OBILJEŽAVANJE 33. OBLJETNICE OPERACIJE “PAPUK 91”
OBILJEŽAVANJE 33. OBLJETNICE OPERACIJE “PAPUK 91” Bučje, 26. prosinca 2024.godine Prije trideset i tri godina, 26. prosinca 1991. godine, nakon što su uspješno izvršile postavljene zadatke i oslobodile golem prostor do tada okupiranog dijela zapadne Slavonije, požeška 123 brigada HV i slatinska 136 brigada HV, nadirući od istoka i sjeveroistoka, spojile su se s virovitičkom 127. brigadom HV, koja je nadirala od zapada, u zaseoku Ožegovci u blizini državne ceste Pakrac-Požega kod sela Bučje, nedaleko bivšeg logora za zarobljene hrvatske branitelje i civile, proslavivši veliku pobjedu odnosno uspješan završetak vojne operacije „Papuk 91“. Prizori zatečeni u selu Bučje bili su blago rečeno strašni. Naime u selu se uz logor za zarobljene hrvatske branitelje i civile nalazilo više skladišta vojne opreme za većinu snaga neprijatelja na okupiranom prostoru zapadne Slavonije, pa tako i skladište municije od najmanjih do najvećih kalibara. Sve to neprijateljske snage zbog siline i brzine nadiranja hrvatskih snaga očito nisu stigle izvući te su prije bezglavog bijega uništile detoniranjem. Kako su pripadnici 127. brigade HV po ulasku u Bučje dopratili i prvu skupinu hrvatskih novinara, Večernji list o tome u članku pod naslovom “SAO igra završena“ u uvodu u tekst navodi: “Sve je mrtvo”. Usred sela-krater 50 metara. Od kuća u okolici ostali su samo komadi zidova. Drveće je spaljeno, automobili i traktori postali su lim posut debelim slojem pepela“. Naravno sve je popraćeno upečatljivim fotografijama. Naravno na jednoj od fotografija vide se i brojni istaknuti pripadnici 127. brigade HV. Objekti logora Bučje također bivaju u velikoj mjeri uništeni. No zarobljenici prije dolaska hrvatskih snaga bivaju dijelom likvidirani a dijelom premješteni u logor Stara Gradiška. Posljednja razmjena uznika logora Bučje izvršena je 16. siječnja 1992. godine kod Pakraca, a 21 logoraš i dalje se vodi kao nestao. Kroz logor Bučje prošla je i manja skupina zarobljenika s prostora općine Virovitica. Ukupno je kroz logor Bučje prošlo je preko 300 branitelja i civila, a mnogi su u njemu usmrćeni uslijed teških tortura. U njega je nakon otmice odveden i organizator obrane Pakraca i Lipika dr. Ivan Šreter, za čiju se sudbinu ne zna ni danas. Valja podsjetiti da je ova operacija HV-a otpočela 28. studenog i da je provedena u dvije etape, završno s 26. prosincem. U 29 dana 127. brigada HV, je u prvoj etapi oslobodila širi prostor današnje općine Đulovac (bivše Miokovićevo) te u drugoj etapi, počevši s 20. prosincem, kada je uvedena na područje Daruvarsko-Pakračkog ratišta, oslobodila je niz okupiranih sela između Sirača i Pakraca.Dostignuća ove velike vojne operacije, u kojoj su uz spomenute postrojbe HV sudjelovale i brojne druge postrojbe HV, su bila vrlo velika, a valja istaknuti da je spriječen daljnji prodor snaga 5. Korpusa tzv. JNA prema Virovitici i Bjelovaru, oslobođeno je 1230 km2 teritorije zapadne Slavonije te je vrlo značajno skraćena ukupna dužina bojišnice. Sve operacije Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji i na cijelom hrvatskom ratištu završile su se na kraju 1991. godine, stupanjem na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine, a bojišnica se postupno stabilizirala. Do konačnog oslobađanja zapadne Slavonije 1995. godine, u vojno-redarstvenoj operaciji “BLJESAK”, ostalo je oko 600 km2 ili 26,37% okupiranog teritorija Zapadne Slavonije. Danas, 26. prosinca 2024. godine, u prigodnom programu, u organizaciji Požeško-slavonske županije i HVIDR-e PSŽ, povodom 33. obljetnice spajanja slavonskih brigada u Bučju, uz brojne državne