USPOREDBA KONVENCIONALNOG NAORUŽANJA NAJMOĆNIJIH SVJETSKIH SILA

GEOSTRATEGIJA

Ukoliko uzmemo u obzir konvencionalno naoružanje, Sjedinjene Američke Države predstavljaju trenutno najmoćniju vojnu mašineriju na svijetu. Globalno gledajući, druga po snazi armija je Ruske Federacije, a ona se odlukom predsjednika Vladimira Putina o sve većem vojnom proračunu i modernijim tehničkim rješenjima iz dana u dan približava najsnažnijoj vojsci na svijetu. Iako se ove dvije sile najvjerojatnije nikada neće izravno sukobiti, što dokazuju i nedavni američki napadi i pomno odabrani ciljevi u Siriji, tportal donosi prikaz omjera snaga američke i ruske vojske

Početkom godine Pentagon je u središte svoje nove nacionalne obrambene strategije stavio suprotstavljanje Rusiji kao najvećoj vojnoj prijetnji Sjedinjenim Državama, što je zadnji u nizu znakova promjene američkih prioriteta nakon više od 18 godina fokusiranja na borbu protiv islamskih radikala.

Ovaj strateški dokument, prvi takve vrste od 2014. godine, na 11 stranica postavlja prioritete za američko ministarstvo obrane, a oni bi se trebali odraziti u budućim izdvajanjima za obranu. Strateški dokument američkog ministarstva obrane prihvatio je predsjednik Donald Trump te je već u nekoliko navrata najavio povećanje vojnog proračuna, a u najavljenim izdašnijim izdvajanjima za vojsku ne zaostaje ni Rusija te posljednjih godina iz temelja modernizira svoje postrojbe.

Analizirajući dostupne statističke podatke o količini i vrsti naoružanja, strateški odnos snaga dviju potpuno različitih vojnih doktrina gotovo bi se mogao opisati kao ‘rame uz rame’, uz nezaobilazne nijanse i vojno-tehničke prioritete koje potiču i razvijaju obje vojne sile.

Nova ruska vojna doktrina prilagođena je njezinom novo-starom posthladnoratovskom okruženju u kojem Kremlj vidi Sjedinjene Države i NATO kao najveću sigurnosnu prijetnju Rusiji. Osvježena ruska vojna doktrina među glavne vanjske opasnosti uvrštava instaliranje i jačanje stranih vojnih kontingenata u zemljama koje su joj u susjedstvu, potom korištenje vojne sile na njihovom teritoriju uz kršenje normi međunarodnog prava te pojavljivanje žarišta i eskalaciju oružanih sukoba, kao i teritorijalne pretenzije prema Rusiji i njezinim saveznicama te miješanje u njihove unutarnje poslove.

S druge pak strane, američka vojna sila glavni je instrument američkog globalnog utjecaja i intervencionizma koji služi kao alat za obranu, ali i i širenje američkih vrijednosti i interesa. Posljednjih pola stoljeća američka obrambena politika nacionalne sigurnosti vodi se upravo iz Pentagona, a on ima velik utjecaj na oblikovanje vanjske politike koja učestalo ima presudnu važnost u pojedinim kriznim situacijama, poput aktualnog zaoštravanja odnosa na relaciji Moskva-Washington.

USS GERALD FORD

Promatrajući broj sredstava konvencionalnog ratovanja, Sjedinjene Države su ukupno gledajući u blagoj prednosti pred Rusijom koja već neko vrijeme obnavlja i modernizira sve rodove svoje vojske ne bi li se u određenim segmentima približila suparniku ili zadržala postojeće stanje u kojem ima prednost.

Ako kao prvi primjer uzmemo zrakoplovstvo kao najelitniji i najskuplji rod vojske, Sjedinjene Države su, ukoliko analiziramo broj letjelica kojima raspolažu, značajno ispred Rusije. Američka vojska svjetski je predvodnik u lovcima pete generacije kojima je osnovna značajka mali radarski odraz, poznatiji kao stealth. Takav smanjeni odraz kod, primjerice, najsuvremenijih američkih lovaca tipa F-35 i F-22 smanjuje učinkovitost protivničkih radara te avionima omogućuje više sigurnog prostora za djelovanje.

F-35

Strateško značenje višenamjenskih lovaca za prevlast u zraku temelj je američkog ratnog zrakoplovstva koje se može pohvaliti s ukupno 2296 lovaca četvrte i pete generacije, među kojima je i F-15, najuspješniji lovac u povijesti zračnog ratovanja, ali i više od 1200 komada višenamjenskog lovca F-16, jednog od najsigurnijih borbenih zrakoplova sadašnjice koji je izvezen u više od 24 zemlje.

