OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD

OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD

Na današnji dan, 16. 12. 1991. godine, u Slavonskom Brodu ustrojena je 157. brigada Hrvatske vojske. Prvi zapovjednik brigade bio je Ivo Petrić koji je ujedno obnašao i dužnost zapovjednika obrane grada Slavonskoga Broda.

Polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu i kod spomenika poginulim braniteljima na Trgu Stjepana Miletića obilježena je 31. obljetnica osnutka. Vijence su položili izaslanik predsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja ujedno i potpredsjednika Vlade Tome Medveda – državni tajnik Špiro Janović, bivši pripadnici i zapovjednici 157. brigade HV , predstavnici Brodsko-posavske županije na čelu s privremenim pročelnikom UO za zdravstvo socijalnu skrb i hrvatske branitelje Brankom Sabom i podpredsjednikom Županijske skupštine BPŽ Berislavom Balenom, Udruga Hrvatski časnički zbor Brodsko-posavske županije , Udruga Dragovoljaca i Veterana Brodsko-posavske županije, predstavnici HVDR-e, predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata te političkih stranaka.

U sklopu svoje zadaće u obrani tadašnje Općine Slavonski Brod 157.br HV je čuvala državnu granicu RH uz rijeku Savu od Slavonskog Kobaša do Slavonskog Šamca. Zona odgovornosti 157. brigade je bila od Slavonskog Šamca pa sve do ušća Orljave, a jedno vrijemo i do sela Davor. Isto tako brigada je djelovala na području Bosanske Posavine, na novogradiškom ratištu, a dio, jačine ojačane satnije, djelovao je na južnom hrvatskom bojištu pod zapovjedništvom generala Bobetka.Za vrijeme Operacije Bljesak, brigada je bila u stanju pripravnosti kao i za Operaciju Oluja. Kroz brigadu je prošlo oko 7000 ljudi, poginulo je 27 pripadnika, a 118 ih je ranjeno.

Obilježavanjem obljetnica prisjećamo se njihove nesebične žrtve.

 Izvor : Mato Opačak i brodportal.hr

31. obljetnica oslobađanja općine Đulovac u vojno-oslobodilačkoj operaciji “Papuk 91“

Đulovac, 15. prosinac 2022.godine.

Danas je u Đulovcu odavanjem počasti poginulim brojnim braniteljima i brojnim civilima i svetom misom, obilježena 31. obljetnica oslobađanja tog mjesta i šireg područja, kao i Dan branitelja općine Đulovac. U ime HČZ-a Virovitica u programu je sudjelovala delegacija u sastavu Mirko Brajtigam, Stjepan Jugović i Zoran Kozjak (istaknuti sudionici ove vrlo uspješne i teške akcije) kao i delegacije udruga veterana i dragovoljaca Domovinskog rata (Vlado Paurić, Zvonko Kožnjak, Mirko Vujić i Franjo Štrok) i HVIDR-e grada Virovitice (Mirko Poljanac).

Na današnji dan, 1991. godine, 127. brigada Hrvatske vojske, uz topničku potporu 19. mješovito protuoklopnog topničkog divizijuna i s pridruženom satnijom dragovoljaca iz Koprivnice te tenkovskim vodom iz koprivničke brigade HV, oslobodila je vrlo jako neprijateljsko uporište današnji Đulovac, kao i veći broj sela u smjeru Daruvara te je potom nastavila oslobađati područje oko planine Papuk da bi krajem godine izbila na cestu Pakrac-Požega.

U borbama za oslobađanje Đulovca i šireg prostora ranjeno je više pripadnika HV, a poginula su tri pripadnika 127. brigade Hrvatske vojske i to:

  1. Vladimir Horvatinović, rođen 16.2.1965. godine,

  2. Drago Klarić, rođen 28.8.1965. godine,

  3. Miodrag Vlaškić, rođen 29.8.1963. godine.

Pripremio: Tomislav Kolec

Fotografija: Zvonko Kožnjak

DAROVI ZA DJECU HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA GRADA SLAVONSKOG BRODA I BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE

Za najmlađe članove udruge, djecu Hrvatskog časničkog zbora Brodsko-posavske županije, ovo je bio radostan trenutak, jer je došao i djed Božičnjak te im donio poklon paketiće, koji su podijeljeni  djeci članova Udruge. Poklone su podijelili dopredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Grada Slavonskog i Brodsko-posavske županije Broda Mato Opačak i tajnik Udruge Petar Bubalo. U ova hladna  vremena, hrvatski branitelji su današnjom akcijom, koja je u ovoj braniteljskoj udruzi redovna dugi niz godina, donijeli malo vedrine i smijeha našim najmlađim sugrađanima. Sigurni smo da djed Božičnjak  ovih dana ima puno posla. U sklopu aktivnosti podjele Božićnih paketića ove godina je udruga osigurala kroz projekat.

Slavonski Brod, 15.12.2022.

