POVIJEST HAMASA
POVIJEST HAMASA Hamasov divljački teroristički napad 7. listopada, koji je ostavio 1200 mrtvih i više od 240 zarobljenih Izraelaca, značajna je prekretnica u izraelsko-palestinskom sukobu. U odgovoru Izraela, koji nije bio ništa manje brutalan, ubijeno je do sada više od 11.000 Palestinaca, od kojih su gotovo polovica djeca. Zaslijepljen željom za osvetom, Izrael je veliki dio Gaze pretvorio u “pustoš”, stvarajući ozbiljnu humanitarnu krizu. Da bismo razumjeli ovu užasnu i neviđenu eskalaciju, moramo pratiti dugu krivulju Hamasove progresivne radikalizacije prema nasilju, a koja sama odražava u radikalizaciji sukoba u širem smislu. Porijeklo nasilja Porijeklo sukoba prožeto je nasiljem. Počelo je s rastućom plimom antisemitizma i progona Židova u Europi tijekom kasnog devetnaestog stoljeća, od Dreyfusove afere 1894. u Francuskoj do široko rasprostranjenih pogroma nad Židovima u Rusiji nakon atentata na cara Aleksandra II. 1881. Ovaj neprijateljski milje proizveo je pojavu cionizma, političkog pokreta kojemu je bio cilj uspostava nacionalne domovine u kojoj bi židovski narod mogao sigurno prebivati. Prvi cionistički kongres 1897. zacrtao je osnivanje ovog doma u Otomanskoj Palestini. Međutim, odmah su se suočili s moralnom dilemom: zemlja je već bila naseljena palestinskim Arapima, a stvaranje židovske države neizbježno bi povlačilo za sobom prisilne demografske promjene. Neki cionisti izrazili su nelagodu zbog mogućnosti nasilnog izvlaštenja zemlje od Arapa. Israel Zangwill je 1905. napisao: “Uža Palestina već ima svoje stanovnike… [Moramo] biti spremni ili mačem istjerati [arapska] plemena kao što su učinili naši preci ili se uhvatiti ukoštac s problemom velikog tuđinskog stanovništva, koje je uglavnom muhamedansko i stoljećima je naviklo da nas mrzi.” Drugi, pokušavajući ublažiti kognitivni disonancu nasilnog oduzimanja Arapima njihove zemlje, dok su i sami bili izbjeglice od progona, usvojili su umirujući mit da je Palestina “zemlja bez naroda za narod bez zemlje”. Rasprava je postala bespredmetna Balfourovom deklaracijom iz 1917. godine. U nastojanju da osigura međunarodnu potporu tijekom Prvog svjetskog rata, Britanija je obećala podržati uspostavu židovske nacionalne države u području koje je bilo ratni plijen od pokorenih Osmanlija. Britanska vlada, imajući na umu slična obećanja dana Arapima (u zamjenu za njihovu potporu protiv Osmanlija), dodala je uvjet da se “ne smije učiniti ništa što bi moglo naštetiti građanskim i vjerskim pravima postojećih nežidovskih zajednica u Palestini”. Kao odgovor na to, Židovi su bježeći od pošasti antisemitizma u Europi pohrlili u Palestinu, nepovratno promijenivši njezin demografski sastav. Židovi u Palestini porasli su s 4 posto stanovništva 1897. na 17 posto 1931., a do 1948., uoči rođenja države Izrael, činili su jednu trećinu od dva milijuna ljudi koji žive u Palestini. Tijekom tog razdoblja, lokalno arapsko stanovništvo, zabrinuto izgledima da će ga istisnuti dolazeći židovski migranti, postajalo je sve nemirnije. Palestinski gradonačelnik Jeruzalema, Aref Pasha Dajani, zabilježio je grozničavo raspoloženje 1919., pišući: “Nemoguće nam je sklopiti razumijevanje s njima [Židovima] ili čak živjeti zajedno s njima… Ako Liga naroda hoće Ne slušajte apel Arapa, ova će zemlja postati rijeka krvi.” Ova kipuća ogorčenost na kraju se pretočila u sve žešće nasilje među zajednicama, što je rezultiralo stotinama mrtvih na obje strane, s ključnim žarištima uključujući nemire u Jaffi 1921. i nerede na Zidu plača 1929. godine. Recipročna radikalizacija Židovsko useljavanje doseglo je vrhunac tijekom Pete alije, s više od 250.000 Židova koji su stigli u Palestinu između 1929.-39. Mnogi od njih su bježali pred nacističkim progonom. Novi došljaci pogoršali su postojeće napetosti s lokalnim stanovništvom, osobito arapskim poljoprivrednicima, iseljenim sa svoje zemlje i prisiljenim na siromaštvo. Sheikh Izzeddin Al-Qassam, islamski propovjednik preporoda, razbješnjen nevoljama poljoprivrednika, organizirao je nasilan otpor protiv Židova i Britanaca, definirajući ga kao vjerski “džihad” protiv okupatora. Njegova smrt 1935. koju su prozročili Britanci, naelektrizirala je palestinsko stanovništvo – toliko da je samo njegova pogrebna povorka u Haifi privukla tri tisuće ožalošćenih. Danas Hamasova literatura ovaj događaj promatra kao dio priče o mitskom podrijetlu skupine; Oni su zakoniti nasljednici neprekinute militantne loze koja je započela Qassamovim “mučeništvom”. Nije iznenađujuće da su Hamasovo vojno krilo, brigade Izz ad-Din al-Qassam i zloglasna raketa Qassam također nazvane u njegovu čast. Al-Qassama je smrt potaknula je dalje iscrpljujuće nasilja protiv Židova i britanske kolonijalne uprave koje je kulminiralo Arapskom pobunom 1936-9. Pojava podzemnih cionističkih paravojnih skupina poput Irguna, koje su vodile kampanje “aktivne obrane” izvodeći neselektivne terorističke bombaške napade na arapska naselja, samo je pridonijelo polarizaciji ovog razdoblja. Britanci, koji su na kraju ugušili Arapsku pobunu uz pomoć cionističkih milicija, ubivši pritom najmanje 5000 Arapa, nastojali su ograničiti imigraciju Židova kao izvor napetosti. Irgun, razjaren “britanskom izdajom”, sada je okrenuo svoj bijes protiv Britanaca, primjer čega je razorni teroristički bombaški napad 1946. na britanski stožer u jeruzalemskom hotelu King David. Usred sve većeg nasilja i nereda, Britanija je bila prisiljena prekinuti svoj neprovedivi mandat i predati ga novoosnovanim Ujedinjenim narodima. Opća skupština UN-a