ŠTO IMA NOVO?

VRO Maslenica ( 22.01.1993.-22.01.2024.)

Vojno-redarstvena operacija “Maslenica” bila je jedna od prvih velikih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koja je označila prekretnicu u dotadašnjem tijeku Domovinskog rata.

U operaciji je u samo 72 sata, i uz sudjelovanje svih triju grana Oružanih snaga, oslobođeno gotovo stotinu četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija. Operacija je bila ključna za obranu Hrvatske od neprijateljske agresije i daljnja vojna djelovanja HV-a i MUP-a.

Vojno-redarstvena operacija Maslenica počela je 22. siječnja 1993. u 6 sati ujutro pod kodnim imenom Gusar. U tri su dana hrvatski branitelji u zadarskome zaleđu oslobodili petnaestak sela te bitne strateške točke kao što su Novsko Ždrilo i Zrakoplovna baza Zemunik. Operacija je bila ključna za povezivanje sjevera i juga Hrvatske i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.

U prva tri dana akcije poginulo je 19 pripadnika HV-a i MUP-a, a ranjeno ih je 70, no zbog snažnih topničko-raketnih i tenkovskih, a povremeno i pješačko-diverzantskih napada agresora koji su uslijedili odmah nakon operacije Maslenice, do 31. ožujka 1993. poginulo je 127 hrvatskih branitelja.

U operaciji Maslenica bile su angažirane sve grane Oružanih snaga RH, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split – 4. gardijska brigada, taktičke grupe 112. i 113., 126. brigade, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna Vojne policije, kao i specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi Glavnog stožera HV-a, Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a te Eskadrila helikoptera HRZ-a i PZO-a.

Izvor: https://www.morh.hr/

SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE

SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE

Napad na Ibrešiće (Alivojvodiće) desio se u nedjelju, 19.siječnja 1992.godine oko podna.

Hrvatski vojnici su, bez obzira na dobro organiziranu obranu, bili potpuno iznenađeni i pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su 4 pripadnika bojne: Nevenko Grbac, Petar Horvat, Zvonimir Škerl i Samir Terzić, kao i pripadnik 118. brigade Gospić Ivica Kolak iz skupnine koja im je pritekla u pomoć. Dvojica su teško ranjena i više je lakše ozlijeđenih.

Očito je bilo da je napad pomno pripreman-kratko je trajao i bio je žestok a prema načinu na koji je izveden za pretpostaviti je da ga je izvela postrojba koja je dovedena sa strane, dobro uvježbana i namjenjena za ovakva djelovanja.

Tijekom 19.siječnja skupina pripadnika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, na čelu sa predsjednikom Udruge Ivanom Lergom, obišla je grobove poginulih pripadnika brigade, pomolila se i zapalila svijeće.

Izobrazba za članove HČZ Hrvatskog Zagorja – MODUL 1. (dopunjene temeljne informacije) Desinić

Izobrazba za članove HČZ Hrvatskog Zagorja - MODUL 1. (dopunjene temeljne informacije)

Desinić, 13. siječnja 2024.

Izrada ovog materijala omogućena je financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Sadržaj je isključiva odgovornost HČZ-ZU.

Aktivnost je provedena 13. siječnja i predstavlja prvu ovogodišnju izobrazbu, za koju su korišteni materijali prikupljeni tijekom serije izobrazbi koje je u 26 odvojenih tematskih izobrazbi provela Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Izobrazba je dogovorena i provedena uz nazočnost predstavnika čelnih struktura i članovima Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog Zagorja, i nazočilo joj je dvadeset i pet članova udrug (vidi potpisnu listu). Cilj izobraztbe uključivao je utvrđivanje mogućeg interesa za daljnjim izobrazbama koje su planirane Planom provedbe aktivnosti u 2024. Materijali svih 26 izobrazbi provedenih u okviru PPR-a te prezentacija snimljena je na tri USB memorije, koje su predane HČZ-u Hrvatskog Zagorja. Najavljene su i moguće slijene izobrazbe ili radionice vezana uz konkretna područja interesa vodstva i članova udruge.