Tekst i fotografije: Mato Opača

U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju tog grada

U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju grada

U ulici Kalvarija u Pakracu, danas (nedjelja) je obilježena 31. godišnjica stradanja pripadnika specijalne policije Policijske postaje Virovitica Damira Babuka, Slavka Jagarinca, Damira Salopeka, Darka Strugara koji su 11. prosinca 1991. godine poginuli boreći se protiv četničkog agresora, te njihovog suborca Željka Pempera koji je u akciji oslobađanja Pakraca poginuo 9. siječnja 1992.

Počast su im, uz obitelji, odali organizatori komemoracije, predstavnici PU virovitičko-podravske, predvođeni načelnikom Sinišom Kneževićem, suborci i hrvatski branitelji, predvođeni predsjednikom HVIDR-e Virovitica Mirkom Poljancem, kao i voditelj Područnog odjela Ministarstva hrvatskih branitelja u Virovitici Anto Krišto, načelnik općine Gradina Josip-Vučemilović Jurić, umirovljeni pripadnik Specijalne policije Božidar Dumenčić.

Nakon komemoracije održana je sveta misa za poginule hrvatske branitelje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu. Izaslanstva su potom obišla i spomen obilježje poginulim pripadnicima 127. brigade HV iz Virovitice u mjestu Brusnik.

Izvor:

ICV i web stranica HČZ VIROVITICE

Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022.

Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022.

Tragična i nenadana smrt bivšeg načelnika Glavnog stožera OSRH i ministra obrane umirovljenog generala zbora Pavla Miljavca duboko je potresla sve članove udruga-članica Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga.

Neposredno nakon bolne vijesti o smrti generala Miljavca, predsjednik HČZ-ZU Igor Majetić uputio je telegram sućuti obitelji Miljavac. U ime predsjednika Igora Majetića komemoraciji u Ministarstvu obrane, 8. prosinca nazočio je glavni tajnik Branko Gačak, koji se nakon komemoracije u ime HČZ-ZU upisao u knjigu sućuti koja je bila otvorena u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora.

Pogrebu na groblju u Novigradu na Dobri, 9. prosinca su uz predsjednika HČZ-ZU Igora Majetića nazočili brojni članovi iz HČZ Duga Resa, HČZ Karlovac, HČZ Ogulin i HČZ Ozalj udruženih u Savez udruga Hrvatskog časničkog zbora Karlovačke županije, kao i članovi drugih udruga Hrvatskog časničkog zbora s prostora Republike Hrvatske.

Tekst:  Branko Gačak

Fotografije: Branko Gačak i MORH

GENERAL ZBORA PAVAO MILJAVAC - BIOGRAFIJA

Umirovljeni general zbora Pavao Miljavac, koji je preminuo 5.prosinca 2022. godine,  u 69. godini, ući će u hrvatsku povijest kao jedan od dvojice najvažnijih zapovjednika u Glavnom stožeru Oružanih snaga za vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja, ali i kao najmlađi načelnik Glavnog stožera. 

Pavao Miljavac rođen je 3. travnja 1953. godine u mjestu Maletići u blizini Duge Rese. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu na Dobri i u Dubovcu dok je gimnaziju završio u Karlovcu. Nakon srednje škole upisao je Tehnološko-kemijski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao.

Miljavac se uključio u stvaranje neovisne Hrvatske od samih početaka, sudjelujući u svim bitnim događajima, ponajviše u naoružavanju i pripremi pripadnika Zbora narodne garde i hrvatske policije već od rujna 1990. godine, kada je pristupio pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. U lipnju iduće godine imenovan je članom regionalnog kriznog stožera, a nakon što je započela otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku napustio je dugogodišnji obiteljski biznis i aktivno se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u nastajanju.

Ratni zapovjednik 137.brigade Duga Resa

Njegova temeljitost i organiziranost prepoznate su odmah na početku Domovinskog rata pa je 8. studenoga 1991. imenovan zapovjednikom 137. dugoreške brigade Hrvatske vojske koja je dotad sudjelovala u obrani Karlovca i Duge Rese. Upravo u to vrijeme ta je postrojba, prema zapovijedi Operativne zone Karlovac, krenula u napad između rijeke Korane i Matkovog brda, a nakon dva mjeseca borbi zauzela je sela Donja i Gornja Zastinja, koja su dotad držali srpski pobunjenici.

Dugoreška brigada pod Miljavčevim zapovjedništvom odlazi u rujnu 1992. na posavsko bojište te se ne zadržava duže vrijeme na njemu. Miljavac je ranije isticao da 137. brigada nije bila vrednovana prema doprinosu koji je dala tijekom ratnih godina. Pritom je osobito naglašavao njezin doprinos u Oluji, u kojoj je sudjelovala u napadnim djelovanjima, iako to prvotno nije bilo planirano, a te je zadaće uspješno ostvarila. Kroz tu postrojbu tijekom Domovinskog rata prošlo je 5719 branitelja, a njih 229 bilo je ranjeno te su poginula njezina 84 pripadnika.