preporučila je podjelu Palestine na dvije države 1947. godine. Iako su Arapi brojčano nadmašivali Židove u omjeru 2:1, predloženoj židovskoj državi dodijeljeno je 56 posto zemlje, veći dio unutar najplodnijih područja. Arapi, koji su ovu podjelu smatrali nepravednom, odmah su odbacili plan, pokrenuvši građanski rat koji bi progutao dvije zajednice. Traumatično sjećanje na Nakbu U ožujku 1948., Židovska agencija provela je plan Dalet, osmišljen kako bi osigurala kontrolu nad maksimalnim teritorijem u Mandatnoj Palestini u pripremi za uspostavu židovske države, protjerujući ili neutralizirajući palestinske snage i stanovništvo. Izraelski povjesničar Ilan Pappé opisao je plan Dalet kao “nacrt za etničko čišćenje”. U samo nekoliko mjeseci, ovo intenzivno razdoblje nasilja pomoglo je rađanju Države Izrael 14. svibnja 1948. Objava nastanka države Izrael odmah je pokrenula Arapsko-izraelski rat 1948. kada su državu u nastajanju napali njeni neposredni susjedi Arapi. Za Palestince je to razdoblje predstavljalo neublaženu tragediju. Do 1949., kada se prašina slegla, ubijeno je 15 000 Palestinaca, mnogi od njih pogubljeni su u masovnim zločinima počinjenim u selima kao što su Deir Yassin i Tantura; više od 400 palestinskih gradova i sela je ispražnjeno; Izrael je povećao svoj kopneni udio na 78 posto teritorija; a 750 000 Palestinaca ostalo je bez državljanstva u onome što je postalo poznato kao Nakba ili “Velika katastrofa”. Nakba je postala temeljni događaj koji oblikuje palestinski identitet i kolektivno pamćenje. Trajna
Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023.
Šahisti u spomen na Vukovar i Škabrnju 2023. Slavonski Brod 16.1.2023. godine Šahovski klub invalida «Hvidra-Brod» Slavonski Brod po dvadeset pet puta bio je domaćin tradicionalnog šahovskog turnira “Dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju “ koji se održava u spomen na herojsku borbu i mučeništvo Vukovara i Škabrnje. Nakon samog početka predsjednik kluba Mato Opačak pozdravio je sve prisutne . Šahisti su minutom šutnje odali priznanje poginulim i nestalim braniteljima i ostalima. Turnir je organiziran pod pokroviteljstvom Ministarstva Branitelja RH. Turnir je odigran u Udrugi 3. Gardijske brigade Kune Slavonski Brod. Na turniru su sudjelovalo 19 igrača sa sire regije . Igran je švicarac 7 kola 7 minuta plus dodatak za svaki odigrani potez 3 sekunde , odigrano je 63 partije. Za prvo, drugo i treće mjesta dodijeljena su odličja. Nagrade je podijelio predsjednik Šahovskog kluba invalida Hvidra-Brod, Sl. Brod Mato Opačak, koji se ujedno zahvalio Ministarstvu branitelja RH koji prepoznaju rad vojnoga kluba invalida. Sudac turnira je bio državni Mato Opačak s pomoćnikom županijskim šahovskim sucem Draganom Pavić . P O R E D A K Mj. Ime FED Rtg Klub/Grad Bod. 1 MK Stjepan, Damjanović CRO 2172 ŠK Vina Markota, Pleternica 6 2 II Matej, Bušić CRO 1926 ŠK Brestovac, Brestovac 5,5 3 I Dragan, Pavić CRO 1894 ŠK Ruščica, Ruščica 5 Tekst i fotografije: Mato Opačak
32 BAKLJE NA MOSTU HRVATSKIH BRANITELJA U POČAST ŽRTVI VUKOVARA I ŠKABRNJE
32 BAKLJE NA MOSTU HRVATSKIH BRANITELJA U POČAST ŽRTVI VUKOVARA I ŠKABRNJE Rijeka, 16.11.2023. Plamen 32 baklje koje su držali članovi KN Armada u večernjim satima obasjao je Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata čime je na najljepši način osvjetljeno sjećanje na jednaki toliki broj godina koliko je prošlo od iznimne žrtve koju je Vukovar podnio za slobodu Hrvatske. Zahvaljujući Zajednici udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije, Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji i KN Armada Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Rijeci je obilježen na jedini mogući način kako se takvom danu i mora pristupiti – potpunim zajedništvom i sadržajnim programom. Povorke su krenule će iz Vukovarske ulice i iz Prve hrvatske sušačke gimnazije te su se spojile na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata gdje smo iskazali pijetet prema smrtno stradalim hrvatskim braniteljima. U Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji održana je Svečana akademija liji je središnji dio bio sat povijesti naziva “Obrana Vukovara i Škabrnje i njihovo značenje u kontekstu Domovinskog rata“. Velika dvorana naziva „Dr. Izidor Kršnjavi“ bila je prepuna, a uz glazbene točke koje je izveo pjevački zbor PHSG, operna pjevačica Ivanica Vunić te klaviristica prof. Ivana Vrban, sat povijesti održali su brigadir Sandi Knežević i pukovnik Ivica Barač koji rade u Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“. S druge strane, ispred murala posvećenog Vukovaru u istoimenoj ulici okupio se veliki broj ljudi, posebno mladih koji unatoč protoku vremena ne zaboravljaju značaj Vukovara za slobodu Hrvatske kao i za sva njezina kasnije postignuća. Iako, dakako s razlogom, ima i mnogo kritika na današnju Hrvatsku, posebno po pitanju visine plaća i mirovina kao i općeg standarda, odnosno razarajuće, silno raširene korupcije, to nikako nije krivnja branitelja Vukovara i Škabrnje, još manje njihove žrtve za sve nas. Upaljene su brojne svijeće, a onda se, kako to riječka tradicija poznaje, velika kolona ponosno, unatoč silnoj kiši, kretala središtem grada, ulicom Fiorela la Guardie, Korzom pa sve do Mosta branitelja. Uz prigodno polaganje vijenaca i paljenje svijeća, molitvu za sve stradalnike održao vlč. Sanjin Francetić. Ispred spomenika na Mostu branitelja vijence su položili Udruga roditelja i udovica poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ZUDR PGŽ, Ministarstva branitelja, Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke i Armade. Izvor: novilist.hr / Fotografije: Novi List i Ivica Jakšić Predsjednik ZUDR PGŽ Marinko Žuža, umirovljeni brigadir HV: „Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, obilježen je u četvrtak 16. studenog, jer sutra je dan kad veliki broj ljudi iz našeg kraja putuje u Vukovar. Kako se to činilo i nekih prijašnjih godina organizirali smo se u dvije simbolične povorke sjećanja, ali ne na način da se dijelimo, nego da obuhvatimo većinu segmenta koje sjećanje na jedna tako značajna događaj mora obuhvatiti.“
