ŠTO IMA NOVO?

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Vrbovcu, Dubravi, Farkaševcu, Gradecu, Preseki i Rakovcu, 17. i 18. studenoga 2023.

od hczzu od u HČZ GRADA VRBOVCA, OBLJETNICE

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

u Vrbovcu, Dubravi, Farkaševcu, Gradecu, Preseki i Rakovcu, 17. i 18. studenoga 2023.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje održano je u mjestima koje se bile sastavni dio ratne Općine Vrbovec i predstavljaju središta današnjeg Grada Vrbovca, Općine Dubrava, Općine Farkaševac, Općine Preseka i Općine Rakovec.

Obilježavanja su sukladno ranijoj praksi organizirali čelnici izvršne vlasti Grada Vrbovca i Općina Dubrava, Farkaševac, Gradec, Preseka i Rakovec, zatim župnici Župa u Vrbovcu, Dubravi, Gradecu i Rakovcu, ravnatelji Osnovnih i Srednje škole u Vrbovcu, ravnateljica Osnovne škole Dubrava te Područnih škola u Gradecu, Preseki i Rakovcu u suradnji s Hrvatskim časničkim zborom iz Vrbovca.

Obilježavanje u Vrbovcu započelo je svetom misom zadušnicom koja je služena u Župnoj crkvi Sv. Vida Mučenika u Vrbovcu, nakon čega je ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima “Hrvatska kocka” položen vijenac i zapaljeni lampaši u znak sječanja na poginule hrvatske branitelje tijekom Domovinskog rata. Nakon svete mise i polaganja vijenaca, povorka se uputila prema Ulici poginulih branitelja, gdje je župnik Zoran Grgić predvodio molitvu, a brojni građani su paljenjem lampaša odali počast poginulim braniteljima. Odavanju počasti sudjelovali su gradonačelnik Denis Kralj, zatim zamjenik gradonačelnika Marko Belošević te vijećnici Gradskog vijeća, načelnica Općine Gradec Ljubica Ambrušec s članicama općinskog vijeća te drugi predstavnici izvršne i predstavničke vlasti obližnjih općina. U aktivnostima organizacije i provedbe obilježavanja Dana sjećanja sudjelovali su predstavnici Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec i vrbovečke HVIDRA-e. Brojno izaslanstvo HČZ Vrbovec predvodio je predsjednik Marijan Plahutar uz nažočnost članova Izvršnog odbora Sandija Kneževića, Milorada Milenkovića, Dragutina Dubravca, predsjednika Suda časti Danka Uroića i predsjednika Nadzornog odbora Branka Gačka te drugih članova udruge.

Neposredno prije aktivnosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Vrbovcu 17. studenog, održane su slične aktivnosti u Preseki, Dubravi i Gradecu, dok je obilježavanje u Općini Rakovec organizirano sljedećeg dana, 18. studenog 2023.

U Preseki na Mjesnom grobljuje ispred Središnjeg križa je uz nažočnost općinskog načelnika Martina Martića, učiteljica i učenika nižih razreda Područne škole Preseka te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora iz Vrbovca, održana komemoracija u znak sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje. Izaslanstvo HČZ Vrbovec predvodili su članovi Izvršnog odbora Milorad Milenković i Dragutin Dubravc te predsjednik Nadzornog odbora Branko Gačak.

Obilježavanje Dana sjećana organizirano je u Gradecu ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u središtu Gradeca, organizirano je polaganje vijenaca i paljenja lampaša uz nazočnost općinske načelnice Ljubice Ambrušec i članica i članova Općinskog vijeća, nastavnika i učenika Područne škole Gradec, okupljenih mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođeni članovima Izvršnog odbora Sandijem Kneževićem i Miloradom Milenkovićem te predsjednikom Suda časti Dankom Uroićem. Neposredno prije polaganja vijenaca i paljenja lampaša, u Župnoj crkvi Ranjenog Isusa u Gradecu održana je sveta misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, koju je služio župni vikar Župne crkve S. Vida iz Vrbovca, velečasni Mihael Hertarić.

Obilježavanje Dana sjećanja u Dubravi započelo je polaganjem vijenca i paljenjem lampaša ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima “Hrvatska mati”, uz nazočnost načelnika općine i saborskog zastupnika Tomislava Okroše i predsjednika Općinskog vijeća Darka Rajtara, ravnateljice Osnovne škole Dubrava Marijane Kozumplik-Kemenović, nastavnika i učenika, mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođenih predsjednikom Marijanom Plahutarom. Molitvi za poginule predvodio je otac Mario Šikić. U sportskoj dvorani Osnovne škole Dubrava je održan prigodni tematski program kojemu su svojim radovima doprinjeli nastavnici i nadahnuti učenici škole.

Obilježavanje Dana sjećanja u Farkaševcu započelo je prigodnim recitalom učenika u prostorijama Područne škole Farkaševac, nakon čega su ispred Spomen križa u središtu Farkaševca zapaljeni lampaši u znak siječanja na žrtve tijekom Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje. Aktivnostima su nazočili općinski načelnik Matija Copak, nastavnici i učenici Područne škole Farkaševac, mještani Farkaševca i obližnjih sela te predstavnici Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođeni svojim dopredsjednikom Franjom Špicarom.

Dani sjećanja u Općini Rakovec održani su komemoracijom ispred središnjeg križa na Mjesnom groblju Rakovec, uz nazočnost općinske načelnice Brankice Benc i članova općinskog Vijeća, zatim župnika Župne crkve sv. Jurja Mučenika u Rakovcu, velečasnog Darka Rogine, vjeroučitelja Maria Matakovića, nastavnika i učenika viših razreda Područne škole Rakovec, mještana te predstavnika Hrvatskog časničkog zbora Vrbovec predvođenih članom Izvršnog odbora Miloradom Milenkovićem i predsjednikom Nadzornog odbora Brankom Gačkom. Komemoracija je započeta intoniranjem državne himne te molitvom za stradale tijekom Domovinskog rata koju je predvodio velečasni Darko Rogina. Nakon molitve položen je vijenac, a učenici i ostali nazočni položili su lampaše ispred spomen križa. Na kraju komemoracije učenici su čitali tekstove svojih radova posvećeni žrtvama Domovinskog rata i žrtvi Vukovara i Škabrnje. Neposredno nakon komemoracije na mjesnom groblju, povorka se uputila prema Župnoj crkvi Sv. Jurja Mučenika, gdje je župnik velečasni Darko Rogina služio svetu misu za poginule i stradale tijekom Domovinskog rata.