Nakon izobrazbe organiziran je predblagdanski domjenak za sudionike, koje je financiran sredstvima HČZ Hrvatskog Zagorja.

Izobrazbu vodio: Branko Gačak

Početak: 16:00, završetak: 18:00 sati

Nazočno: 25 sudionik (vidi potpisnu listu).

Tekst: Branko Gačak, glavni tajnik HČZ-ZU i voditelj projekta tijekom PPR NSP

Fotografije: Branko Gačak i Brane Gradišnik

Dizajn mrežne stranice: Stanislav Linić, web-master HČZ-ZU

Obrada fotografija: Mladen Lalić, poslovni tajnik HČZ-ZU

Sadržaj izobrazbe:

Na početku izobrazbe voditelj projekta dao je naglaske vezane uz suradnju s NZRCD koja započinje početkom 2014. i traje do kraja 2017. traje kao Institucionalna podrška, nakon čega započinje period podrške temeljem Sporazuma o razvojnoj suradnji s Centrima znanja za društveni razvoj civilnog društva. Razdoblje razvojne suradnje završava 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja ove godine započinje razdoblje Nacionalne sustavne podrške Nacionalne zaklade. Posljednih šest mjeseci 2023. predstavlja prijelazno, pripremno razdoblje Nacionalne sustavne podrške koje je ustrojeno radi lakšeg i konzintinuiranog prelaska na novi oblik suradnje i financijske podrške od 1. siječnja ove godine. Tijekom vremena prijelaznog, pripremnog razdoblja NZRCD je kroz 26 (dvadesetišest) modula izobrazbi obučavala 88 predstavnika udruga, koji će od 1. siječnja tekuće godine biti obuhvaćeni ovim vidom financijske podrške – Nacionalnom sustavnom podrškom. U prvom dijelu predavanja govoreno je općenito o institucionalnom okviru i nacionanom zakonodavstvu vezanom uz korištenje europskih fondova, zatim o korisnicima sredstava, nadležnostima upravljačkih i posredničkih tijela te iznosima predviđeni za RH kroz ESF+, kao i sveukupnom iznosu financijske potpore iz EU u okviru programskog razdoblja 2021. – 2027. Drugi dio izobrazbe odnosio se na temeljno upoznavanje s natječajnom dokumentacijom za prijavu nacionalnih i EU projektnih prijedloga. U sklopu ovih prezentacija ukazano je na važnost razumijevanja sadržaja objavljenih natječaja ili javnih poziva te razumijevanja Uputa za prijavitelje. U svrhu pojašnjenja korišteni su materijali NZRCD vezani uz Upute za prijavitelje u okviru Operativnog programa učinkoviti ljudski potencijali (OPULJP) Europskog socijalnog fonda (ESF) u Programskom razdoblju 2014. – 2020. i Uputama za prijavitelje Europskog socijalnog fona plus (ESF+) u Programskom razdoblju 2021. – 2027. U okviru ovog dijela izobrazbe dat je značaj praćena mrežnih stranica Ureda Vlade RH za udruge, koja svake godine početkom godine objavljuje popis nositelja javnih poziva i natječaja od razina jedinica lokalne i regionalne samouprave do javnih poziva koje objavljuju nadležna ministarstva u okviru svojih djelokruga rada. Pri tome je naglašena potreba praćenja javnih pozva i natječaja koje će objavljivati Ministarstvi hrvatskih branitelja, zatim Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Nacionalne zaklade za ratvoj civilnog društva.

HČZ Vrbovec u obilasku bojišnice na području Hrvatske Dubice

HČZ Vrbovec u obilasku bojišnice na području Hrvatske Dubice

Vrbovec,13. siječnja 2024.

