PREGLED VOJNIH KAPACITETA RUSIJE I UKRAJINE
PREGLED VOJNIH KAPACITETA RUSIJE I UKRAJINE Dok se vojni analitičari slažu da je ukrajinska vojska jača i spremnija u odnosu na 2014. godinu, pažnju privlači širina ruskog vojnog inventara. Odnos vojnih izdataka Ukrajine i njenog bruto domaćeg proizvoda iznosio je 4,1 posto u 2021. godini, odnosno 5,9 milijardi dolara. S druge strane, odnos ruskih izdataka za vojsku i bruto domaćeg proizvoda u 2021. godini iznosio je 4,3 posto, ili 61,7 milijardi dolara. – Rusija ima značajnu superiornost u zraku i na kopnu – Dok ruska vojska ima 850.000 aktivnih vojnih osoba, 250.000 pričuvnog osoblja i 200.000 paravojnih snaga, ukrajinska vojska raspolaže sa 250.000 aktivnih vojnih osoba, 250.000 pričuvnog osoblja i 50.000 paravojnih snaga. Što se tiče kopnenih snaga, Rusija ima prednost u odnosu na Ukrajinu. Rusija posjeduje 12.420 tenkova, 30.122 oklopna vozila, 6.574 samohodnog topništva, 7.571 vučne topništva i 3.391 pokretnih raketnih bacača. Ukrajina, s druge strane, ima 2.596 tenkova i 12.303 oklopna vozila. Rusko ratno zrakoplovstvo ima 772 borbena aviona, 739 jurišnika i više od 2.000 helikoptera, dok Ukrajina ima 69 borbenih aviona, 29 jurišnika i oko 60 helikoptera. Posjedujući jednog nosača aviona, 15 razarača, 70 podmornica i 11 fregata, Rusija također ima superiornost u ovoj oblasti nad Ukrajinom, koja nema razarače ni podmornice, nego samo jednu fregatu. Još jedan važan faktor, koji ruski zvaničnici posebno naglašavaju, je broj nuklearnih bojevih glava koje posjeduju. Procjenjuje se da se u ruskom nuklearnom arsenalu nalazi 4.490 bojevih glava, od kojih će 1.600 biti raspoređeno na balističke rakete i strateške bombardere. Izvor: podaci Anadolu Agency (AA) temeljeni na podacima Global Firepower (GFP), portala koji priprema analitičke baze podataka o vojnim snagama zemalja u svijetu, kao i dostupne izvore u Rusiji i Ukrajini Link na izvor
Kakvo može biti “željeno završno stanje” ruskog sveopćeg napada na Ukrajinu?
Kakvo može biti “željeno završno stanje” ruskog sveopćeg napada na Ukrajinu? Napadnuta ukrajinska radarska postaja blizu Mariupolja na samom početku ruske invazije Ruska invazija na Ukrajinu započela je raketnim napadima na protuzračnu obranu i važnu vojnu infrastrukturu, raketiranjem većih vojnih grupacija na zemlji općim napadom na kopnu iz tri smjera tako da je sasvim opravdano strahovanje da će invazija opustošiti istočnu Ukrajinu i staviti Kijev u okruženje unutar slijedećih nekoliko dana. Rusija ima takvu premoć da trenutno može zauzeti teritorij ispred sebe koji želi i koliko brzo to želi. Ključni faktor je kako se ukrajinske snage nose sa time i koliko se mogu oduprijeti. Munjeviti ruski napad započeo je u četvrtak u 5 ujutro sa više od 100 dalekometnih, preciznih raketnih udara ispaljenih iz zemaljskih lansera i s brodova u Crnom moru. U najvećoj mjeri korištene su rakete Kh-31P sa namjerom uništenja radarske i komunikacijske infrastrukture. Istovremeno je ukrajinske sustave PZO, sustav zapovijedanja i nadzora, zrakoplovne baze i veće koncentracije snaga napalo oko 75 bombardera. To je utrlo put kopnenom napadu duž tri osi i dva vjerojatna početna cilja: brzi prodor prema jugu sa ciljem opkoljavanja Kijeva (30.000 vojnika razmještenih u Bjelorusiji ) odsjecanje glavnine ukrajinske vojske raspoređene istočno od Kijeva sinkroniziranim djelovanjem snaga iz Bjelorusije, snaga koje kreću na sjever s Krima i snaga koje kreću na zapad iz Rusije Zapadni analitičari vjeruju da Putin “želi ugušiti, a ne sravniti Kijev”, ali postoji velika zabrinutost oko toga koliki bi mogao biti broj poginulih, s obzirom na naveden cilj ruskog