111. brigada HV ” ZMAJEVI”
POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT POČETNA NOVOSTI RUSIJA/UKRAJINA DOM. RAT ARHIVA OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST KRIZNA PODRUČJA GALERIJE STR.BIBLIOTEKA LINKOVI O UDRUZI PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA KONTAKT 111. brigada HV ” ZMAJEVI” Tijekom mjeseca srpnja 1991.g. u Rijeci se osniva prva vojna postrojba – 111. brigada ZNG. Za datum ustrojavanja uzima se prvo borbeno djelovanje na riječkom području, 02. srpnja 1991.g. jedan dio tada ustrojenog “krčkog bataljuna” dobiva zadaću zaposjesti aerodrom na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant. Inače je brigada u tajnosti ustrojavana i ranije i zapravo je nastala kao nastavak jedne policijske bojne koja je tada, po važećim zakonima mogla postojati. Prvi njen zapovjednik bio je sada umirovljeni brigadni general Sergio Rabar a brigada je svojim sastavom, svojim ljudstvom, obuhvaćala ne samo područje grada Rijeke nego i Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa odnosno Lošinja. Koncem kolovoza 1991.g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena u svom ustroju djelatnom “A”-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade. Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigadi se priključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Brigada dobiva prve zadaće: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva-Brlog-Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napadaj u smjeru Brlog – Drenov Klanac – Glavace što je s uspjehom izvršeno. Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-tog ozloglašenog korpusa tzv JA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadaća brigada ima i zadaću spriječavanja mogućeg prodora istih postrojbi JA u smjeru Rijeka- Crikvenica – Drežnica. Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta a sam otok od prijetećeg pomorskog napadaja. Samostalni inžinjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne “Klana”. Nakon izvrsno obavljenih zadaća 111. brigada postupno se premješta na Ličko bojište gdje postiže iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu sa tzv.”belim orlovima” obranjuje vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva te produžava napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i tvarnim – tehničkim sredstvima. Paralelno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnike iz smjera Lipice – Glibodol- Ljuštine. Kroz navedena djelovanja, i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 kvadratnih kilometara Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac – M.Kapela – Brinje – prijevoj Vratnik – Senj. Potpisivanjem primirja 3.siječnja 1992. ne prestaju sasvim borbena djelovanja – krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992.g. demobiliziraju se 2. i 3. bojna te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111). Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bos. Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela. Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na Ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju “medačkog džepa” u širem prostoru Gospića. Munjevitom ali ograničenom akcijom “Bljesak” i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju. U “Oluji” 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta,Vrebca i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić. Dosadašnji zapovjednici (s lijeva na desno): brigadni general Frano Primorac, brigadni general Sergio Rabar, brigadir Svetko Šare Jedno od najčvršćih uporišta četnika – kota “Zubar” u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu naših bojovnika i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku. Od dana osnivanja do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine pedeset i tri bojovnika a ranjena su dvijestoosamdeset i dva pripadnika 111. brigade. Osim već spomenutog, brigadom su u proteklih petnaest godina zapovijedali brigadni general Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadni general Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu. Devet tisuća bojovnika borilo se u sastavu 111. – te, a kasnije kad je preustrojena u ročnu, obučilo se preko 17 tisuća vojnika čime su stekli teorijska i praktična znanja koja će kasnije ako ustreba koristiti u nekim drugim brigadama
Obilježavanje 32. godišnjice početka Domovinskog rata, Pakrac, 1. ožujka 2023.