Hrvatski časnički zbor Vrbovec u sklopu svojih godišnjih planskih aktivnosti organizirao je 13. siječnja obilazak bojišnice na području Hrvatske Dubice i sela Bačin. Uz članove HČZ Vrbovec aktivnostima je nazočila i Zlata Pajsar, majka poginulog hrvatskog branitelja Stjepana. Po dolasku u Hrvatsku Dubicu aktivnostima su se pridružili pripadnici 2. gardijske brigade „Gromova“ koji su bili neposredni sudionici VRO „Una-95“ i suborci poginulog Stjepana, zatim načelnica Općine Hrvatska Dubica, Ružica Karagić i ratni načelnik stožera obrane Sunje, umirovljeni pukovnik Ivica Panđa Orkan.

U znak sjećanja na 13 hrvatskih branitelja poginulih tijekom VRO „Una-95“ kod spomenika 2. gardijske brigade u Bačinu održana je komemoracija i zapaljeni su lampaši u njihovu čast. Među poginulima je bio naš sugrađan Stjepan Pajsar, a u operaciji su ranjeni Vrbovčani Nevenka Topalušić i njezin sin Dubravko Markuš. Prilikom komemoracije nazočnima se obratio Stjepanov ratni zapovjednik brigadir Predrag Harmicar. U svom emotivnom govoru i sa suzama u očima pojasnio je cilj i tijek VRO „Una-95“, te se posebno obratio majci Zlati s opisom stradavanja njenog sina. Nakon toga nazočnima se obratila načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić te upoznala s općinskim značajkama koja broji 1462 stanovnika i uz Hrvatsku Dubicu čine je još četiri naselja, Bačin, Cerovljani, Slabinji i Živaja. Podsjetimo da prema popisu stanovništva na prostoru sadašnje općine od 129,6 prostornih kilometara iz 1991. živjelo 4231 stanovnika (od čega gotovo 49% Hrvata i 41% Srba), dok danas tu živi samo 1462 stanovnika.

U Domovinskom ratu područje općine bilo je okupirano i doživjelo golema materijalna razaranja i stradanja, pri čemu su sva mjesta i objekti bili porušeni, a poginulo je 137 civila i branitelja.

U daljnjem dijelu aktivnosti odana je počast pokraj kapelice Svih Svetih u znak sjećanja na 28 stanovnika sela Bačin koji su nakon okupacije sela 9. rujna 1991. okupljeni i streljani. Komemoraciji se obratio umirovljeni pukovnik Ivica Panđa Orkan te održao emotivno obraćanje o stradanju i žrtvi Pounja u Domovinskom ratu.

Kod masovne spomen grobnice „Hrvatska golubica“ u Bačinu također su zapaljeni lampioni u znak sjećanja na mještane Cerovljana i Hrvatske Kostajnice, koji su zvjerski pogubljeni u vremenu od 2. do 21. listopada 1991. O ovim događanjima govorio je pukovnik Ivica Panđa Orkan, koji je podsjetio kako su nakon okupacije neprijateljske okupljale mještane u Vatrogasnom domu u Hrvatskoj Dubici pod izgovorom okupljanja i prelaska na slobodni teritorij Republike Hrvatske i događaja kada je 21. listopada 1991. u autobus radi prelaska na slobodni teritorij sa 74 civila koji su u selu Bačin zaustavili pripadnici specijalne milicije tzv. “SAO Krajine” te kasnije strijeljani uz cestu pokraj rijeke Une. Nakon oslobođenja su pronađeni posmrtni ostaci 56 strijeljanih, koji su zakopani u tri odvojene jame, dok za 18 pogubljenih koji su strijeljanih i bačenih u rijeku Unu, posmrtni ostaci nisu do danas pronađeni.