Rusija pak u svojem sastavu ima gotovo triput manje lovaca, njih 806, ali posljednjih godina sve češće modernizira već postojeće frontovske lovce kao što je MiG-35, a nedavno je svoju ratnu premijeru u Siriji imao i sam vrh ruskog zrakoplovstva, Su-57.

SU-35

Pritom ne treba zaboraviti na čitavu paletu lovaca te lovaca bombardera iz konstruktorskih ureda Suhoja, čije su manevarske sposobnosti nedostižne naspram američke konkurencije. Pored toga, moderniziraju se mornarički lovci iako Rusija ima tek jedan nosač aviona Admiral Kuznjecov, čiju udarnu snagu čine Su-33 i MiG-29K, za razliku od 20 američkih, s kojih polijeću dokazani palubni F-18 Super Horneti u svojim najnovijim verzijama E i F. Rusi također najavljuju modernizaciju svojih strateških bombardera tipa Tu-160, kao i supersoničnih presretača MiG-31.

U usporedbi prema broju aparata američke helikopterske snage također odnose pobjedu jer SAD u svojem sastavu ima 914 borbenih helikoptera, a Rusija njih tek 114. Tehnološki gledano, Rusija svojim najsuvremenijim rješenjima, poput onih iz tvornice Kamov, uspješno parira Amerikancima, ali brojke neumoljivo govore same za sebe.

Površinski najveća država na svijetu brojčano je nadmoćnija od SAD-a kada su u pitanju tenkovi. Rusija, naime, u svojim oklopnim postrojbama ima čak 20.216 tenkova, a u posljednje vrijeme u najelitnije ruske postrojbe pristiže sve veći broj najsuvremenijeg izdanja tenka T-14 Armata, koji NATO-vi stručnjaci zbog njegovih borbenih sposobnosti gledaju sa zavišću. Usporedbe radi, američke oklopno-mehanizirane postrojbe broje tek 5884 tenka, od kojih udarnu silu čini M1 Abrams, koji se do pojave Armate smatrao najboljim na svijetu.

SEA STALLION

Po broju borbenih oklopnih vozila prevaga ide na američku stranu. Sjedinjene Države u svojem arsenalu imaju 41.062 takva vozila, a Rusi njih 31.298. Iako Amerikanci za gotovo deset tisuća primjeraka ‘šišaju’ suparnike, njihov vodeći oklopni transporter Stryker, za razliku od ruskog BTR-82A, ima daleko slabiju vatrenu moć. Prednost američkog vozila jedino je izvjesna u pogledu primijenjene oklopne zaštite.

Kako obje strane znaju mane i prednosti svojih, ali posebice suparničkih oklopnjaka, i Rusi i Amerikanci posljednjih godina poboljšavaju svoje perjanice pa se ubrzano radi na integraciji jačeg topa za spomenuti Stryker, a istovremeno Rusi značajno povećavaju borbenu otpornost svojeg BTR-82A. Slična usporedba može se napraviti između američkog borbeno-oklopnog transportera M2 Bradley s ruskim BMD-2, od kojih svaki odnosi prevagu u pojedinim segmentima.

RUSKI STRATEŠKI BOMBARDERI

Analizirajući mornaričke snage, prednost svakako odlazi na američku stranu. Ratna mornarica SAD-a može se podičiti s čak 63 razarača naspram tek 15 ruskih, dok je sraz u podmornicama gotovo izjednačen. Amerikanci, naime, imaju 70, a Rusija sedam manje podmornica.

Rusija je još za vrijeme nekadašnjeg Sovjetskog Saveza proizvodila brze podmornice koje su mogle zaroniti dublje od američkih suparnica, što su se oslanjale na svoja znatno tiša plovila sve do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je zaplovila ruska podmornica na nuklearni pogon klase Akula, a koja je i danas najtiše podvodno vozilo te vrste pogona na svijetu.

NOSAČ ZRAKOPLOVA ADMIRAL KUZNJECOV

Brojčano gledajući, Rusija ima prednost u odnosu na Sjedinjene Države kada su u pitanju korvete, minolovci i minopolagači te desantni brodovi, ali znatno gubi kada je u pitanju sam brojčani sastav vojske. Amerika vojska u svojem sastavu, naime, ima 1.373.000 aktivnih vojnika, a Rusija gotovo upola manje, njih 798.527. Ipak, sve te usporedbe padaju u vodu ukoliko bi došlo do sraza najrazornijim oružjem, onim nuklearnim. Kada bi kojim slučajem došlo do nuklearnog rata, sve to silno oružje bilo bi neuporabljivo jer bi planet vrlo brzo nakon prvog lansiranja ionako bio u potpunom mraku.

Izvor: T-portal, Autor: Vanja Majetić