Brigada je, prema navodima iz monografije ‘Stotridesetsedma’, bila multinacionalnog karaktera jer su je, pored Hrvata, sačinjavali Srbi, Bošnjaci, Albanci, Slovenci, pa čak i Rumunji, a kroz njezine redove prošlo je i stotinjak žena.

Miljavac je na čelu dugoreške brigade bio do 1. listopada 1992. godine, potom preuzima zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac. U svibnju 1994. promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a za domobranstvo.

Načelnik pa ministar

General Miljavac je za vrijeme Oluje bio zapovjednik tima A za provedbu te operacije, a sedam mjeseci poslije oslobađanja Hrvatske u kolovozu 1995., tada već kao general-pukovnik, imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenuje Miljavca u studenom 1996. načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga, a dotad ga je vodio Zvonimir Červenko. Imenovan je na tu dužnost sa samo 43 godine, što ga čini najmlađim u povijesti na toj funkciji.

Nakon smrti Predsjednika Tuđmana, u prosincu 1999. i smjene vlasti početkom 2000. godine Miljavac odlazi u politiku i postaje saborski zastupnik HDZ-a, no napušta ga s Vesnom Škare Ožbolt i Matom Granić te prelazi u novoosnovani Hrvatski demokratski centar, kasnije preimenovan u Demokratski centar. Na kraju se vratio u HDZ te se s dvadesetak umirovljenih generala angažirao na braniteljskim pitanjima.

Odbacivao srbijanske optužbe za Oluju i promicao služenje vojnog roka

Miljavac je jedan od osnivača Hrvatskog generalskog zbora, kojim je predsjedao od 2013. do 2022. godine, kada je imenovan njegovim počasnim predsjednikom. Kao čelnik te udruge često je javno istupao i štitio ugled te dostojanstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Kao jedan od zapovjednika u Oluji odbacivao je sporne srbijanske optužbe o raketiranju civila na Petrovačkoj cesti te naglašavao potrebu da se hrvatsko društvo odmakne od svih simbola koji su karakterizirali prošle sustave, ali se i zalagao za povratak vojnog roka.

KOMEMORACIJA ZA GENERALA PAVLA MILJAVCA U MINISTARSTVU OBRANE

Komemoracija za preminulog generala zbora Pavla Miljavca održana je u Domu Hrvatske vojske “Zvonimir” 8. prosinca 2022. godine. Komemoracjji, uz obitelj i prijatelje, nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, izaslanici Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnici u Hrvatskom saboru, predsjednik Marinko Krešić i brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora članovi, bivši ministri obrane i bivši načelnici Glavnog stožera, generali, admirali i ostali. O liku i djelu generala Miljavca govorili su ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj te predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić čiji govor objavljujemo u nastavku.

GOVOR PREDSJEDNIKA HRVATSKOG GENERALSKOG ZBORA GENERALA MARINKA KREŠIĆA NA KOMEMORACIJI

“Poštovana članovi obitelji Miljavac, dame i gospodo,

dopustite mi par osobnih riječi o generalu Pavlu Miljavcu, dragom nam kolegi i prijatelju kojeg se danas prisjećamo, a nakon preranog i iznenadnog odlaska. Tužna vijest o njegovoj smrti veoma me pogodila i još uvijek ne mogu doći sebi od pomisli da više nije među nama.

Pavao je bio moj veliki prijatelj. Znali smo se od prvih dana Domovinskog rata, u vrijeme kada, napustivši sigurnost uhodanog obiteljskog posla nije ni časka dvojio kojim putem krenuti, stavivši se na raspolaganje novoj demokratski izabranoj vlasti. U prvo vrijeme u okviru policije, a nakon početka otvorene velikosrpske agresije, hrvatskim oružanim snagama – u nastajanju kojih je dao veliki doprinos.

Od zapovjedne dužnosti u domobranskoj pukovniji i u 137. brigadi, Zbornom području Karlovac koje je vodio, dužnosti pomoćnika i zamjenika načelnika Glavnog stožera, dužnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga pa do dužnosti ministra obrane Republike Hrvatske, Pavao Miljavac davao je sve od sebe kako bi se uspostavio potpuno novi sustav, a kada je sustav uspostavljen kako bi funkcionirao što uspješnije. U stvaranju Hrvatske vojske ostavio je neizbrisiv trag i može služiti kao primjer kako se boriti i živjeti za Domovinu.

Bez takvih ljudi, bez takvih domoljuba i bez takvog osobnog odricanja čak i takvi genijalni vođe kao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman teško da bi polučili samostalnu i suverenu državu. Imajući to na umu mislim da nije previše reći da je  Pavao Miljavac jedan od onih Hrvata koji su velikim slovima upisani u hrvatsku povijest i kojih ćemo se zauvijek sjećati s poštovanjem.