Majka Zlata Pajsar pokraj spomen ploče sina Stjepana

Nakon ranije navedenih komemorativnih aktivnosti nazočni su posjetili Spomen sobu poginulih i ubijenih branitelja i civila Općine Hrvatska Dubica, a pukovnik Panđa održao predavanje o žrtvi Pounja u Domovinskom ratu.

Majka Zlata i načelnica Općine Hrvatska Kostajnica Ružica Karagić

Tekst i fotografije: Milorad Milenković, bojnik u mirovini, predsjednik HČZ Vrbovec

U Rijeci svečano obilježen Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

U Rijeci svečano obilježen Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Rijeka, 15.siječnja 2024. godine

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Mostu hrvatskih branitelja na Delti te prigodnim programom obilježen je Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, ujedno i Dan Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije.

U organizaciji Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije, vijence su položili i svijeće upalili predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici Grada Rijeke kao i Hrvatske vojske i policije.

Na prigodnom prijemu, održanom u prostoru Zajednice udruga Domovinskog rata PGŽ-a, pročitana je povjesnica međunarodnog priznanja RH, prikazan pregled aktivnosti Zajednice te uručene pristupnice a nove udruge članice. U ime Grada Rijeke, pozdravne riječi uputila je pročelnica Mušković, naglasivši kako je važno obilježavati dan koji predstavlja borbu za slobodu te istinu o Domovinskom ratu prenositi sljedećim naraštajima.

Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske slavi se 15. siječnja, jer je toga dana 1992. godine Hrvatsku i Sloveniju, nakon Vatikana, priznala većina europskih zemalja i zemlje EU.

Hrvatsku je prvi priznao Island, 19. prosinca 1991. Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Priznanje su najavile i Italija, Švedska i Vatikan.

Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, a San Marino 14. siječnja. Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije te Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države.

Izvor: rijeka.hr

32. RUKOMETNI MEMORIJAL ZVONIMIR ŠKERL

32.RUKOMETNI MEMORIJAL ZVONIMIR ŠKERL

32.Memorijalni turnir Zvonimir Škerl održan je tijekom vikenda 13.i 14. siječnja  u organizaciji MRK Kozala, udruge 128.brigade Sv.Vid i Mjesnog odbora Brašćine-Pulac a u čast prerano preminulog kapetana MRK Kozale, Zvonimira Škerla zajedno sa još trojicom pripadnika 128.br.HV (Nevenko Grbac, Petar Horvat i Samir Terzić) te jednim pripadnikom 118.br (Ivica Kolak) poginuo u neprijateljskom napadu na Ibrešiće (Perušićka kosa) 19.01.1992.godine.

Otvorenje turnira bilo je u nedjelju 14.01.2024.godine u 12,00 sati  u dvorani „Dinko Lukarić“ na Kozali.

Neposredno prije otvorenja predstavnici organizatora /MRK KOZALA, MO BRAŠĆINE PULAC I UDRUGE VETERANA 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka zapalili su svijeće i položili vijence u Parku Zvonimira Škerla na Kozali i na Mjesnom groblju Kozala, na grobu Zvonimira Škerla. Svake godine Memorijalnom turniru su nazočni udovica i sin Zvonimira Škerla koji tradicionalno otvara turnir.

Ovaj rukometni turnir je na samom početku bio zamišljen kao druženje prijatelja i suigrača Zvonimira Škerla kako bi se održalo sjećanje na sjajnog rukometaša i čovjeka koji je ponosno branio boje svojega kluba, ali i svoje domovine Hrvatske u Domovinskome ratu. Nakon veterana, turnir su preuzeli mlađi rukometaši pred kojima je velika rukometna budućnost pa su tako mnogi današnji reprezentativci Hrvatske svoje rukometno znanje stjecali na ovom turniru.

OPERACIJA „PROSPERITY GUARDIAN“

OPERACIJA „PROSPERITY GUARDIAN“

Kriza u Crvenom moru mogla bi biti posljednja prilika za Sjedinjene Države da pokažu svoju sposobnost da podupru koaliciju, pokažu vodstvo i odlučnost te prisile Iran i njegove partnere na odstupanje.

