske Vlade za Vukovar Marin Vidić Bili započeo pregovore s predstavnicima vojske JNA o predaji hrvatskih snaga koji su počeli ujutro tog dana i završili oko 13 sati. Jedina točka u Vukovaru, koju agresor nije uspio okupirati i načiniti bilo kakav ozbiljan pomak, bila je Mitnica. Branitelji su predali oružje, no duh obrane Mitnice i dalje je ostao kao svjetlo koje neprijatelj nije mogao ugasiti i uništiti.

Prema podacima Ministarstva zdravstva RH 19. studenog 1991. na području Vukovara bilo je oko 14 100 civila, a procjenjuje se kako je bilo oko 900 branitelja. U vukovarskoj bolnici na dan je okupacije bilo oko 420 ranjenika i bolesnika, a u skloništu – stacionaru u Borovo Commercu bilo je oko 250 ranjenika.

Prema sporazumu dogovorena je evakuacija svih ranjenih i bolesnih osoba iz bolnice, ali vojska JNA postupa nevojnički i izvodi iz bolnice oko 400 ranjenika, djelatnika bolnice i drugih civila. To je bio uvod u zločin jer je najmanje 266 osoba ubijeno ili se vode kao nestali. Najveći broj (200 ljudi) strijeljan je i zatrpan u za to već pripremljene jame u noći 20./21. studenog na poljoprivrednom dobru Ovčara pokraj Vukovara. Tako je ranjeni Vukovar proživljavao novi križ patnje i boli. Preostali civili i branitelji, koji nisu pobijeni, završili su u logorima i zatvorima u Srbiji gdje su bili izloženi neljudskim uvjetima preživljavanja uz svakodnevna maltretiranja, premlaćivanja i ubojstva.

JEDINSTVENOSTI OBRANE VUKOVARA

  • velik nesrazmjer hrvatskih obrambenih i agresorskih neprijateljskih snaga
  • urbana bitka u kojoj se u završnici vodila borba za svaku ulicu i objekt
  • vezivanje značajnih snaga neprijatelja na području Vukovara čime je smanjena njihova moć djelovanja na drugim bojišnicama Hrvatske
  • bez dostatnog naoružanja zaustavljani i uništavani neprijateljski tenkovi i oklopnjaci
  • Mitnica ostala jedino uporište koje neprijatelj nije uspio borbom ovladati
  • Bitka za Vukovar iznjedrila primjere iznimnog junaštva i hrabrosti branitelja

Rujanski model obrane Vukovara, Borova naselja i Bogdanovaca koji je temeljen na obrani po mjesnim zajednicama i obrambenim punktovima nastavljen je i nakon ustroja vukovarske brigade, a takav model izdržao je puna tri mjeseca u napadima agresora na Vukovar.

ULOGA JNA U NAPADU NA VUKOVAR

Uz brojne regularne postrojbe vojske JNA, koje su sudjelovale u napadu i okupaciji Vukovara, svjedoči i podatak kako je nakon prodora njihovih snaga u prve ulice Vukovara, načelnik Generalštaba JNA, general-pukovnik Blagoje Adžić došao pružiti podršku vojsci, a posjetio je i vukovarsku vojarnu i bolnicu vojske JNA u Negoslavcima.

Agresorska vojska JNA niti konvoj Crvenog križa nije poštovala, nego je na različite načine onemogućavala njegov ulazak u Vukovar i izvlačenje najtežih ranjenika iz vukovarske bolnice. Najprije su ga usporeno pregledavali, vraćali ga nazad u Đakovo, određivali nove rute ulaska, skretali ga s puta, odugovlačili i na kraju predložili ulazak preko Sajmišta što je Branko Borković odbio zbog ugroze obrane Vukovara. I drugi organizirani konvoj pomoći za Vukovar nije protekao bez poteškoća i upletanja vojske JNA, a dolazak ovog konvoja agresorska je vojska iskoristila za miniranje kukuruznog puta između Vukovara i Bogdanovaca.

 

HRVATSKE SNAGE, ČELNICI I POSTROJBE U OBRANI VUKOVARA 1991.