i lokalne dužnosnike, među kojima svakako treba istaknuti potpredsjednika hrvatske Vlade i ministra branitelja Tomu Medveda, županicu Požeško–slavonske županije Antonija Jozić i župana Virovitičko–podravske županije Igora Androvića, predstavnike obitelji poginulih branitelja, predstavnike brojnih braniteljskih udruga, sudjelovali su i predstavnici UHVDR VPŽ i predstavnici HČZ-a grada Virovitice predvođeni ratnim zamjenikom zapovjednika 127. brigade Markom Krstanovićem, dok su u ime 136. brigade HV iz Slatine na svečanosti sudjelovali članovi HČZ-a Slatina predvođeni Vladom Međimurcem. Ratne pripadnike 123. brigade HV iz Požege predvodio je tadašnji zamjenik zapovjednika Zdenko Farkaš. U delegaciji Virovitičkih branitelja i mahom ratnih pripadnika 127. brigade HV uz Marka Krstanovića bili su i Vlado Paurić, Mirko Vujić, Mirko Brajtigam, Franjo Štrok, Željko Teri, Marin Viljevac, Marko Krstanović-mlađi i Davor Špoljarić. Boraveći na ovom području Virovitičani su posjetili i Spomen obilježje za poginule pripadnike 127. Brigade HV kod Brusnika gdje su odali počast svim poginulim u akciji pokušaja oslobađanja Brusnika i svim poginulim pripadnicima brigade na tom području 1991/1992. godine. Izvor:Tekst i fotografije Davor Špoljarić, HČZ Virovitice/ Uredio Stanislav Linić
VRO “BLJESAK” – PET MINUTA ZA SJEĆANJE
VRO “BLJESAK” – PET MINUTA ZA SJEĆANJE
OSLOBODILAČKA AKCIJA HRVATSKE VOJSKE U ZAPADNOJ SLAVONIJI „ORKAN-91.“
OSLOBODILAČKA AKCIJA HRVATSKE VOJSKE U ZAPADNOJ SLAVONIJI „ORKAN-91.“ DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA VRIJEME: 29.10.1991.-03.01.1992. BOJIŠTE: Zapadnoslavonsko bojište OPERATIVNI PROSTOR DJELOVANJA: Bivše općine Kutina, Novska, Nova Gradiška (Posavina) OSLOBOĐEN TERITORIJ: Oslobođeno je 675 četvornih kilometara okupiranog područja i oslobođeno 21 naselje. ZAPADNA SLAVONIJA –provedene napadne operacije: Napadna operacija „Orkan-91“ (od 29.10.1991.-03.01.1992.), oslobođen prostor Posavine oko 720 km2. Napadna operacija „Otokos-10“ (31.10.-06.11.1991.), oslobođen prostor Bilogore oko 370 km2 površine, Napadna operacija „Papuk-91“ (28.11.-25.12.1991.), oslobođen prostor Papuka 1230 km2 površine Napadnim djelovanjem HV-a u oslobađanju Zapadne Slavonije oslobođeno je ukupno oko 2.300 km² ili 80% okupiranog teritorija Zapadne Slavonije. Za konačno oslobađanje zapadne Slavonije 1995.godine, u vojno-redarstvenoj operaciji “BLJESAK” ostalo je oko 575 km² ili 20% okupiranog teritorija Zapadne Slavonije. 1.- Napadna operacija „Orkan-91“ (od 29.10.1991.-03.01.1992.),
Bojnik Davor Špoljarić: 81. GARDIJSKA BOJNA HV „KUMOVI“ U VRO „BLJESAK“
Kao što je poznato , ali možda se treba podsjetiti, Bljeskom je oslobođen teritorij RH koji su četničke paravojne snage nošene idejom velike Srbije, uz svekoliku potporu tzv. JNA, iz vojarni u RH, primjerice vojarni iz Bjelovara i Virovitice, vojarni iz B i H i Slovenije te «dobrovoljaca» i plaćenika iz Srbije i B i H, okupirale 1991.godine, i s tog prostora prognale gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo i potom proglasile paradržavu Srpsku Krajinu sa sjedištem u Kninu i zločincem Milanom Martićem na čelu. Uz navedeno treba reći i da se na tadašnjem Zapadno-slavonskom ratištu nalazi drugi po razrušenosti grad u RH a to je Pakrac što samo po sebi dovoljno govori o intenzitetu borbi na tom području 1991. godine i važnosti za opstanak RH vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ izvedene 1995.godine. ←Slika: Dio pripadnika 3.gardijske brigade HV, 81. gardijske bojne HV i 121. domobranske pukovnije 02.05.1995. neposredno nakon ulaska u Okučane
“Bljesak” – vojno-redarstvena operacija RH 01.05.1995.
