NAJMOĆNIJE KOPNENE VOJSKE SVOG DOBA
„Snaga izrasta iz puščane cijevi“. U anarhičnoj realnosti internacionalnih odnosa, vojna moć je najbolje oružje pregovaranja. Država može imati svu kulturu, umjetnost, filozofiju i slavu no to ne znači ama baš ništa ako nema moćnu vojsku da obrani sama sebe. Mao Ce Tung je to prilično brutalno izrazio sa svojom poznatom izjavom: „Snaga izrasta iz puščane cijevi“. Od svih tipova vojne moći, kopnena vojska je ipak najvažnija, što proizlazi iz proste činjenice da ljudi žive na kopnu i za očekivati je da će se to nastaviti u budućnosti. Kao što je rekao poznati politolog John J. Mearsheimer: „ Kopnena vojska, zajedno sa svojim podupirućim zračnim i pomorskim snagama, je vrhunska forma vojne moći u suvremenom svijetu.“ U stvari, prema Mearsheimeru, rat na Pacifiku protiv Japana je bio „jedini sukob velikih sila u modernoj povijesti u kojem kopnena vojska sama po sebi nije bila sposobna odrediti završetak rata, i u kojem su ostali instrumenti prisile, zračne snage i pomorske snage, igrale mnogo značajniju ulogu od samo snaga koje podupiru.“ Bez obzira na to, Mearsheimer nastavlja, „kopnene snage /su ipak/ igrale odlučujuću ulogu u porazu Japana.“ Upravo zato su kopnene snage najznačajniji faktor u prosudbi relativne moći jedne nacije. Ali, kako možemo prosuđivati koje su vojske /kopnene snage/ bile najsnažnije vojske svog doba? To možemo kroz prosuđivanje njihove sposobnosti da odlučno i dugoročno pobjeđuju i kroz svoje pobjede omogućuju svojim državama da dominiraju ostalim državama u okruženju- funkcija zemaljske snage, samo kopnene snage mogu postići ovaj tip nadzora i osvajanja. Vojska starog Rima Rimska vojska je osvojila Zapadni svijet kroz period od nekoliko stotina godina. Prednost ove vojske bila je ustrajnost, sposobnost da se vraća u bitku i da se nikad nije suočila sa konačnim porazom. Ovo je posebno pokazano vrijeme Punskih ratova kada, unatoč nedostatku stručnosti i resursa, Rimljani pobjeđuju Kartaginjane najprije sa odugovlačenjem konačne bitke a potom i upotrebom strategijskog iznenađenja tj. Premještanjem rata na teritorij Kartage. Rimska vojska je svojim vojnicima davala mnoge pogodnosti da bi oni ratovali sa strašću, inicijativom i odlučnošću. Za siromašne vojnike, pobjeda u ratu je značila dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Za zemljoposjednike pobjeda je značila zadržavanje i zaštita privilegija te stjecanje novih. Za Rimsku državu kao cjelinu, pobjeda je bila garant Rimske sigurnosti. Sve ove inicijative su motivirale rimske vojnike da se bore žešće sa visokim moralom- što je jedna od najznačajnijih osobina svake vojske. Isto tako je od značaja bila i upotreba višelinijskih formacija, koje su omogućile Rimskoj vojsci osvježavanje i punjenje prvih linija tijekom bitke nasuprot iscrpljenom neprijatelju. Pored toga, Rimska vojska je uvijek bila vođena od strane brilijantnih vojskovođa, upotrebljavala svoju visoku mobilnost za stvaranje prednosti u napadu, pogotovo protiv svojih neprijatelja koji su imali često defanzivnu i obrambenu strategiju. Kao rezultat toga, u rasponu od oko 300 godina, Rim se je proširio u rasponu od jedne regionalne sile na talijanskom poluotoku u gospodara cijelog Mediterana i zemalja koje ga okružuju. Rimske legije-postrojbe od kojih se sastojala Rimska vojska, sastojale su se od vojnika čiji je vojni rok trajao 25 godina a bili su dobro obučeni i naoružani te razmješteni širom carstva na strategijskim lokacijama, osiguravajući stabilnost carstva i bili sila odvraćanja. Unatoč povremenim zastojima i slabostima, Rimska vojska realno nije imala takmaca jednake snage u svojem okruženju. Mongolska vojska Broj Mongola u vrijeme kad