Biciklistički maraton u čast žrtve Vukovara
BICIKLISTIČKI MARATON U ČAST ŽRTVE VUKOVARA U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Zajednica udruga i članova HVIDR-a Virovitičko-podravske županije organizirala je 12.11.2023. tradicionalni biciklistički maraton Slatina – Vukovar. Start ovog maratona bio je u 8.00 sati ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Parku 136. slatinske brigade, gdje su biciklisti te predstavnici Grada Slatine i braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, odali počast svim poginulim hrvatskim braniteljima. Današnjeg poprilično hladnog jutra s temperaturom od tek 2,5 Celzijeva stupnja, sudionike ove biciklističke vožnje, na njihov put prema Vukovaru, ispratio je slatinski dogradonačelnik Ilija Nikolić. Biciklistički maraton vozili su i ovoga puta članovi biciklističke ekipe Virovitičko-podravske županije pod nazivom “VBR”. Bili su u sljedećem sastavu: Pavo Tutenov, Tomislav Kolec (HČZ Virovitica) i Mario Kovač, predvođeni predsjednikom ZUiČ HVIDR-a VPŽ i predsjednikom Odbora za hrvatske branitelje VPŽ Matom Bubašem. Logističku pratnju odradio je Martin Bišćan. Na cilj, Memorijalno groblje u Vukovaru, stigli su oko 14.30 sati gdje su, paljenjem svijeće, odali počast svim poginulim hrvatskim braniteljima u obrani Vukovara kao i svim civilnim žrtvama u srbočetničkoj agresiji na Vukovar. Izvor: Tekst: Tea Kiš Slačanac/Foto: Tea Kiš Slačanac, “VBR“
Tjedan sjećanja na strahote jeseni 1991. godine
Tjedan sjećanja na strahote jeseni 1991. godine Počeo je tjedan sjećanja na strahote u jeseni 1991. godine. Osim obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, ovaj tjedan osobito je bolan za Saborčane, Slunjane kao i mještane Nadina SABORSKO -12.11. Povorkom od općinske zgrade u Saborskom do spomen-obilježja i mjesta masovne grobnice te polaganjem vijenaca, u nedjelju 12.11.2023.godine, je obilježena 32. godišnjica okupacije i stradavanja mještana toga mjesta u Domovinskom ratu, a u koloni sjećanja sudjelovao je i predsjednik RH Zoran Milanović. Riječ je o jednom od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 1991. godine. Toga dana ubijeno je 38 Saborčana koji su bili bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Najstariji ubijeni imao je 96 godina, dok je najmlađa žrtva bila živa zapaljena. U obrani je poginulo i 26 branitelja, a osam osoba smatra se nestalima. Načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić zahvalio je na dolasku predsjedniku Republike, predstavnicima Hrvatskog sabora i Vlade, županija, gradova i općina, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te drugima koji su položili vijence, a potom je služena misa u crkvi svetog Ivana Nepomuka. Prva je na spomen-obilježju počast odala Kata Matovina čija su dva sina poginula u obrani mjesta. Saborsko, članovi HVIDR-a Ogulin i HČZ Ogulin Saborsko, kolona sjećanja Saborsko 12.11.2023. SLUNJ – 16.11. Slunj Grad Slunj 16. studenog 2023. obilježava 32. godišnjicu progonstva Slunjana sa svojih ognjišta, datuma na koji su Slunjani 1991. prognani sa svojih stoljetnih ognjišta. Tih je dana na križni put iz Slunja i okolice krenula nepregledna kolona djece, žena, staraca, bolesnika, mladog i starog življa, spašavajući živote pred tenkovima, avionima i topništvom, pod pratnjom hrvatske policije i ZNG-a, prema susjednoj Bosni. Na okupiranom području ostalo je 200-tinjak ljudi, trpeći kasnije veliki teror. Na žalost, nije moglo proći bez ljudskih žrtava, 352 poginulih na našem području u vrijeme Domovinskog rata, položilo je živote za slunjski kraj i Lijepu našu. Među stradalima bilo je i 70 žena starije životne dobi, jedna trudnica, jedna djevojka, tri djevojčice i šestomjesečna beba, podsjećaju organizatori. Danas, 32. godinu nakon ovih nemilih događaja prisjećamo se herojstva i žrtve naših branitelja i svih patnji naroda slunjskog kraja, koji je živio u potpunoj izolaciji tri i pol mjeseca, bez struje, hrane i vode, gotovo nenaoružan. „Da se nikad ne zaboravi“, naziv je programa kojim se svake godine, 16. studenog, obilježava ova tužna obljetnica. Svake godine pale se lampioni za 352 žrtve, za svakog po jedan. VUKOVAR – 18.11. U kolovozu 1991. godine agresorska vojska je okupirala Baranju, okupirana su gotovo sva sela vukovarske općine. Istovremeno Vukovar je tučen dalekometnom artiljerijom. Uslijedili su zračni napadi i pokušaji pješačkih prodora. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, Radnički dom, katolička crkva, vodotoranj. U to vrijeme u vukovarskoj bolnici nalazilo se već 300 ranjenika. Na taj način Vukovar se našao gotovo u potpunom srpskom okruženju, neprijatelj ga je namjeravao osvojiti i krenuti u daljnja osvajanja. Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i dnevna izvješća vukovarskog radija govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Civilni i sanitetski život odvijao se u podrumima. