MEMORIJALNI RUKOMETNI TURNIR „ZVONIMIR ŠKERL“
Rijeka 14.siječanj 2023.godine Ovaj se turnir održava u čast kapetana MRK KOZALA ZVONIMIRA ŠKERLA koji je kao pripadnik 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka, sa još trojicom svojih suboraca (PETAR HORVAT, NEVENKO GRBAC i SAMIR TERZIĆ) poginuo 19.01.1992.godine u Ibrešićima na Perušićkoj kosi, na Ličkom bojištu u iznenadnom četničkom napadu na naše položaje. U pokušaju da im pomogne poginuo je i pripadnik 118.br Gospić, IVICA KOLAK. Njihovom pogibijom u Ibrešićima završava se tragičan niz grupnih pogibija pripadnika 128.br HV na Ličkom bojištu te zime 1991./92. koji je cijelu Rijeku i okolicu zavio u crno. Bio je to težak početak Domovinskog rata za ovu brigadu a i za ovaj kraj čija je cijela mladost bila u ratu. Nama, pripadnicima Udruge 128.brigade HV „Sveti Vid“ Rijeka, koja okuplja pripadnike 128.br i prijatelje radi druženja i očuvanja tradicija brigade, posebna je čast što smo od samog početka, pored MRK KOZALA, jedan od organizatora i sponzora ovog memorijalnog turnira. Nastavit ćemo i dalje jer je ovo sigurno najljepši mogući način da se kroz sport i druženje mladih sačuva uspomena na naše poginule ratne drugove. NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA Redoslijed ekipa na turniru je bio slijedeći: MRK DUBRAVA MRK SESVETE MRK KOZALA Po završetku turnira izaslanstvo Udruge 128.br HV položilo je vijenac i zapalilo svijeću pored spomenika u parku koji nosi ime Zvonimira Škerla
31godina od pogibija u Đačkom domu u Gospiću.
31 GODINA OD TRAGIČNOG BADNJAKA NA LIČKOM BOJIŠTU Prva ratna zima u Lici je svim pripadnicima 128.br HV „Sveti Vid“, ali i njihovim najbližima u Rijeci i okolici, ostala u pamćenju kao najhladnija (temperatura se spuštala i do -25 oC) ali i najtragičnija. Rijeka je bila pošteđena od ratnih razaranja ali je cijela riječka mladost bila u ratu a ove su pogibije donijele hladnoću i tugu u mnoge kuće. Pogibijom četvorice pripadnika 128.br.HV »Sveti Vid« Rijeka od četničke granate u Đačkom domu u Gospiću na sam Badnjak 1991.godine te pogibijom jednog pripadnika na Perušićkoj kosi nastavio se tragični niz pogibija započet napadom na Čanak. I ove se godine, neposredno pred Božić, prisjećamo tragične pogibije četvorice pripadnika 128.brigade HV: BRUNO COLNAR STJEPAN KLIĆ PAVAO PUTRIĆ GORAN ŠIMAC Odmah poslije Božića na Perušićkoj kosi, u Pocrnićima, poginuo je BORIS ČAVLINA. Pogibija će se obilježiti okupljanjem branitelja i Sv.Misom 24.12. u Jelenju. NEKA IM JE VJEČNA ČAST I SLAVA. I ove godine na Badnjak pripadnici 128.brigade i članovi obitelji poginulih okupili su se na Sv. Misi u Jelenju, obišli grobove poginulih i družili se i tako odali počast tragično poginulima u Gospiću 1991.godine, u Đačkom domu, na sam Badnjak.
Operacija Medački džep, 9.-12. 09. 1993.