Za svoje vojne zasluge u Domovinskom ratu napredovao je do čina generala zbora i odlikovan je sa devet odlikovanja i četiri medalje. Kao ministar obrane počeo je transformaciju pretvaranja ratne vojske u mirnodopsku, no smrću predsjednika Tuđmana, uvidjevši kakvi procesi slijede, pomiče se iz prvih redova, ali ostajući u politici kao zastupnik Hrvatskoga sabora. Vraća se u privatno poduzetništvo te ostvaruje i tu vrijedne rezultate.

U javni život ponovno kroči od 2013. godine kada je ulaskom u Hrvatski generalski zbor izabran za njegovog predsjednika. Svojim ugledom i zalaganjem unio je jednu novu dimenziju u njegovo djelovanje. S novim entuzijazmom koji se tih godina pojavio kod većine članova uspješno je preveo Hrvatski generalski zbor u uvaženog partnera na državnoj razini i relevantnog sugovornika i sudionika rješavanja aktualnih problema kako braniteljske populacije tako i pitanja obrane i nacionalne sigurnosti.

Kako je Zbor postajao sve ozbiljniji sugovornik na javnoj hrvatskoj sceni tako su i pritisci prema političkom svrstavanju postajali sve veći. Zasluga Pavla Miljavca je, što je, zajedno sa najbližim suradnicima u vodstvu uspio amortizirati te tendencije, očuvavši jedinstvo Zbora, držeći na okupu admirale i generale i druge članove bez obzira na privatna opredjeljenja. U tom je smislu stalno inzistirao na zaštiti ugleda i dostojanstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i na očuvanju tih vrijednosti.  Bio je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora do siječnja ove godine kada je zahvalivši se na novoj kandidaturi bio izabran za počasnog predsjednika.

Novo vodstvo Hrvatskog generalskog zbora nastavlja na čvrstim temeljima koji su sazdani u prethodnom razdoblju, ali i sa nekim novim idejama koje su već polučile rezultate, a zajedničkim naporima nadamo se u budućnosti i boljima. Računali smo u tim novim iskoracima i na iskustvo i pomoć Pavla Miljavca, ali eto sudbina je odredila drugačije.

Ostat će nam u trajnom sjećanju njegova stručnost i požrtvovnost, principijelnost, smirenost i srdačnost, razboritost u raspravama i dosljednost u izgradnji jedne suvremene domovinske udruge, ali i u očuvanju jedinstva Hrvatskog generalskog zbora.

U ime admirala i generala i svih drugih članova Hrvatskog generalskog zbora, izražavam najdublju sućut obitelji Miljavac: supruzi Barbari, sinovima Dubravku i Mariju, kćerki Aniti i svoj rodbini skupa !

Dragi naš Pavle, hvala Ti na svemu, sretan Ti put u vječni život prijatelju, sretan Ti put generale !”

31 godina od stradavanja u Čanku

31 GODINA OD STRADANJA HRVATSKIH VOJNIKA I CIVILA U ČANKU

I ove je godine, 10. prosinca 31.obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu na prostoru Like. Trideset i jedna godina je prošla od prvog velikog stradanja pripadnika 12.br,HV „Sveti Vid“ Rijeka.

Napad neprijatelja sa okolnih brda počeo je rano, u hladnu zimsku zoru i  rezultirao je smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“133. brigade111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade (sanitet 2.bojne 128.br HV) biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice.

Između ostalih poginuli su slijedeći pripadnici 128.br HV:

  1. FRANJO MATAŠIĆ (17.12. 1991.-VMA Beograd), zapovjednik 2.bojne, ranjen, zarobljen i odveden te umro u nerazjašnjenim okolnostima navodno na VMA u Beogradu
  2. MILJENKO BENAŠ
  3. IVOSLAV ŠKARON
  4. ZLATKO LIKER
  5. IVAN RADICA

Osim okupljanjem u Čanku, selu od nekoliko desetaka stanovnika u sastavu općine Plitvička jezera, stradanje pripadnika 128. brigade HV tradicionalno će se obilježiti i u Svetištu Majke Božje Trsatske. Misa je u 18,30 sati. Naći će se pripadnici 128. brigade HV “Sveti Vid” kako bi odali počast svojim suborcima, ostalim braniteljima te civilima koji su na taj dan stradali u Čanku.

Konferencija 9.Centra znanja “Znanjem kroz izazove budućnosti”

Konferencija „Znanjem kroz izazove budućnosti“ u organizaciji članica 9. Centra znanja za društveni razvoj

Cjelodnevna konferencija pod nazivom „Znanjem kroz izazove budućnosti“ u organizaciji članica 9. Centra znanja za društveni razvoj održana je  25. studenog u hotelu Academia u Zagrebu. U radu konferencije sudjelovalo je 60-ak predstavnika udruga-članica, panelista i gostiju. 