  • Vodstvo HV u obrani Vukovara

načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general-pukovnik Anton Tus

prvi načelnik PU-a Vukovar Franjo Đurica, a kasnije Stipo Polo

sredinom lipnja 1991. za sekretara narodne obrane u Vukovaru imenovan je Tomislav Merčep kojeg od sredine kolovoza mijenja Josip Gažo

prvi zapovjednik vukovarske 4. bojne 3. br ZNG-a Stipan Radaš.

– 21. srpnja – osnovan Štab za istočnu Slavoniju i Baranju sa zapovjedništvom u Osijeku, koje će u rujnu biti preimenovano u Operativnu zonu Osijek, odnosno 1. operativnu zonu sa zapovjednikom pukovnikom Karlom Gorinšekom.

– 24. srpnja – Vlada RH imenuje povjerenika za općinu Vukovar Marina Vidića-Bilog te Krizni stožer bolnice u Vukovaru na čelu s dr. Vesnom Bosanac.

za privremenog zapovjednika vojnih postrojbi u Vukovaru 15. kolovoza određen je Ivica Arbanas koji je postavljen i za zapovjednika 4. bojne 3. br ZNG-a.

– 1. rujna – imenovani su Mile Dedaković kao zapovjednik i Branko Borković kao zamjenik zapovjednika svih vojnih postrojbi na području općine Vukovar čime se uspostavlja Zapovjedništvo obrane Vukovara. Hrvatska ih javnost pamti i po kodnim imenima Jastreb i Mladi Jastreb.

– 25. rujna 1991. – osnovana je 204. br HV-a čiji je zapovjednik bio Mile Dedaković.

u cilju učinkovitijeg zapovijedanja i uvezivanju snaga obrane, 29. rujna zapovjednik svih snaga HV-a na području Vinkovaca, Vukovara i Županje bio je pukovnik Dragutin Tisaj.

– 16. listopada – u sastavu OZ-a Osijek ustrojena je Operativna grupa (OG) Vukovar, Vinkovci, Županja, a za zapovjednika je imenovan Mile Dedaković. Novi zapovjednik obrane Vukovara postao je Branko Borković. Od 15. studenog zapovijedanje OG-om preuzima Vinko Vrbanac.

  • Hrvatske snage u obrani Vukovara:

Naoružani stanovnici Vukovara, Borova naselja i Bogdanovaca, 1. satnija 2. bojne Daltoni i 4. bojna 3. br ZNG-a, pripadnici 1. br ZNG-a, trideset pripadnika specijalne postrojbe ZNG-a Zrinski, pripadnici 109. br HV-a iz Mjesne zajednice Stari Jankovci, 204. br HV-a, pripadnici temeljne i specijalne policije PU-a Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod, Županja i Varaždin, 58 branitelja Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), grupa od 46 Đakovčana, grupa našičkih dragovoljaca, grupa Vinkovčana iz MZ-a Lipovci, Samostalna satnija iz Vinkovaca, nekoliko grupa dragovoljaca iz Zagreba i drugih pripadnika koji su branili Vukovar.

Prema Branku Borkoviću u obrani Vukovara ukupno je sudjelovalo oko 1800 branitelja, od čega je Vukovaraca bilo oko 60 posto.

NAORUŽANJE U OBRANI VUKOVARA

Obrana Vukovara imala je na raspolaganju svega 27 minobacača, od kojih devet od 120 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, dva laka lansera raketa 128 mm, dva jednocijevna protuzračna topa 20 mm, jedan trocijevni top 20 mm, jedan protuzračni top 40 mm, šest lakih protuzračnih lansera raketa Strijela 2M, sedam ručnih bacača M-57, četiri ručna bacača tipa RPG, dva lansera protuoklopnih raketa Osa, 20 jednokratnih raketnih bacača Zolja i 14 pultova za rakete Maljutka. Nakon oslobađanja vojarni u Hrvatskoj, obrana je ojačana s četiri haubice 155 mm, koje su stigle iz Varaždina, a razmještene su kod tvornice Borovo. Kad su varaždinske haubice dopremljene u Vukovar, strogo se pazilo na svaku granatu, a u cilju što preciznijih pogodaka oformljene su izvidničke grupe za navođenje i korigiranje topničke vatre.