su krenuli u pohod na zapad, oko 1206.godine,je bio oko 1000 000 i uspjeli su pokoriti i podrediti sebi većinu Euroazije u par stotina godina. Pobjeđivali su vojske i nacije koje su imale deset, pa čak i stotinu puta više stanovnika sposobnih za obranu. Mogoli su bili apsolutno nezaustavljiva snaga koja se pojavila gotovo niotkuda i dominirala Srednjim Istokom, Kinom i Rusijom. Mongolski uspjeh proizlazi iz njihove strategije i taktike primjenjivane prije svega od strane Džingis Kana, osnivača Mongolskog carstva. Najvažnije od svega je Mongolska visoka mobilnost i izdržljivost. Mongolski nomadski način života omogućio im je da sa ogromnim ljudstvom prelaze velika prostranstva u veoma kratko vrijeme, da im treba veoma malo za preživljavanje- konji su bili sredstvo kretanja i preživljavanja. Mongolska mobilnost je uvelike ovisila o njihovom oslanjanju na konje. Svaki Mongolski ratnik imao je tri do pet konja sa ciljem da uvijek budu svježi i spremni za bitku. Konjanici sa lukovima i strijelama bili su sposobni precizno gađati u punom trku što im je davalo značajnu prednost pred protivničkim pješaštvom tijekom bitke. Pokretljivost na konjima i striktna disciplina omogućavali su Mnogolima primjenu inovativnih taktika, uključujući taktiku „napadni i bježi“ kao i taktiku brzog prodora u protivnikovu pozadinu, iskorištavanje tempa napada, uzimanje teritorija i opkoljavanje snaga branitelja, mnogo kasnije poznatu kao „Blitzkrieg“. Mongoli su se također oslanjali i na teror, namjerno izazivajući velike štete i razaranja, sijući paniku i strah a sve sa ciljem slamanja protivničkog morala, također znajući da se glas o njihovoj surovosti širi i prema budućim protivnicima. Otomanska vojska Otomanska je vojska u svojim najsjajnijim danima pokorila veći dio Srednjeg Istoka, Balkana i Sjeverne Afrike. Između ostalog, porazili su jedan od najneprobojnijih gradova na svijetu-Konstantinopolj- 1453.godine. Tijekom pet stotina godina ova vojska je bila u stvari jedini važan igrač u regiji i na području na kojem je prije postojalo desetak država i sve do 19.stoljeća je uspijevala sve držati pod kontrolom. Osnova uspjeha Otomanske vojske u početku je bila veoma dobra i inovativna upotreba topova i mušketa prije njenih protivnika, od kojih su mnogi još uvijek ratovali sa srednjovjekovnim oružjem. To je ovoj vojsci u samom početku davalo odlučujuću prednost. Topovi su bila odlučujuća snaga kod Konstantinopolja i u pobjedi nad Perzijancima i Egipatskim Mamlucima. Također, jedna od najvećih prednosti Otomanske vojske bila je upotreba specijalnih elitnih postrojbi poznatih kao Janjičari. Oni su od malih nogu vojnički obučavani pa su tako bili visoko lojalni i efikasni na bojnom polju. Nacistička Njemačka vojska Nakon zatišja poslije 1.Svjetskog rata Nacistička Njemačka vojska- Wermacht šokirala je Evropu i cijeli svijet kada je naprosto pregazila veći dio Centralne i Zapadne Evrope i to u nekoliko mjeseci. U jednom je trenutku izgledalo da je Wermacht sposoban bez problema pregaziti i ogromni Sovjetski Savez. Wermacht je bio u
Obilazak “Katarine B”
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA KASTAV I OSNOVNA ŠKOLA „MILAN BLAŽEVIĆ“ KASTAV u suradnji sa HRVATSKIM ČASNIČKIM ZBOROM RH- ZAJEDNICOM UDRUGA organizirali su obilazak „KATARINE B“, kompleksa podzemnih tunela i utvrda. Objekti koji su vrhunac vojnog inžinjerstva , dio „Alpskog bedema“ koji je Italija izgradila između dva svjetska rata i svjedoče o burnoj prošlosti ovog kraja i grada Rijeke a dio su infrastrukture koja se još može naći na mnogo mjesta, od Rijeke prema Klani i dalje prema Gumancu, odnosno današnjoj granici sa Slovenijom. Zahvaljujemo prof. Željki Čačić iz OŠ“ MILAN BROZOVIĆ“ Kastav na interesu te Rajku i Davidu Bačnaru na pripremi objekata za obilazak. U obilasku su sudjelovali članovi UHBDR KASTAV Marino Grbac, predsjednik, Stanislav Linić, tajnik, i članovi predsjedništva Darko Troskot, Branko Hader i Ivica Prskalo.[Modula id=”19″]