Nakon otvaranja konferencije, uvodno se u ime Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva obratio Pavle Schramadei. Prezentaciju na temu „Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. godine u području djelovanja 9. Centra znanja“ održala je načelnica samostalnog sektora iz Ministarstva hrvatskih branitelja Lina Lena Soukup, a ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Ureda za udruge Vlade RH, Helena Beus govorila je na temu „Nacionalni plan za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2021. do 2027. te hodogram aktivnosti Radne skupine za izradu Nacionalnog plana (modeli održivosti i otpornosti civilnog društva)“. Predstavnici Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, Tamara Horvat Klemen i Žerljko Holik govorili su na temu „Pristupačnost digitalnih sadržaja i usluga“.

U okviru cjeline posvećene više-programskom povezivanju Centara znanja u programu uključive i solidarne Hrvatske, predstavnik 8. Centra znanja Ratimir Đanić održao je predavanje na temu „“Pristupačnost kao preduvjet uključivosti osoba s invaliditetom“, a predstavnik Udruge MoSt Drago Lelas prezentaciju na temu „Solidarnost u zajednici“. 

Rad konferencije nastavljen je nakon ručka prezentacijom Kristijana Karajića iz Hrvatskog državnog arhiva na temu „Upravljanje gradivom u digitalnom obliku“. Ova tema ima izrazito važan značaj za Hrvatski časnički zbor, zbog povijesno vrijednog arhivskog gradiva HČZ-ZU. HČZ-ZU je već ranije u više navrata putem javnih poziva i na druge načine bezuspješno pokušavao osigurati (pretežito) financijske i materijalne preduvjete u cilju digitalizacije golemog i vrijednog arhivskog gradiva HČZ-ZU. Tijekom vremena za umrežavanje s drugim učesnicima konferencije, moglo se doći do zajedničkog zaključka o potrebi rješavanja ovog izazova na razini udruga-članica 9. Centra znanja.

Na temu prijenosa specifičnih znanja u području Solidarna i uključiva Hrvatska, predavanje pod nazivom „Solidarno i odgovorno – humanitarne akcije branitelja i stradalnika Domovinskog rata, održala je g-đa Sandra Rapčak Škomrlj, zamjenica koordinatorice 9. Centra  znanja g-đe Danijele Perić.

U području Zelena i održiva Hrvatska predavanje je održao g. Dario Duić, glavni tajnik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata

Predstavljanje aktivnosti EU projekta Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije – smjernice za budućnost, Tematske mreže branitelji, predstavio je predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi gospodin Siniša Troha. G. Troha je prezentirao i smjernice o Radnoj aktivnosti branitelja, značaju i potrebi jačeg uključivanja u društveno poduzetništvo.

Po završetku Konferencije doneseni su zaključci kojima su utvrđene smjernice daljnjeg razvoja 9. Centra znanja za društveni razvoj u području djelovanja unaprjeđenja kvalitete življenja hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.

Udruge hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata, članice 9. Centra znanja, od kojih su neke osnovane davne 1992. godine, u svrhu zaštite prava svojih članova i ublažavanja teških posljedica njihovog stradavanja na prvoj crti bojišnice u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, tijekom svih ovih godina, prošle su težak, ali iznimno uspješan put usmjeren ka razvoju njihovih ljudskih i organizacijskih kapaciteta oblikovanih specifičnim potrebama svojih članova i provedbi aktivnosti projekata u cilju zaštite digniteta Domovinskog rata.

Temeljem razvoja organizacija civilnog društva, udruge iz Domovinskog rata, okupljene oko realizacije specifičnih ciljeva svojih članova, tijekom 2014. godine uključuju se u razvoj civilnog društva, kao korisnice institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te se nakon realizacije niza projekata od 2018. godine, slijedom provedbe raznih aktivnosti, uključuju u rad Centara znanja i postaju 9. Centar znanja za društveni razvoj.

Realizacijom aktivnosti ove Konferencije uspješno su provedene aktivnosti slijedom provedbe i analize Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. godine, posebice u području prikupljanja podatka o  otpornosti i održivosti organizacija civilnog društva, pri čemu smo realizirali veliki broj specifičnih aktivnosti usmjerenih ka višeprogramskom povezivanju svih Centara znanja u stvaranju Uključive i solidarne Hrvatske, Digitalne Hrvatske i Zelene i održive Hrvatske.

Kroz konferenciju su prezentirane različite dugogodišnje aktivnosti udruga i pojedinaca u području solidarnosti, osobito u vrijeme poplava, potresa, pandemije COVID 19, kao i aktivnosti pošumljavanja, čišćenja podmorja, zelenih površina te u senzibiliziranje stanovništva na potrebu očuvanja okoliša.

Hrvatski branitelji su nakon stvaranja suverene i neovisne države nastavili izgradnju moderne Hrvatske kao temelj hrvatske vojske koja je sastavnica NATO saveza, ali i kroz druge stupove države i društva u cjelini.