POŽRTVOVNOST HRVATSKIH ZRAKOPLOVACA

Vukovar se branio i iz zraka kroz humanitarne i borbene letove koje su izvodili hrabri i neustrašivi pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, a u tim pothvatima na najbolji se način oslikava sva silina ljubavi i spremnosti hrvatskih zrakoplovaca u obrani Vukovara. Letjeli su noću poljoprivrednim i sportskim avionima, a glavni orijentiri bile su im zapaljene vatre na lokacijama gdje su izbacivali sanduke lijekova i krvne plazme. Ostat će posebno upamćeni i po izbacivanju improviziranih eksplozivnih naprava tzv. bojler-bombi po neprijateljskim položajima koje su uz borbene učinke imale i veliku psihološku ulogu u obrani istočne Slavonije.

VODOTORANJ I NESLOMLJIV DUH VUKOVARACA

U niski prepoznatljivih simbola obrane Vukovara je i vodotoranj na ulazu u Mitnicu. Visok 50 metara, bio je jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva, no unatoč pretrpljenih više od 600 pogodaka, ostao je na nogama. I ne samo to, na njemu se ponosno vijorila hrvatska zastava i u najtežim danima obrane Vukovara, uz poruku branitelja: Tu smo, nema predaje!

RADIO VUKOVAR U OBRANI VUKOVARA

Jedan od simbola obrane Vukovara jest i hrvatski radio Vukovar, a njegov urednik i ratni reporter Siniša Glavašević, čije su riječi i izvješća iz grada koji je svakodnevno napadan, postali svojevrsna kronika stradanja i obrane Vukovara. Vapaji za pomoć, priče o stradanjima, ponosu i borbama, životu u podrumima, uništavanju neprijateljskih tenkova bili su glas istine, glas strepnje, glas hrabrosti i prkosa, glas koji je imao jači odjek od bilo kojeg neprijateljskog granatiranja Vukovara.

GROBLJE TENKOVA

Jedno od najsnažnijih hrvatskih uporišta bila je Trpinjska cesta na kojoj su branitelji uništili na desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera zbog čega je i prozvana Grobljem tenkova.

LUŽAC I ZAROBLJAVANJE TENKOVA

U vrijeme najžešćih borbi za obranu Vukovara, branitelji Lušca uspjeli su ne samo protjerati neprijatelja, koji je uspio ući u naselje, nego i zarobiti dva tenka T-55 od kojih je ustrojena vukovarska Samostalna oklopna postrojba pri Štabu obrane Vukovara.

ZADRINA JUNAČKA OBRANA BOROVA NASELJA

U mnoštvu junaka obrane Vukovara je i Blago Zadro, zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade i organizator obrane Borova naselja i Trpinjske ceste gdje je branio svaki kutak ovog dijela obrane Vukovara, a nadasve ostaje zaslužnik i simbol uništavanja i zaustavljanja napada tenkovskih i oklopnih snaga neprijatelja.

TRPINJSKA CESTA I DRUGE MEMORIJALNE LOKACIJE

U očuvanju spomena na žrtvu Vukovara u obrani Hrvatske na poseban se način brine Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar koji posjetiteljima na dojmljiv način nudi upoznavanje ključnih mjesta koji svjedoče o Bitki za Vukovar, a ta jedinstvena cjelina obuhvaća 15 memorijalnih lokacija Vukovara i njegove okolice.

ŽRTVE VUKOVARA

U dvorištu Franjevačkog samostana Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru nalazi se objedinjeni popis od 2717 vukovarskih žrtava. Prema podacima Ministarstva branitelja RH iz 2013. tijekom Bitke za Vukovar u gradu i naseljima Bogdanovci, Sotin i Ovčara poginulo je 658 branitelja. Nakon okupacije zarobljen je i ubijen 331 hrvatski branitelj, a ranjeno ih je 1366.

Siniša Glavašević - glas iz opkoljenog Vukovara
Pripadnik TO Srbije po ulasku u razrušeni Vukovar
Pripadnici tzv JNA po ulasku u razrušeni Vukovar

Za web priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini; Izvor: Marinko Karačić / Hrvatski vojnik ; brig Stanislav Linić „Vukovar-strategijska prekretnica Domovinskog rata“ ppt

Copyright@HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR-ZAJEDNICA UDRUGA