ZBIRKA ORUŽJA I VOJNE OPREME-izložba i predstavljanje kataloga u Senju
Povodom Dana Grada Senja i blagdana sv. Jurja a u čast 480. godišnjice dolaska uskoka u Senj 1537.-2017. Godine, 21.travnja 2017 na tvrđavi Nehaj u Senju otvorena je izložba i predstavljen je katalog „ZBIRKA ORUŽJA I VOJNE OPREME“ Nakon uvodne riječi Blaženke Ljubović, muzejske savjetnice, Neven Materljan, član „Hrvatskog društva kolekcionara militarije“ i „Časničkog zbora PGŽ“ održao je predavanje „Oružje na motki“ . Potom je uslijedila prezentacija „Oružje korišteno u Domovinskom ratu“ od strane Čestmira Komareka i Damira Batistića, a na kraju je Janko Jeličić predstavio je katalog „Zbirka oružja i vojne opreme“ . O IZLOŽBI I KATALOGU Mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici i arheološki ostatci svjedoče o burnoj prošlosti i Senja a među njima značajno mjesto Zbirka oružja i vojne opreme Gradskog muzeja Senj koju predstavljamo ovom izložbom i katalogom . Grad Senj je zbog svojeg geopolitičkog položaja tijekom povijesti bio na vjetrometini europskih velesila: Habsburške Monarhije sa sjevera, Osmanskog Carstva s istoka i Venecije sa zapada. Morao je razviti vojničku tradiciju svojih stanovnika te oružjem i vojnim umijećem branitelja sačuvati svoju slobodu. U tome im je pomagala tvrđava Nehaj, na kojoj se i danas nalaze topovi koji su branili prilaz gradu Senju s mora i s kopna, a što dokazuje i ova povijesna zbirka oružja i vojne opreme. Zbirka sadrži raznovrsno povijesno oružje unutar koje se nalaze vrijedni primjerci hladnog i vatrenog oružja i vojne opreme koji potječu iz vremena od 17. do 21. stoljeća. Tu se nalaze zanimljivi primjerci mletačkih mačeva (sciavona), austrijskih sablji, turskih jatagana te raznih pištolja. Značajan dio ove Zbirke čine puške i pištolji paljenja na kremen iz 18. stoljeća, paljenja na kapislu iz 19. stoljeća pa sve do automatskog oružja koje potječe iz 20. stoljeća. Budući da Senj nije mimoišlo zlo kao što je Prvi i Drugi svjetski rat u ovoj se zbirci nalazi veliki broj hladnog i vatrenog oružja iz tog vremena. Poseban dio Zbirke prikazuje skromno naoružanje i oprema kojom je još jednom ne samo Senj, već cijela Hrvatska krenula u Domovinski rat braniti svoju domovinu. Važno je napomenuti da svako oružje, osim o svojoj namjeni, svjedoči o društvenom uređenju i načinu ratovanja iz vremena u kojem je nastalo, razini tehnologije i znanosti, ali i o umjetničko-obrtnom oblikovanju. Budući je kroz veći dio povijesti posjedovanje što većeg i ljepše ukrašenog oružja bilo pitanje prestiža, veliku ulogu pri njegovom oblikovanju i proizvodnji imala je i estetika. To nam posebno dokazuju pojedini primjerci oružja kao što su orijentalne puške i sablje koje su bogato ukrašene slonovom kosti i sedefom. Muzejski fundus ovakvog oružja svjedoči nam o važnosti Senja kao trgovačkog središta u pomorskom prometu između tadašnjih velikih trgovačkih centara istoka i zapada. Zbirka je stručno obrađena i restaurirana te upisana u Registar kulturnih dobara RH. Predmeti iz fundusa zbirke su restaurirani u razdoblju od 2001. do 2016. u radionici vrsnog restauratora Janka Jeličića. Zbirka predstavljena katalogom i izložbom čini stalni postav tvrđave Nehaj. SENJSKI USKOCI-480. godišnjica dolaska uskoka u Senj (1537.