Tekst:

Branko Gačak

Fotografije:

Branko Gačak, Igor Sabolić, portal Prigorski.hr

PREDAVANJA ŠKOLSKOJ DJECI O DOMOVINSKOM RATU S NAGLASKOM NA VUKOVARSKOJ BITCI

od hczzu od u HČZ GRADA VIROVITICE

PREDAVANJA ŠKOLSKOJ DJECI O DOMOVINSKOM RATU S NAGLASKOM NA VUKOVARSKOJ BITCI

Predstavnici HČZ grada Virovitice povodom  Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje na pozive iz Gimnazije Petar Preradović Virovitica, Tehničke škole Virovitica i Osnovne škole Suhopolje održali su predavanje na temu „Domovinski rat 1991.-1995.“, s naglaskom na vukovarskoj bitci.

Predavanje u Gimnaziji Petar Preradović Virovitica održano je 15. studenog za učenike završnih razreda. U predavačkom timu bili su umirovljeni pukovnik HV Darko Vampovac, umirovljeni pripadnik specijalne policije MUP-a samostalni savjetnik Božidar Dumenčić i umirovljeni natporučnik HV Tomislav Kolec.

Predavanje u Osnovnoj školi u Suhopolju za polaznike završnih razreda i predavanje u Tehničkoj školi Virovitica za polaznike drugih razreda održano je 17. studenog.

U predavačkom timu u Osnovnoj školi u Suhopolju bili su: umirovljeni pukovnik HV Marijan Brlek (u svojstvu predsjednika i predstavnika udruge branitelja općine Suhopolje), umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam, umirovljeni bojnik HV Davor Špoljarić i umirovljeni natporučnik Tomislav Kolec. Ovom predavanju prethodio je zasigurno vrlo lijep i dostojanstven prigodni program učenika i nastavnika, kome su također nazočili spomenuti predstavnici HČZ-a Virovitica.

U predavačkom timu u Tehničkoj školi Virovitica bili su: umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam, umirovljeni bojnik HV Davor Špoljarić, umirovljeni natporučnik HV Tomislav Kolec i pričuvni natporučnik Zoran Kozjak.

Vezano za ovo predavanje može se istaknuti da se ono provodi od 2017. godine kada je prvi puta održano na poziv nastavnice hrvatskog jezika i književnosti Ivančice Fet Škvarić iz Osnovne škole Suhopolje.

Također se može i istaknuti da djeca koja nazoče ovom predavanju, koje je opsežno jer obrađuje u znatnoj mjeri cjelokupni tijek Domovinskog rata kao i važnije događaje odnosno uzroke koji su prethodili agresiji  na RH, pokazuju visoku razinu zanimanja i pažnje.

Uz provedbu spomenutih predavanja članovi HČZ-a Virovitica sudjelovali su i u niz drugih aktivnosti povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.

Tako su umirovljeni bojnik HV Darko Lanšćak i umirovljeni satnik HV Tihomir Puškarić u ime udruge sudjelovali u ispraćaju sudionika 5. Memorijalnog ultramaratona Virovitica-Vukovar, kojeg pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja organizira udruga maratonaca VPŽ “Glasnici istine“, dok su umirovljeni pukovnik HV Mirko Brajtigam i pričuvni natporučnik Zoran Kozjak sudjelovali u prigodnom programu koji je organizirala Industrijsko-obrtnička škola Virovitica, a dio članova je sudjelovao i u obilježavanjima na području susjednih općina na području ratne općine Virovitica.

Preuzeto sa web stranice HČZ GRADA VIROVITICE

Pripremio: umirovljeni poručnik Davor Srdjak

Fotografije: umirovljeni natporučnik Tomislav Kolec, Andreja Oberling i Luka Gojević

HODOČAŠĆE U POVODU 32.OBLJETNICE STRADANJA ŠKABRNJE

od hczzu od u HČZ BRODSKO POSAVSKE ŽUPANIJE

HODOČAŠĆE U POVODU 32.OBLJETNICE STRADANJA ŠKABRNJE

Članovi Hrvatskog Časničkog zbora Brodsko-posavske županije, Udruga Dragovoljaca i Veterana podružnica Brodsko-posavske županije i Udruga Veterana 3. gardijske brigade Kune, hodočastili  u Škabrnju povodom 32. obljetnice tragedije hrvatskog naroda. U nikad duljoj koloni sjećanja “Poginuli u mislima i srcima” bili su građani iz svih dijelova Hrvatske, od Međimurja, Podravine, Banovine, Slavonije, Posavine, Rijeke, Gorskog kotara, Like, cijele Dalmacije, otoka, susjedne BiH. Tako su naše tri udruge sa Brodsko-posavske županije  položili Vijence i zapalili lampione kod spomen-obilježja masovne grobnice te ispod križa na groblju sv. Luke. U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije misu za sve stradale u Domovinskom ratu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, naglasivši da se time obilježava najtužniji dan u povijesti toga ravnokotarskoga mjesta.

Ove godine nas je vozio VB tours d.o.o  iz Sl. Broda sponzor putovanje je bilo Ministarstvo branitelja RH  te im zahvaljujemo u ime tri udruge. Voditelj hodočašća je je Mato Opačak.

Tekst i fotografije Mato Opačak

POVIJEST HAMASA

od hczzu od u BLISKI ISTOK

POVIJEST HAMASA

Hamasov divljački teroristički napad 7. listopada, koji je ostavio 1200 mrtvih i više od 240 zarobljenih Izraelaca, značajna je prekretnica u izraelsko-palestinskom sukobu. U odgovoru Izraela, koji nije bio ništa manje brutalan, ubijeno je do sada više od 11.000 Palestinaca, od kojih su gotovo polovica djeca. Zaslijepljen željom za osvetom, Izrael je veliki dio Gaze pretvorio u “pustoš”, stvarajući ozbiljnu humanitarnu krizu. Da bismo razumjeli ovu užasnu i neviđenu eskalaciju, moramo pratiti dugu krivulju Hamasove progresivne radikalizacije prema nasilju, a koja sama odražava u radikalizaciji sukoba u širem smislu.

Porijeklo nasilja

Porijeklo sukoba prožeto je nasiljem. Počelo je s rastućom plimom antisemitizma i progona Židova u Europi tijekom kasnog devetnaestog stoljeća, od Dreyfusove afere 1894. u Francuskoj do široko rasprostranjenih pogroma nad Židovima u Rusiji nakon atentata na cara Aleksandra II. 1881. Ovaj neprijateljski milje proizveo je pojavu cionizma, političkog pokreta kojemu je bio cilj uspostava nacionalne domovine u kojoj bi židovski narod mogao sigurno prebivati. Prvi cionistički kongres 1897. zacrtao je osnivanje ovog doma u Otomanskoj Palestini. Međutim, odmah su se suočili s moralnom dilemom: zemlja je već bila naseljena palestinskim Arapima, a stvaranje židovske države neizbježno bi povlačilo za sobom prisilne demografske promjene.