predsjednika da “demilitarizira” državu s vojskom od 215.000 vojnika. “Do sada se Kremlj usredotočio na uklanjanje civilne infrastrukture koja je ključna za održavanje ukrajinskih borbenih funkcija. Sada se može proširiti na uklanjanje ljudske infrastrukture kako bi se oslabio ukrajinski otpor”, rekao je Samuel Cranny-Evans, analitičar Royal United Services Institute u Londonu. Ta brutalna ocjena odnosi se na brifinge zapadnih obavještajnih službi koji su upozorili da Rusija ima “popis za ubijanje” Ukrajinaca koji će biti napadnuti ili pritvoreni tijekom invazije. Poslije 12 sati od početka invazije ruske zračno desantne snage i jurišni helikopteri su 25 km od centra Kijeva boreći se da zauzmu jedan aerodrom i sjeverozapadnom predgrađu Kijeva a građanima je zapovjeđeno da idu u skloništa. Brzina kojom se napad odvijao ukazuje na mogućnost da Vlada predsjednika Volodimira Zelenskog može pasti i prije nego su zapadni saveznici pretpostavljali iako će ratovanje u naseljenom mjestu staviti ruske snage pred veliki test. Rusi su pred samim Kijevom ali je teško predvidjeti slijedeći potez iako je procjena da je namjera što prije obezglaviti Ukrajinu i instalirati sebi naklonjenu vladu. Ključna stvar je: Što je željeno završno stanje za Rusiju? Svi slijedeći potezi će biti prilagođeni tome. Ako najprije žele neutralizirati ili poraziti oružane snage, „demilitarizirati Ukrajinu“ kako kaže Putin, promjena režima će uslijediti tek kasnije. Ako ruske trupe počnu ulaziti u gradove, gdje nije za očekivati veće vojne grupacije, to sugerira drugačiji cilj. Tranutno je najvažnije pitanje koje može odrediti sudbinu rata: da li ukrajinske snage organiziraju strateško povlačenje da izbjegnu okruženje i uspostavljaju crtu sa koje mogu uspješto zaustaviti ili na duže vrijeme odgoditi rusko napredovanje prema zapadu. Kvalitativno i kvantitativno Rusija je ovdje nesporno u prednosti. Ukrajinci se ovdje suočavaju sa mučnom situacijom. Obzirom na sposobnosti i snagu ukrajinske vojske te sposbnost držanja odsudne obrane prednjeg kraja ne bismo trebali biti iznenađeni ovakvom silinom i dubinom početnih prodora ruske vojske. Sekundarni cilj Rusije će sigurno biti osiguranje ukrajinske obale sa napadom na Odesu, čime će se dalje osigurati šira upotreba pomorskih snaga Crnomorske flote. Rusija je zatvorila prilaz Azovskom moru, dijelu Crnog mora između Krima i istočne Ukrajine, a zapadni analitičari se slažu da će za Tursku biti gotovo nemoguće zatvoriti Bospor za moguća ruska ojačanja pomorskih snaga i opskrbu trupa. Do sada nema dokaza da je opći ruski napad na Ukrajinu bio praćen kibernetičkim napadima na izvore i raspodjelu energije i komunikacijsku mrežu kao što je previđano. Obavještajni podaci koji kruže među NATO saveznicima sugeriraju da bi srednjoročno Putinu trebalo oko 600 000 vojnika da se uhvati u koštac kako snažnom inicijalnom obranom ukrajinaca tako i da kasnije suspregne gerilsko ratovanje koje će se rasplamsati ako dođe do okupacije zemlje. Pretpostavke su da će to biti operacija od dva do tri dana napredovanja, zaustavljanje i procjena situacije (vojne, političke) te pauza za oporavak i popunu pa onda slijedeći korak, ovisno o prihvatljivim gubicima ( vojnim, ekonomskim i političkim) ali to će biti samo ruska odluka. Čini se da maksimalistički pristup (Okupacija cijele Ukrajine) može biti i strategija zavaravanja da bi se zauzeo samo Donbas. Vrlo je važno pitanje što je željeno završno stanje, koja je strategija okončanja sukoba i kako će Ukrajina uopće na kraju izgledati? Pripremio i preveo Stanislav Linić, brigadir u mirovini Izvor: Financial Times
KOJA JE JAČINA RUSKIH SNAGA NA GRANICI SA UKRAJINOM?