-2017.)Po padu Hercegovine u turske ruke mnogi su kršćani napustili svoj kraj i otišli u Klis kojim je tada zapovijedao hrvatski velikaš Petar Kružić. Te su izbjeglice nazivali uskocima. Oni su pojačali posadu Klisa koji je bio važan ključ za prolaz iz dalmatinskog zaleđa i Bosne na more. Turci su 1537. opsjeli Klis te ga nakon krvavih bitaka i osvojili. Uz mnoge branitelje poginuo je i sam Petar Kružić. Nakon pada Klisa u turske ruke 1537. godine, preostali uskoci odlaze u Senj gdje su uzeti u carsku (austrijsku) službu kao plaćenici te se stavljaju pod zaštitu cara Ferdinanda I. Iako nisu imali nikakve pomorske tradicije ubrzo su sa svojim malim bracerama postali vješti pomorci. Od 1540. napadaju turske i mletačke brodove i posjede. Tako su izazvali Uskočki rat (1615.–1617.) između Venecije i Austrije koji se vodio na području Jadrana i sjeverne Italije bez odlučujućeg uspjeha ali porazno za uskoke. Madridskim mirom 1617. godine Austrija se obvezala protjerati uskoke iz Senja, što je i učinjeno te su uskoci raseljeni u Žumberak, Otočac, na područje oko Pazina i ispod Učke, u Dalmaciju i Bosnu. dok su njihovi brodovi spaljeni. Uskoci su uskoro postali dio narodne tradicije, a o njihovim herojskim poduhvatima ispjevano je puno pjesama. Senjski uskoci su osamljena pojava u povijesti europskih naroda. Prvo utočište uskoka bila je tvrđava Klis. Jezgru uskoka sačinjavali su sinovi hrvatskog naroda, prebjezi koji uskočiše iz porobljenih krajeva, kad im je po nepravednom ratnom pravu oduzeta Hrvatska domovina. Postoji predaja po kojoj su se uskoci zakleli da će se, za opustjela ognjišta, napuštene zemlje i porobljene narode, osvetiti jednako i Turcima i Mlečanima i to uvijek i svugdje. Taj strašan zavjet uskoci su održali punih stotinu godina, svojom junačkom borbom, koja je, sa tvrđavom Nehaj, simbol te stoljetne borbe za čast i slobodu na kopnu i moru protiv Turaka i Venecije. Uskoci su ostavili traga i u hrvatskoj povijesti. Njihova borba se smatra Antemurale Christianitatis (predziđem kršćanstva) što su i dokazali svojom stoljetnom borbom za obranu Hrvatske i kršćanstva.[Modula id=”2″]
Na Drenovi pronađene kosti njemačkih vojnika ubijenih 1945. godine u krvavoj bitci za Rijeku
Na lokaciji Luban na Drenovi ovih su dana pronađeni ostaci sedam osoba, a trenutno se istražuje mjesto za koje se pretpostavlja da krije ostatke još desetak osoba. Riječ je o kostima sedmorice njemačkih vojnika streljanih u svibnju 1945. u operacijama oslobođenja Rijeke. Godina je 1945., Drugi svjetski rat na samom je kraju. Savezničke armije kreću se iz pravca zapada kroz gotovo poraženu Njemačku u pravcu Berlina. Istočno, Žukov, Rokosowski i Konjev se s više od 200 divizija u sklopu tri fronta i oko dva i pol milijuna vojnika spremaju zadati završni udarac i osvojiti Berlin. Istog dana kada je ta odlučujuća bitka započela na rijeci Odri, počela je još jedna bitka koja se pokazala ključnom za naš grad, za njegovu budućnost odnosno našu sadašnjost. Počela je bitka za Rijeku. Bitka koja je rezultirala golemim brojem žrtava na obje strane, bitka koja je prekrojila neke nepravedne granice dogovorene krajem prvog svjetskog rata, bitka kojom je naš hrvatski narod koji je dvadeset i pet godina stenjao pod fašističkom čizmom konačno dočekao slobodu. Bila je to najveća bitka 4. jugoslavenske armije od njenog formiranja tog proljeća u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori pa sve do kraja rata. Bila je to i bitka koja je značila kraj za najjaču njemačku formaciju na ovim prostorima, za 97. armijski korpus. Točan broj poginulih vojnika na obje strane vjerojatno nikada neće biti točno utvrđen, barata se podacima od 2800 pa čak do 6000 poginulih partizana dok broj poginulih njemačkih i ostalih neprijateljskih vojnika nikada nije ozbiljnije istraživan. →pročitajte više IZVOR: NOVI LIST 09.04.2017.