Hrvatski branitelji i stradalnici su sastavni dio svih kategorija društva i sudionici svih društvenih procesa pa tako i onih u kojima prenose svoja znanja i iskustva na druge ili usvajaju i primjenjuju iskustva drugih na korist šire zajednica te stalno rade na jačanju kapaciteta pojedinaca i udruga radi postizanja ciljeva od općeg dobra. Jedan od izazova koji je vezan uz vrijeme i okruženje u kojem živimo je “digitalni svijet” i prilagodba društva novim tehnologijama. Udruge članice 9. Centra znanja su i u ovom području započele proces prilagodbe radi jačanja kvalitete življenja. kao i radi potrebe stalnog sudjelovanja u razvoju hrvatskog društva i jačanju moderne Hrvatske u okviru EU.

U ime Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga u radu konferencije sudjelovali su glavni tajnik Branko Gačak i poslovni tajnik Mladen Lalić.

Tekst i fotografije: Branko Gačak , Mladen Lalić i 9.Centar znanja

Pozadina povlačenja – Postaje li moćni Dnjepar ‘granica svjetova‘?

Pozadina povlačenja – Postaje li moćni Dnjepar ‘granica svjetova‘?

Rijeka Dnjepar povezuje tri suvremene istočnoslavenske države – izvire u Rusiji, teče kroz Bjelorusiju i Ukrajinu, te se južno od Hersona ulijeva u Crno more – odnosno tri istočnoslavenska naroda (Ruse, Bjeloruse i Ukrajince) koji su zajedničku pradržavu, pod imenom Kijevska Rus’, imali još od 9. do 13. stoljeća (tada ti narodi nisu bili diferencirani u današnjem smislu), da bi i oni tijekom 20. stoljeća živjeli u zajedničkoj državi, pod akronimom SSSR, koja je također skončala početkom 90-ih, a krv koja se tada nije prolila prolijeva se sada u Ukrajini. Prema nekim prognozama rijeka Dnjepar postat će “granica svjetova”, dok druge prognoze kažu da će njezine obale postati epicentar Trećeg svjetskog rata. Treći kažu: bit će i jedno i drugo.

MAGLOVITI CILJEVI

U fokus javnosti Dnjepar je izbio prije tjedan dana, nakon što su ruske trupe (ne)očekivano napustile njegovu desnu (zapadnu) obalu i povukle se na lijevu (istočnu) obalu, prepustivši ukrajinskoj vojsci regionalni centar Herson. Iako ruska vojska još uvijek drži oko 70 posto Hersonske oblasti, napuštanje grada Hersona iznenadilo je mnoge promatrače – uključujući i ukrajinsku vojsku – zbog više razloga.

U političkom smislu, odlazak Rusa iz Hersona dolazi samo nekoliko tjedana nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio čitavu Hersonsku regiju – pa tako i njezino upravno središte – sastavnim dijelom Ruske Federacije.

U vojnom smislu, napuštanje Hersona znači da Moskva barem privremeno odustaje od mogućeg cilja osvajanja Odese i spajanja s ruskim vojnim kontingentom u separatističkoj moldavskoj regiji Pridnjestrovlju.

Doduše, teško je govoriti o pravim ciljevima ruske agresije na Ukrajinu jer su oni – vjerojatno namjerno – postavljeni vrlo maglovito: podsjetimo, Putin je uoči agresije kao ciljeve naveo “demilitarizaciju” i “denacifikaciju” Ukrajine, što je većina analitičara interpretirala kao namjeru slabljenja ukrajinske vojne moći i eliminacije ukrajinskih dobrovoljačkih bataljuna (Azov, Aidar, Tornado, Dnipro-1, Dnipro-2, Donbas…), od kojih su neki imali neonacističke elemente.

Kako bilo, netom nakon odlaska Rusa iz Hersona pojavila su se nagađanja da je riječ o političkom dogovoru između Rusije i SAD-a o “zamrzavanju sukoba”, što bi s obzirom na trenutačno stanje na terenu faktički značilo podjelu Ukrajine na proruski i prozapadni dio, pri čemu bi barem na jugu zemlje granica bila rijeka Dnjepar.

Takvo rješenje ne bi bilo naročiti novum u svjetskoj politici, budući da slična podjela Cipra, na turski i grčki dio, postoji još od 1974., kao što i slična podjela Koreje – na Sjevernu i Južnu – datira još od 1945. godine. U tom smislu, Dnjepar bi bio ono što je 38. paralela u Koreji.

U prilog toj teoriji govore i nedavni javni istupi načelnika Združenog stožera američkih OS, generala Marka Milleyja o potrebi da se pokrenu mirovni pregovori i sukob okonča za diplomatskim stolom, kao i tajanstveni sastanci koji se posljednjih dana odvijaju između najviših ruskih i američkih dužnosnika.

KAD SE NAĐU CIA I SVR…

Tako su se prošlog ponedjeljka u Ankari sastali šef CIA-e William Burns i šef ruske vanjske obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin, dok je nekoliko dana prije Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan razgovarao s tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti Nikolajem Patruševom i Putinovim savjetnikom za međunarodna pitanja Jurijem Ušakovom.