Preveo i priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini Rusija je pozicionirala snage od oko 130 000 vojnika, tenkove, topništvo i zračne snage do same Ukrajinske granice. Ovo uključuje i 30 000 vojnika koji sudjeluju u vojnim vježbama u Bjelorusiji. Prema procjenama SAD, Ruske trupe su poziciji da izvrše invaziju na Ukrajinu u bilo kojem momentu ali Rusija negira da planira bilo kakav napad. Snage u pokretu Postrojbe koje su stizale sa cijelog područja Rusije dodate su onima koje su permanento stacionirane uz Rusku granicu (računa se da je ta brojka prije ove krize bila oko 35 000 vojnika). Veći dio tih snaga sudjelovao je na vojnoj vježbi u blizini Rostova, na istoku Ukrajine. Tenkovi i teški oklop, za koje treba relativno puno vremena za prebaziranje, sada su na početnim pozicijama. Neke postrojbe su prebazirane sa udaljenosti skoro 4000 km, sa ruskog Dalekog Istoka. Posada T-72B sudjeluje na vježbi na poligonu Kadamovski blizu Rostova. Prije tjedan dana zapadni izvori navode da je broj ruskih vojnika dostigao 130 000. Ministar obrane Velike Britanije Ben Wallace je izjavio da je Rusija dovela „pola od svojih borbenih postrojbi“ blizu ukrajinske granice ili u Bjelorusiju. Ukrajinski izvori sugeriraju slične brojke, sa oko 112 000 vojnika kopnene vojske i oko 18 000 ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva na polaznim položajima. Regularnim ruskim trupama treba dodati i oko15 000 ruskih separatista u ukrajinskim pokrajinama Lihansk i Donjeck. Ukrajinci vjeruju da je broj i veći. Obavještajna procjena SAD iz prosinca 2021. je da će ukapan broj ruskih vojnika rapidno rasti do 175 000. Reuters navodi da je, prema službenim izvorima SAD, broj bataljonskih taktičkih skupna narastao sa 60 na 83 u posljednja dva tjedna. Bataljonska taktička skupina je borbena fomacija kombiniranog sastava dizajnirane kao namenska organizacija snaga (task force) koja u svom sastavu ima protuzračnu obranu, logistiku i slično, prosječne veličine oko 800 vojnika. Neki zapadni analitičari se spore oko toga da Rusija nema trenutno potpuno raspoređene snage koje bi trebale za opću invaziju, navodeći nedostatak popunjenih poljskih bolnica u nekim područjima. Opskrba krvnom plazmom i medicinskom opremom potrebnom za tretiranje ratnih žrtava se ubrzano odvija i to bi trebao biti indikator o spremnosti za napad. Neka izvješća također sugeriraju da u neka područja ubrzano stiže logistika oklopnih postrojbi i inž. strojevi za osiguranje i čišćenje