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata. Pokušaje tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su branitelji, koji su se tijekom obrane organizirali u brigadu. Ogromna motiviranost i inventivnost malobrojnih i slabo opremljenih branitelja omogućila je nadmoćno suprotstavljanje zastrašujućoj vojnoj tehnici i brojnijoj srpskoj vojsci. Tek kada su branitelji ostali bez ijednog protuoklopnog punjenja a agresorska vojska 18. studenog 1991. godine ulazi u razrušeni Vukovar. Okupacijom Vukovara srpska vojska započela je drugi čin vukovarske tragedije. Protivno svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, srpska vojska i četnici ulaskom u Vukovar izvršavaju zločine i provode torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i smaknuto. Masovne grobnice otkrili su nekoliko mjeseci kasnije strani novinari, a potvrdile su međunarodne komisije. Svijet su potresle slike sa Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja. Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara za uvijek nestalo. Nekoliko tisuća prognanika iz vukovarske općine živi organizirano ili privatno razasuto po Hrvatskoj i inozemstvu. ŠKABRNJA – 18.11. Tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA za napad na Škabrnju 18. 11. 1991. došle iz dva smjera: Zemuniga Gornjeg i iz pravca Biljana Donjih cestom Benkovac – Škabrnja – Zadar. Glavni udar i težište napada agresora bili su na pravcu zapadnog ulaza u Škabrnju, zaselka Ambar i Ražovljeve glavice. Dok branitelji Škabrnje na ovim pravcima obrane pružaju srčani otpor, iza leđa im je JNA angažirala i helikopterske postrojbe, koje desantiranjem na područje Jabuke, jugozapadno od crkve sv. Marije i uz pomoć jakih tenkovsko-pješačkih snaga, koje su od Jabuke prodirale pravcem južno od kuća u Ambaru, kroz polje između Škabrnje i Prkosa, oko 10 sati zauzimaju groblje i crkvu sv. Luke, te na taj način prekidaju jedinu cestovnu vezu Prkos – Škabrnja, a branitelje u Ambaru poluopkoljavaju. Nakon sloma obrane branitelja u Ambaru, ostale crte škabrnjske obrane još su odolijevale napadima agresora. Na drugom pravcu i težištu napada agresora prema Ražovljevoj glavici obrana je odolijevala sve do 13,30 sati, kada se branitelji povlače na pričuvne položaje u podnožju Ražovljeve glavice prema selu. Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli tek predvečer oko 16,30 sati, goneći ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Neprijatelj je taj dan tu stao utvrdivši svoje snage na crti Ražovljeva glavica – središte Škabrnje – crkva sv. Luke. Civile, pretežito žene, djecu i starije osobe, koji su se sklonili u podrume i druge zaklonjene prostore, četnici i pripadnici JNA nasilno izvlače van i ubijaju hitcima iz vatrenog oružja, najčešće s prigušivačima, ili nožem, a pritom neke od žrtava pred
PUTOVIMA RATNIH STRADANJA
PUTOVIMA RATNIH STRADANJA U subotu 11. 11. 2023. Hrvatski časnički zbor grada Zagreba organizirao je obilazak Sunje, Baćina i Jasenovca u okviru programa „Putovima ratnih stradanja“ sufinanciranog od Grada Zagreba. U obilasku su sudjelovala 32 branitelja i suradnika HČZ Zagreb među kojima su uz članove HČZ Zagreb bila 4 pripadnika Veterana 145. brigade Dubrava na čelu s predsjednikom Ladislavom Plantićem, zatim više pripadnika UHBDR 99. brigade, 5 pripadnika UABA Zagreb-Jug na čelu s predsjednikom Borisom Biličićem, ratni zapovjednici 99. brigade Ivica Babić i Vlado Blažinović, bojnik Siniša Mihović ispred Kluba veterana Domovinskog rata 102. brigade HV te nekolicina branitelja iz ostalih braniteljskih udruga Grada Zagreba. U Sunji su učesnike obilaska dočekali i pozdravili predstavnici Općinskog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Općine Sunja na čelu s predsjednikom Ivicom Mikulićem koji nas je pozdravio i u ime načelnika općine Sunja Grge Dragičevića. Nakon zajedničkog polaganja vijenaca, paljenja svijeća i odavanja počasti kod spomenika poginulim braniteljima na gradskom groblju i kod spomen ploče poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade Gromovi na legendarnoj željezničkoj postaji, bojnik Siniša Mihović šire je izložio događanja u Sunji tijekom Domovinskog rata koja je ostala obranjena zahvaljujući zajedničkoj borbi postrojbi HV i domaćih branitelja, a pukovnik Vlado Blažinović ukratko je podsjetio nazočne na ulogu 99. brigade HV u obrani Sunje 1993. godine. Tekst i fotografije: Mladen Lalić, poslovni tajnik HČZ – Zajednice udruga Nakon Sunje posjećen je Baćin gdje je kod spomen obilježja na mjestu masovne grobnice uz rijeku Unu položen vijenac, zapaljene svijeće i odana počast pedesetšestorici nevinih hrvatskih civila starije dobi iz općine Hrvatska Dubica ubijenih u listopadu 1991. godine. Kod crkve u Baćinu su zapaljene svijeće i odana počast stradalim civilima i braniteljima iz Baćina tijekom Domovinskog rata. Zatim je načelnica općine Hrvatska Dubica gđa. Ružica Karagić provela učesnike obilaska kroz impresivnu spomen sobu Domovinskog rata u Baćinu s imenima 137 hrvatskih branitelja i civila stradalih tijekom Domovinskog rata na području općine Hrvatska Dubica. U Jasenovcu je kod spomenika u okviru Spomen područja položen vijenac te su zapaljene svijeće i odana počast tisućama žrtava u ustaškom koncentracijskom logoru tijekom II. svjetskog rata. Također je u centru Jasenovca posjećena spomen soba Domovinskog rata koju održava Udruga branitelja općine Jasenovac te su kod obilježja uz jarbol s hrvatskom zastavom pored spomen sobe položene svijeće i odana počast poginulim braniteljima na području Općine Jasenovac. Nakon ugodnog druženja i evociranja uspomena uz ručak u restoranu „Kod ribiča“, učesnici obilaska su krenuli za Zagreb.