Srbi su 24. travnja 1995. godine zatvorili promet na okupiranom dijelu autoceste. Povod zatvaranju bilo je srpsko protivljenje odrednicama Gospodarskog sporazuma prema kojem je nekontrolirani promet putnika i roba između Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) bez suglasnosti hrvatskih vlasti bio nemoguć. Okupacijske vlasti RSK smatrali su to narušavanjem njihove samoproglašene neovisnosti [1]. Glavni hrvatski pregovarač s okupacijskim vlastima RSK, Hrvoje Šarinić, izjavio je da će ukoliko autocesta ne bude otvorena do 25. travnja u šest sati ujutro, hrvatska policija promet uspostaviti silom. Autocesta je otvorena 25. travnja za promet. Istoga dana okupiranu Zapadnu Slavoniju posjetili su predsjednik RSK Milan Martić i načelnik GŠ SVK Milan Čeleketić, koji su na više javnih skupova pokušali smiriti uznemirene Srbe. Izjavama da je SVK spremna za obranu čak i da vrati dio izgubljenih područja, stvoren je lažni osjećaj sigurnosti kod stanovništva. ←Zajednička kontrolna točka UNCIPOL-a i Krajiške milicije – Foto: UN Photo/John Issac Hrvatske vlasti, iako su cijelo vrijeme radile na provedbi Gospodarskog sporazuma i nalaženju mirnog rješenja sukoba sa Srbima, bile su prisiljene pokrenuti operaciju „Bljesak“. Povod za pokretanje operacije dogodio se 28. travnja 1995.kad je nožem na benzinskoj postaji INA – e, na autocesti kod Nove Gradiške, Hrvat I. G. ubio nožem Srbina T. B., kojeg je poznavao od prije jer su porijeklom iz istoga sela. Iako je ubojica uhićen i predan istražnome sucu, u noći 28./29. travnja brat ubijenog pucao je sa svojim prijateljima po vozilima koja su prolazila dijelom autoceste kroz okupirano područje Zapadne Slavonije. Poginule su tri osobe dok ih je više ranjeno.
VOJNO-REDARSTVENA OPERACIJA OLUJA “OLUJA – BITKA SVIH BITAKA”
Autor: DAVOR MARIJAN, Hrvatski institut za povijest, fotoarhiva HVG-a i Vojnog muzeja Operacija Oluja se s pravom drži jednim od simbola Domovinskog rata. Ona je nesumnjivo najpoznatija operacija Hrvatske vojske. U Hrvatskoj je Oluja simbolični znamen kraja rata, a značila je i kraj petogodišnje frustracije koja je bila najopipljivija na blokadi prometnica i gospodarskom životarenju Dalmacije. U Bosni i Hercegovini Oluja je bila najava raspleta koji je doista brzo došao a koja je najupečatljivija na svršetku više od četiri godine duge agonije bihaćkog džepa što joj daje važnu humanitarnu značajku… Od dolaska i razmještaja Unprofora u Hrvatskoj su vođeni intenzivni politički pregovori o uključivanju RSK – područja pod nadzorom pobunjenih Srba u pravni sustav Republike Hrvatske. Pregovori su donijeli mali pomak s kojim hrvatsko vodstvo nije moglo biti zadovoljno. U kasnu jesen 1994. ratna događanja u BiH, posebno sudbina Bihaća u kojem je okruženi 5. korpus ABiH bio u vrlo teškom položaju i pod stalnim pritiskom vojnih snaga hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Srba, pogodovala su Hrvatskoj da se angažira oko pružanja pomoći okruženom gradu koji su Ujedinjeni narodi proglasili zonom sigurnosti. Za Hrvatsku je održanje Bihaća bilo važno jer je onemogućavalo potpuni dodir vojske pobunjenih hrvatskih Srba (Srpske vojske Krajine) i Vojske Republike Srpske (VRS). U slučaju gašenja tog džepa obje srpske vojske dobile bi dio snaga koje su se mogle angažirati na drugim dijelovima ratišta što bi znatno otežalo položaj Hrvatske ali i nesrpskih dijelova BiH.