Operacija Prosperity Guardian, koja je započela u prosincu sa ciljem osiguranja plovidbe globalnim plovnim putevima, ušla je u novu fazu. To je jedna od prekretnica u nastojanju da se potisnu SAD sa Bliskog istoka. Vodeću ulogu u tom nastojanju ima Iran, a podupiru ga Rusija i Kina a što je opet dio šire globalne konfrontacije u kojoj Moskva, Peking i Teheran, potpomognuti Caracasom i Pjongjangom, otvoreno izazivaju zapadne sile i njihove saveznike. To je još jedan test Bidenove administracije u ključnoj 2024. godini kada će predsjednički izbori odlučiti o budućem smjeru Sjedinjenih Država.

U četvrtak navečer, američki i britanski zrakoplovi bombardirali su vojne ciljeve Hutija u glavnom gradu Sani i luci Hodeida. Međutim, koaliciji treba vremena da vrati osjećaj sigurnosti u Crveno more. Uspjeh ove operacije je ključan za zaštitu slobode kretanja svjetskim morskim putevima.

Hutiji su pobunjenička skupina, podržana od Irana, koja kontrolira veliki dio Jemena i, važno je napomenuti, oni nisu nova verzija očajnih somalijskih pirata koji lutaju radi pljačke. Huti djeluju po nalogu Irana, obučeni, opremljeni i vojno podržani od strane šiitske teokratske diktature. Moskva i Peking pružaju  retoričku podršku, Libanonski Hezbollah je osigurao vojnu ekspertizu i obuku dok je, prema američkim obavještajnim izvorima, Iran osigurao obavještajne podatke, oružje i koordinaciju. Libanonske i jemenske paravojne jedinice prirodno su privučene Iranu zbog zajedničkog šiitskog islamskog sektaškog identiteta, ogromne financijske potpore i zajedničkog neprijateljstva prema Saudijskoj Arabiji, predvodniku sunitskog svijeta.

Namjera Hutija nije samo “kazniti” Izrael za njegovu operaciju u Gazi, već i uskratiti proameričkom Egiptu vitalni prihod od Sueskog kanala, vitalnog pomorskog puta za transportni sustav, i poremetiti opskrbne lance u Europi i sjevernoj Africi. Pomorsko osiguranje, troškovi goriva i cijene prijevoza su naglo porasli, pridonoseći globalnoj inflaciji. Tvornica Tesla u Njemačkoj već je najavila da će se zatvoriti na dva tjedna zbog prekida opskrbe dijelovima.

Gospodarski i pomorski poremećaji vrlo su štetni i neselektivni.  Kroz Crveno more prolazi 15 posto globalne trgovine, ukupne vrijednosti otprilike 1 trilijun dolara godišnje. Napad Hutija na međunarodne brodove je njihovo nastojanje da “podrže” Hamasov rat protiv Izraela. Četrdeset i četiri zemlje izrazile su odmah  zabrinutost zbog napada Hutija, što je navelo Sjedinjene Države i trinaest drugih država da potpišu izjavu kojom osuđuju ove napade na komercijalna plovila.

Dugotrajna neprijateljstva između Saudijske Arabije i Irana i njegovih Houthi saveznika dramatično su kulminirala odvažnim napadom bespilotnih letjelica (od strane Hutija) koji je oštetio kompleks za preradu nafte Abqaiq 2019. i onesposobio najveću rafineriju nafte u Saudijskoj Arabiji 2022. Uslijedilo je uglavnom neproduktivno osmogodišnje razdoblje vojne intervencije Saudijske Arabije u sjevernom Jemenu koja je prekinuta pod pritiskom Bidenove administracije. U nastojanju da se poboljšaju odnosi sa Iranom, Bijela kuća također je uklonila Hutije s popisa stranih terorističkih organizacija 2021. Nepotrebno je reći da to nije pomoglo.