Što je Hamas?
Što je Hamas? Hamas je islamistički militantni pokret i jedna od dvije glavne političke stranke na palestinskom teritoriju i upravlja s više od dva milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze. U listopadu 2023. Hamas je izveo veliki iznenadni napad na južni Izrael, ubivši više od 1400 ljudi i uzevši desetke drugih kao taoce. Izrael je kao odgovor objavio rat toj skupini i naznačio da njegova vojska planira dugu kampanju kako bi je u potpunosti istrebila. Deseci zemalja proglasili su Hamas terorističkom organizacijom, iako neke ovu oznaku primjenjuju samo na njegovo vojno krilo. Iran mu pruža materijalnu i financijsku potporu, a Turska navodno pruža utočište nekima od njegovih najviših čelnika. Hamasova suparnička stranka, Fatah, koja dominira Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO) i vlada Zapadnom obalom, službeno se odrekla nasilja, iako nije uvijek podržavala taj zavjet, posebno u vrijeme velikih izraelsko-palestinskih napetosti. Podjela u palestinskom vodstvu i Hamasovo nepokolebljivo neprijateljstvo prema Izraelu umanjili su izglede za stabilnost u Gazi. Porijeklo Hamasa Hamas /akronim za Harakat al-Muqawama al-Islamiya “Islamski pokret otpora”/, je utemeljio šeik Ahmed Yassin, palestinski vjerski vođa koji je postao aktivist u lokalnim ograncima Muslimanskog bratstva nakon što je svoj raniji život posvetio pručavanju islama u Kairu. Kasnih 1960-ih, Yassin je propovijedao i obavljao dobrotvorni rad na Zapadnoj obali i u Gazi, okupiranim od strane Izraela nakon Šestodnevnog rata 1967. godine. Yassin je uspostavio Hamas kao politički ogranak Muslimanskog Bratstva u Gazi u prosincu 1987., nakon izbijanja prve intifade, palestinskog ustanka protiv izraelske okupacije Zapadne obale, Gaze i istočnog Jeruzalema. U to je vrijeme Hamasova svrha bila suprotstaviti se Palestinskom islamskom džihadu (PIJ), još jednoj organizaciji čija je predanost nasilnom otporu Izraelu prijetila odvlačenjem podrške Palestinaca od Bratstva. Godine 1988. Hamas je objavio svoju povelju, pozivajući na uništenje Izraela i uspostavu islamskog društva u povijesnoj Palestini. U onome što su promatrači nazvali pokušajem ublažavanja svoje slike, Hamas je 2017. predstavio novi dokument kojim se prihvaća privremena palestinska država duž granice “Zelene linije” uspostavljene prije Šestodnevnog rata, ali i dalje odbija priznati Izrael. Hamas je prvi put upotrijebio napad bombaša samoubojica u travnju 1993., pet mjeseci prije nego što su čelnik PLO-a Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin potpisali sporazum iz Osla. Povijesni pakt uspostavio je ograničenu samoupravu za dijelove Zapadne obale i Gaze pod novostvorenim entitetom pod nazivom Palestinska uprava (PA). Hamas je osudio sporazum, kao i međusobno priznanje PLO-a i Izraela, a na što su Arafat i Rabin službeno pristali u pismima poslanim nekoliko dana prije Osla. Godine 1997. Sjedinjene Države proglasile su Hamas stranom terorističkom organizacijom. Pokret je predvodio nasilni otpor tijekom druge intifade, početkom 2000-ih, iako su PIJ i Fatahova milicija Tanzim također bili odgovorni za nasilje protiv Izraelaca. Tko su lideri Hamasa? Hamas ima niz rukovodećih tijela koja obavljaju različite političke, vojne i društvene funkcije. Opću politiku utvrđuje sveobuhvatno savjetodavno tijelo, često zvano politbiro, koje djeluje u egzilu. Lokalni odbori upravljaju osnovnim pitanjima u Gazi i na Zapadnoj obali. Ismail Haniyeh je trenutno politički šef, nakon što je 2017. zamijenio dugogodišnjeg vođu Khaleda Meshaala. Haniyeh djeluje iz Dohe u Kataru od 2020., navodno zato što mu Egipat ograničava kretanje u i iz Gaze. Čelnici Hamasa uspostavili su prisutnost u Kataru nakon što su se posvađali s prethodnim domaćinom, Sirijom, kada su palestinske izbjeglice sudjelovale u pobuni 2011. koja je prethodila Sirijskom građanskom ratu. Neke visoke osobe Hamasa navodno djeluju iz ureda Hamasa u Turskoj. Svakodnevne poslove u Gazi nadgleda Yahya Sinwar, koji je prethodno bio na čelu vojnog krila Hamasa i odslužio je dvadeset dvije godine u izraelskom zatvoru zbog planiranja otmice i ubojstva dvojice izraelskih vojnika. Bio je među više od tisuću palestinskih zatvorenika oslobođenih 2011. godine u zamjenu za izraelskog vojnika kojeg je držao Hamas. Od lipnja 2021. de facto premijer Gaze je Issam al-Da’alis. Marwan Issa i Mohammed Deif zapovijedaju Hamasovim vojnim krilom, brigadama Izz ad-Din al-Qassam. Izraelske snage ubile su osnivača milicije, Salaha Shehadeha, u zračnom napadu 2002. godine. Izraelske snage ubile su Yassina, osnivača Hamasa, 2004. Saleh al-Arouri navodno vodi libanonski ogranak Hamasa. Također je preuzeo vodstvo skupine na Zapadnoj obali nakon internih