blatnjavih puteva. Mnogi eksperti vjeruju da opća invazija, poslije koje bi slijedila okupacija većine ukrajinskog teritorija, zahtjeva mnogo veće snage od onih kojima Rusija trenutno raspolaže na ukrajinskoj granici. Pogled odozgo Prisutnost ljudstva može se ponekad detektirati pomoću boje šatra. Oni koji su popunjeni se griju i njihov krov je tamniji ako se gleda odozbo. Neke vježbovne aktivnosti tenkovskih postrojbi su jasno vidljive na satelitskim snimkama. Oklopna vozila se mogu identificirati po obliku a tragovi gusjenica na snijegu ili blatu pokazuju pokrete. Sateliti su detektirali naglo povećanje aktivnosti na Krimu gdje je, prema procjeni, stiglo dodatnih 10 000 vojnika krajem siječnja i početkom veljače. Vjeruje se da je glavnina ovih snaga pješaštvo i zračno-desantne postrojbe i da su neke od njih stavljene u najviđi stupanj borbene spremnosti. Narastanje snaga u Bjelorusiji Rusija i Bjelorusija počele su zajedničke vojne vježbe koje će trajati do 20.veljače. Kijev, glavni grad Ukrajine, je manje od 150 km od granice sa Bjelorusijom, i strani promatrači smatraju da se vježba „Savezničko rješenje“ može vrlo lako pretvoriti u stvarni napad na Ukrajinu. Prema glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu, u Bjelorusiju je pristiglo oko 30 000 ruskih vojnika (oprema uključuje PZO, rezerve streljiva, medicinsku opremu te SPECNAZ-ruske snage za specijalne operacije) , što je najveće raspoređivanje vojnih snaga van ruske teritorije od završetka Hladnog rata. Satelitske snimke prikazuju ruske balističke rakete kratkog dometa Iskander blizu Jelska u Bjelorusiji, na manje od 70 km od Ukrajinske granice. Ruski PZO sustav S-400 u Bjelorusiji Narastanje snaga na moru Rusija tijekom veljače provodi provodi velike pomorske vježbe od Atlantika do Tihog oceana u koje je uključeno oko 140 ratnih brodova i brodova za opskrbu, 60 zrakoplova i oko 10 000 vojnika. Fregata Admiral Essen napušta luku Sevastopolj (Krim) 25. siječnja 2022. Šest brodova RM Rusije koji su prošli kroz La Manš u siječnju stigli su u Crno more i osposobljeni su za desantiranje tenkova i okl.transportera. Brod Pjotr Morgunov prolazi kroz Bosporski tjesnac na putu za Crno more Neki analitičari navode da će iskrcavanje pomorskog desanta na ukrajinsku obalu Crnog mora biti izuzetno teško i da je to veliko grupiranje pomorsko desantnih snaga samo obmana- manevar da bi se ukrajinske snage odvukle od glavnih smjerova napada na kopnu. Izvor: BBC
HOĆE LI RUSIJA NAPASTI UKRAJINU?