Počelo snimanje dokumentarnog filma ”Ugriz risa“
Delnice / Opatija – U subotu 18. ožujka, na izvornoj lokaciji u Delnicama, prostor skladišta V3 (Velebit 3), snimljene su prve igrane scene, dokumentarnog filma ”Ugriz risa“, redatelja Bernardina Modrića. – U jesen 1991. godine Hrvatska je krajnjim naporima odbijala napade pobunjenih Srba, četnika i soldateske JNA, embargo licemjerne međunarodne zajednice onemogućavao je naoružavanje hrvatske vojske. Streljiva je ponestajalo, Glavni stožer HV odlučio je pokrenuti akciju zauzimanja velikih skladišta streljiva u Delnicama, kako bi barem privremeno riješio taj problem, 3. studenog 1991. oko 12 sati predsjednik Tuđman odobrio je izvođenje akcije. Akcija zauzimanja skladišta započela je, 5.studenoga, u 7 sati ujutro. Borbe oko predaje ključnog skladišta Velebit 3, protegle su se, do 13 sati i 15 minuta kada su se protivnici predali. Zarobljeno je preko 6.000 tona raznog artiljerijskog i pješačkog streljiva, mina, raketa i eksploziva, kazao nam je Damir Batistić, predsjednik Hrvatskog društva kolekcionara militarije. Uloge policajaca i pripadnika ZNG-a, odglumili su članovi ”Hrvatskog društva kolekcionara militarije“, a originalne odore iz tog perioda, za potrebe snimanja posudio je, kolekcionar Damir Batistić, dok je oružje korišteno za snimanje filma posudio MORH. Izvor: Liburnija.net
U Bučju obilježena obljetnica oslobađanja važnog neprijateljskog uporišta
Na Božić 1991. godine pripadnici 123. brigade Požega u sklopu operacije “PAPUK 91”, napadne akcije “Pecaljka” postigli su veliki vojni uspjeh oslobodivši područje Kamenske i Mijača. Završetkom te akcije odmah se krenulo u još jednu napadnu akciju, tada zvanu “VELEBIT”, u kojoj je 26. prosinca 1991. godine oslobođeno zloglasno uporište neprijateljskih snaga na Bučju i okolnih sela na širem području. Tim akcijama 123. brigada spaja se s ostalim slavonskim brigadama, 127. iz Virovitice i 136. iz Slatine. Od tog dana otvoreno je prometovanje cestovnim pravcem od Požege prema Pakracu kojim se nije moglo kretati zbog okupacije tog dijela prometnice. Tim povodom u Bučju je 26. prosinca održano prigodno obilježavanje obljetnice oslobođenja tog važnog neprijateljskog uporišta , svečanost na kojoj su sudjelovali i branitelji nekadašnji pripadnici 127. i 136. brigade iz Virovitice i Slatine, a nazočnom skupu, između ostalih, obratili su se nekadašnji zapovjednik 127. brigade general pukovnik Đuro Dečak (inače član HČZ Virovitice) i predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Virovitica Zvonko Kožnjak. Ovo neprijateljsko uporište nedvojbeno je poznato najviše po tome što se u njemu nalazio zloglasni zatvor u koji su odvođeni civili i branitelji u ljeto i jesen 1991. godine, u kojem su mnogi podlegli batnjanju, izgladnjivanju i svekolikim oblicima torture i u koji je nakon otmice odveden organizator obrane Pakraca i Lipika dr Ivan Šreter, za čiju se sudbinu ne zna ni danas. Obilježavanje ove važne obljetnice organizirali su Požeško-slavonska županija i UDVDRA RH a članovi HČZ-a grada Virovitice odazvali su se u značajnom broju. (www.icv.hr, bs; foto: Z.Kožnjak)
Priče heroja Vukovara
Rijeka dobila društvo kolekcionara – militarije