izbora koji su završili 2021., dok je Meshaal izabran da vodi ured za dijasporu, a Salameh Katawi je izabran da upravlja poslovima zatvorenih članova Hamasa. Kako se Hamas financira? Kao teroristički entitet, Hamas je odsječen od službene pomoći koju Sjedinjene Države i Europska unija (EU) pružaju PLO-u na Zapadnoj obali. Palestinski iseljenici i privatni donatori u Perzijskom zaljevu osiguravali su velik dio financiranja pokreta. Osim toga, neke islamske dobrotvorne organizacije na Zapadu usmjerile su novac skupinama za socijalnu pomoć koje podržava Hamas, što je dovelo do zamrzavanja imovine od strane američkog trezora. Gospodarska situacija u Gazi već je bila užasna prije Hamasova napada na Izrael 2023., a rat koji je uslijedio i dalje pogoršava ekstremno siromaštvo njezinih stanovnika. Egipat i Izrael uglavnom su zatvorili svoje granice s Gazom 2006.–2007., ograničavajući kretanje roba i ljudi na teritorij i iz njega. Dvije zemlje zadržale su svoju blokadu, odsječući teritorij od većeg dijela svijeta i prisiljavajući više od milijun Palestinaca iz Gaze da se oslanjaju na međunarodnu pomoć. Izrael je dopustio Kataru da pruži stotine milijuna dolara pomoći preko Hamasa. Ostala inozemna pomoć uglavnom stiže u Gazu preko PA i agencija UN-a. Godinama nakon početka blokade, Hamas je prikupljao prihode oporezujući robu koja se kretala kroz sofisticiranu mrežu tunela koji su zaobilazili egipatski prijelaz u Gazu; ovo se odnosilo na osnovne namirnice poput hrane, lijekova i jeftinog plina za proizvodnju električne energije na teritorij, kao i građevinski materijal, novac i oružje. Nakon što je egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi preuzeo vlast 2013., Kairo je postao neprijateljski raspoložen prema Hamasu, kojeg je vidio kao produžetak svog glavnog domaćeg rivala, Muslimanskog bratstva. Egipatska vojska zatvorila je većinu tunela koji su izbijali na njezin teritorij dok je vodila protuterorističku kampanju protiv ogranka samoproglašene Islamske države na svojoj strani granice, na Sinajskom poluotoku. Od 2018. Egipat je počeo dopuštati ulazak neke komercijalne robe u Gazu preko graničnog prijelaza Salah al-Din pa se računa da je od 2021. Hamas je navodno prikupio više od 12 milijuna dolara
Svečano obilježena 20. godišnjica Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva
Svečano obilježena 20. godišnjica Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva studenog 2023. U Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade, održana je svečanost kojom su obilježena dva desetljeća od osnutka Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, a koja je okupila preko 500 predstavnika međunarodnih institucija, tijela državne uprave te lokalne i područne regionalne (samouprave) kao i predstavnika organizacija civilnoga društva. Svečanost je započeta pozdravnim govorima prof. dr. sc. Dražena Vikić-Topića, Predsjednika Upravnog odbora Nacionalne zaklade, NJ. E. Juan Gonzalez-Barba Pere, Veleposlanika Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, mr.sc. Marka Pavića, izaslanika Predsjednika Hrvatskog sabora, mr.sc. Marije Pejčinović Burić (video poruka), Glavne tajnice Vijeća Europe, Dubravke Šuice, Potpredsjednice Europske komisije za demografiju te Ivana Vidiša, izaslanika Predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Nakon pozdravnih govora, prikazan je video Ljudi za ljude koji je sadržavao snažna svjedočanstva 20 osoba kojima je podrška Nacionalne zaklade, pružena kroz organizacije civilnoga društva, promijenila život na bolje. U drugom dijelu svečanosti, govorom Upraviteljice Nacionalne zaklade, gđe Cvjetane Plavše-Matić, istaknut je doprinos Nacionalne zaklade prema razvoju civilnoga društva temeljen na izgradnji povjerenja, međusobnog razumijevanja i uvažavanja. Kroz video uradak su gđa Marija Boltek, Zamjenica upraviteljice za razvojne programe, g. Luka Bogdan, Zamjenik upraviteljice za europske i sustavne programe te gđa Jelena Šišara, Voditeljica Samostalnog odjela za financije i opće poslove istaknuli aktivnosti i postignuća u proteklih 20 godina djelovanja Nacionalne zaklade. Razvojnu ulogu Nacionalne zaklade istaknuo je u svom govoru Veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u Republici Hrvatskoj, NJ. E. Simon Derek Thomas, upraviteljica PHILEA-e gđa Delphine Moralis (video poruka), u ime organizacija civilnoga društva gđa Đordana Barbarić iz Udruge MoSt te gđa Božena Ivankov iz Osnovne škole „Stanovi“ iz Zadra koja dugi niz godina sudjeluje programima usmjerenima razvoju volonterstva i filantropije kod djece i mladih. Svečanost je završena glazbenim nastupom dječjeg zbora „Zvjezdice“ prigodnom izvedbom pjesme „Kad bi svi“. Izvor: zaklada.civilnodrustvo.hr