06.veljače 2022.godine Preveo i priredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini, SADRŽAJ Uvod Ruski ciljevi, vojne opcije, mogući smjerovi napada i izgledi za uspjeh Ciljevi Vojne opcije Mogući smjerovi napada Izgledi za uspjeh. Mogući odgovor SAD-a i Zapada Nova željezna zavjesa 1. Uvod Rusija je Ukrajinu oduvijek doživljavala kao dio svoje tradicionalne domovine. Ovaj argument ima svoje uporište u činjenici da je Kijevska Rusija bila kulturni temelj carske Rusije od 9. do 13. stoljeća. Poslije toga, ukrajinski su teritoriji bili dio raznih carstava, prvenstveno ruskih, sve do 1917. kada je formirana kratkotrajna samostalna vlada. U 1919. Ukrajina je ponovno postala dio tadašnjeg Sovjetskog Saveza pod nazivom Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika a Rusija je čitavo vrijeme bila nepokolebljiva u suzbijanju bilo kojeg nagoveštaja ukrajinskog nacionalizma Po raspadu SSSR-a Ukrajina 1991.godine postaje neovisna država ali su ukrajinsko-ruski odnosi su od samog početka bili napeti a primarne sporne teme bile su područje Krima i grad Sevastopolj. Dvije države riješile su pitanje ruske Crnomorske flote u Sevastopolju potpisivanjem ugovora o dugoročnom zakupu mornaričke baze. Međutim, ukrajinsko vlasništvo nad Krimom je i dalje ostalo pitanje koje je utjecalo na činjenicu da je Rusija odbijala formalno priznati suverenitet Ukrajine. Tek je u svibnju 1997. potpisan Rusko-ukrajinski ugovor o prijateljstvu, kojim je Rusija formalno priznala Ukrajinu kao neovisnu državu. Iz naprijed navedenog jasno je da kada su u pitanju odnosi sa Rusijom bivša Sovjetska Republika Ukrajina je u jedinstvenom vojnom, zemljopisnom i diplomatskom položaju a takvu poziciju čini nekoliko faktora: vojno je prijateljski nastrojena prema NATO-u , ali ne uživa pogodnosti članstva iako je sudjelovala u vojnim misijama. Unatoč statusu nečlanice, sa gledišta NATO-a ima značajanu važnost za euroatlantsku sigurnost. geografski se nalazi na Crnom moru, kritičnom ruskom pomorskom čvorištu i području od velike geopolitičke važnosti. Pristup Crnom moru otvara osim za trgovinu i puteve za projekciju vojne moći u cijeloj regiji, izlaz u Sredozemno more te pristup Bliskom Istoku. diplomatski Ukrajina ima zategnute i turbulentne odnose s Rusijom, osobito nakon postavljanja nove ukrajinske vlade 2014. i kasnije aneksije Krima. Jedina druga država koja se suočila s takvim narušavanjem suverenosti od strane Rusije u 21.stoljeću je Gruzija. Proteklih nekoliko mjeseci ponovno smo svjedoci povećanih napetosti između dvije najveće europske zemlje. Rusija gomila kopnene snage od preko 100.000 vojnika na granici sa Ukrajinom, snage u čijem su sastavu ofenzivna oružja i sustavi unutar dometa djelovanja tako da ih je moguće trenutno upotrijebiti. Ove snage uključuju tenkove, samohodne haubice, laka pješačka vozila, sustave višecjevnih bacača raketa, Iskander-balistički raketni sustav kratkog dometa, i teško topništvo. Zrakoplovne snage za blisku zračnu potporu i transport nije moguće točno odrediti ali su vjerojatno u spremnosti da brzo prebaziraju u područje blizu mogućih operacija. Putin je ovo gomilanje oružja nadopunio porukama da je Ukrajina povijesno dio Rusije i da se Kijev mora vratiti pod ruski plašt. ORIGINALNE SATELITSKE SNIMKE RUSKIH SNAGA NA GRANICI SA UKRAJINOMBez obzira što tvrdi da ne namjerava otpočeti invaziju, predsjednik Vladimir Putin ima nekoliko ciljeva: poslati domaćoj javnosti vlastitu sliku čvrstine i odlučnosti podijeliti SAD i NATO i EU oko odgovora