Unatoč duboko ukorijenjenom rivalstvu između Irana i Saudijske Arabije, obje strane imaju koristi od trenutnih neprijateljstava i borbenih djelovanja u Crvenom moru jer će to uzrokovati dalji rast cijena nafte. Dok Iran podupire nastali nered, Saudijska Arabija, bolno svjesna nestalne prirode američke potpore, odbija se pridružiti koaliciji i već se dugo udaljava od svog statusa kamena temeljca sigurnosne arhitekture američkog Bliskog istoka. Bidenov put u Saudijsku Arabiju 2022. kako bi isposlovao povećanje proizvodnje nafte nije dao rezultate dapače, ubrzo je uslijedila saudijsko-iranska normalizacija kojoj je posredovao Peking, koji sada kupuje četiri puta više saudijske nafte nego Sjedinjene Države.

Čini se da kupnja ruskog dizela od strane Saudijske Arabije kako bi pomogla Moskvi da izbjegne sankcije u zamjenu za rusku potporu nije toliko pomogla Rijadu (iako su time spaljeni mnogi mostovi) a za ambiciozni plan Saudijske Arabije Vizija 2030. da reformira svoje gospodarstvo kroz sveobuhvatnu privatizaciju također ponestaje snage.

Za razliku od Saudijske Arabije, iranski antiamerički stav je žestok, oštar i traje već desetljećima. Teheran se pridružio Šangajskoj organizaciji za suradnju i voljan je poremetiti Bliski istok na zadovoljstvo Moskve i Pekinga. Iran predvodi napad “Fronte otpora” protiv Izraela. Iranska proizvodnja nafte u 2023. porasla je zahvaljujući sve većoj potrošnji iz Kine i porastu nezakonite trgovine, a iransko gospodarstvo poraslo je dvostruko više od ostalih država Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Unatoč tome, inflacija je i dalje visoka, a sektori usluga i lake industrije iranskog gospodarstva teturaju iz jedne krize u drugu. Više cijene nafte vide se kao lijek za gospodarstvo, što je Iran otvoreno izjavio u suradnji s Irakom krajem 2023.

Politički, Iran je pretrpio niz neuspjeha u posljednjih godinu dana, zbog čega je aktiviranje Hutija poželjno. Na svom sjeveru, iranski armenski partneri doživjeli su opetovane neuspjehe, a čini se i da je Iran nemoćan zaustaviti Azerbajdžansko preuređivanje Nagorno-Karabaha. Slab učinak iranskih bespilotnih letjelica koje pomažu Rusiji u ratu protiv Ukrajine narušio je imidž Teherana. Godina prosvjeda kod kuće i strateški neuspjeh Hamasa u ratu protiv Izraela mogli bi potaknuti Teheran da poduzme drastične akcije kako bi potaknuo gospodarstvo i naštetio zapadnom sustavu.

Porast cijena nafte djeluje kao porez na zapadna gospodarstva koja troše naftu, usporava gospodarski rast i potiče inflaciju. Od 11. siječnja 2024. cijene većine mješavina ulja porasle su između 7 i 10 posto. U posljednjih mjesec dana, BP, Equinor, Maersk, Evergreen Line i HMM odlučili su preusmjeriti ili zaustaviti svoje operacije u Crvenom moru. Velike brodarske tvrtke, uključujući Hapag-Lloyd i Mediterranean Shipping, obustavile su aktivnosti u tom području.

Do sada je otprilike 100 brodova preusmjereno na putovanje oko Rta dobre nade umjesto da koristi Crveno more, što je značajno povećalo troškove i odužilo trajanje prijevoza. Ostale tvrtke kao što su Shell, TotalEnergies, Gunvor, Vitol, Glencore, Neste i Cheniere odbile su komentirati svoje planove za zaustavljanje ili preusmjeravanje operacija.