Načelnik Združenog stožera američkih OS, general Mark Milley

Premda se u škrtim izvješćima s tih sastanaka navodi da se nije razgovaralo o rješavanju ukrajinskog rata, već o izbjegavanju američko-ruskog sukoba i nuklearne eskalacije, mnogi drže da je na dnevnom redu bila i tema o modusima okončanja sukoba, pogotovo što je ovog tjedna postalo evidentno da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odustao od svoga prijašnjeg stava da nema pregovora s Rusijom dokle god je na njezinu čelu Putin.

Više američkih medija u posljednje je vrijeme objavilo da američki vrh privatno traži od Zelenskog da pokaže otvorenost za pregovore s Rusijom, budući da mnoge europske zemlje osjećaju velike ekonomske posljedice rata i antiruskih sankcija, koje su se “bumerang-efektom” okrenule protiv onih koji su ih donijeli. Stoga Washington strahuje da bi se europski saveznici, pritješnjeni rastućom cijenom energenata i galopirajućom inflacijom, mogli “umoriti” od daljnjeg pružanja vojne i ekonomske pomoći Kijevu.

WILLIAM BURNS - DIREKTOR CIA
SERGEJ NARIŠKIN DIREKTOR SVR
JAKE SULLIVAN SAVJ. PRED.BIDENA ZA NAC.SIG.
NIKOLAJ PETRUŠEV TAJNIK RUSKOG VIJEĆA SIGURNOSTI
JURIJ UŠAKOV, SAVJETNIK VLADIMIRA PUTINA

DISONANCIJE IZMEĐU STOLTENBERGA I PRICEA 

Druge, pesimističnije analize kažu da bi Dnjepar mogao postati epicentar trećeg svjetskog rata između Rusije i Zapada. U prilog toj teoriji, pak, govore disonantni tonovi unutar američkih i NATO struktura u pogledu daljnjeg razvoja ukrajinske situacije i nužnih koraka koje bi valjalo učiniti. Tako su američki mediji objavili da mirotvorni prijedlozi generala Milleyja – koji drži da je ukrajinska vojska oslobađanjem Hersona postigla vojni maksimum, odnosno da ukrajinska pobjeda “nije ostvariva vojnim sredstvima” – nisu naišli na preveliku podršku Bijele kuće, koja se nada da bi Kijev mogao ostvariti još poneki vojni uspjeh prije nego što se sjedne za pregovarački stol.

JENS STOLTENBERG GENERALNI TAJNIK NATO-a
NED PRICE, GLASNOGOVORNIK STATE DEPARTMENTA

Osim toga, primjetno je da, recimo, generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg i glasnogovornik State Departmenta Ned Price također imaju dijametralno suprotne stavove o budućim koracima koje bi zapadna alijansa trebala napraviti u Ukrajini, što se vidi iz njihovih recentnih izjava.

– Jedini način da se dođe do rješenja rusko-ukrajinskog sukoba je na bojnom polju. Mnogi ratovi su odlučeni za pregovaračkim stolom, ali to ovdje nije slučaj. Ukrajina mora pobijediti i zato ćemo je podržati koliko god je potrebno – rekao je ovog tjedna Stoltenberg, dok je Price prije nekoliko dana odaslao sasvim drukčiju poruku.

– U ratu u Ukrajini ne može biti pobjednika i taj sukob se ne može riješiti na bojnom polju, pa je stoga nužno pokretanje pregovaračkog procesa – poručio je Price na novinarskoj konferenciji 7. studenoga..

Iz ovoga je očito da ni Zapad nije načisto u pogledu svoje daljnje strategije prema Ukrajini i ukrajinskom ratu. Pritom se iščekuju i konačni rezultati američkih izbora, održanih 8. studenoga: ako republikanci preuzmu Zastupnički dom, nije isključeno da će se američka vojno-materijalna pomoć Ukrajini reducirati. A bez te pomoći Kijev nema velikih šansi protiv Moskve.

U svakom slučaju, ako uskoro ne dođe do mirovnih pregovora, Dnjepar bi doista mogao postati prva crta fronte, barem u Hersonskoj regiji: terenska izvješća govore da se ruska vojska utvrđuje na istočnoj obali rijeke, gradeći fortifikacijske obrambene linije i istodobno gađajući topništvom ukrajinske položaje na zapadnoj obali, kao što i ukrajinska vojska uzvraća artiljerijske udarce po istočnoj obali. Kontaktna linija trenutačno je upravo rijeka Dnjepar.

Prelazak rijeke – koja je u toj regiji nerijetko široka i do pola kilometra metara, a ponegdje i više – bio iznimno rizičan pothvat za obje strane, jer bi trupe za vrijeme prelaska bile dugo izložene topničkoj vatri i raketiranju protivnika, što bi dovelo do brojnih žrtava.

O tome govori i iskustvo iz Drugog svjetskog rata, kada je u Bitki za Dnjepar – koja se vodila od kolovoza do prosinca 1943. godine – poginulo više od 400 tisuća sovjetskih i više od 300 tisuća njemačkih vojnika (u borbama je s obje strane sudjelovalo oko četiri milijuna vojnika). Naprosto, moćni Dnjepar je preširoka rijeka da bi se mogla prijeći bez velikih gubitaka, ako je na suprotnoj obali neprijateljsko topništvo.