Neki cionisti izrazili su nelagodu zbog mogućnosti nasilnog izvlaštenja zemlje od Arapa. Israel Zangwill je 1905. napisao: “Uža Palestina već ima svoje stanovnike… [Moramo] biti spremni ili mačem istjerati [arapska] plemena kao što su učinili naši preci ili se uhvatiti ukoštac s problemom velikog tuđinskog stanovništva, koje je uglavnom muhamedansko i stoljećima je naviklo da nas mrzi.” Drugi, pokušavajući ublažiti kognitivni disonancu nasilnog oduzimanja Arapima njihove zemlje, dok su i sami bili izbjeglice od progona, usvojili su umirujući mit da je Palestina “zemlja bez naroda za narod bez zemlje”.

Rasprava je postala bespredmetna Balfourovom deklaracijom iz 1917. godine. U nastojanju da osigura međunarodnu potporu tijekom Prvog svjetskog rata, Britanija je obećala podržati uspostavu židovske nacionalne države u području koje je bilo ratni plijen od pokorenih Osmanlija. Britanska vlada, imajući na umu slična obećanja dana Arapima (u zamjenu za njihovu potporu protiv Osmanlija), dodala je uvjet da se “ne smije učiniti ništa što bi moglo naštetiti građanskim i vjerskim pravima postojećih nežidovskih zajednica u Palestini”. Kao odgovor na to, Židovi su bježeći od pošasti antisemitizma u Europi pohrlili u Palestinu, nepovratno promijenivši njezin demografski sastav. Židovi u Palestini porasli su s 4 posto stanovništva 1897. na 17 posto 1931., a do 1948., uoči rođenja države Izrael, činili su jednu trećinu od dva milijuna ljudi koji žive u Palestini.

Tijekom tog razdoblja, lokalno arapsko stanovništvo, zabrinuto izgledima da će ga istisnuti dolazeći židovski migranti, postajalo je sve nemirnije. Palestinski gradonačelnik Jeruzalema, Aref Pasha Dajani, zabilježio je grozničavo raspoloženje 1919., pišući: “Nemoguće nam je sklopiti razumijevanje s njima [Židovima] ili čak živjeti zajedno s njima… Ako Liga naroda hoće Ne slušajte apel Arapa, ova će zemlja postati rijeka krvi.” Ova kipuća ogorčenost na kraju se pretočila u sve žešće nasilje među zajednicama, što je rezultiralo stotinama mrtvih na obje strane, s ključnim žarištima uključujući nemire u Jaffi 1921. i nerede na Zidu plača 1929. godine.

Recipročna radikalizacija

Židovsko useljavanje doseglo je vrhunac tijekom Pete alije, s više od 250.000 Židova koji su stigli u Palestinu između 1929.-39. Mnogi od njih su bježali pred nacističkim progonom. Novi došljaci pogoršali su postojeće napetosti s lokalnim stanovništvom, osobito arapskim poljoprivrednicima, iseljenim sa svoje zemlje i prisiljenim na siromaštvo. Sheikh Izzeddin Al-Qassam, islamski propovjednik preporoda, razbješnjen nevoljama poljoprivrednika, organizirao je nasilan otpor protiv Židova i Britanaca, definirajući ga kao vjerski “džihad” protiv okupatora. Njegova smrt 1935. koju su prozročili Britanci, naelektrizirala je palestinsko stanovništvo – toliko da je samo njegova pogrebna povorka u Haifi privukla tri tisuće ožalošćenih. Danas Hamasova literatura ovaj događaj promatra kao dio priče o mitskom podrijetlu skupine; Oni su zakoniti nasljednici neprekinute militantne loze koja je započela Qassamovim “mučeništvom”. Nije iznenađujuće da su Hamasovo vojno krilo, brigade Izz ad-Din al-Qassam i zloglasna raketa Qassam također nazvane u njegovu čast.

Al-Qassama je smrt potaknula je dalje iscrpljujuće nasilja protiv Židova i britanske kolonijalne uprave koje je kulminiralo Arapskom pobunom 1936-9. Pojava podzemnih cionističkih paravojnih skupina poput Irguna, koje su vodile kampanje “aktivne obrane” izvodeći neselektivne terorističke bombaške napade na arapska naselja, samo je pridonijelo polarizaciji ovog razdoblja. Britanci, koji su na kraju ugušili Arapsku pobunu uz pomoć cionističkih milicija, ubivši pritom najmanje 5000 Arapa, nastojali su ograničiti imigraciju Židova kao izvor napetosti. Irgun, razjaren “britanskom izdajom”, sada je okrenuo svoj bijes protiv Britanaca, primjer čega je razorni teroristički bombaški napad 1946. na britanski stožer u jeruzalemskom hotelu King David.

Usred sve većeg nasilja i nereda, Britanija je bila prisiljena prekinuti svoj neprovedivi mandat i predati ga novoosnovanim Ujedinjenim narodima. Opća skupština UN-a preporučila je podjelu Palestine na dvije države 1947. godine. Iako su Arapi brojčano nadmašivali Židove u omjeru 2:1, predloženoj židovskoj državi dodijeljeno je 56 posto zemlje, veći dio unutar najplodnijih područja. Arapi, koji su ovu podjelu smatrali nepravednom, odmah su odbacili plan, pokrenuvši građanski rat koji bi progutao dvije zajednice.

Traumatično sjećanje na Nakbu

U ožujku 1948., Židovska agencija provela je plan Dalet, osmišljen kako bi osigurala kontrolu nad maksimalnim teritorijem u Mandatnoj Palestini u pripremi za uspostavu židovske države, protjerujući ili neutralizirajući palestinske snage i stanovništvo. Izraelski povjesničar Ilan Pappé opisao je plan Dalet kao “nacrt za etničko čišćenje”. U samo nekoliko mjeseci, ovo intenzivno razdoblje nasilja pomoglo je rađanju Države Izrael 14. svibnja 1948.  Objava nastanka države Izrael odmah je pokrenula Arapsko-izraelski rat 1948. kada su državu u nastajanju napali njeni neposredni susjedi Arapi. Za Palestince je to razdoblje predstavljalo neublaženu tragediju. Do 1949., kada se prašina slegla, ubijeno je 15 000 Palestinaca, mnogi od njih pogubljeni su u masovnim zločinima počinjenim u selima kao što su Deir Yassin i Tantura; više od 400 palestinskih gradova i sela je ispražnjeno; Izrael je povećao svoj kopneni udio na 78 posto teritorija; a 750 000 Palestinaca ostalo je bez državljanstva u onome što je postalo poznato kao Nakba ili “Velika katastrofa”.

