Operacija Medački džep
9.-12. 09. 1993.
Nakon Maslenice i Peruče 1993. godine provedena je još jedna napadna operacija hrvatskih snaga. Na Ličkom bojištu u operaciji Medački džep (Džep-93) neprijatelj je poražen i odbačen dalje od Gospića te su ojačani položaji na Velebitu. Oslobođena područja Hrvatska je vojska ubrzo napustila i prepustila nadzoru snaga Ujedinjenih naroda da bi ih 128.br HV ponovno posjela u operaciji »Bljesak« 1995.godine.
Aktivnosti HV i neprijatelja prije Medačkog džepa
Osam mjeseci prije hrvatska vojska i policija provele su dvije napadne operacije, na Zadarskom bojištu Maslenicu i Sinjskom bojištu Peruča. U VRO Maslenica oslobođeno je 14 mjesta, a najvažnije postignuće bilo je ponovno prometno povezivanje sjevera i juga Hrvatske izgradnjom pontonskog mosta u Novskom ždrilu kod Maslenice. Također, na prostoru Velebita hrvatske su snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve u cilju stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja. U operaciji Peruća oslobođena je brana te područja uz nju čime je neprijatelj odbačen dalje u dubinu prema Vrlici i Kninu.
Na Ličkom bojištu neprijatelj se još od 1991. nalazio na dominantnim položajima oko glavnog ličkog središta Gospića izlažući ga topničkim napadima, a jednako tako djelovao je i po prometnici koja vodi od Gospića prema Karlobagu. Među okupiranim područjima u neposrednoj blizini Gospića koje su nadzirale pobunjeničke srpske snage nalazilo se i područje između Gospića i Medka, poslije prozvano Medački džep sa selima Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Iz tog džepa pobunjeničke su snage poduzimale topničke napade na civilne ciljeve Gospića i okolice, a tu su prijetnju stanovnici Gospića proživljavali više od 700 dana.
Uz topničke, neprijatelj je poduzimao i izvidničko-diverzantske napade na hrvatske branitelje. Tako je tijekom srpnja i kolovoza 1993. izvedeno pet većih napada na hrvatske snage, a u neprijateljskom napadu 4. rujna 1993. ubijena su dva i ranjena tri hrvatska policajca na području Debele Glave na Velebitu.
Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko uoči pokretanja operacije Medački džep ponovno je naglašavao iznimnu važnost jačanja obrane i odbacivanje neprijatelja što dalje od Gospića, a ostvarenjem tog cilja jača se i obrana Velebita jer je za Bobetka ”držanje Velebita stvarno držanje polovice Hrvatske“.
Ličani, a posebno Gospićani ističu kako je Medački džep bila nužnost i spas za sigurniji život jer tko nije proživio dane pune neizvjesnosti i opasnosti od udara neprijateljskog topništva ne može razumjeti koliko je za njih značila ova operacija. Nakon nje započela je i obnova Gospića. Tako zapovjednik SJP-a Tigar Policijske uprave Gospić Miroslav Cindrić iznosi kako su do operacije stanovnici Gospića bili žive mete te je za njega operacija “najveća, dobro Oluja je Oluja, ne smijem ni spominjati koliko je velika, no za nas Ličane Medački džep je čudo, spas.“
Prije pokretanja operacije najveći dio postrojbi hrvatskih snaga nalazio se na bojišnici u fazi obrane položaja te je s njih nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga pokrenut napad. Tako su pješačke snage prišle na 200 do 300 metara od položaja neprijatelja, a tenkovi su dovezeni na labudicama kako bi se prikrila njihova buka u pokretu.
Nakon pobjedničkih operacija Maslenica, Peruća i Medački džep i kod srpskih se pobunjenika mogla čuti sve glasnija poruka: Krajina broji zadnju godinu postojanja. Također, u srpskim izvorima navodi se kako brisanje RSK metodom korak po korak bilo je više nego očigledno.
Cilj operacije Medački džep
Ograničenom operacijom osloboditi okupirana područja u Divoselu i Ličkom Čitluku potiskujući neprijatelja dalje od Gospića te jačanje položaja hrvatskih snaga na Velebitu. Operacijom se željelo postići i pokazivanje spremnosti hrvatskih snaga u oslobađanju okupiranih područja.