OBILJEŽAVANJE 32.GODIŠNJICE POČETKA DOMOVINSKOG RATA U Pakracu je 1. ožujka 2023. obilježena 32. godišnjica početka Domovinskog rata, a uz hrvatske branitelje te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja obilježavanju je nazočio izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, zatim izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Ante Deur, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, glavni ravnatelj policije Nikola Milina te brojni predstavnici državnih institucija, gradova i općina. Aktivnostima obilježavanja, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije služena je sveta misa za poginule hrvatske branitelje, nakon čega je održan Mimohod pobjednika i odana počast kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na središnjem gradskom trgu te održan prigodni program uz obraćanja najviših uzvanika, nazočili su i brojni članovu udruga-članica Hrvatskog časničkog zbora s područja Sisačko-moslavačke, zatim Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Koprivničko- križevačke županije. Izaslanik predsjednika Vlade RH ministar hrvatskih branitelja Tomo Medveda tijekom svog obraćanja za vrijeme prigodnog programa izrazio je zahvalnost hrvatskim braniteljima, koja nije samo deklaratorna, nego se odražava sadržajno i konkretno nizom mjera koje hrvatska Vlada prepoznaje kao dug najzaslužnijima za slobodu koju danas imamo. „Neizmjerno sam ponosan što sam dio tog naraštaja, kao pripadnik postrojbe koja je prije 32 godine ovdje, u Pakracu zajedno s drugim postrojbama pokazala snagu hrvatskog jedinstva“, rekao je ministar te dodao kako nas je taj Domovinski rat trajno obilježio, a najveći prioritet je traganje za nestalim osobama. „Danas ovdje u Pakracu želim posebno naglasiti kako među brojnim žrtvama velikosrpske agresije naše misli i molitve su posebno usmjerene prema hrvatskom mirotvorcu i mučeniku dr. Ivanu Šreteru, koji je otet i zlostavljan, a potom je nestao, unatoč svojim pomirljivim porukama. Činili smo i nastavit ćemo činiti napore u pronalasku dr. Šretera, ali i svih nestalih osoba. Ministar je svoj govor zaključio važnošću prenošenja istine na mlade generacije, što je program koji se provodi u okviru Memorijalnog centra Domovinskog rata u sklopu kojeg su povezani svi ratom stradali gradovi. Uz ministra hrvatskih branitelja nazočnima su se obratili i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i saborski zastupnik Ante Deur te general Josip Lucić, koji je govorio u ime sudionika događanja prije 32 godine Ministar T. Medved, saborski zastupnik A. Deur i glavni policijski ravnatelj N. Milina i čelnici Saveza udruga HČZ Koprivničko-križevačke županije i HČZ-a Koprivnica (I. Zgrebec, D.Magdić, M. Lukačić i Z. Dimač) Hrvatski branitelji iz Križevaca i Svetog Petra Orehovca u povorci siječanja (prvi lijevo: Stjepan Mekovec, član Izvršnog odbora i Zdenko Kirin, dopredsjednik HČZ Sveti Petar Orehovec) (s lijeva na desno: glavni pol. inspektor Dražen Magdić – zamjenik predsjednika Suda časti HČZ-ZU, pukovnik Zdravko Dimač – član Središnjeg odbora HČZ-ZU i predsjednik Saveza udruga HČZ KKŽ, Dragutin Vurnek, načelnik Policijske uprave Koprivničko-križevačke, brigadir Marijan Lukačić, raniji predsjednik HČZ Koprivnica i ratni pomoćnik zapovjednika OG (ZP) Bjelovar i pukovnik Ivan Zgrebec, ratni zapovjednik 117. brigade, član HČZ Koprivnica) Stjepan Lučki (lijevo), član Izvršnog odbora i Dragutin Gajski, predsjednik HČZ Sveti Patar Orehovec Križevačka djevojačka straža i Gradska straža Požega u koloni ponosa Tekst: Branko Gačak, glavni tajnik HČZ-ZU Fotografije: MHB, Grad Pakrac; Dražen Magdić (HČZ Koprivnica) i Dragutin Gajski (HČZ Sv. Petar Orehovec)
Izložba fotografija “Zagrebačke pričuvne brigade u Domovinskom ratu 1991./1992. – drugi dio”
Izložba fotografija “Zagrebačke pričuvne brigade u Domovinskom ratu 1991./1992. – drugi dio” U utorak 20. prosinca 2022. u 18:00 sati u galeriji Mjesnog odbora Peščenica u Ulici Petra Petrovića Njegoša 10 u Zagrebu u organizaciji Hrvatskoga časničkog zbora grada Zagreba otvorena je izložba fotografija “Zagrebačke pričuvne brigade u Domovinskom ratu 1991./1992. – drugi dio”. U uvodnom govoru predsjednik HČZ Zagreb Rudolf Klicper pozdravio je nazočne uzvanike i branitelje te istaknuo da je ova izložba nastavak izložbe koja je u organizaciji HĆZ Zagreb na istom mjestu otvorena koncem 2021. godine s ciljem da se povodom 30. obljetnice početka Domovinskog rata podsjeti javnost na važnost i veličinu uloge svih 9 pričuvnih brigada HV