9.-12. 09. 1993. Operacija Medački džep Nakon Maslenice i Peruče 1993. godine provedena je još jedna napadna operacija hrvatskih snaga. Na Ličkom bojištu u operaciji Medački džep (Džep-93) neprijatelj je poražen i odbačen dalje od Gospića te su ojačani položaji na Velebitu. Oslobođena područja Hrvatska je vojska ubrzo napustila i prepustila nadzoru snaga Ujedinjenih naroda da bi ih 128.br HV ponovno posjela u operaciji »Bljesak« 1995.godine. Aktivnosti HV i neprijatelja prije Medačkog džepa Osam mjeseci prije hrvatska vojska i policija provele su dvije napadne operacije, na Zadarskom bojištu Maslenicu i Sinjskom bojištu Peruča. U VRO Maslenica oslobođeno je 14 mjesta, a najvažnije postignuće bilo je ponovno prometno povezivanje sjevera i juga Hrvatske izgradnjom pontonskog mosta u Novskom ždrilu kod Maslenice. Također, na prostoru Velebita hrvatske su snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve u cilju stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja. U operaciji Peruća oslobođena je brana te područja uz nju čime je neprijatelj odbačen dalje u dubinu prema Vrlici i Kninu. Na Ličkom bojištu neprijatelj se još od 1991. nalazio na dominantnim položajima oko glavnog ličkog središta Gospića izlažući ga topničkim napadima, a jednako tako djelovao je i po prometnici koja vodi od Gospića prema Karlobagu. Među okupiranim područjima u neposrednoj blizini Gospića koje su nadzirale pobunjeničke srpske snage nalazilo se i područje između Gospića i Medka, poslije prozvano Medački džep sa selima Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Iz tog džepa pobunjeničke su snage poduzimale topničke napade na civilne ciljeve Gospića i okolice, a tu su prijetnju stanovnici Gospića proživljavali više od 700 dana. Uz topničke, neprijatelj je poduzimao i izvidničko-diverzantske napade na hrvatske branitelje. Tako je tijekom srpnja i kolovoza 1993. izvedeno pet većih napada na hrvatske snage, a u neprijateljskom napadu 4. rujna 1993. ubijena su dva i ranjena tri hrvatska policajca na području Debele Glave na Velebitu. Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko uoči pokretanja operacije Medački džep ponovno je naglašavao iznimnu važnost jačanja obrane i odbacivanje neprijatelja što dalje od Gospića, a ostvarenjem tog cilja jača se i obrana Velebita jer je za Bobetka ”držanje Velebita stvarno držanje polovice Hrvatske“. Ličani, a posebno Gospićani ističu kako je Medački džep bila nužnost i spas za sigurniji život jer tko nije proživio dane pune neizvjesnosti i opasnosti od udara neprijateljskog topništva ne može razumjeti koliko je za njih značila ova operacija. Nakon nje započela je i obnova Gospića. Tako zapovjednik SJP-a Tigar Policijske uprave Gospić Miroslav Cindrić iznosi kako su do operacije stanovnici Gospića bili žive mete te je za njega operacija “najveća, dobro Oluja je Oluja, ne smijem ni spominjati koliko je velika, no za nas Ličane Medački džep je čudo, spas.“ Prije pokretanja operacije najveći dio postrojbi hrvatskih snaga nalazio se na bojišnici u fazi obrane položaja te je s njih nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga pokrenut napad. Tako su pješačke snage prišle na 200 do 300 metara od položaja neprijatelja, a tenkovi su dovezeni na labudicama kako bi se prikrila njihova buka u pokretu. Nakon pobjedničkih operacija Maslenica, Peruća i Medački džep i kod srpskih se pobunjenika mogla čuti sve glasnija poruka: Krajina broji zadnju godinu postojanja. Također, u srpskim izvorima navodi se kako brisanje RSK metodom korak po korak bilo je više nego očigledno. Cilj operacije Medački džep Ograničenom operacijom osloboditi okupirana područja u Divoselu i Ličkom Čitluku potiskujući neprijatelja dalje od Gospića te jačanje položaja hrvatskih snaga na Velebitu. Operacijom se željelo postići i pokazivanje spremnosti hrvatskih snaga u oslobađanju okupiranih područja. Zapovijedanje: Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji: načelnik GS-a HV-a general zbora Janko Bobetko zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić brigadir Rahim Ademi zapovjednik skupnih