Dvadeset tri godine od prve oslobodilačke operacije HV i MUP-a kodnog naziva «Otkos 10»
OTKOS 10 DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA Polaganjem vijenca i aranžmana te paljenjem svijeća kod spomen obilježja za sve poginule hrvatske branitelje, na Gradskom groblju u Virovitici, spomen obilježju kod sela Lončarice, na mjestu pogibije Marijana Derežića, pripadnika „A“satnije 127. brigade HV i na mjestu pogibije Željka Kuzminskog, pripadnika Koprivničke satnije dragovoljaca, u organizaciji Hrvatskog časničkog zbora grada Virovitice obilježena je dvadeset i treća obljetnica početka vojno- redarstvene operacije „OTKOS 10“ i ujedno blagdana Svih Svetih. Na obilježavanju su uz članove braniteljskih udruga, proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnike Policijske uprave Virovitičko podravske i sudionike operacije Otkos 10, nazočili i predstavnici grada Virovitice, na čelu s pročelnikom za društvene djelatnosti, Alenom Bjelicom te predstavnici gradskih i privatnih tvrtki koje redovno podupiru rad Hrvatskog časničkog zbora. O značaju i provedbi operacije, s težištem na djelovanju 127. brigade HV i pridodanih joj postrojbi vojske i policije, prisutne je u svom izlaganju podsjetio predsjednik Časničkog zbora Grada Virovitice, Davor Špoljarić, a u ime gradonačelnika Grada Virovitice, Ivice Kirina, prisutne je pozdravio te sudionicima operacije čestitao obljetnicu pročelnik odjela za društvene djelatnosti, Alen Bjelica. O operaciji „Otkos 10“ iz perspektive pripadnika 127. brigade HV iz Virovitice:Sumornog, hladnog i maglovitog jutra, 31.10.1991.godine, postrojbe HV i MUP-a RH, među kojima je glavna snaga bila 127. brigada HV s pridodanom namjenskom satnijom Policijske stanice Virovitica i satnijom dragovoljaca iz Koprivnice, krenule su u operaciju oslobađanje Bilogore i uspješno je okončale 04. studenog.No treba prije svega reći da do nje ne bi došlo da ranije nisu uspješno provedene akcije oslobađanja vojarni diljem Hrvatske pa tako i u Virovitici. U tom kontekstu posebno je važna i akcija oslobađanja bilogorskog sela Jasenaš, provedena 02.rujna 91. jer je ona pokazala što Virovitičani mogu.Stoga je tadašnji vojni vrh procijenio da se može i treba početi poduzimati protuofenzive, gdje je to moguće, kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno Slavonsko, na širem području Vukovara, gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga.Primarni cilj na prostoru Zapadne Slavonije bio je spriječiti spajanje bilogorskih pobunjenika, pripadnika tzv. 28.divizije sa snagama 5. korpusa tzv. JNA iz Banja Luke, koje su imale krajnji zajednički cilj, presjeći Podravsku magistralu i izbiti do rijeke Drave( Direktiva 1. VO JNA 5-tom Korpusu od 19. 09.1991.g.)Uzimajući u obzir sve spomenuto, za prvo protu-ofenzivno djelovanje odabrano je područje Bilogore.Operaciji je isplanirana u zapovjedništvu tadašnje Operativne zone Bjelovar i Zapovjednom mjestu u Grubišnom Polju te joj je dodijeljen kodni naziv „Otkos 10“.Linija bojišnice, koju je tada držala 127. brigada HV, protezala se, krećući od spoja sa 136. brigadom HV kod sela Mačkovac, na istoku, preko područja ispred sela Levinovac, zatim sela Babina Gora, sela Jasenaša, Virovitičkih ribnjaka, rubnog dijela poligona Gakovo do obronaka Bilogore ispred sela Vukosavljevica i Turnašica, na zapadu. Na spomenutom dijelu relativno duge bojišnice, odnosno zoni odgovornosti 127. brigade HV, napad je krenuo iz tri smjera.Glavni smjer napada kretao je s Virovitičkih ribnjaka prema selu Lončarici, s krajnjim ciljem oslobađanja državne ceste Virovitica-Grubišno