Rijeka je postala bogatija za Društvo ljubitelja militarije. Naime, Inicijativni odbor Hrvatskog društva kolekcionara militarije, održao je osnivačku skupštinu u prostorijama Hrvatskog časničkog zbora Primorsko-goranske županije, na adresi Titov trg 2. Prema riječima predsjednika Damira Batistića, svrha osnivanja društva je promicanje razvitka i unapređenja znanja i kulture o vojnoj povijesti, a posebno kolekcionarstva militarije: općenito vojnih memorabilija, opreme, kaciga, odora, odlikovanja, svega što je vezano za vojnu povijest, literature, fotografija, filatelije, maketarstva/modelarstva, vojnog, vatrogasnog i policijskog znakovlja. Za predsjednika društva jednoglasno je izabran kolekcionar militarije, autor desetak izložbi na temu Domovinskog rata, od kojih su najznačajnije: »Ratne Boje« PPMHP u Rijeci 2015. i »Riječke brigade« u Državnom arhivu u Rijeci 2016. godine, voditelj tima kandidiranog za program »27 susjedstava« Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture, Damir Batistić. Za dopredsjednika Društva izabran je nadnarednik HV-a Čestimir Komarek, a za tajnika Damir Trinajstić. (Izvor: Novi List Rijeka)
25-ta GODIŠNJICA DOMOVINSKOG RATA I „DAN BRANITELJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE“ SVEČANO OBILJEŽEN 2.SRPNJA 2016. U GRADU VRBOVCU
Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca na spomen ploču u Pokupskom 28.lipnja gdje je župan Mr. Stjepan Kožić sa delegacijom odbora za branitelje zapalio svijeće u znak sjećanja na 404 poginula hrvatska branitelja u Domovinskom ratu. Sa područja Zagrebačke županije u Domovinskom ratu aktivno je učestvovalo 29400 hrvatskih branitelja. U pučkom učilištu u gradu Vrbovcu održan je 21. Lipnja okrugli stol na temu doprinosa branitelja sa područja Vrbovca kojim je moderirao general Rudi Stipčić, ratni zapovjednik „O.G.Posavina“. Uvodno izlaganje ispred „Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra“ održao je Dr. Ivan Radoš. O doprinosu branitelja sa područja grada Vrbovca govorio je brigadir Branko Gačak koji je bio za vrijeme Domovinskog rata zapovjednik 51.vrbovečke bojne. General Rudi Stipčić je Power pointom prikazao tijek Domovinskog rata s naglaskom na zapadno-slavonsko ratište i našem doprinosu u obrani suverenosti RH. Prikazao je tijek borbene oslobodilačke operacije „Orkan-91“ . Preko 500 hrvatskih branitelja sa područja zagrebačke županije odazvalo se na svečano obilježavanje „Dana branitelja Zagrebačke županije“ koje se ove godine održavalo 2.srpnja u gradu Vrbovcu. Položili smo vijence poginulim hrvatskim braniteljima sa područja grada Vrbovca u centru Grada, te bili nazočni svetoj misi za poginule u crkvi Svetog Vida u Vrbovcu. Susret je financirala Zagrebačka županija pokrivanjem troška prijevoza autobusima, te domjenkom kojeg su servirali firma „Pleter“ u vidu vojničkog graha.
U Rijeci svečano obilježena 25. obljetnica ustrojavanja ratnih postrojba
Dvadeset peta obljetnica ustrojavanja ratnih postrojba s područja Primorsko-goranske i Istarske županije obilježena je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci svečanošću čiji su sudionici podsjetili da je u Domovinskom ratu poginulo 230 i ranjeno više od tisuću pripadnika Hrvatske vojske s područja Rijeke i Opatije, Hrvatskog primorja i otoka te Gorskog kotara. Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina je rekao da do njega ponekad dopiru komentari da ovaj dio Hrvatske nije dovoljno domoljuban ili da nije dovoljno pridonio obrani Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata te ustvrdio da onaj tko tako nešto može tvrditi nije domoljub. Pravi domoljubi su svi oni, bez razlike, koji su se ujedinili u borbi protiv agresije, istaknuo je župan. Prava je istina da su ljudi ovog kraja prvi, dobrovoljno krenuli u obranu ratom zahvaćenih krajeva zemlje, te da pri tom nisu bile važne razlike među njima. Komadina je dodao da je ovaj kraj uvijek ponosno uzdizao glavu i suprotstavljao se totalitarizmu i represiji. Naglasio je da je Primorsko-goranska županija pokrovitelj svečanog obilježavanja obljetnice postrojavanja svjesna velike važnosti i odgovornosti obilježavanja doprinosa oružanih postrojbi Primorja, Gorskog kotara i Istre u obrani slobode i neovisnosti.