s područja današnjeg Grada Zagreba (99., 100., 101.,102., 144., 145., 148., 149. i 150. brigade) u najtežim trenucima za obranu Republike Hrvatske od agresije u sudbonosnom razdoblju 1991./1992. godine. Također je napomenutu da je ta izložba u nešto proširenom obliku bila postavljena sredinom 2022. godine u Društvenom domu u Hrvatskom Leskovcu i početkom rujna u muzeju Prigorja u Sesvetama, a dio izložbe bio je izložen u Studentskom centru u Karlovcu. Ova izložba sadrži fotografije koje nisu bile izložene 2021. godine i nove fotografije koje su skupljene 2022. godine među kojima treba istaknuti niz fotografija iz djelovanja 100. brigade ZNG/HV koje su ljubazno skupili i ustupili za ovu izložbu časnici iz ratnog zapovjedništva te brigade na čelu sa zapovjednikom Ognjenom Debeljakom. Na otvorenju izložbe prezentirani su i modeli naoružanja Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te vojnog znakovlja HRZ koje je priredio brigadir Neven Klarić. Pri kraju govora predsjednik Klicper je zahvalio Gradu Zagrebu na financijskoj podršci koja je omogućila nabavu potrebne opreme i realizaciju ove izložbe te Ministarstvu hrvatskih branitelja na financijskoj potpori ostalih aktivnosti HČZ Zagreb. Među više od 50 uzvanika i branitelja koji su nazočili otvorenju izložbe, treba istaknuti izaslanika potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, gospodina Damjana Pernara, voditelja odjela u MHB i general pukovnika Ljubu Ćesića Rojsa, zamjenika predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, koji su se lijepim riječima potpore obratili skupu. Otvorenju izložbe nazočili su i: zastupnik u Skupštini Grada Zagreba Nenad Predovan, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 99. brigade HV Zagreb – Peščenica Boban Babić, predstavnik Kluba veterana Domovinskog rata 102. brigade HV Novi Zagreb Siniša Mihović, predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata Trešnjevka Damir Pavlek, predsjednik ogranka Špansko Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata Gradske četvrti Stenjevec Božidar Kovačić, stožerni brigadir Budimir Pleština, bojnik Željko Šangarelo i bojnik Ivo Šimunđa iz ratnog zapovjedništva 100. brigade ZNG/HV te ratni zapovjednici 99. brigade HV pukovnik Ivica Babić i pukovnik Vlado Blažinović. Izložbu je uz prigodno obraćanje skupu otvorio pripadnik ratnog zapovjedništva 100. brigade ZNG/HV stožerni brigadir Budimir Pleština. Izložba sadrži 101 fotografiju velikog formata i obuhvaća svih 9 pričuvnih brigada s područja današnjeg Grada Zagreb koje su sudjelovale u Domovinskom ratu 1991./1992. s naglaskom na 100. brigadu ZNG/HV. Izložba će biti otvorena svake srijede od 17:00 do 20:00 sati do 22. veljače 2023. Izložene fotografije: 99.br HV Pešćenica 100.br HV Centar 101.br HV Susedgrad 102.br HV Novi Zagreb 144.br HV Sesvete 145.br HV Dubrava 148.br HV Trnje 149.brHV Trešnjevka 150.br HV Črnomerec 99.br HV Pešćenica 100.br HV Centar . 101.br HV Susedgrad 102.br HV Novi Zagreb 144.br HV Sesvete 145.br HV Dubrava 148.br HV Trnje 149.brHV Trešnjevka 150.br HV Črnomerec
Operacija Medački džep, 9.-12. 09. 1993.
9.-12. 09. 1993. Operacija Medački džep Nakon Maslenice i Peruče 1993. godine provedena je još jedna napadna operacija hrvatskih snaga. Na Ličkom bojištu u operaciji Medački džep (Džep-93) neprijatelj je poražen i odbačen dalje od Gospića te su ojačani položaji na Velebitu. Oslobođena područja Hrvatska je vojska ubrzo napustila i prepustila nadzoru snaga Ujedinjenih naroda da bi ih 128.br HV ponovno posjela u operaciji »Bljesak« 1995.godine. Aktivnosti HV i neprijatelja prije Medačkog džepa Osam mjeseci prije hrvatska vojska i policija provele su dvije napadne operacije, na Zadarskom bojištu Maslenicu i Sinjskom bojištu Peruča. U VRO Maslenica oslobođeno je 14 mjesta, a najvažnije postignuće bilo je ponovno prometno povezivanje sjevera i juga Hrvatske izgradnjom pontonskog mosta u Novskom ždrilu kod Maslenice. Također, na prostoru Velebita hrvatske su snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve u cilju stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja. U operaciji Peruća oslobođena je brana te područja uz nju čime je neprijatelj odbačen dalje u dubinu prema Vrlici i Kninu. Na Ličkom bojištu neprijatelj se još od 1991. nalazio na dominantnim položajima oko glavnog ličkog središta Gospića izlažući ga topničkim napadima, a jednako tako djelovao je i po prometnici koja vodi od Gospića prema Karlobagu. Među okupiranim područjima u neposrednoj blizini Gospića koje su nadzirale pobunjeničke srpske snage nalazilo se i područje između Gospića i Medka, poslije prozvano Medački džep sa selima Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Iz tog džepa pobunjeničke su snage poduzimale topničke napade na civilne ciljeve Gospića i okolice, a tu su prijetnju stanovnici Gospića proživljavali više od 700 dana. Uz topničke, neprijatelj je poduzimao i izvidničko-diverzantske napade na hrvatske branitelje. Tako je tijekom srpnja i kolovoza 1993. izvedeno pet većih napada na hrvatske snage, a u neprijateljskom napadu 4. rujna 1993. ubijena su dva i ranjena tri hrvatska policajca na području Debele Glave na Velebitu. Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko uoči pokretanja operacije Medački džep ponovno je naglašavao iznimnu važnost jačanja obrane i odbacivanje neprijatelja što dalje od Gospića, a ostvarenjem tog cilja jača se i obrana Velebita jer je za Bobetka ”držanje Velebita stvarno držanje polovice Hrvatske“. Ličani, a posebno Gospićani ističu kako je Medački džep bila nužnost i spas za sigurniji život jer tko nije proživio dane pune neizvjesnosti i opasnosti od udara neprijateljskog topništva ne može razumjeti koliko je za njih značila ova operacija. Nakon nje započela je i obnova Gospića. Tako zapovjednik SJP-a Tigar Policijske uprave Gospić Miroslav Cindrić iznosi kako su do operacije stanovnici Gospića bili žive mete te je za njega operacija “najveća, dobro Oluja je Oluja, ne smijem ni spominjati koliko je velika, no za nas Ličane Medački džep je čudo, spas.“ Prije pokretanja operacije najveći dio postrojbi hrvatskih snaga nalazio se na bojišnici u fazi obrane položaja te je s njih nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga pokrenut napad. Tako su pješačke snage prišle na 200 do 300 metara od položaja neprijatelja, a tenkovi su dovezeni na labudicama kako bi se prikrila njihova buka u pokretu. Nakon pobjedničkih operacija Maslenica, Peruća i Medački džep i kod srpskih se pobunjenika mogla čuti sve glasnija poruka: Krajina broji zadnju godinu postojanja. Također, u srpskim izvorima navodi se kako brisanje RSK metodom korak po korak bilo je više nego očigledno. Cilj operacije Medački džep Ograničenom operacijom osloboditi okupirana područja u Divoselu i Ličkom Čitluku potiskujući neprijatelja dalje od Gospića te jačanje položaja hrvatskih snaga na Velebitu. Operacijom se željelo postići i pokazivanje spremnosti hrvatskih snaga u oslobađanju okupiranih područja. Zapovijedanje: Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji: načelnik GS-a HV-a general zbora Janko Bobetko zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić brigadir Rahim Ademi zapovjednik skupnih snaga Specijalnih jedinica policije Ministarstva unutarnjih poslova RH general Mladen Markač 9. gardijska brigada pukovnik Mirko Norac Domobranska bojna Gospić bojnik Mile Kosović Domobranska bojna Lovinac bojnik Ivan Račić bojna 111. brigade HV-a izvidnička satnija ZP-a Gospić bojna Vojne policije Rijeka Skupne snage SJP MUP-a RH. Zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za provedbu operacije bilo je u vojarni ”Eugen Kvaternik“ u Gospiću dok su se izdvojena zapovjedna mjesta nalazila na Bilaju i u Rosuljama. Zapovjedno mjesta snaga specijalne policije MUP-a RH bilo je na Visočici. Zapovijedanje operacijom general zbora Janko Bobetko, načelnik GS OS RH brigadir Rahim Ademi, zamjenik zapovjednika ZP Gospić general MLADEN MARKAČ zapovjednik spec. policije RH pukovnik Mirko Norac, zapovjednik 9.gardijske brigade bojnik Ivan Račić, zapovjednik domobranske bojne Lovinac bojnik Mile Kosović, zapovjednik domobranske bojne Gospić Dinamika operacije (9. – 12. rujna 1993.) Glavni proboj hrvatskih snaga izveden je brzim obuhvatom kojim su iznenadili neprijatelja i doveli njihove snage u okruženje, a glavnina napadnih djelovanja izvedena je u prvih nekoliko sati operacije Prvi dan operacije Operacija je započela snažnom petominutnom topničkom pripremom po neprijateljskim ciljevima te je hrvatsko topništvo precizno pogađalo zapovjedno mjesto tzv. 2. bataljuna 9. motorizirane brigade (mtbr) i njihov Centar veze u Medku čime im je onemogućena komunikacija u početku operacije. Nakon topničke pripreme pješaštvo i oklopne snage uspješno su probile neprijateljske utvrđene položaje. Ubrzo su hrvatske snage izbile u Lički Osik gdje presijecaju neprijateljske formacije, a u Divoselu ih okružuju. Proboj je ostvaren i na drugim smjerovima napada, a oslobođeni su i Strunići. Neprijateljske