Polje i šireg područja. Na tom smjeru je napadala „A“ satnija ojačana s dva BOV-a( jedan s protuzračnim topovima 20mm i jedan s maljutkama), a drugog dana borbe još je ojačana s tenkom T-55, iz sastava tek formiranog tenkovskog voda 127. brigade HV. Za zaposjedanje oslobođenog prostora korištena je 1. satnija 1.bojne, dok se u pričuvi nalazila 2. satnija 1. bojne. Tim snagama je zapovijedao Renato Romić.Pomoćni smjerovi napada kretali su iz sela Vukosavljevica prema selu Sibenik te iz sela Špišić Bukovica prema poligonu JNA Gakovo i selu Topolovica.Na tim smjerovima su napadale: 3. satnija 1.bojne, Dragovoljačka satnija iz Koprivnice, 2. satnija 2. bojne, 4. satnija 1. bojne i namjenska satnija Policijske stanice Virovitica. Kao ojačanje ove snage su imale također dva BOV-a te bitnicu minobacaća 82 milimetra i od drugog dana borbe u pričuvi 2 tenka T -55. Koordinator ovih snaga bio je Zvonko Smudić. Svim snagama 127. brigade HV zapovijedao je Đuro Dečak, a operativno- taktički sa njima je koordinirao Marko Krstanović. Topničku potporu pružali su 19. mješoviti protuoklopni topnički divizion HV iz Virovitice i brigadna topnička skupina MB 120 i VBR 132mm, a ostale snage 127. brigade HV na crti Levinovac- Babina Gora-Jasenaš( 2. i 3. bojna) fingirale su napad.Otpor neprijateljskih snaga s dobro utvrđenih linija i topničkih položaja iz dubine bio je žestok( posebice topništva s poligona JNA Gakovo), minske zapreke i planski eksplozivom oštećene prometnice ograničavale su korištenje motornih vozila a drugog dana borbe neprijatelj je koristio i zrakoplovstvo. Unatoč tome uslijed siline našeg napada i velikog truda inžinjerije njegov otpor je krajem drugog dana počeo osjetno slabiti i pristupio je izvlačenju u smjeru Papuka.Nakon tri dana teških borbi, virovitičke snage su ostvarile sve postavljene zadatke i spojile se sa snagama iz Grubišnog Polja i Specijalnom jedinicom MUP-a, „Omege“ te je operacija nakon potpunog slamanja i bijega neprijateljskih snaga završena 04. studenog.Hrvatski vojnici i policajci tada su oslobodili preko 300 kvadratnih kilometara vojnički vrlo zahtjevnog teritorija.Postignuto je sljedeće: deblokirana je državna cesta između Grubišnog Polja i Virovitice sa čime je Slavonija dobila još jedan siguran pravac za prometovanje prema Zagrebu i ostatku Hrvatske, oslobođen je vojni poligon „Gakovo“ i velik broj do tada okupiranih sela te su stvorene svekolike vojničke pretpostavke za daljnje oslobađanje Zapadne Slavonije.U operaciji « Otkos 10» u napadnom djelovanju sudjelovalo je, prema dostupnim podacima, 2847 branitelja( vojnika i policajaca) i to pripadnika sljedećih postrojbi: 127. brigade HV, 19. MPOTD Virovitica, SP PU Bjelovar“Omega“, 52. samostalnog bataljuna Daruvar, 57. samostalnog bataljuna Grubišno Polje, Odreda narodne zaštite Grubišno Polje, Tenkovskog voda i ID satnije 105. brigade HV, namjenske satnije Policijske stanice Virovitica, namjenske satnija Policijske stanice Grubišno Polje, Koprivničke satnije dragovoljaca i inženjerijska satnija iz Čakovca. Nažalost, u borbama je 5 branitelja poginulo, a više desetaka je ranjeno. Virovitička 127. brigada imala je jednog poginulog i to Marijana Derežića, pripadnika „A satnije“, koji je poginuo u probijanju neprijateljske linije kod sela Lončarice, dok joj je pridodana satnija dragovoljaca iz Koprivnice također imala jednog poginulog i to Željka Kuzminskog, koji je poginuo nedaleko sela
20. obljetnica operacije ‘Džep-93’ u Medačkom džepu kod Gospića