Nakba je postala temeljni događaj koji oblikuje palestinski identitet i kolektivno pamćenje. Trajna slika Nakbe ostaje jedna od dugih karavana izmučenih izbjeglica koji nose svoju oskudnu imovinu i, što je ključno, ključeve svoje imovine, očajnički bježeći na sigurno u susjedne države, trpeći neprestano maltretiranje od strane cionističkih milicija na putu. Čak i dan danas, gotovo svaka palestinska obitelj ljubomorno čuva ključ svoje povijesne kuće u Palestini, dragocjenog obiteljskog nasljeđa koje se prenosi s koljena na koljeno u apsurdnoj nadi da bi se jednog dana mogli vratiti i otvoriti vrata kuće u selu koje više ne postoji.

Sjećanje na Nakbu nastavlja se prizivati u trenutnim neprijateljstvima. Izraelsko masovno raseljavanje stanovnika Gaze prema egipatskoj granici na jugu, uoči kampanje bombardiranja iz zraka, Palestinci su označili kao “drugu Nakbu”. U čudnoj podudarnosti, neki glasovi na izraelskoj strani također su prepoznali povijesne paralele sa sadašnjom situacijom u Gazi. Avi Dichter, izraelski ministar poljoprivrede i bivši ministar unutarnje sigurnosti i direktor Shin Beta, nedavno je izjavio: “Sada pokrećemo Gaza Nakbu… Gaza Nakba 2023. Tako će to završiti.” Uistinu, teško je prenaglasiti središnju važnost Nakbe u cijeloj priči o ovom sukobu. Ahmed Yassin imao je dvanaest godina kada je njegovo selo al-Jura etnički očišćeno 1948. godine, zbog čega je njegova obitelj morala pobjeći u izbjeglički kamp al-Shati u Gazi. Nakbina trauma kritički je oblikovala njegov stav prema neprijatelju kada je četiri desetljeća kasnije osnovao Hamas.

Hamas na vlasti

Nasilje se stišalo 2005., nakon čega je uslijedilo jednostrano povlačenje Izraela iz Gaze, uključujući i demontiranje njegovih tamošnjih ilegalnih naselja. Hamas je izašao iz Intifade tvrdeći da je pobijedio, predstavljajući “oslobađanje Gaze” kao potpunu potvrdu svoje strategije oružane borbe, tvrdeći da su “četiri godine otpora nadmašile 10 godina pregovaranja”. Hamasova iznenađujuća pobjeda na izborima 2006. godine potvrdila je potporu skupini među palestinskom javnošću, uglavnom zbog desetljeća dugog ulaganja u dobrotvorne svrhe i percipiranog nedostatka korupcije. Međutim, Hamasov izborni mandat nikada nije prihvaćen od strane Izraela ili zapadnih sila, koje su podržavale rivalsku stranku Fatah. Uslijedila je nasilna borba za vlast u kojoj je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom od Palestinskih vlasti. Kao odgovor na Hamasovo preuzimanje, Izrael je blokirao Gazu, opustošivši njezino gospodarstvo.

Dok je bio na vlasti, Hamas je pokušao ublažiti svoju poziciju odustajanjem od bombaša samoubojica i povremenim neodlučnim potezima prema Izraelu. Godine 2008. skupina je “ponudila primirje ako se Izrael povuče na granice iz 1967., primirje od deset godina kao dokaz priznanja [države Izrael].” Također je nastojala usmjeriti svoju pozornost na upravljanje ekonomijom unatoč teškim ekonomskim uvjetima koji su bili posljedica blokade i odluke zapadnih vlada da uskrate financijsku pomoć. Kriza je djelomično ublažena izgradnjom tunela na prema crnom tržištu s Egiptom i potporom Irana, Turske i Katara. Netanyahu je posljednjih tjedana kritiziran zbog svoje središnje uloge u podupiranju Hamasa dopuštajući mu da prima sredstva iz Katara. Netanyahu je navodno branio ovu politiku još 2019., tvrdeći da “svatko tko želi osujetiti uspostavu palestinske države mora podržati jačanje Hamasa i transfer novca Hamasu. Ovo je dio naše strategije — izolirati Palestince u Gazi od Palestinaca na Zapadnoj obali.”

Dok je bio na vlasti, Hamas je bio čista katastrofa za Palestince u Gazi u smislu upravljanja samoupravom ali je predan svojoj borbi protiv Izraela. Čini se da je njihova kontraproduktivna politika isprekidanog baražnog ispaljivanja neselektivnih raketa i minobacača preko granice samo izazvala neproporcionalne odgovore Izraela, koji su često slijedili dosad već depresivno poznati obrazac kolektivnog kažnjavanja u vojnim operacijama velikih razmjera, poput operacije Lijevano olovo (2008.) , Operacija Stup obrane (2012.) i Operacija Zaštitni rub (2014.). Između 2008. i 2023. godine, prije početka nedavnih neprijateljstava, Izrael je ubio 6400 Palestinaca, veliku većinu u Gazi. Nasuprot tome, tijekom istog razdoblja, 300 Izraelaca također je izgubilo živote u palestinskom nasilju.

Život na palestinskim teritorijima postajao je sve gori, kroz krajnje dehumanizirajući sigurnosni režim kontrolnih točaka, opsada, uhićenja, rušenja kuća i masovnog zatvaranja. Preko 155.000 Palestinaca ozlijeđeno je u nasilju izraelske vojske ili doseljenika tijekom tog razdoblja. Međutim, 60 posto tih žrtava potječe sa Zapadne obale, kojom su upravljale Palestinske vlasti i nije imalo nikakve veze s Hamasom. Ovo je razdoblje kontinuirane aneksije palestinske zemlje na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu kroz izgradnju ilegalnih izraelskih naselja, koja su se više nego učetverostručila do 2023., brojeći blizu 300 i u kojima živi oko 700.000 doseljenika.

Čini se da je Hamas, u pokušaju da se dodvori međunarodnom mnijenju, posljednjih godina ublažio svoju retoriku. Njegov revidirani manifest iz 2017. podržao je uspostavu neovisne palestinske države po uzoru na 1967. — prešutno prihvaćanje prava Izraela na postojanje. Također je napravio razliku između Židova i cionista, tvrdeći da se bori samo protiv potonjih, izbjegavajući antisemitski jezik u svom izvornom temeljnom dokumentu. Međutim. ova je iluzija razbijena 7. listopada. Mnogi su komentatori ukazivali da je početna normalizacija odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, prijetnja Hamasu — a možda i njegovom trenutnom sponzoru, Iranu. I to je jedno od najvjerojatnijih objašnjenja  za iznenadnu eskalaciju nasilja. Bez obzira na geopolitičke razloge za nedavni požar, ono što je sigurno je da će svi akteri vjerojatno izaći iz ovog prijelomnog trenutka radikalniji nego ikad.