snage istog su dana krenule u protunapad, no on je uspješno odbijen. Tako je uspostavljena nova crta obrane Begluk – Memedovo brdo – selo Drljići što je stanovnicima Gospića značilo i veću sigurnost i slobodu. Sljedeća tri dana operacije Neprijatelj je pokušavao protunapadima ponovno okupirati tek oslobođena područja no hrvatske su snage uspješno obranile novu crtu obrane te nastavile s pretragom i osiguranjem oslobođenih područja. Zanimljivo je kako je operacija Medački džep započela istog dana kad su i neprijateljske pobunjeničke snage planirale krenuti u napad iz pravca Divosela prema Gospiću i to 15 minuta prije početka napada hrvatskih snaga, a o tim planovima doznalo se poslije, nakon zarobljavanja neprijateljske vojne dokumentacije u VRO Oluja. Realna prijetnja Nakon početka operacije Medački džep i danima kasnije neprijateljske su snage počele primjenjivati strategiju realne prijetnje, a to je značilo odmazdu po hrvatskim gradovima i naseljima koje su napadali dalekometnim topništvom i raketnim sustavima
31 godina od stradavanja u Čanku
31 GODINA OD STRADANJA HRVATSKIH VOJNIKA I CIVILA U ČANKU I ove je godine, 10. prosinca 31.obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu na prostoru Like. Trideset i jedna godina je prošla od prvog velikog stradanja pripadnika 12.br,HV „Sveti Vid“ Rijeka. Napad neprijatelja sa okolnih brda počeo je rano, u hladnu zimsku zoru i rezultirao je smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“, 133. brigade, 111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade (sanitet 2.bojne 128.br HV) biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice. Između ostalih poginuli su slijedeći pripadnici 128.br HV: FRANJO MATAŠIĆ (17.12. 1991.-VMA Beograd), zapovjednik 2.bojne, ranjen, zarobljen i odveden te umro u nerazjašnjenim okolnostima navodno na VMA u Beogradu MILJENKO BENAŠ IVOSLAV ŠKARON ZLATKO LIKER IVAN RADICA Osim okupljanjem u Čanku, selu od nekoliko desetaka stanovnika u sastavu općine Plitvička jezera, stradanje pripadnika 128. brigade HV tradicionalno će se obilježiti i u Svetištu Majke Božje Trsatske. Misa je u 18,30 sati. Naći će se pripadnici 128. brigade HV “Sveti Vid” kako bi odali počast svojim suborcima, ostalim braniteljima te civilima koji su na taj dan stradali u Čanku.
U Virovitici se po drugi puta održava SŠNIDOR – najveće natjecanje hrvatskih branitelja, invalida Domovinskog rata, 22. listopad 2022.
U Virovitici se po drugi puta održava SŠNIDOR – najveće natjecanje hrvatskih branitelja, invalida Domovinskog rata, 22. listopad 2022. Zajednica županijskih zajednica, udruga i članova hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske, na čelu s predsjednikom Josipom Đakićem, a pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te pokroviteljstvom župana VPŽ Igora Androvića i gradonačelnika Virovitice Ivice Kirina, danas (subota) je u Virovitici organizirala 26. Svehrvatsko športsko natjecanje invalida Domovinskog rata. Na natjecanju koje je započelo u prijepodnevnim satima sudjeluju branitelji iz 20 hrvatskih županija i Grada Zagreba u 9 disciplina: boćanju, kuglanju, elektronskom pikadu, šahu, stolnom tenisu, streljaštvu, utrci u invalidskim kolicima, ribolovu i stolnom tenisu. Uoči početka natjecanja, na Gradskom groblju u Virovitici odana je počast svim poginulim i preminulim braniteljima. Prigodom otvaranja natjecanja, glavni organizator i domaćin ovog natjecanja, predsjednik HVIDR-e RH, saborski zastupnik Josip Đakić istaknuo je značaj ovog najvećeg braniteljskog natjecanja u Republici Hrvatskoj. -Okupili smo se ovdje da nastavimo s jednom od naših najvećih aktivnosti koje psihofizički osnažuju sve natjecatelje, članove HVIDR-i iz svih županija Lijepe naše – rekao je na početku svog izlaganja Josip Đakić. -Osim toga, naši natjecatelji ostvaruju značajne rezultate na paraolimpijskim natjecanjima diljem Hrvatske i svijeta. Vjerujem da ste danas kao i tijekom Domovinskog rata spremni služiti svom narodu i svojoj organizaciji, te da u zajedništvu i slozi želite postići najbolje rezultate. Naše igre održavaju se već 26 godina i bit će i dalje naš fokus događanja uz još tri programa koja u tijeku godine odrađujemo. Sve vas još jednom pozdravljam i želim vam dobro raspoloženje, dobre rezultate, da se ugodno provedete u Virovitici i da se sretno vratite svojim kućama – zaključio je Đakić. Riječima dobrodošlice pridružio se i gradonačelnik Ivica Kirin istaknuvši ponos što je Virovitica po drugi puta domaćin ovog velikog natjecanja. -Zahvaljujem