U toj bitki iz 1943. Crvena armija je na kraju, uz spomenute kolosalne gubitke, uspjela prijeći na drugu obalu Dnjepra, a o silini i intenzitetu te bitke govori i podatak da je nakon nje podijeljeno čak 2438 medalja “Heroj Sovjetskog Saveza”. No tada su se u redovima Crvene armije rame uz rame borili ruski i ukrajinski vojnici, koji se sada međusobno ubijaju: nekadašnje bratsko savezništvo između dvaju najvećih slavenskih naroda danas je misaona imenica.

JEDNO KOBNO PROLJEĆE

U slučaju “zamrzavanja sukoba” Dnjepar bi, kao što smo već rekli, mogao postati “granica svjetova”, što na neki način već i jest dugi niz godina: na svim ukrajinskim izborima proteklih desetljeća pokazalo se da istočno od Dnjepra uvjerljivo pobjeđuju proruske stranke i predsjednički kandidati, kao što zapadno od Dnjepra jednako uvjerljivo pobjeđuju prozapadne stranke i kandidati.

To eventualno “zamrzavanje sukoba” ne bi u potpunosti zadovoljilo nijednu stranu: Kijev tako ne bi vratio sve okupirane teritorije, dok bi se Moskva na taj način morala odreći dijela teritorija koje je nedavno anektirala i službeno proglasila dijelovima Rusije. K tome, ne bi mogla spriječiti da preostali dio Ukrajine “po specijalnom postupku” uđe u NATO, čime bi opet dobila smrtnog neprijatelja na svojim granicama.

Tu dolazimo do one treće opcije koju smo spomenuli na početku teksta, a na koju upozoravaju pojedini analitičari: sukob bi se mogao najprije “zamrznuti”, na način da Dnjepar postane “granica svjetova” – baš kao što se i ta rijeka svake godine zamrzne od prosinca do ožujka, a nekad i do travnja – a potom će se, jednog proljeća, “odmrznuti” na takav način da će se moći govoriti o trećem svjetskom ratu, gdje bi Dnjepar postao linija fronte između Rusije i NATO-a.

Ako se to dogodi, tada će se u punom smislu moći kazati da je slavni Dnjepar rijeka koja vijuga kroz rat.

TEkst i fotografije: Damir Pilić, Slobodna Dalmacija i wikipedia

Uredio: Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini

Udruga 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka obilježila Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje tradicionalnim odlaskom u Škabrnju

Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Komemorativnim programom na ulazu u Škabrnju, kojeg su uveličale policijska klapa Sv. Mihovil i klapa Bibinje, započelo je obilježavanje obljetnice Dana sjećanja na škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu, nakon čega su se svi koji su došli odati počast braniteljima i civilima poginulim na današnji dan, uputili u Koloni sjećanja do spomen obilježja masovne grobnice u središtu Škabrnje gdje su zajednički vijenac u ime svih izaslanstava položili predstavnici Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.

U 11 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održano je koncelebrirano misno slavlje za žrtve Škabrnje, a potom je s Trga dr. Franje Tuđmana krenula Kolona sjećanja do središnjeg križa, spomen obilježja za poginule u Domovinskom ratu, na mjesnom groblju sv. Luke, gdje su pročitana imena poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnja, poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iz susjednih općina, civilnih žrtava iz Domovinskog rata i poginulih civilnih žrtava od minsko eksplozivnih sredstava. 

Ispred središnjeg križa na groblju sv. Luke, zajednički vijenac položili su obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije.

Vijence i svijeće položio je Predsjednika RH i Vrhovni zapovjednik OS RH, Zoran Milanović s izlaslanstvom, a potom i izlaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske.

Također vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog Škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te zajednički vijenac Županija, Gradova i Općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje.

Udruga 128.br HV "Sveti Vid" Rijeka tradicionalno je i ove godine Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježila odlaskom u Škabrnju i sudjelovanjem u  Koloni sjećanja

HČZ grada Virovitice nizom aktivnosti obilježili su Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

HČZ grada Virovitice nizom aktivnosti obilježili su Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Svečano obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Osnovnoj školi Suhopolje započelo je posebnom priredbom koju su pripremili učenici. Svečanoj priredbi nazočili su i gosti, načelnik Općine Suhopolje Goran Doležal te članovi Hrvatskoga časničkoga zbora grada Virovitice, pukovnik Marijan Brlek, pukovnik Mirko Brajtigam, bojnik Davor Špoljarić te natporučnik Tomislav Kolec. Članovi Hrvatskoga časničkoga zbora grada Virovitice održali su predavanje o Domovinskome ratu u kojemu se prati kronologija najvažnijih događaja i bitaka s posebnim osvrtom na područje Suhopolja i Virovitice. Učenici su pažljivo pratili predavanje te su upoznati s najvažnijim dijelom novije hrvatske povijesti..