Intifade i uspon Hamasa

Godine 1987. za vrijeme izbijanja Prve intifade sve se je promijenilo. To je bila prva masovna pobuna običnih Palestinaca koji se pokušavaju osloboditi dvadesetogodišnje izraelske vojne okupacije. Intifada je uključivala proteste, štrajkove, bojkote i bacanje kamenja na izraelske vojnike. Hamas, akronim za Islamski pokret otpora, osnovan je istog mjeseca, proizašao izravno iz dobrotvorne organizacije Yassin al-Mujamma. Nudeći vjersku alternativu sekularnom PLO-u, Hamas je nastojao preuzeti vodstvo Intifade. Unatoč Hamasovoj hiperboličnoj retorici (njihova osnivačka povelja pozivala je na uništenje Izraela), Yassin je pokazao početnu spremnost na pregovore, ali pod uvjetom da Izrael prvo “prizna pravo palestinskog naroda na samoodređenje i pravo na povratak u svoju zemlju. ” Izrael je odbio te napore i nastavio gušiti prosvjede.

Prva intifada rezultirala je s 1200 mrtvih Palestinaca, 15 000 zatvorenih i više od 130 000 ozlijeđenih — mnogi od njih rezultat su politike izraelske vlade namjernog lomljenja kostiju prosvjednicima. U istom razdoblju ubijeno je i 180 Izraelaca. Brutalno gušenje ovih uglavnom nenasilnih ustanaka radikaliziralo je Hamasovo gledište o sukobu i skupina se okrenula ka nasilju.

Potpisivanjem sporazuma iz Osla 1993. godine, koji predstavlja okvirni, djelomični mirovni sporazum između Izraela i PLO-a, formalno je okončana Prva intifada. Ekstremisti s obje strane protivili su se ovim pokušajima mira. Yitzhak Rabin, izraelski vođa koji je potpisao sporazum, i sam će biti ubijen u roku od dvije godine od strane izraelskog desničarskog ekstremista. S palestinske strane, Hamas je, pokazujući prve znakove svoje nepopustljivosti, odbio priznati Izrael ili se odreći nasilja. Iako je skupina ranije te godine izvela svoj prvi teroristički samoubilački napad, čelnici Hamasa ipak su izražavali određenu ambivalentnost oko napada na izraelske civile, no to se promijenilo s masakrom u džamiji u Hebronu 1994. godine—činom koji je izveo još jedan izraelski ekstremist pokušavajući sabotirati sporazum iz Osla.

Baruch Goldstein, doseljenik rođen u SAD-u i sljedbenik radikalne cionističke političke stranke, Kach, obukao je svoju izraelsku vojnu uniformu i ubio dvadeset i devet palestinskih vjernika na noćnoj ramazanskoj molitvi, ranivši još 125. Izraelska vlada brzo je osudila napad i zabranila stranku Kach, označivši je terorističkom organizacijom. Pet godina kasnije vlada će također demontirati svetište koje je bilo podignuto oko Goldsteinova groba i koje su židovski ekstremisti posvetili kao objekt štovanja i hodočašća. Međutim, sadašnji izraelski ministar za nacionalnu sigurnost, Itamar Ben-Gvir, izlagao je Goldsteinov portret u svojoj dnevnoj sobi sve do 2020.Privremeno ga je uklonio uoči svog prodora u izraelsku politiku. Kao odmazdu za Goldsteinov masakr, Hamas je krenuo u kampanju smrtonosnih terorističkih samoubilačkih napada, neselektivno ciljajući izraelske civile tijekom kasnih 90-ih. Nije iznenađujuće da su Sjedinjene Države 1997. skupinu brzo proglasile stranom terorističkom organizacijom, a nedugo nakon toga slijedile su je i druge zapadne zemlje.

Ciklus nasilja i protunasilja nastavio se nesmanjeno tijekom druge intifade, pokrenut 2000. godine provokativnim posjetom Ariela Sharona džamiji Al Aqsa. Desničarski političar koji će kasnije postati sljedeći premijer Izraela, Sharon je bio uvelike vrijeđan od strane Palestinaca zbog njegove brutalne vojne umiješanosti u masakr u Qibya 1953. i masakre u Sabri i Shatili 1982. godine. Druga intifada pokazala se daleko smrtonosnijom za obje strane, rezultirajući s 4200 mrtvih, ali što je ključno, 25 posto tih žrtava sada su bili Izraelci – broj koji se uvelike može pripisati smrtonosnoj novoj strategiji samoubojstava i raketnih napada koje su koristile skupine poput Hamasa. Izrael je također ciljao na vodstvo Hamasa tijekom Intifade, posebno zbog potpore bombaškim napadima samoubojicama. Kao jedna od trajnih slika ovog razdoblja 2004. godine ostala je kako leteća topovnjača helikopter Apache koji ispaljuje projektile Hellfire i ubija Yassina—krhkog, djelomično slijepog kvadriplegičara vezanog za invalidska kolica.

“Hamas je stvorenje Izraela.”

Hamasovo porijeklo je bilo izrazito nenasilno. Njegovu matičnu organizaciju, al-Mujamma al-Islamiyya, osnovao je 1973. Yassin kao islamsku dobrotvornu organizaciju povezanu s palestinskim ogrankom egipatskog Muslimanskog bratstva. Skupina je dugo zauzimala apolitičan stav, a čak i nakon Šestodnevnog rata 1967., kada je Izrael anektirao i okupirao palestinske teritorije, ili rata Jom Kipur 1973., Bratstvo je kategorički odbilo sudjelovati u oružanoj borbi protiv Izraela. U skladu s tim, al-Mujamma se usredotočio na pružanje društvenih, vjerskih i obrazovnih usluga i dobrobiti Palestincima u Gazi. Ovo stajalište bilo je u suprotnosti s drugim sekularnim palestinskim skupinama u to vrijeme, koje su bile aktivno angažirane u nasilnom otporu protiv izraelske okupacije kod kuće ili terorističkih napada u inozemstvu, kao što je masakr na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.

Al-Mujammin pacifistički stav doveo je do toga da je Izrael ovu skupinu priznao kao dobrotvornu udrugu 1979., dopuštajući joj da slobodno djeluje i financira i podupire njen razvoj mreže islamističkih društvenih institucija diljem Gaze.

Šire gledano, Izrael je religijske skupine poput Hamasovog prethodnika počeo smatrati bezopasnima, smatrajući ih učinkovitom protutežom protiv svog sekularnog nacionalističkog rivala, Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koju vodi Yasser Arafat. Kao rani primjer “povratnog udarca”, Avner Cohen, savjetnik izraelskog zapovjednika Pojasa Gaze, opisao je Hamas kao skupinu koja je nalikovala stvorenju iz židovskog folklora koje je stvoreno da pomogne Židovima zajednice, ali često završava prijetnjom svom tvorcu. Godinama kasnije, Arafat će iznijeti sličnu optužbu, rekavši: “Hamas je stvorenje Izraela.” tvrdeći da je izraelski premijer Yitzhak Rabin priznao da je podrška Hamasu bila žalosna strateška pogreška.