Zagorski branitelji na Banovini
Zagorski branitelji na Banovini Zagorski branitelji, okupljeni u Hrvatskom časničkom zboru Hrvatskog zagorja, u okviru dobrosusjedske i prekogranične suradnje s veteranima iz Slovenije s područja Šmarja pri Jelšah i Velenja, u subotu 4. studenog 2023. godine obišli su mjesta stradavanja branitelja i civilnog pučanstva na Banovini. Točnije rečeno, tek dijela mjesta stradavanja, jer Sisačko-moslavačka županija, pa onda i Banovina, drugo su po stradanju područje u Republici Hrvatskoj. Razlog posjete Sisačko-moslavačkoj županiji, zapravo Banovini, je i taj što je na tom području tijekom Domovinskog rata život dalo, najprije u obrani Banovine, pa onda i u oslobađanju, 15 branitelja s područja Krapinsko-zagorske županije, uključivši i velečasnog Antuna Grahovara koji je mučki ubijen na pragu Župnog dvora Viktorovac u Sisku na samom početku Domovinskog rata. Bili su oni pripadnici vojnih i policijskih postrojbi popunjavanih u Zagorju kao i pripadnici postrojbi izvan Zagorja. Osim toga, a tu je i poseban razlog što su u obilasku bili i slovenski veterani, na ovom se je području za slobodu Hrvatske borilo i desetak dragovoljaca iz Slovenije od kojih su dvojica i poginula. Zagorskim su se braniteljima i slovenskim veteranima, kao stručno vodstvo, pridružili pukovnik u miru Ivan Panđa Orkan, svjedok vremena i vrijedan dokumentarist, autor i suautor više knjiga i TV dokumentarnih emisija o Domovinskom ratu koji je svojim znanjem, energijom i emocijama zorno dočarao što se je ovdje događalo, kako se je stradavalo i s koliko bestijalnosti napadan i uništavan ovaj kraj i nesrpsko, pretežito hrvatsko stanovništvo, zatim ratni zapovjednik zagorske 103. brigade Hrvatske vojske Viktor Šprajc, Predsjednik HVIDRA-a Petrinja Antun Pintar i jedan od istaknutih branitelj Sunje Gorislav Bednjač. Prva je postaja ovog obilaska bio Jasenovac gdje je razgledana Spomen soba, a kod Spomen križa su upaljeni lampioni za sve poginule branitelje i civilne žrtve. Slijedio je Baćin, jedno od mjesta u sastavu Općine Hrvatska Dubica. I tu su upaljeni lampioni kod lokalne crkve uz koju se nalazi Spomen ploča s imenima smrtno stradalih mještana, a onda i kod Ranjene golubice, spomen obilježja na mjestu druge najveće masovne grobnice u Republici Hrvatskoj. Osim u Baćinu, Ranjena se golubica nalazi na još 24 mjesta u Sisačko-moslavačkoj županiji kao obilježje masovnih grobnica. U Baćinu se nalazi i Spomen soba, s puno pijeteta dizajnirana i sagrađena, a u njoj su na posebnim pločicama upisana imena poginulih, a među njima i Zagoraca, koji su dali život za slobodu. Put je dalje vodio do Sunje, Malog Vukovara kako su je zvali zbog veličine žrtve i snage otpora neprijatelju i koja nije dala ni pedlja svoje zemlje, te gdje su u dva navrata Sunjanima pomagali u obrani, a onda i oslobađanju Sunjske Banovine i pripadnici 103. zagorske brigade HV od kojih su neki sudionicima posjete i evocirali uspomene na te dane. Kod središnjeg križa na mjesnom groblju upaljeni su lampioni za stradale. Prije toga obiđeno je brdo Čukur ponad Hrvatske Kostajnice. Tu je, na svojem novinarskom zadatku, bilježeći istinu, stradao Gordan Lederer, snimatelj Hrvatske radiotelevizije. Kod spomenika Slomljeni pejzaž koji je podignut kao spomen na taj događaj, Zagorci i Slovenci također su zajednički upalili lampione u znak sjećanja na njegovu žrtvu. Obiđena je u obližnjim Panjanima i spomen ploča za dvojicu ubijenih ruskih novinara koje su mučki ubili srpski teroristi. Izvor: zagorje.com / foto: Darko Vlaisavljević Iduća je stanica bilo Komarevo, mjesto od strateškog značenja za obranu Siska i čiji su branitelji braneći svoje mjesto branili i daleko veće područje, te gdje su sudionici obilaske Banovine bili toplo dočekani, saslušali o hrabroj obrani Komareva i pogibiji njihovih branitelja među kojima je bio i jedan slovenski dragovoljac, a onda i upalili lampione. Posljednja je postaja obilaska bila Petrinja u kojoj se, osim radova na obnovi, još uvijek vide i tragovi potresa. Tu je, kod spomen obilježja žrtvama iz Domovinskog rata položen vijenac te su upaljeni lampioni. I ovdje se, uz mnoga imena hrvatskih branitelja iz svih krajeva Hrvatske, te iz mnogih postrojbi Hrvatske vojske i Policije, mogu pročitati i imena naših Zagoraca. Obilazak Banovine završen je u novootvorenom Veteranskom centru u Petrinji gdje su se sudionici obilaska Banovine upoznali s mogućnostima Veteranskog centra i uslugama koje pružaju braniteljima, a saznalo se je i kako doći u Centar. Zagorski i slovenski branitelji-veterani su zahvalili svojim domaćinima na svemu pruženom te se puni dojmova i obnovljenih sjećanja, jer neki od njih su bili sudionici ratnih događanja ovdje, vratili svojim domovima.