Neizvjesnost i strah, potaknuti krizom na Crvenom moru, šire se tržištima. Ovo bi mogla biti posljednja prilika za Sjedinjene Države da demonstriraju svoju sposobnost da podupru koaliciju, pokažu vodstvo i odlučnost, te prisile Iran na odstupanje. Budući da su komunikacijske linije s Moskvom prekinute, a s Pekingom vrlo neizvjesne, širi rat na Bliskom istoku — i globalni sukob — mogu se spriječiti u ovom trenutku samo odlučnim demonstriranjem snage, uz naknadnu diplomaciju koja vraća američkim i zapadnim snagama prevlast u regiji.

Alternativa je kaos—i daljnji sukob.

O autorima

  • Ariel Cohen, dr. sc., viši je vanjski suradnik u Atlantskom vijeću i direktor Programa za energiju, rast i sigurnost u Međunarodnom centru za poreze i ulaganja. Međunarodni je energetski kolumnist za Forbes.
  • Wesley Alexander Hill je vodeći analitičar i voditelj Programa za energiju, rast i sigurnost Međunarodnog poreznog i investicijskog centra. Stručnjak je za Kinu i Afriku.
  • Izvor: nationalinterest.org

Dizajn mrežne stranice: Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini, web-master HČZ-ZU

15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

15. SIJEČNJA – DAN MEĐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE I DAN MIRNE REINTEGRACIJE HRVATSKOG PODUNAVLJA

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. 

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. 

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. 

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. 

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. 

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. 

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. 

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.   

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern SlavoniaUNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Izvor: sabor.hr

IN MEMORIAM prof.dr.sci IVAN MRAKOVČIĆ pričuvni satnik HV

IN MEMORIAM
Prof.dr.sci IVAN MRAKOVČIĆ
pričuvni satnik HV

Vojarna u Gospiću 1992.godine. S lijeva na desno: satnik Đuro Vrbanić (pok.)-zapovjednik 3.pb, brigadir Joko Đipalo, zapovjednik 128.brigade HV “Sveti Vid” Rijeka i Ivan Mrakovčić (pok.), član zapovjedništva 3.pb

Napustio nas je IVAN MRAKOVČIĆ, pričuvni satnik HV i pripadnik zapovjedništva 3.pješačke bojne 128.brigade HV u Gospiću, teške 1991./1992.godine.

IVAN MRAKOVČIĆ rođen je1943. godine, diplomirao je 1969. na Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi, na Odsjeku tehnologije i organizacije rada; stekao je zvanje profesora. Magistrirao je 1981. na Sveučilištu u Zagrebu (Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacijskih i informacijskih znanosti) . Od 1970. radi u Riječkoj banci na poslovima EOP-a. U međuvremenu je postavljen za glavnoga programera, gdje mu je jedan od osnovnih poslova obuka programera. Dopunski se školuje u Sloveniji (Radovljica, Bled, Kranj, Ljubljana) te u Beču, Frankfurtu, Milanu, Zürichu, Kobenhavenu. Od 1996. radi kao predavač informatičkih kolegija na Sveučilištu u Rijeci, na Pedagoškom fakultetu (Odsjek za politehniku). U siječnju 1998. izabran je u zvanje predavača, a u rujnu 2005. u zvanje višeg predavača.