Aki l N. Awan je izvanredni profesor moderne povijesti i direktor Centra za istraživanje sukoba, nasilja i terorizma (CVTRC) na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu

Izvor: https://nationalinterest.org/

Preveo i priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini

Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023.

od hczzu od u HČZ SLAVONSKI BROD

Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023.

Slavonski Brod 16.1.2023. godine

Šahovski klub invalida «Hvidra-Brod» Slavonski Brod po dvadeset pet puta bio je domaćin tradicionalnog šahovskog turnira “Dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju “ koji se održava u spomen na herojsku borbu i mučeništvo Vukovara i Škabrnje. Nakon samog početka predsjednik kluba Mato Opačak pozdravio je sve prisutne . Šahisti su minutom šutnje odali priznanje poginulim i nestalim  braniteljima i ostalima. Turnir je organiziran pod pokroviteljstvom Ministarstva Branitelja RH. Turnir je odigran u Udrugi 3. Gardijske brigade Kune Slavonski Brod. Na turniru su sudjelovalo 19 igrača sa sire regije . Igran je švicarac 7 kola 7 minuta plus dodatak za svaki odigrani potez 3 sekunde , odigrano je 63 partije. Za prvo, drugo i treće mjesta dodijeljena su odličja. Nagrade je podijelio predsjednik Šahovskog kluba invalida Hvidra-Brod, Sl. Brod Mato Opačak, koji se ujedno zahvalio Ministarstvu branitelja RH koji prepoznaju rad vojnoga kluba invalida. Sudac turnira je bio državni Mato Opačak s pomoćnikom  županijskim šahovskim sucem Draganom Pavić .

P O R E D A K

Mj.

 

Ime

FED

Rtg

Klub/Grad

Bod.

1

MK

Stjepan, Damjanović

CRO

2172

ŠK Vina Markota, Pleternica

6

2

II

Matej, Bušić

CRO

1926

ŠK Brestovac, Brestovac

5,5

3

I

Dragan, Pavić

CRO

1894

ŠK Ruščica, Ruščica

5

Tekst i fotografije: Mato Opačak

 

32 BAKLJE NA MOSTU HRVATSKIH BRANITELJA U POČAST ŽRTVI VUKOVARA I ŠKABRNJE

od hczzu od u OBLJETNICE

32 BAKLJE NA MOSTU HRVATSKIH BRANITELJA U POČAST ŽRTVI VUKOVARA I ŠKABRNJE

Rijeka, 16.11.2023.

Plamen 32 baklje koje su držali članovi KN Armada u večernjim satima obasjao je Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata čime je na najljepši način osvjetljeno sjećanje na jednaki toliki broj godina koliko je prošlo od iznimne žrtve koju je Vukovar podnio za slobodu Hrvatske.

Zahvaljujući Zajednici udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije, Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji i KN Armada Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Rijeci je obilježen na jedini mogući način kako se takvom danu i mora pristupiti – potpunim zajedništvom i sadržajnim programom.

Povorke su krenule će iz Vukovarske ulice i iz Prve hrvatske sušačke gimnazije te su se spojile na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata gdje smo iskazali pijetet prema smrtno stradalim hrvatskim braniteljima. U Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji održana je Svečana akademija liji je središnji dio bio sat povijesti naziva “Obrana Vukovara i Škabrnje i njihovo značenje u kontekstu Domovinskog rata“.

Velika dvorana naziva „Dr. Izidor Kršnjavi“ bila je prepuna, a uz glazbene točke koje je izveo pjevački zbor PHSG, operna pjevačica Ivanica Vunić te klaviristica prof. Ivana Vrban, sat povijesti održali su brigadir Sandi Knežević i pukovnik Ivica Barač koji rade u Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“.

S druge strane, ispred murala posvećenog Vukovaru u istoimenoj ulici okupio se veliki broj ljudi, posebno mladih koji unatoč protoku vremena ne zaboravljaju značaj Vukovara za slobodu Hrvatske kao i za sva njezina kasnije postignuća.

Iako, dakako s razlogom, ima i mnogo kritika na današnju Hrvatsku, posebno po pitanju visine plaća i mirovina kao i općeg standarda, odnosno razarajuće, silno raširene korupcije, to nikako nije krivnja branitelja Vukovara i Škabrnje, još manje njihove žrtve za sve nas.

Upaljene su brojne svijeće, a onda se, kako to riječka tradicija poznaje, velika kolona ponosno, unatoč silnoj kiši, kretala središtem grada, ulicom Fiorela la Guardie, Korzom pa sve do Mosta branitelja. Uz prigodno polaganje vijenaca i paljenje svijeća, molitvu za sve stradalnike održao vlč. Sanjin Francetić.

Ispred spomenika na Mostu branitelja vijence su položili Udruga roditelja i udovica poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ZUDR PGŽ, Ministarstva branitelja, Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke i Armade.

Izvor: novilist.hr / Fotografije: Novi List i Ivica Jakšić

Predsjednik ZUDR PGŽ Marinko Žuža, umirovljeni brigadir HV: „Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, obilježen je u četvrtak 16. studenog, jer sutra je dan kad veliki broj ljudi iz našeg kraja putuje u Vukovar.

Kako se to činilo i nekih prijašnjih godina organizirali smo se u dvije simbolične povorke sjećanja, ali ne na način da se dijelimo, nego da obuhvatimo većinu segmenta koje sjećanje na jedna tako značajna događaj mora obuhvatiti.“

Biciklistički maraton u čast žrtve Vukovara

od hczzu od u HČZ GRADA VIROVITICE

BICIKLISTIČKI MARATON U ČAST ŽRTVE VUKOVARA

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Zajednica udruga i članova HVIDR-a Virovitičko-podravske županije organizirala je 12.11.2023. tradicionalni biciklistički maraton Slatina – Vukovar.

Start ovog maratona bio je u 8.00 sati ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Parku 136. slatinske brigade, gdje su biciklisti te predstavnici Grada Slatine i braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, odali počast svim poginulim hrvatskim braniteljima.

Današnjeg poprilično hladnog jutra s temperaturom od tek 2,5 Celzijeva stupnja, sudionike ove biciklističke vožnje, na njihov put prema Vukovaru, ispratio je slatinski dogradonačelnik Ilija Nikolić.

Biciklistički maraton vozili su i ovoga puta članovi biciklističke ekipe Virovitičko-podravske županije pod nazivom “VBR”. Bili su u sljedećem sastavu: Pavo Tutenov, Tomislav Kolec (HČZ Virovitica)  i Mario Kovač, predvođeni predsjednikom ZUiČ HVIDR-a VPŽ i predsjednikom Odbora za hrvatske branitelje VPŽ Matom Bubašem. Logističku pratnju odradio je Martin Bišćan.