Izvor:http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/15834-operacija-dzep-93-u-medackom-dzepu-strateski-preokret-u-domovinskom-ratu.html Prošlo je 20 godina od oslobodilačke operacije ‘Džep-93’ u medačkom džepu kod Gospića. Zašto hrvatska država ne slavi jednu od važnijih pobjeda u Domovinskom ratu? Vrijeme je da kao ozbiljna država stanemo na kraj sustavnome višegodišnjem demoniziranju branitelja i Domovinskog rata. To višegodišnje demoniziranje ratnih veterana, pobjednika u ratu, počeli su Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, a istim stopama nastavljaju Ivo Josipović i Zoran Milanović. O ulozi TomislavaPoložajDo operacije Medački džep u rujnu 1993. Hrvatska je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana uspjela internacionalizirati rat dolaskom snaga UN-a na teritorij Hrvatske, anulirati stratešku inicijativu protivnika, stabilizirati bojišnicu i osigurati vrijeme za izgradnju hrvatske vojne sile i uzvratni udarac. Geostrateški položaj Hrvatske još uvijek je bio krajnje nepovoljan, trećina je zemlje okupirana, srpski okupator presijecao je Hrvatsku na nekoliko dijelova.Karamarka u tom vremenu ne treba trošiti riječi. Indikativno je da o tomu čak ni on ne želi govoriti. Zašto hrvatski predsjednici i vlade nakon 2000. do danas sustavnom i upornom medijskom kampanjom žele pojedine izolirane ekscese u ratu prikazati kao dio Tuđmanove hrvatske politike 90-ih, zašto truju naciju i dovode do njezine unutrašnje polarizacije i zašto pokušavaju, a dijelom i uspijevaju, razviti osjećaj srama zbog uspostave hrvatske države? Domovinski je rat bio obrambeni i oslobodilački rat zahvaljujući kojemu, usprkos tim i takvima, postoji hrvatska država.
Operacija MEDAČKI DŽEP
Operacija Medački džep je naziv za vojnu operaciju koju je izvela Hrvatska vojska u razdoblju 9. – 11. rujna 1993. protiv JNA i paravojnih postrojbi tzv. Republike Srpske Krajine. Uvod Medački džep je područje koje se prostire oko četiri do pet kilometara u širinu i pet do šest kilometara u dužinu, a obuhvaća mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, te brojne male zaseoke. Nalazilo se u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. To je bio u prvom redu seoski kraj, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije oslobađanja ovog područja tu je živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti.
Operacija Maslenica vratila je Hrvatskoj ponos i samopouzdanje
Autor: Petar Škorić Operacija Maslenica pripremljena je u potpunoj tajnosti, a glavne ciljeve operacije postrojbe HV-a i policije ostvarile su za svega 72 sata, oslobodivši 92 četvorna kilometra hrvatskog teritorija, što je omogućilo ponovno cestovno povezivanje Dalmacije s kopnenom Hrvatskom Prije četrnaest godina, 22. siječnja 1993., počela je jedna od najuspješnijih oslobodilačkih operacija HV-a, operacija Maslenica, koja je uz to predstavljala i svojevrsnu prekretnicu u dotadašnjem tijeku Domovinskog rata. Operacija Maslenica ostat će trajno zabilježena u hrvatskoj povjesnici po jasno upućenoj poruci neprijatelju kakav ga završetak očekuje na tada okupiranim područjima RH, a hrvatskom narodu vratila je ponos, dostojanstvo i nadu u skoro oslobađanje svih okupiranih područja. Značenje operacije očitovalo se i prema međunarodnoj zajednici, koja je dotad izražavala duboku sumnju i nevjericu u osposobljenost i snagu hrvatskih oružanih snaga. Tu sumnju ne samo da smo demantirali već smo čitavu međunarodnu javnost uvjerili u potpunu spremnost hrvatskog čovjeka i njegovih oružanih snaga, da i u gotovo nemogućim uvjetima obrani tisućljetni san naših predaka za ostvarenjem potpuno slobodne i samostalne hrvatske države.