se svim hrvatskim braniteljima na dolasku u naš grad koji nikada ne bi bio ovakav kakav je danas da nije bilo upravo vas, najhrabrijih ljudi u vremenima kada je trebalo obraniti Hrvatsku. Nikada to nećemo zaboraviti, a događaji poput ovog danas prilika su da vam i osobno zahvalimo za sve ono dobro što ste učinili za Hrvatsku – rekao je prilikom otvaranja natjecanja Ivica Kirin Župan VPŽ Igor Andrović također je svim braniteljima iskazao zahvalu na dolasku i poželio im uspjeh u natjecanju. -Pozdravljam sve vas koji ste svojom hrabrošću i žrtvom obranili našu Hrvatsku i ispisali najslavnije stranice povijesti Lijepe naše. Iako ranjeni u ratu, ovim činom i ovakvim natjecanjima pokazujete da i dalje imate viteško i sportsko srce spremno za borilište, druženje i vjerujem da upravo ove vaše igre pokazuju da ste i nakon Domovinskog rata zajedno – rekao je tom prigodom župan Andrović. Sve nazočne pozdravio je i izaslanik ministra obrane RH, brigadni general Perica Turalija istaknuvši pritom branitelje i njihov značaj u Domovinskom ratu. -Vi ste bili najveća snaga Hrvatske onda kada je to najviše trebalo. Vi ste svojim djelovanjem, svojim htijenjem i žrtvovanjem dali najveći doprinos slobodi Lijepe naše. Zadužili ste sve nas i naše naraštaje koji su u vama imali svoje zaštitnike i uzore sada i u budućnosti – napomenuo je Perica Turalija. Izaslanica potpredsjednika Vlade RH i ministra Unutarnjih poslova RH, državna tajnica MUP-a RH Irena Petrijevčanin prenijela je tom prigodom pozdrav od svih policajaca, zaposlenika i umirovljenoika MUP-a koji su sudjelovali u borbama u Domovinskom ratu. -Prenosim vam ove pozdrave s nadom da ćete i dalje djelovati u miru onom snagom kojom ste djelovali i u ratu. Želim vam i dalje dobro zajedništvo, jer to je jedan od najvećih faktora uspješnog djelovanja, ali i individualnog života svakog branitealj – napomenula je Irena Petrijevčanin. Na kraju se svima obratio i svečano otvorio ove igre osobni izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, te izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Špiro Janović. -Puno ste propatili i puno ste za ovu zemlju dali. Ova država je utemeljena na vašoj krvi i na vašim suzama. Red je da i vi uživate u onom što ste stvorili, da budete sretni i da budete zajedno. Držim da je ovakvo natjecanje jedan od najboljih oblika da se sve to i ostvari – rekao je otvorivši 26. SŠNIDOR. Na koncu svečanosti otvorenja fra Bernard Barbarić, gvardijan Župe Sv. Roka Virovitica, blagoslovio je natjecatelje i sve sudionike igara. Otvorenju su nazočili i državna tajnica Sanja Bošnjak, predsjednik Županijske skupštine VPŽ Dinko Begović, general-pukovnik Slavko Barić… Potom su započele sportske igre, a svečano zatvaranje natjecanja, odnosno dodjela pehara i medalja najboljim sportašima, predviđena je večeras u 20 sati. (www.icv.hr, bs, foto: M. Rođak, K. Toplak)
Postrojbe OZ Rijeka u prvoj ratnoj zimi u Lici 1991./1992.
Postrojbe OZ Rijeka u prvoj ratnoj zimi u Lici 1991./1992.
31. obljetnica “Krvavog Uskrsa”
31. obljetnica “Krvavog Uskrsa” Danas se obilježava 31. obljetnica redarstvene akcije “Plitvice” u kojoj je kao prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu poginuo policajac Josip Jović, zbog čega je akcija oslobađanja Plitvica od pobunjenih Srba nazvana “Krvavi Uskrs”. Kod spomen obilježja Josipu Joviću danas su u 11 sati na Plitvicama čitanjem prigodne povijesnice i polaganjem vijenaca predsjednik Republike Zoran Milanović i izaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade te braniteljskih udruga obilježili 31. obljetnicu oružane akcije. Krajem ožujka 1991. nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, Antiterorističke jedinice Lučko i jedinice za posebne namjene Kumrovec krenulo je noć uoči Uskrsa prema Plitvičkim jezerima. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja, zapriječenog balvanima, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su teroristi samoproglašene tzv. SAO Krajine iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume. U autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, srećom, neizvučenog osigurača i nije eksplodirala. Pripadnici hrvatske policije ubrzano su izašli iz vozila, rasporedili se uz cestu i u šumi, uzvratili vatru u smjeru iz kojeg je na njih pucano te napredovali po dubokom snijegu i magli. Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije Plitvice uhićeno je 29 srpskih ekstremista, a 18 ih je kazneno prijavljeno zbog oružane pobune. Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostala je zapamćena po prvom poginulom hrvatskom redarstveniku, pripadniku Jedinice za posebne namjene Rakitje Josipu Joviću, a sedam pripadnika Specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio u vrhu napadu prema zgradi pošte, a iako je nosio pancirni prsluk netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no preminuo je na putu do bolnice. Jović je posmrtno promaknut u čin bojnika i odlikovan visokim državnim odličjima. PLITVICE 1991-2022