snaga Specijalnih jedinica policije Ministarstva unutarnjih poslova RH general Mladen Markač 9. gardijska brigada pukovnik Mirko Norac Domobranska bojna Gospić bojnik Mile Kosović Domobranska bojna Lovinac bojnik Ivan Račić bojna 111. brigade HV-a izvidnička satnija ZP-a Gospić bojna Vojne policije Rijeka Skupne snage SJP MUP-a RH. Zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za provedbu operacije bilo je u vojarni ”Eugen Kvaternik“ u Gospiću dok su se izdvojena zapovjedna mjesta nalazila na Bilaju i u Rosuljama. Zapovjedno mjesta snaga specijalne policije MUP-a RH bilo je na Visočici. Zapovijedanje operacijom general zbora Janko Bobetko, načelnik GS OS RH brigadir Rahim Ademi, zamjenik zapovjednika ZP Gospić general MLADEN MARKAČ zapovjednik spec. policije RH pukovnik Mirko Norac, zapovjednik 9.gardijske brigade bojnik Ivan Račić, zapovjednik domobranske bojne Lovinac bojnik Mile Kosović, zapovjednik domobranske bojne Gospić Dinamika operacije (9. – 12. rujna 1993.) Glavni proboj hrvatskih snaga izveden je brzim obuhvatom kojim su iznenadili neprijatelja i doveli njihove snage u okruženje, a glavnina napadnih djelovanja izvedena je u prvih nekoliko sati operacije Prvi dan operacije Operacija je započela snažnom petominutnom topničkom pripremom po neprijateljskim ciljevima te je hrvatsko topništvo precizno pogađalo zapovjedno mjesto tzv. 2. bataljuna 9. motorizirane brigade (mtbr) i njihov Centar veze u Medku čime im je onemogućena komunikacija u početku operacije. Nakon topničke pripreme pješaštvo i oklopne snage uspješno su probile neprijateljske utvrđene položaje. Ubrzo su hrvatske snage izbile u Lički Osik gdje presijecaju neprijateljske formacije, a u Divoselu ih okružuju. Proboj je ostvaren i na drugim smjerovima napada, a oslobođeni su i Strunići. Neprijateljske snage istog su dana krenule u protunapad, no on je uspješno odbijen. Tako je uspostavljena nova crta obrane Begluk – Memedovo brdo – selo Drljići što je stanovnicima Gospića značilo i veću sigurnost i slobodu. Sljedeća tri dana operacije Neprijatelj je pokušavao protunapadima ponovno okupirati tek oslobođena područja no hrvatske su snage uspješno obranile novu crtu obrane te nastavile s pretragom i osiguranjem oslobođenih područja. Zanimljivo je kako je operacija Medački džep započela istog dana kad su i neprijateljske pobunjeničke snage planirale krenuti u napad iz pravca Divosela prema Gospiću i to 15 minuta prije početka napada hrvatskih snaga, a o tim planovima doznalo se poslije, nakon zarobljavanja neprijateljske vojne dokumentacije u VRO Oluja. Realna prijetnja Nakon početka operacije Medački džep i danima kasnije neprijateljske su snage počele primjenjivati strategiju realne prijetnje, a to je značilo odmazdu po hrvatskim gradovima i naseljima koje su napadali dalekometnim topništvom i raketnim sustavima
31 godina od stradavanja u Čanku
31 GODINA OD STRADANJA HRVATSKIH VOJNIKA I CIVILA U ČANKU I ove je godine, 10. prosinca 31.obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu na prostoru Like. Trideset i jedna godina je prošla od prvog velikog stradanja pripadnika 12.br,HV „Sveti Vid“ Rijeka. Napad neprijatelja sa okolnih brda počeo je rano, u hladnu zimsku zoru i rezultirao je smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“, 133. brigade, 111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade (sanitet 2.bojne 128.br HV) biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice. Između ostalih poginuli su slijedeći pripadnici 128.br HV: FRANJO MATAŠIĆ (17.12. 1991.-VMA Beograd), zapovjednik 2.bojne, ranjen, zarobljen i odveden te umro u nerazjašnjenim okolnostima navodno na VMA u Beogradu MILJENKO BENAŠ IVOSLAV ŠKARON ZLATKO LIKER IVAN RADICA Osim okupljanjem u Čanku, selu od nekoliko desetaka stanovnika u sastavu općine Plitvička jezera, stradanje pripadnika 128. brigade HV tradicionalno će se obilježiti i u Svetištu Majke Božje Trsatske. Misa je u 18,30 sati. Naći će se pripadnici 128. brigade HV “Sveti Vid” kako bi odali počast svojim suborcima, ostalim braniteljima te civilima koji su na taj dan stradali u Čanku.