Bio je istaknuti aktivist u streljačkom sportu: Prvi susret sa streljaštvom bio je u srednjoj Brodograđevno-industrijskoj školi kada postaje član SK Borac. Po završetku srednje škole zapošljava se u „Torpedu“ i uključuje se u rad tamošnje streljačke družine. Prilikom upisa na Visoku industrijsko-pedagošku školu osniva Streljačko društvo „Student“ čiji je voditelj i strijelac. Osnivač je Streljačkog klub Rijeka koji okuplja strijelce iz klubova koji su se gasili nestankom firmi. Osvajač je brojnih medalja, pojedinačni prvak Hrvatske u malokalibarskoj puški i drugi u Kupu bivše države. Tome se mogu pridodati i nekoliko medalja s ekipnog prvenstva Hrvatske. Završio je izvanredni studij Visoke škole za fizičku kulturu u Zagrebu – smjer streljaštvo. Studij streljaštva pomogao mu je u podizanju rezultata i prijenosu stručnog rada u Rijeci te unapređenju odnosa sa Streljačkim savezom Hrvatske gdje je radio kao član stručnih komisija. Tada je započeo rad s mladima, postao je trener reprezentacije Hrvatske na pripremama prije velikih natjecanja. Kao vanjski suradnik Fakulteta za fizičku kulturu držao je seminare za streljačke instruktore i trenere. Osim natjecateljskog i trenerska angažmana postao je i međunarodni sudac B kategorije. Za djelovanje u sportu dobitnik je Srebrne plakete prigodom proslave 60 godine streljaštva u Primorsko-goranskoj županiji i Nagrade za životno djelo Zajednice sportova PGŽ-a 2011. godine.

Iz Novog Lista povodom izlaska Fotomonografije 128.br HV. Ivan Mrakovčić prvi s desna.

U Podrutama obilježena 32. godišnjica pogibije petorice članova Promatračke misije Europske zajednice

U Podrutama obilježena 32. godišnjica pogibije petorice članova Promatračke misije Europske zajednice

Podrute, 09.01.2024.

Žrtva europskih promatrača bila je prekretnica u borbi za samostalnost i neovisnost Hrvatske, a njihovi životi trajno su utkani u priznanje naše države, naglašeno je u utorak na 32. obljetnici raketnog napada iznad Podruta kod Novog Marofa u kojem je poginulo petero promatrača.

U tragičnom događaju 7. siječnja 1992. godine, kada je raketama iz MIG-a 21 jugoslavenske vojske srušen nenaoružani helikopter s promatračima, poginuli su talijanski časnici Enzo VenturiniMarco MattaSilvano Natale Fiorenzo Ramacci te francuski časnik Jean Loup Eychenne.

Na 32. obljetnicu njihove pogibije, kod komemorativne kapele u Podrutama, počast poginulima polaganjem vijenaca odali su zastupnik Dražen Srpak, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, državni tajnik Frano Matušić, izaslanik premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, te predstavnici talijanskog i francuskog veleposlanstva.

Srpak je kazao da su europski promatrači došli pomoći kao prijatelji da Hrvatska postane neovisna, slobodna država, a u šumi kod Novog Marofa izgubili su živote.

Hvala vam, dragi prijatelji iz Europske zajednice, što ste nas u tim teškim trenucima podupirali i što ste nam pomogli da na našem putu postanemo slobodna država, dio Europske zajednice, članica NATO-a i, na kraju, i u šengenskom prostoru, što je velika dobrobit za sve nas koji ovdje živimo, naglasio je Srpak.

O važnosti žrtve europskih promatrača govorio je i Matušić koji je rekao da je tjedan dana nakon njihove pogibije uslijedilo priznanje Hrvatske koje je otvorilo put transformaciji cijelog područja jugoistočne Europe, prije svega samostalnosti Hrvatske i drugih republika bivše Jugoslavije.

Otvorilo je put i transformaciji Hrvatske, koja je od primateljice pomoći u to vrijeme postala ona koja pruža pomoć i sudjeluje u mirovnim akcijama diljem svijeta, rekao je Matušić.

Odajući počast poginulima u napadu, Valeria Baistrocchi iz talijanskog veleposlanstva kazala je da tragičan događaj u Podrutama smatra značajnim doprinosom i solidarnošću Europske zajednice, dok je francuski veleposlanik Fabien Fieschi istaknuo kako je francuski časnik bio prvi od 86 francuskih vojnika poginulih u ratu u bivšoj Jugoslaviji.

Izvor: HRT