30 godina od tragedije 128.br HV u Ibrešićima – napali su ih četnici u hrvatskim odorama, s hrvatskim grbom na kapi
Dana 19,siječnja 1992.godine, Srbi su s okupiranog dijela Like pokrenuli iznenadni pješački napad na položaje 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka. Iako je početkom siječnja na snagu stupilo Sarajevsko primirje, ličko bojište bile je itekako aktivno. Zaseoci iznad Perušića, gdje su obrambeni položaji bili prilično razvučeni bili su posebno interesantni za četnike. Iznenadni pješački napad koji su srpske snage pokrenule 19. siječnja 1992. godine uspješno je odbijen, no za to je plaćena visoka cijena Ivan Lerga Taj dan je ostao upamćen kao jedan od najcrnjih u ratnom putu 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka. Nakon što je u prosincu 1991.godine 2. bojna te brigade prošla teške borbe za Čanak ljudstvo se vraća u Rijeku i reorganizira a novi zapovjednik bojne početkom 1992.godine postaje Ivan Lerga. Lerga se početkom 1992. vraća sa bojnom od oko 300 ljudi na ličko ratište. Lerga, danas pričuvni bojnik HV i predsjednik Udruge 128.br HV “Sveti Vid” prisjeća se tih teških dana: Došli smo u Liku, zaselak Konjsko Brdo kraj Perušića 13.siječnja, na temperatutu od -20 stupnjeva. Dva dana kasnije dobio sam usmenu zapovjed od zapovjednika Đipala da postepeno uvedem dijelove postrojbe u ratna zbivanja, te da 25 vojnika sa zapovjednicima desetina preuzme položaj u Ibrišićima-Alivojvodići. Izdvojio sam 25 ljudi tako da među njima bude i novih i iskusnih vojnika. Robert Grohovac Jedan od tih vojnika bio je i Robert Grohovac koji se prisjetio dolaska u Ibrišiće i tragedije koja je ubrzo uslijedila, a u kojoj je za dlaku izbjegao smrt: Na položaj smo otišli u četvrtak 16. siječnja. Bili smo podijeljeni u dvije kuće. Imali smo kružnu obranu tri bunkera, odnosno tri položaja s kojih smo se branili. Dva dana prije napada netko nam je ušao u minsko polje, čuli smo vrištanje, onda nas je i mali transportni avion nadlijetao, a na sam dan napada 19. siječnja, Herman Sušnik iz 1. bojne došao nas je upozoriti da su s druge strane primijećene neobične aktivnosti, da je neprijatelju došla pomoć iz Srbije i da ih se previše viđa. Kad je Sušnik otišao s Ladom Nivom napali su nas. Zaokružili su nas, došli iza naših položaja šumom između Gostovače i Ibrišića. Doveo ih je jedan seoski vodič. U podne i pet minuta u sunčanu nedjelju 19. siječnja 1992., kad je bila smjena straže, napalo nas je dvadesetak. U našoj kući nas je bilo osam, tri su poginula, a 2005. umro je jedan koji je kod tog napada ostao invalid. U drugoj kući bila su dva poginula. Neprijatelj je došao iz naše pozadine, a na tom stražarskom mjestu je bio jedan čovjek koji nas je mislim sve spasio; njemu je dolazio ususret čovjek u hrvatskoj uniformi, sa šahovnicom na kapi, friško obrijan, a mi se nismo brijali četiri dana. To je našem bilo sumnjivo i kada je shvatio da je to neprijatelj otvorio je vatru. U tom trenutku dvojica četnika su skočila sa strane, zavikala ‘Slobo je pao!’ i odvukla ga. U tom trenutku je počelo sa svih strana pucati po nama. Našu kuću je pogodila zolja. Plafon je pao na nas. Prvi koji je izišao van bio je Miljenko Jurjević i njega su teško ranili, kolega Dragan je dobio gelere u nogu ali se uspio nekako izvući, a Škerla su dočekali rafalom kad je skočio kroz prozor. I nas četiri smo ostali u kući. Od bombi koje su bile bačene u kuću stvorila se rupa u podu kroz koju smo se spustili u podrum i iz tog podruma smo dvojica uspjeli pobjeći. Pobjegao sam kroz minsko polje i igrom slučaja ostao živ. Poginuli pripadnici 128.br HV Rijeka i 118.br HV Gospić U zaseoku Ibrišići toga dana stradala su četvorica pripadnika 128.brigade – Zvonimir Škerl (1962.), Petar Horvat (1965.), Nevenko Grbac (1963.), i Samir Terzić (1969.) te pripadnik 118.brigade HV Gospić Ivica Kolak (1961.). Đani Tomičić Tragedija bi vjerojatno bila i veća da napadnutim vojnicima u pomoć nije skočio tenk iz sastava 118.brigade. Pripadnik 128.brigade HV Rijeka, Đani Tomičić