na potencijalni udar. Europske države su već snažno podjeljene oko problema vezanih za snabdjevanje ruskim plinom, spriječiti ulazak Ukrajine u NATO i EU i vratiti je u Rusku sferu utjecaja prikazati Bidenova administracija slabom i neodlučnom – pogotovo nakon što SAD nisu uspjele podržati bivšeg saveznika Afganistan. Za SAD i NATO ovo je izazovan trenutak. Bidenova administracija želi pokazati da se na nju može osloniti da će podržati drugu demokraciju. Ukrajina, iako nije formalna članica NATO-a, bila je lojalan partner NATO-u i slala je trupe u misije NATO-a – te se već dugo želi pridružiti Savezu. Putin inzistira da se Rusiji omogući veto na svako daljnje širenje NATO-a i da se vojne trupe uklone iz bivših članica Varšavskog pakta—što uključuje mnoge sadašnje saveznike poput Poljske, Rumunjske, Bugarske, Mađarske i drugih. NATO si to ne može priuštiti. Ovo je ozbiljna konfrontacija, sa mogućim veoma ozbiljnim i dugotrajnim posljedicama. Koji su mogući izazovi i što će Putin učiniti slijedeće? Napad na Gruziju je bio izravan ofenzivni napad na malenu naciju od manje od četiri milijuna stanovnika— ruski tenkovi, trupe, bombe, borbeni zrakoplovi, pješaštvo i topnički napadi osigurali su snažan i iznenadni udar. Nekoliko godina kasnije, 2014., Putin je odlučio napasti mnogo većeg susjeda, Ukrajinu. U tom slučaju odlučio je upotrijebiti ono što je postalo poznato kao “hibridni rat”, kombinacija neuniformiranih vojnika – uključujući i kriminalce, vrhunskih specijalnih snaga, sofisticiranih ofenzivnih cyber napada protiv zapovjednih centara i električne mreže, dezinformacija na društvenim mrežama i amfibijskih operacija. Ove relativno nekonvencionalne taktike kombinirane su s tradicionalnijim elementima – otuda i skraćeni naziv “hibridno ratovanje”. Ruska prijetnja je posebno alarmantna zbog najmanje dva razloga: Rusija može premjestiti svoje snage iz sadašnjeg razmještaja u Ukrajinu brzo. Ruske snage su značajno jače i moćnije od ukrajinskih a SAD i ostale NATO snage stavile su jasno do znanja da neće slati svoje snage u Ukrajinu da bi odbile rusku invaziju. Čak i ako dođe do diplomatskog dogovora, Putin je pokazao moć da može po volji pojačavati i smanjivati vojni pritisak na Ukrajinu, tj.ima dovoljno argumenata da učini rusku prijetnju stalnom. Invazija bi predstavljala značajnu pomjenu u međunarodnoj politici, stvarajući novu „Željaznu zavjesu“ koja počinje izduž ruske granice sa Finskom, baltičkim zemljama i ide južno kroz Istočnu Europu, Bliski Istok, Centralnu i Južnu Aziju i konačno do Istočne Azije duž južnog krila Kine. Kako Rusija može izvršiti invaziju na Ukrajinu, kako posebni politički ciljevi mogu utjecati na plan invazije, izazovi sa kojima se invazija može suočiti, i koje opcije NATO-a, SAD i EU imaju na raspolaganju za odgovor na invaziju? Ako se Rusija odluči za invaziju da bi povratila i utvrdila nadzor i utjecaj, postoje najmanje tri moguća smjera napada za okupaciju ukrajinske teritorije: udar sa sjevera, sa pokušajem okruženja ukrajinske obrane oko Kijeva koristeći teritorij Bjelorusije kao operacijsku osnovicu udar kroz centar i proboj do zapadne granice Ukrajine udar na jugu sa napredovanjem preko Perekopskog tjesnaca. Ako pak NATO, SAD i EU ne uspiju odvratiti Putina od invazije, trebali bi poduprijeti ukrajinski otpor kroz kombinaciju diplomatskih,
Analiza: VOSTOK 2018-deset godina Ruskih strateških vježbi
