“Poštovana članovi obitelji Miljavac, dame i gospodo,
dopustite mi par osobnih riječi o generalu Pavlu Miljavcu, dragom nam kolegi i prijatelju kojeg se danas prisjećamo, a nakon preranog i iznenadnog odlaska. Tužna vijest o njegovoj smrti veoma me pogodila i još uvijek ne mogu doći sebi od pomisli da više nije među nama.
Pavao je bio moj veliki prijatelj. Znali smo se od prvih dana Domovinskog rata, u vrijeme kada, napustivši sigurnost uhodanog obiteljskog posla nije ni časka dvojio kojim putem krenuti, stavivši se na raspolaganje novoj demokratski izabranoj vlasti. U prvo vrijeme u okviru policije, a nakon početka otvorene velikosrpske agresije, hrvatskim oružanim snagama – u nastajanju kojih je dao veliki doprinos.
Od zapovjedne dužnosti u domobranskoj pukovniji i u 137. brigadi, Zbornom području Karlovac koje je vodio, dužnosti pomoćnika i zamjenika načelnika Glavnog stožera, dužnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga pa do dužnosti ministra obrane Republike Hrvatske, Pavao Miljavac davao je sve od sebe kako bi se uspostavio potpuno novi sustav, a kada je sustav uspostavljen kako bi funkcionirao što uspješnije. U stvaranju Hrvatske vojske ostavio je neizbrisiv trag i može služiti kao primjer kako se boriti i živjeti za Domovinu.
Bez takvih ljudi, bez takvih domoljuba i bez takvog osobnog odricanja čak i takvi genijalni vođe kao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman teško da bi polučili samostalnu i suverenu državu. Imajući to na umu mislim da nije previše reći da je Pavao Miljavac jedan od onih Hrvata koji su velikim slovima upisani u hrvatsku povijest i kojih ćemo se zauvijek sjećati s poštovanjem.
Za svoje vojne zasluge u Domovinskom ratu napredovao je do čina generala zbora i odlikovan je sa devet odlikovanja i četiri medalje. Kao ministar obrane počeo je transformaciju pretvaranja ratne vojske u mirnodopsku, no smrću predsjednika Tuđmana, uvidjevši kakvi procesi slijede, pomiče se iz prvih redova, ali ostajući u politici kao zastupnik Hrvatskoga sabora. Vraća se u privatno poduzetništvo te ostvaruje i tu vrijedne rezultate.
U javni život ponovno kroči od 2013. godine kada je ulaskom u Hrvatski generalski zbor izabran za njegovog predsjednika. Svojim ugledom i zalaganjem unio je jednu novu dimenziju u njegovo djelovanje. S novim entuzijazmom koji se tih godina pojavio kod većine članova uspješno je preveo Hrvatski generalski zbor u uvaženog partnera na državnoj razini i relevantnog sugovornika i sudionika rješavanja aktualnih problema kako braniteljske populacije tako i pitanja obrane i nacionalne sigurnosti.
Kako je Zbor postajao sve ozbiljniji sugovornik na javnoj hrvatskoj sceni tako su i pritisci prema političkom svrstavanju postajali sve veći. Zasluga Pavla Miljavca je, što je, zajedno sa najbližim suradnicima u vodstvu uspio amortizirati te tendencije, očuvavši jedinstvo Zbora, držeći na okupu admirale i generale i druge članove bez obzira na privatna opredjeljenja. U tom je smislu stalno inzistirao na zaštiti ugleda i dostojanstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i na očuvanju tih vrijednosti. Bio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora do siječnja ove godine kada je zahvalivši se na novoj kandidaturi bio izabran za počasnog predsjednika.
Novo vodstvo Hrvatskog generalskog zbora nastavlja na čvrstim temeljima koji su sazdani u prethodnom razdoblju, ali i sa nekim novim idejama koje su već polučile rezultate, a zajedničkim naporima nadamo se u budućnosti i boljima. Računali smo u tim novim iskoracima i na iskustvo i pomoć Pavla Miljavca, ali eto sudbina je odredila drugačije.
Ostat će nam u trajnom sjećanju njegova stručnost i požrtvovnost, principijelnost, smirenost i srdačnost, razboritost u raspravama i dosljednost u izgradnji jedne suvremene domovinske udruge, ali i u očuvanju jedinstva Hrvatskog generalskog zbora.
U ime admirala i generala i svih drugih članova Hrvatskog generalskog zbora, izražavam najdublju sućut obitelji Miljavac: supruzi Barbari, sinovima Dubravku i Mariju, kćerki Aniti i svoj rodbini skupa !
Dragi naš Pavle, hvala Ti na svemu, sretan Ti put u vječni život prijatelju, sretan Ti put generale !”
Na današnji dan, 16. 12. 1991. godine, u Slavonskom Brodu ustrojena je 157. brigada Hrvatske vojske. Prvi zapovjednik brigade bio je Ivo Petrić koji je ujedno obnašao i dužnost zapovjednika obrane grada Slavonskoga Broda.
U sklopu svoje zadaće u obrani tadašnje Općine Slavonski Brod 157.br HV je čuvala državnu granicu RH uz rijeku Savu od Slavonskog Kobaša do Slavonskog Šamca. Zona odgovornosti 157. brigade je bila od Slavonskog Šamca pa sve do ušća Orljave, a jedno vrijemo i do sela Davor. Isto tako brigada je djelovala na području Bosanske Posavine, na novogradiškom ratištu, a dio, jačine ojačane satnije, djelovao je na južnom hrvatskom bojištu pod zapovjedništvom generala Bobetka.Za vrijeme Operacije Bljesak, brigada je bila u stanju pripravnosti kao i za Operaciju Oluja. Kroz brigadu je prošlo oko 7000 ljudi, poginulo je 27 pripadnika, a 118 ih je ranjeno.