IZRAEL JE ZNAČAJNO PODCIJENIO HAMAS
IZRAEL JE ZNAČAJNO PODCIJENIO HAMAS Način kako je Hamas izveo napad i samo vrijeme napada pokazuje da je ova militantna skupina čekala da uvuče Izrael u bitku upravo kada njoj to najviše odgovara. Masovni raketni udar radi neutralizacije izraelskog obrambenog sustava Iron Dome uoči samog pokretanja napada (priprema napada), masovno korištenje zmajeva za prelet preko sigurnosne ograde i buldožera za njeno probijanje, neutralizacija izraelskih snaga koje su osiguravale granicu pa opće neselektivno ubijanje i otmica predstavlja, vojničkim rječnikom rečeno, operativno iznenađenje. Hamas ne samo da je iznenadio svijet, već je uhvatio i slavne izraelske obavještajne službe – za koje se obično smatra da su među najboljima u svijetu– na spavanju. Izraelska obavještajna služba je, u najmanju ruku ozbiljno podcijenila Hamasove mogućnosti. Može se postaviti pitanje da li je izraelska obavještajna služba možda otpisala ideju o napadu ove snage i obima zbog pretpostavke da će izraelski odgovor biti veoma odlučan i smrtnonosan ali se ne može sa sigurnošću otkloniti odgovor da je Hamas takav odgovor Izraela i očekivao. Pitanje je hoće li se međunarodna potpora Izraelu održati kako se civilne žrtve budu povećavale. Kopneni napad na Gazu, kao izraelski odgovor na ovaj napad, je već uvelike u tijeku i već donosi značajne žrtve na obje strane, posebno među palestinskim civilima. Dok napreduju kroz urbana područja Pojasa Gaze, Izraelske snage se suočavaju s neprijateljem koji se godinama priprema za ovaj sukob. Izrael ne ulazi u kopnenu operaciju naslijepo i nepripremljen. Predvidio je i razvio vojnu doktrinu za borbu u urbanim područjima i podzemnim tunelima, od kojih su mnogi izgrađeni ispod škola, bolnica, izbjegličkih kampova i drugih stambenih područja. Izrael pokušava uništiti veći dio Hamasove mreže tunela iz zraka, ali neizbježno je će Izraelske obrambene snage morati otići u podzemlje gdje će naići na žestok vrlo dobro pripremljen otpor što je izazov čak i za dobro opremljenu i sposobnu napadačku silu kao što je Izraelska vojska (IDF) . “Pustite zvijer da spava dok ne budete spremni”, bila je mantra Mahmouda Ajramija, palestinskog borca koji je obučavao generacije Hamasovih militanata. Hamas posljednje desetljeće radi na jačanju vojnih sposobnosti i razvija umijeće ratovanja u urbanom okruženju kao protutežu izraelskoj tehnološkoj i zračnoj nadmoći. Prema mišljenju vojnih analitičara Hamas su obučavali “najbolji u svom poslu”- Iranska Revolucionarna garda i libanonski Hezbollah. Prema nekim podacima Hamas trenutno ima 40.000 elitnih vojnika, arsenal dronova te raspolaže s oko 30.000 raketa. Hamas nema striktnu vojnu doktrinu. Njegov cilj je nanošenje najveće moguće štete Izraelcima korištenjem mješavine hibridnih i konvencionalnih snaga. Operacije su vrlo decentralizirane. Ne postoji klasična vojna struktura i klasični lanac zapovijedanja već međusobno povezana ćelijska vojna struktura sa određenom hijerarhijom no svaka vojna ćelija ima veliku dozu samostalnosti u odlučivanju i fleksibilnosti u načinu djelovanja u sklopu opće zamisli. Važne lekcije koje je Hamas usvojio u pripremi ovog napada su: Informacijske operacije su važna komponenta ratovanja. Oboreni izraelski helikopteri, uništeni tenkovi ili zarobljeni vojnici i civili pomažu Hamasu da projicira željenu sliku o svojoj vojnoj snazi i sposobnostima. Važnost sigurnih komunikacija. Hamas je uspio osigurati operativnu sigurnost tako što se, figurativno, vratio u “kameno doba” i koristio klasične žične telefonske linije, izbjegavajući uređaje koji se mogu pratiti i hakirati. Jedan od mogućih razloga zašto Izrael nije mogao predvidjeti napad 7. listopada je i taj što je prisluškivao elektroničke komunikacije, dok je Hamas napad planirao komunicirajući preko analognog sustava ili drugog šifriranog sustava, možda uvezenog iz Irana, koji je bio nepoznat Izraelu, Fortifikacijsko uređenje bojišnice. Izgradnja velike mreže tunela kao priprema za dugotrajnu kampanju. Hamas gotovo da više nalikuje Viet Congu nego ISIS-u po načinu na koji se izvode operacije. Vojni analitičari smatraju da su palestinski borci sličniji vojnicima koji su pobijedili američke snage tijekom Vijetnamskog rata jer su Pojas Gaze pretvorili u tvrđavu barikada i zamki, uključujući mrežu tunela u koje se borci Hamasa mogu skloniti tijekom višemjesečnih izraelskih zračnih napada i koristiti ih za brzo premještanje snaga i naoružanja kao i za iznenadne napade, zamke i diverzije. Brzi i snažni iznenadni udari, zamke u zbrci ulica i tunela, zasjede i ostali oblici urbanog ratovanja trebali bi iscrpiti izraelsku vojsku dok bude zaglavljena u labirintima Pojasa Gaze. Uništavanje ove mreže jedan je od ključnih ciljeva a izraelski premijer Benjamin Netanyahu naziva to “drugom fazom” izraelskog kopnenog napada. Pregled do sada poznatih i uništenih tunela unutar Pojasa Gaze Izvor: BBC News, Conversation, Carnegy Europe Preveo i pripremio Stanislav Linić, brigadir HV zu mirovini
