Prije 30. godine na temelju zapovjedi ministra obrane RH Gojka Šuška 2. listopada 1991. godine formirana je proslavljena 127. brigada HV. Za zapovjednika je imenovan Đuro Dečak, a za zamjenika ujedno načelnika stožera Marko Krstanović. Osvajanjem vojarne i zarobljavanjem velike količine naoružanja i vojne opreme stvorene su materijalne pretpostavke i pristupilo se pripremi za formiranje brigade, a znatne količine naoružanja i opreme upućene su u druga ugrožena područja RH.
Po formiranju 2. listopada 1991. godine 127. brigada HV imala je ispred sebe neprijateljske snage koje su zaposjele značajan dio državnog teritorija od obronaka Bilogore do rijeke Save. Linija bojišnice protezala se, krećući od istoka, od sela Levinovac preko sela Babina Gora, sela Jasenaša, preko Virovitičkih ribnjaka, rubnog dijela poligona JNA Gakovo do sela Vukosavljevica i Turnašica, na zapadu. Borbe na toj liniji, kao i na svim linijama u Hrvatskoj, bile su od 21. rujna vrlo intenzivne jer su JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći napad na svim bojištima u Hrvatskoj s ciljem da za 20 dana slome obranu Republike Hrvatske.
Uzimajući u obzir velike količine oružja do kojih su branitelji došli osvajanjem vojarni, hrvatski vojni stručnjaci procijenili su da je potrebno početi poduzimati protuofenzive gdje je to moguće kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno Slavonsko na širem području Vukovara gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga. Stoga je odlučeno da se krene u oslobađanje Bilogore točnije dijelova općina: Slatina, Virovitica, Grubišno Polje i Daruvar.
Operacija je isplanirana u zapovjedništvu tadašnje Operativne zone Bjelovar i dodijeljen joj je kodni naziv „Otkos 10“. Nakon uspješno okončane operacije „Otkos 10“ GS HV isplanirao je novu operaciju pod nazivom „Papuk 91“, koja je naknadno ugrađena u operaciju kodnog naziva „Orkan 91“.
Cilj operacije „Papuk 91“ bio je nastavak oslobađanja Zapadne Slavonije do prometnice Požega – Pakrac, s tendencijom nastavka oslobađanja odnosno izbijanja na državnu granicu na rijeci Savi. U sklopu ove operacije 127. brigada HV s pridodanim postrojbama je 12. prosinca 1991.godine otpočela s borbenim djelovanjem duž crte obrane s ciljem oslobađanja okupiranih sela na smjeru Slavonska Pivnica- Miokovićevo (sada Đulovac) i na smjeru Jasenaš – Miokovićevo. Dana 15. prosinca 127. brigada HV zajednički s pridodanim postrojbama oslobađa sela Miokovićevo (Đulovac) i veći broj sela u smjeru Daruvara te nastavlja s oslobađanjem šireg područja oko planine Papuk.
Vezano za oslobađanje sela Miokovićeva važno je istači da su pripadnici 127. brigade HV prilikom ulaska u selo zatekli veći broj hrvatskih civila koje su pobunjenici-četnici na zvjerski način pogubili prilikom povlačenja a što su činili i ranije na području koje su okupirali. To se dogodilo i na smjeru 136.brigade HV koja je ulaskom na Voćinsko područje zatekla velik broj masakriranih civila. Potom je 127. brigada 20. prosinca uvedena u područje Daruvarsko-Pakračkog ratišta gdje počinje preko Sirača napredovati prema prometnici Požega-Pakrac, na koju izbija na badnjak 24. prosinca oslobodivši veći broj sela na tom potezu (Donje, Srednje i Gornje Grahovljane, te Dragović). Zatim nastavlja djelovanje duž prometnice te se 26. prosinca spaja sa 123. brigadom HV iz Požege. U to vrijeme značajan dio 19.MPOAD-a bio je angažiran u obrani Lipika i Pakraca od mogućeg prodora neprijateljskog oklopništva i pružanju topničke potpore ostalim postrojbama HV.