bio je tada priključen tenkistima 118.brigade te je s tenkom prvi stigao na mjesto tragedije u pomoć napadnutim braniteljima. Ja sam bio u to vrijeme pripadnik 128.brigade i dragovoljno sam se prijavio da idem u tenk T-55 kao član posade. Naime s obzirom da sam rođen 1969.godine u Rijeci, služio sam redovni vojni rok u JNA kao zapovjednik tenka T-55 u Prištini na Kosovu. S obzirom da moja 128.brigada nije imala tenkove, u dogovoru sa svojim zapovjednikom, dragovoljno sam se priključio 118.brigadi. Tog 19.siječnja sjećam se bila je nedjelja i mi smo dobili uzbunu preko motorole i ja sam prvi stigao do tenka i upalio sam ga i pripremio. U roku od nekoliko minuta su stigli i ostali članovi posade i mi smo krenuli na jednu kotu koja se zove Veliki Čardak, Ondje smo iz tenka vidjeli borbu između srpskih snag i naše vojske. Bili smo udaljeni otprilike 2 kilometra i smo smo se sjurili prema Ibrišićima. Koliko smo uspjeli primjetiti srpske snage su se povukle jer vjerojatno nisu imale protutenkovsko naoružanje. Kada smo stigli ispred te dvije kuće i štale koja je gorilla u dvorištu je bio jedan vojnik koji je ležao na zmlji ali je davao znake života. Nakon nekoliko minuta mi smo izašli iz tenka i premotali teško ranjenog vojnika. Nakon toga sam ušao u kuću i tamo sam premotao isto tako ranjenog vojnika koji je dobio glelere u donji dio leđa. Ispred kuće nekih 30 metara ležao je taško ranjen Terzić koji je nažalost preminuo nakon nekoliko minuta. U podrumu te iste kuće bio je mrtav Horvat a ispred podruma je ležao mrtav Škerl. Na svom stražarskom mjestu je ležao mrtav Nevenko Grbac. U bunkeru iza druge kuće je ležao, mi smo mislili da je mrtav, prezime mislim da je Rak iz Grobnika, Njemu su ubacili bombu u rov i on je bio u nesvjesti od detonacije. Mislim da je on bio taj koji je prvi primjetio neprijatelja, ali se ta ekipa dobro pripremila je su sve žice od mina bile “precvikane” i nije mogao da aktivira protupješadijske mine. U tom šljiviku iza te kuće je
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA: ZAGREBAČKE PRIČUVNE BRIGADE U DOMOVINSKOM RATU 1991./1992.
U srijedu 29. prosinca 2021. u 18:00 sati u galeriji Mjesnog odbora Peščenica u Ulici Petra Petrovića Njegoša 10 u Zagrebu u organizaciji Hrvatskoga časničkog zbora grada Zagreba otvorena je izložba fotografija “Zagrebačke pričuvne brigade u Domovinskom ratu 1991./1992 ”. U emotivnom uvodnom govoru predsjednik HČZ Zagreb Rudolf Klicper pozdravio je sve nazočne te istaknuo nemjerljiv doprinos zagrebačkih pričuvnih brigada u obrani Republike Hrvatske. Zahvalio je udrugama i klubovima branitelja/veterana Domovinskog rata zagrebačkih pričuvnih brigada na doniranim fotografijama te Gradu Zagrebu na financijskoj potpori. Za prikaz kratkog ratnog puta i fotografije određene brigade kao i za prikaz brošure izložbe kliknite na odgovarajući grb. Otvaranju izložbe nazočili su izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, gospodin Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja te izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića, gospođa Milena Suknaić, voditeljica Odjela iz Gradskog ureda za branitelje, koji su se lijepim riječima potpore obratili skupu. Uz predstavnike Hrvatskoga časničkog zbora Grada Zagreba otvaranju izložbe su nazočili i: izaslanik predsjednika HČZ-ZU Branka Gačka, gospodin Mladen Lalić, pomoćnik glavnog tajnika HČZ-ZU, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 99. brigade HV Zagreb – Peščenica Boban Babić, predstavnik Kluba veterana Domovinskog rata 102. brigade HV Novi Zagreb Siniša Mihović, predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata 144. brigade HV Sesvete Marko Bošnjak, predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata Trešnjevka Damir Pavlek, predsjednik ogranka Špansko Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata Gradske četvrti Stenjevec Božidar Kovačić, ratni zapovjednici 99. brigade HV Ivica Babić i Vlado Blažinović te ratni zapovjednici bojni – Marko Barbaroša iz 99. brigade HV i Branko Lerinc iz 149 brigade HV. Izložbu je otvorio ratni zapovjednik 99. brigade HV, jedan od najstarijih živućih ratnih zapovjednika zagrebačkih pričuvnih brigada i član HČZ Zagreb, pukovnik Ivica Babić. Izložba sadrži osamdesetak fotografija velikog formata i obuhvaća svih 9 pričuvnih brigada s područja današnjeg Grada Zagreb koje su sudjelovale u Domovinskom ratu 1991./1992. Izložba će biti otvorena svake srijede od 17:00 do 20:00 sati do kraja veljače 2022. Tekst i fotografije: M.Lalić