Razine, obim i transparentnost vojnih vježbi Oružanih snaga Ruske Federacije u centru su pažnje zapadnih medija i analitičara od 2014.godine. Posljednja od njih VOSTOK /ISTOK/ 2018 provedena je u vremenu početak srpnja-17.rujna 2018. godine kruna je ciklusa strateških vježbi koje Ruska Federacija provodi još od 2009.godine a provodi se na bazi rotacije između 4 od 5 Vojnih oblasti. Ovaj vježbovni događaj predstavlja dio općeg napora Ruske vladajuće strukture i općeg nacionalnog napora na razvijanju sposobnosti vođenja sukoba širokih razmjera protiv velike vojne sile i njenog utjecaja na potencijalne protivnike i posebno na države i njihove snage u zoni interesa. Za bolje razumijevanje i procjenu implikacija ovih vježbi na NATO, posljednju vježbu VOSTOK 2018 kao i sve dosadašnje Ruske vojne vježbe strateške razine treba gledati u općem kontekstu. Pokazivanje snaga 13.rujna, Dan 3 „aktivne faze“ VOSTOK 2018 koja uključuje gađanja bojevim streljivom, bio je više pažljivo orkestrirana vojna demonstracija sile nego stvarna vojna vježba. Strategijski kontekst Strateški ciljevi Ruske vanjske i obrambene politike su: Odlučujuća uloga Rusije na svjetskoj sceni Poremećena postojeća Europska sigurnosna arhitektura i jak pregovarački potencijal Rusije u svim eventualnim sukobima Izgrađen sigurnosni pojas Rusije prema prosuđenim vanjskim ugrozama /prvenstveno SAD i njeni NATO SAVEZNICI. Za postizanje ovakvog željenog završnog stanja Rusija je nedugo nakon dolaska Vladimira Putina na vlast otpočela sa strategijskom kampanjom destabilizacije demokratskih procesa nastalih nakon Hladnog rata u Ruskom „sigurnosnom pojasu“. Demokratske procese nastale nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a i Varšavskog ugovora Vladimir Putin i Rusko političko i vojno vodstvo vidi kao prijetnju Ruskim dogoročnim interesima pa su i strateške vojne vježbe /kao i vojne operacije u „sigurnosnoj zoni“/ dio te multidimenzionalne kampanje. U tom kontekstu treba promatrati i Ruske strateške vježbe kao i njihovu instrumentalizaciju za postizanje vanjskih, sigurnosnih i obrambenih vojnih i političkih ciljeva. Unutar ovog konteksta treba promatrati i implikacije koje ovakve aktivnosti imaju u odnosu na sigurnost NATO. Prvi pokušaj utjecaja Rusije na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženja bio je u kolovozu 2008.godine kada je došlo do vojne intervencije u Gruziji. Porazno po Rusku stranu, ovaj je konflikt pokazao značajne nedostatke u vođenju, zapovijedanju, organizaciji i sposobnostima Oružanih Snaga Ruske Federacije i bio je iskra koja je pokrenula opću obnovu Oružanih Snaga koja traje do današnjih dana. Sveobuhvatna obnova je proizašla iz novo razvijene strategije Moskve koja, u skladu sa Ruskom percepcijom, predviđa da bi svaki eventualni budući konflikt mogao početi sa malim, ili čak bez, upozorenja te da je njegov razvoj moguć u više strateških smjerova. Ovaj stav je potpomognut interpretacijama Ruskog političkog establišenta o tzv. „Obojenim revolucijama“ tj. demokratskim promjenama koje su se u neposrednoj okolini Rusije dešavale tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća i početkom prvog desetljeća 21.stoljeća a za koje Rusi smatraju da su bile potaknute, logistički poduprte i strateški vođene od strane Zapada, tj. da je na djelu bila jedna nevojna operacija destabilizacije cijelog prostora. Prva upotreba ruske vojne sile da bi se utjecalo na promjene Euro-atlanskog sigurnosnog okruženje desila se u kolovozu 2008.godine u kratkom ratu protiv Gruzije. Ovaj konflikt je pokazao značajne nedostatke u sposobnostima ruske vojske i praktično bio iskra koja