Na cilj, Memorijalno groblje u Vukovaru, stigli su oko 14.30 sati gdje su, paljenjem svijeće, odali počast svim poginulim hrvatskim braniteljima u obrani Vukovara kao i svim civilnim žrtvama u srbočetničkoj agresiji na Vukovar.

Izvor: Tekst: Tea Kiš Slačanac/Foto: Tea Kiš Slačanac, “VBR“

Tjedan sjećanja na strahote jeseni 1991. godine

od hczzu od u HČZ RH-ZU, OBLJETNICE

Tjedan sjećanja na strahote jeseni 1991. godine

Počeo je tjedan sjećanja na strahote u jeseni 1991. godine. Osim obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, ovaj tjedan osobito je bolan za Saborčane, Slunjane kao i mještane Nadina

SABORSKO -12.11.

Povorkom od općinske zgrade u Saborskom do spomen-obilježja i mjesta masovne grobnice te polaganjem vijenaca, u nedjelju 12.11.2023.godine, je obilježena 32. godišnjica okupacije i stradavanja mještana toga mjesta u Domovinskom ratu, a u koloni sjećanja sudjelovao je i predsjednik RH Zoran Milanović.

Riječ je o jednom od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 1991. godine. Toga dana ubijeno je 38 Saborčana koji su bili bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Najstariji ubijeni imao je 96 godina, dok je najmlađa žrtva bila živa zapaljena. U obrani je poginulo i 26 branitelja, a osam osoba smatra se nestalima.

Načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić zahvalio je na dolasku predsjedniku Republike, predstavnicima Hrvatskog sabora i Vlade, županija, gradova i općina, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te drugima koji su položili vijence, a potom je služena misa u crkvi svetog Ivana Nepomuka.

Prva je na spomen-obilježju počast odala Kata Matovina čija su dva sina poginula u obrani mjesta.

Saborsko, članovi HVIDR-a Ogulin i HČZ Ogulin
Saborsko, kolona sjećanja
Saborsko 12.11.2023.

SLUNJ - 16.11.

Slunj

Grad Slunj 16. studenog 2023. obilježava 32. godišnjicu progonstva Slunjana sa svojih ognjišta, datuma na koji su Slunjani 1991. prognani sa svojih stoljetnih ognjišta.

Tih je dana na križni put iz Slunja i okolice krenula nepregledna kolona djece, žena, staraca, bolesnika, mladog i starog življa, spašavajući živote pred tenkovima, avionima i topništvom, pod pratnjom hrvatske policije i ZNG-a, prema susjednoj Bosni. Na okupiranom području ostalo je 200-tinjak ljudi, trpeći kasnije veliki teror.

Na žalost, nije moglo proći bez ljudskih žrtava, 352 poginulih na našem području u vrijeme Domovinskog rata, položilo je živote za slunjski kraj i Lijepu našu. Među stradalima bilo je i 70 žena starije životne dobi, jedna trudnica, jedna djevojka, tri djevojčice i šestomjesečna beba, podsjećaju organizatori.

Danas, 32. godinu nakon ovih nemilih događaja prisjećamo se herojstva i žrtve naših branitelja i svih patnji naroda slunjskog kraja, koji je živio u potpunoj izolaciji tri i pol mjeseca, bez struje, hrane i vode, gotovo nenaoružan.

„Da se nikad ne zaboravi“, naziv je programa kojim se svake godine, 16. studenog, obilježava ova tužna obljetnica. Svake godine pale se lampioni za 352 žrtve, za svakog po jedan.

VUKOVAR - 18.11.

U kolovozu 1991. godine agresorska vojska je okupirala Baranju, okupirana su gotovo sva sela vukovarske općine. Istovremeno Vukovar je tučen dalekometnom artiljerijom. Uslijedili su zračni napadi i pokušaji pješačkih prodora. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, Radnički dom, katolička crkva, vodotoranj. U to vrijeme u vukovarskoj bolnici nalazilo se već 300 ranjenika. Na taj način Vukovar se našao gotovo u potpunom srpskom okruženju, neprijatelj ga je namjeravao osvojiti i krenuti u daljnja osvajanja.

Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i dnevna izvješća vukovarskog radija govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Civilni i sanitetski život odvijao se u podrumima. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata.

Pokušaje tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su branitelji, koji su se tijekom obrane organizirali u brigadu. Ogromna motiviranost i inventivnost malobrojnih i slabo opremljenih branitelja omogućila je nadmoćno suprotstavljanje zastrašujućoj vojnoj tehnici i brojnijoj srpskoj vojsci. Tek kada su branitelji ostali bez ijednog protuoklopnog punjenja a agresorska vojska 18. studenog 1991. godine ulazi u razrušeni Vukovar.

Okupacijom Vukovara srpska vojska započela je drugi čin vukovarske tragedije. Protivno svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, srpska vojska i četnici ulaskom u Vukovar izvršavaju zločine i provode torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i smaknuto. Masovne grobnice otkrili su nekoliko mjeseci kasnije strani novinari, a potvrdile su međunarodne komisije. Svijet su potresle slike sa Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja.

Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara za uvijek nestalo.

Nekoliko tisuća prognanika iz vukovarske općine živi organizirano ili privatno razasuto po Hrvatskoj i inozemstvu.

ŠKABRNJA - 18.11.

Tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA za napad na Škabrnju  18. 11. 1991. došle iz dva smjera: Zemuniga Gornjeg i iz  pravca Biljana Donjih cestom Benkovac – Škabrnja – Zadar. Glavni udar i težište napada agresora bili su na pravcu zapadnog ulaza u Škabrnju, zaselka Ambar i Ražovljeve glavice.

Dok branitelji Škabrnje na ovim pravcima obrane pružaju srčani otpor, iza leđa im je JNA angažirala i helikopterske postrojbe, koje desantiranjem na područje Jabuke, jugozapadno od crkve sv. Marije i uz pomoć jakih tenkovsko-pješačkih snaga, koje su od Jabuke prodirale pravcem južno od kuća u Ambaru, kroz polje između Škabrnje i Prkosa, oko 10 sati zauzimaju groblje i crkvu sv. Luke, te na taj način prekidaju jedinu cestovnu vezu Prkos – Škabrnja, a branitelje u Ambaru poluopkoljavaju. Nakon sloma obrane branitelja u Ambaru, ostale crte škabrnjske obrane još su odolijevale napadima agresora.

Na drugom pravcu i težištu napada agresora prema Ražovljevoj glavici obrana je odolijevala sve do 13,30 sati, kada se branitelji povlače na pričuvne položaje u podnožju Ražovljeve glavice prema selu.

Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli tek predvečer oko 16,30 sati, goneći ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Neprijatelj je taj dan tu stao utvrdivši svoje snage na crti Ražovljeva glavica – središte Škabrnje – crkva sv. Luke. Civile, pretežito žene, djecu i starije osobe, koji su se sklonili u podrume i druge zaklonjene prostore, četnici i pripadnici JNA nasilno izvlače van i ubijaju hitcima iz vatrenog oružja, najčešće s prigušivačima, ili nožem, a pritom neke od žrtava pred smrt muče i masakriraju. Četnici su ih ubijali na najokrutniji način, gazeći ih tenkovima na očigled žena i djece. Oni civili koji su pošteđeni smrti, dovedeni su do zapadnog ulaza u selo u Ambaru, predio tzv. Krčmetine, gdje su ih sve skupili i predvečer teretnim kamionima i autobusom odvezli u Smilčić, Biljane Donje i na kraju u Benkovac, smjestivši ih najprije u vojarnu, a kasnije premjestili u tamošnji Dječji vrtić, gdje su na razne načine cijelu noć mučeni i ispitivani, od čega nisu bila pošteđena ni djeca.

Zarobljene odrasle muškarce (branitelje i civile) već su u Škabrnji odvojili od žena i djece i mučeći ih cijelim putem na očigled žena i djece odveli prema Benkovcu, gdje su trojicu ubili, a ostalih devet zarobljenih na taj dan završili su na koncu u kninskim kazamatima, prolazeći kroz najraznovrsnija mučenja i torture, dok konačno nisu razmijenjeni.

Oni u Ambaru i središtu sela koji su imali sreće da ih četnici ne otkriju i uhvate pod okriljem noći, doslovno su satima puzali kroz polja, vinograde i jaruge, izvlačeći se iz četničkog okruženja prema Vlačinama, Prkosu, Jošanima i Galovcu, gdje su stigli promrzli i potpuno iscrpljeni od žeđi i gladi.

Napad na preostali istočni dio Škabrnje (koji nije branjen jer su se branitelji u ranim jutarnjim satima po zapovijedi povukli prema Prkosu i Galovcu) i Nadin započeo je u 8  sati i završio u 17,24 sati, kada su JNA i četnici zauzeli Nadinsku gradinu. Toga 19. studenog jugovojska i četnici nastavili su u Škabrnji sa svojim zvjerstvima i ubijanjem nevinih civila (žena i staraca) koji nisu htjeli napustiti svoje kuće.

NADIN - 19.11.

Ravnokotarsko selo Nadin nalazi se na putu između Zadra i Benkovca. Nakon što su snage neprijatelja zauzele Škabrnju 18. studenoga 1991. i likvidirale velik broj mještana i hrvatskih branitelja koji su pokušavali obraniti svoje mjesto, započele su napad na preostali istočni dio Škabrnje i Nadin.

Napad na Nadin započeo je 19. studenog 1991. godine u jutarnjim satima. Nakon što au neprijateljske snage zauzele Nadin, pobijeno je 14 civila, svi ostali su protjerani, a selo je opljačkano i spaljeno. Tijekom obrane Nadina poginulo je pet hrvatskih branitelja, dok se još se tri civilne osobe vode kao nestale. 

Nadin

Izvor: Nacional.hr; ika.hkm.hr;dnevnik.hr; FB profil HVIDRA Ogulin; radio-mrežnica.hr; vukovar.hr; opcina-skabrnja.hr

PUTOVIMA RATNIH STRADANJA

od hczzu od u HČZ GRADA ZAGREBA

PUTOVIMA RATNIH STRADANJA

U subotu 11. 11. 2023. Hrvatski časnički zbor grada Zagreba organizirao je obilazak Sunje, Baćina i Jasenovca u okviru programa „Putovima ratnih stradanja“ sufinanciranog od Grada Zagreba.

U obilasku su sudjelovala 32 branitelja i suradnika HČZ Zagreb među kojima su uz članove HČZ Zagreb bila 4 pripadnika Veterana 145. brigade Dubrava na čelu s predsjednikom Ladislavom Plantićem, zatim više pripadnika UHBDR 99. brigade, 5 pripadnika UABA Zagreb-Jug na čelu s predsjednikom Borisom Biličićem, ratni zapovjednici 99. brigade Ivica Babić i Vlado Blažinović, bojnik Siniša Mihović ispred Kluba veterana Domovinskog rata 102. brigade HV te nekolicina branitelja iz ostalih braniteljskih udruga Grada Zagreba.

U Sunji su učesnike obilaska dočekali i pozdravili predstavnici Općinskog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Općine Sunja na čelu s predsjednikom Ivicom Mikulićem koji nas je pozdravio i u ime načelnika općine Sunja Grge Dragičevića.

Nakon zajedničkog polaganja vijenaca, paljenja svijeća i odavanja počasti kod spomenika poginulim braniteljima na gradskom groblju i kod spomen ploče poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade Gromovi na legendarnoj željezničkoj postaji, bojnik Siniša Mihović šire je izložio događanja u Sunji tijekom Domovinskog rata koja je ostala obranjena zahvaljujući zajedničkoj borbi postrojbi HV i domaćih branitelja, a pukovnik Vlado Blažinović ukratko je podsjetio nazočne na ulogu 99. brigade HV u obrani Sunje 1993. godine.

Tekst i fotografije: Mladen Lalić, poslovni tajnik HČZ – Zajednice udruga

Nakon Sunje posjećen je Baćin gdje je kod spomen obilježja na mjestu masovne grobnice uz rijeku Unu položen vijenac, zapaljene svijeće i odana počast pedesetšestorici nevinih hrvatskih civila starije dobi iz općine Hrvatska Dubica ubijenih u listopadu 1991. godine. Kod crkve u Baćinu su zapaljene svijeće i odana počast stradalim civilima i braniteljima iz Baćina tijekom Domovinskog rata.

Zatim je načelnica općine Hrvatska Dubica gđa. Ružica Karagić provela učesnike obilaska kroz impresivnu spomen sobu Domovinskog rata u Baćinu s imenima 137 hrvatskih branitelja i civila stradalih tijekom Domovinskog rata na području općine Hrvatska Dubica.

U Jasenovcu je kod spomenika u okviru Spomen područja položen vijenac te su zapaljene svijeće i odana počast tisućama žrtava u ustaškom koncentracijskom logoru tijekom II. svjetskog rata. Također je u centru Jasenovca posjećena spomen soba Domovinskog rata koju održava Udruga branitelja općine Jasenovac te su kod obilježja uz jarbol s hrvatskom zastavom pored spomen sobe položene svijeće i odana počast poginulim braniteljima na području Općine Jasenovac.

Nakon ugodnog druženja i evociranja uspomena uz ručak u restoranu „Kod ribiča“, učesnici obilaska su krenuli za Zagreb.