Udruga 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka obilježila Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje tradicionalnim odlaskom u Škabrnju
Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Komemorativnim programom na ulazu u Škabrnju, kojeg su uveličale policijska klapa Sv. Mihovil i klapa Bibinje, započelo je obilježavanje obljetnice Dana sjećanja na škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu, nakon čega su se svi koji su došli odati počast braniteljima i civilima poginulim na današnji dan, uputili u Koloni sjećanja do spomen obilježja masovne grobnice u središtu Škabrnje gdje su zajednički vijenac u ime svih izaslanstava položili predstavnici Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata. U 11 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održano je koncelebrirano misno slavlje za žrtve Škabrnje, a potom je s Trga dr. Franje Tuđmana krenula Kolona sjećanja do središnjeg križa, spomen obilježja za poginule u Domovinskom ratu, na mjesnom groblju sv. Luke, gdje su pročitana imena poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnja, poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iz susjednih općina, civilnih žrtava iz Domovinskog rata i poginulih civilnih žrtava od minsko eksplozivnih sredstava. Ispred središnjeg križa na groblju sv. Luke, zajednički vijenac položili su obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije. Vijence i svijeće položio je Predsjednika RH i Vrhovni zapovjednik OS RH, Zoran Milanović s izlaslanstvom, a potom i izlaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske. Također vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog Škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te zajednički vijenac Županija, Gradova i Općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje. Udruga 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka tradicionalno je i ove godine Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježila odlaskom u Škabrnju i sudjelovanjem u Koloni sjećanja
Obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“
Obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“ https://www.youtube.com/watch?v=d5TEL8D7W1M Polaganjem vijenaca, svetom misom i prigodnom svečanošću obilježena je 31. obljetnica ustrojavanja 128. brigade HV „Sveti Vid“. Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na Delti, kojem su se pridružila i delegacija Grada Rijeke te Primorsko- goranske županije. Nakon toga je u Katedrali sv. Vida služena misa zadušnica. Prigodna svečanost u povodu 31. obljetnice ustrojavanja i nastanka 128. brigade HV-a „Sveti Vid“ Rijeka održana je HKD-u na Sušaku, gdje su se prisutnima obratili Ivan Lerga, pričuvni bojnik, dugogodišnji zapovjednik II. bojne i predsjednik Udruge 128. brigade HV-a Sv. Vid, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović i pročelnik Ureda županije Goran Petrc. Gradonačelnik je čestitao 31. obljetnicu brigade, na koju je Rijeka ponosna, podsjetivši kako je odaziv na mobilizaciju upravo u Rijeci bio jedan od najvećih u Hrvatskoj. “Mnogi od vas i danas imaju posljedice tih ratnih djelovanja, a 26 pripadnika brigade ostavilo je ono najvrednije što imaju, svoj život. Na žalost, svjedoci smo da se povijest ponavlja. Doduše ne na ovom našem prostoru, ali u Europi svjedočimo novim ratovima, a ratovi nikada nisu donijeli ništa dobro iz povijesti. Iz povijesti možemo jako puno naučiti ako to želimo. Rijeka je svojim brigadama odala nužnu počast imenovanjem dvaju trgova, ulice i gradnjom mosta na Delti, a s Delte većina vas je otišla na ratišta diljem Hrvatske. Ne samo na ličko ratište koje nam je bilo najbliže, ali praktički je u Lici obranjena Rijeka i dio Hrvatske i na tome vam zahvaljujemo”, kazao je riječki gradonačelnik. 128. brigada osnovana je 22. listopada 1991. godine na temeljima Teritorijalne obrane, a nakon prvog postrojavanja na prostorima današnjeg Sportsko-poslovnog centra “Lovorka Kukanić”, članovi brigade su se pripremali na području čitavog Grobnika. Prvi zadaci postrojbe bili su blokada vojarni u Rijeci te preuzimanje oružja iz skladišta tadašnje JNA. Radi se o brigadi kroz koju je prošlo više od 7.000 branitelja i koja je izvršavajući ratne zadaće u Domovinskom ratu uvelike zadužila Rijeku i cijelu Hrvatsku. Brigadu su najvećim dijelom činili stanovnici Rijeke i okolice, a na svom ratnom putu, koji je većinom vodio preko ličkih ratišta, svoj život je ostavilo 26 branitelja. Brigada je sudjelovala i u vojno-redarstvenoj akciji Oluja. Uloga 128. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu bila je ogromna, a pogotovo što je početkom ratnih sukoba njena aktivnost bila vezana uz povlačenje JNA iz Rijeke, te kasnije sudjelovanje u borbama na ličkom ratištu, u čemu je uspjela obraniti Rijeku od agresije neprijateljskih sila i jačih razaranja te zaštititi od stradanja civilno stanovništvo. 128. brigada HV “Sv. Vid” pronijela je ime Rijeke i izvan hrvatskih granica. 1999. godine 128. brigadi HV-a dodijeljena je Zlatna plaketa “Grb Grada Rijeke” za neprocjenjiv doprinos u obrani Rijeke tijekom Domovinskog rata. Tekst preuzet sa portala rijeka.hr
Boćarski turnir u povodu 30.obljetnice ustrojavanja 9.gbr
BOĆARSKI TURNIR U POVODU 30.OBLJETNICE USTROJAVANJA 9.gbr Ugodni druženje ljudi čije se je prijateljstvo stvaralo prije tridesetak godina na boćarskom turniru u Rijeci povodom 30.obljetnice osnivanja 9.gardijske brigade. Zahvaljujemo domaćinu Udruzi ratnih veterana 9.gbr Primorsko-goranske županije na gostoprimstvu. Po završetku turnira poredak je bio slijedeći: 1. Ajkule Rijeka 2. 9 gbr Gospić 3. 128.brigada Rijeka
Pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka na hodočašću hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu
Pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka na hodočašću hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu U nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici u nedjelju 2. listopada 2022. godine održano je 30. hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja i proslavljena je 25. godišnjica utemeljenja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Pored mnogobrojnih branitelja iz cijele Republike Hrvatske sa braniteljima iz Primorsko goranske županije bila je i skupina pripadnika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka: Ivica Jakšić, Branko Ivušić, Marijan Ribarić i Branimir Kolačević
Obilježavanje VRO Oluja u Rijeci 04.kolovoza 2022.godine – impresivna povorka ponosa i slave
Obilježavanje VRO Oluja u Rijeci 04.kolovoza 2022.godine – impresivna povorka ponosa i slave https://www.youtube.com/watch?v=3-jSprrUPxE&t=18s Impresivno je izgledalo današnje centralno obilježavanje državnih praznika u čast VRO Oluja pod Pokroviteljstvom Ministarstva Hrvatskih branitelja. U proslavi, pored udruga ratnih postrojbi PGŽ, udruga proizišlih iz rata za neovisnost RH i Udruge Primorski Hrvat, sudjelovale su Povijesne hrvatske vojne postrojbe, glazbeni i scenski umjetnici. Središnji dio proslave započeo je svetom misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koju je vodio mons. Sanjin Francetić, da bi se točno u 20 sati krenulo s podizanjem hrvatske zastave na Kosi toranj. Zastavu su podigle članice Primorskog Hrvata uz glazbenu pratnju KUD-a Zametski koren, a paralelno je ispred Kosog tornja raširena golema navijačka zastava koja je bila i u Brazilu te u Rusiji za što su bili zaduženi članovi UHBDR-a Kastav. Istovremeno s Trga 128. brigade prema Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata simboličnim puštanjem golubova iz dječjih ruku krenula je Povorka ponosa i slave koju su činili Počasni zastavni vod ratnih postrojbi, braniteljske udruge i udruge proizašle iz Domovinskog rata, pripadnici 14 povijesnih hrvatskih vojnih postrojbi te Gradska glazba Trsat, dok su Prve riječke mažoretkinje nosile – 25-metarsku hrvatsku zastavu. Dvije kolone spojile su se na Jelačićevom trgu kako bi skupa prešle Most hrvatskih branitelja. Nakon odavanja počasti i paljenja svijeća kod Spomenka poginulim hrvatskim braniteljima, publiku je oduševio prelet aviona Krila Kvarnera i padobranski skokovi, da bi nakon toga pjevačica Nika Antolos, najavila glazbeni program u kojem su sudjelovali Karin Kuljanić, Duško Jeličić Dule i Dječji zbor Brezice dok je sve okončano topovskim pucnjima i simboličnim paljenjem 27 baklji na Trsatskoj gradini. https://www.youtube.com/watch?v=z0-2lIETm6A Paralelno s riječkim programom održana ja manifestacija Oluja s Kvarnera na Krčkom mostu gdje su točno u 21 sat, 222 baklje obasjale su Krčki most i more pod njim u spomen na 222 stradala branitelja iz Primorsko-goranske županije, a sve su pratile stotine gledatelja na Vozu, brojnim brodicama pod mostom, kao i s kopnene strane mosta.
Postrojbe OZ Rijeka u prvoj ratnoj zimi u Lici 1991./1992.
Postrojbe OZ Rijeka u prvoj ratnoj zimi u Lici 1991./1992.