je pokrenula generalni obnovu Ruske vojske koja traje do današnjih dana. Sveopća vojna reforma i značajni napori na modernizaciji /uključujući i program vojnih vježbi/ otpočeli su poslije sukoba sa Gruzijom i transformirali su Ruske OS u učinkovito sredstvo u Ruskoj kampanji destabilizacije protiv Zapada, sa velikim implikacijama za Euro-Atlansku sigurnost. Razvijene borbene sposobnosti omogućavaju Rusiji agresivne akcije protiv Ukrajine 2014. godine i njenu brzu intervenciju u Siriji 2015.godine. Ojačane i obnovljene Ruske OS su centralni elemenat u destabilizacijskoj kampanji koja se provodi u Euro-Atlanskom području zadnjih 10 godina. Godine 2018. Na svojem sastanku u Briselu NATO vođe su zauzeli stav da su agresivne akcije Rusije, koje uključuju prijetnju i upotrebu vojnih snaga za postizanje političkih ciljeva,veliki izazov za NATO i potkopavaju Euro-Atlansku sigurnost i međunarodni poredak zasnovan na demokraciji i vladavini prava. Vježbanje za strateške operacije Planirane strateške vježbe /ZAPAD, ISTOK, CENTAR, KAVKAZ/ glavni su obučni događaji u godišnjem obučnom ciljusu Ruskih OS. Tijekom nekoliko tjedana svojeg stvarnog trajanja, vježbe u potpunosti ispune zadaću koju pred njih postavi GLAVNI STOŽER a to je da organizacija i procjena tranzicije dijelova Ruske Federacije iz stanja mira u stanje rata. Poslije kompletiranja tranzicije testiraju se svi elementi nacionalne moći i spremnost za opći ratni sukob visokog intenziteta protiv tehnološki naprednog protivnika. Svaka prosudba Ruskih strateških vježbi treba uzeti u obzir i iznenadne-nenajavljene vježbe borbene spremnosti koje je predsjednik Putin ponovno uveo u praksu 2013.godine i koje se provode 4-5 godišnje na različitim razinama / od taktičke do strateške/ uključujući Vojne okruge, flote, grane ili rodove- i obuhvaćaju postrojbe kroz cijele Oružane snage tijekom godine. Planirane i nenajavljene strategijske vježbe provode se po smjernicama Ministra obrane i operativnog nadzora Glavnog Stožera a kroz Nacionali Centar za Upravljanje obranom. Zapovijedanje i nadzor su ključni aspekt, testirajući učinkovitost i spremnost zapovjedne strukture od nacionalne razine do razine brigade. Glavni stožer ima tako mogućnost provesti vježbe strateških zapovjedništava radi provjere mobilizacijske spremnosti tijekom konflikta koji može rasti do sveopćeg rata bez obzira na to koliko planirana vježba na zemljištu traje. Ruski program godišnjih strateških vježbi rotira vodeću ulogu na vježbama između pet ruskih Vojnih oblasti. Ovaj kontekst jasno pokazuje da su Ruske strategijske vježbe okrenute ka višesmjernom konfliktu na cijelom ratištu a njihove borbene sposobnosti i sposobnosti narastanja snaga su strateške. Program strateških vježbi je u stvari cirkularno uvježbavanje snaga radi uvježbavanja cijelog organizma za odlučujući događaj. Narastanje borbenih sposobnosti tijekom vježbi je u stvari priprema za budući opći konflikt. Sa tim modelom strateških vježbi, bez obzira koliko su udaljene od granica NATO-a i ova vježba VOSTOK 2018 ima implikacije na sigurnost NATO-a. Demonstracija sile i stvarna vježba VOSTOK 2018 čine u stvari dva dijela. Prvi- i vojnički mnogo značajniji- odigralo sa na više lokacija tijekom srpnja i rujna. Drugi je bio demonstracija sile, 13 rujna, na vježbalištu Tsugol u Transbajkalskoj regiji. U skladu sa standardnom Ruskom praksom, demonstracija sile bila je dizajnirana da pošalje mutnu i kontradiktornu poruku: sliku rastuće vojne moći u jednu ruku i retoriku neagresivnosti