Zapovijedanje:
Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji:
- načelnik GS-a HV-a general zbora Janko Bobetko
- zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić brigadir Rahim Ademi
- zapovjednik skupnih snaga Specijalnih jedinica policije Ministarstva unutarnjih poslova RH general Mladen Markač
- 9. gardijska brigada pukovnik Mirko Norac
- Domobranska bojna Gospić bojnik Mile Kosović
- Domobranska bojna Lovinac bojnik Ivan Račić
- bojna 111. brigade HV-a
- izvidnička satnija ZP-a Gospić
- bojna Vojne policije Rijeka
- Skupne snage SJP MUP-a RH.
Zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za provedbu operacije bilo je u vojarni ”Eugen Kvaternik“ u Gospiću dok su se izdvojena zapovjedna mjesta nalazila na Bilaju i u Rosuljama. Zapovjedno mjesta snaga specijalne policije MUP-a RH bilo je na Visočici.
Zapovjednici postrojbi
Dinamika operacije (9. – 12. rujna 1993.)
Glavni proboj hrvatskih snaga izveden je brzim obuhvatom kojim su iznenadili neprijatelja i doveli njihove snage u okruženje, a glavnina napadnih djelovanja izvedena je u prvih nekoliko sati operacije
Prvi dan operacije
Operacija je započela snažnom petominutnom topničkom pripremom po neprijateljskim ciljevima te je hrvatsko topništvo precizno pogađalo zapovjedno mjesto tzv. 2. bataljuna 9. motorizirane brigade (mtbr) i njihov Centar veze u Medku čime im je onemogućena komunikacija u početku operacije. Nakon topničke pripreme pješaštvo i oklopne snage uspješno su probile neprijateljske utvrđene položaje. Ubrzo su hrvatske snage izbile u Lički Osik gdje presijecaju neprijateljske formacije, a u Divoselu ih okružuju. Proboj je ostvaren i na drugim smjerovima napada, a oslobođeni su i Strunići. Neprijateljske snage istog su dana krenule u protunapad, no on je uspješno odbijen. Tako je uspostavljena nova crta obrane Begluk – Memedovo brdo – selo Drljići što je stanovnicima Gospića značilo i veću sigurnost i slobodu.
Sljedeća tri dana operacije
Neprijatelj je pokušavao protunapadima ponovno okupirati tek oslobođena područja no hrvatske su snage uspješno obranile novu crtu obrane te nastavile s pretragom i osiguranjem oslobođenih područja.
Zanimljivo je kako je operacija Medački džep započela istog dana kad su i neprijateljske pobunjeničke snage planirale krenuti u napad iz pravca Divosela prema Gospiću i to 15 minuta prije početka napada hrvatskih snaga, a o tim planovima doznalo se poslije, nakon zarobljavanja neprijateljske vojne dokumentacije u VRO Oluja.
Realna prijetnja
Nakon početka operacije Medački džep i danima kasnije neprijateljske su snage počele primjenjivati strategiju realne prijetnje, a to je značilo odmazdu po hrvatskim gradovima i naseljima koje su napadali dalekometnim topništvom i raketnim sustavima u kojima su stradali civili i nanesena materijalna šteta. Tako su najprije 9. rujna napadnuti Gospić, Otočac, Ogulin, Duga Resa, Karlovac, Sisak i šire područje Zagreba. Najviše žrtava bilo je u Karlovcu gdje je 10. rujna poginulo sedam, a ranjeno 25 civila. Četiri rakete zemlja – zemlja Luna istog su dana ispaljene na Jastrebarsko, a sutradan jedna i na predgrađe Zagreba Lučko. Iz višecijevnog lansera raketa Orkan, 12. rujna gađani su Kutina, Ivanić-Grad, Jastrebarsko i Samobor kad je poginuo jedan civil, a ranjeno 18.
Epilog operacije
Odmah nakon završetka operacije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda zatražilo je povlačenje hrvatskih vojnih i policijskih snaga na položaje uspostavljene prije 9. rujna 1993. Naime, u to su se vrijeme u Ženevi vodili pregovori o prekidu sukoba Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini te je RH, željeći izbjeći dodatne pritiske međunarodne zajednice, pristala povući snage iz tek oslobođenih područja, a nadzor tog područja trebale su osiguravati snage UN-a. To je rezultiralo i potpisivanjem sporazuma 15. rujna 1993. te su hrvatske snage do 17. rujna 1993. napustile oslobođena područja u Medačkom džepu i prepustile ga pod nadzor snaga UN-a koje su činili 1. kanadski bataljun lakog pješačkog bataljuna princeze Patricije ojačan s dvjema satnijama pješaštva iz dvaju francuskih bataljuna. Ovo su povlačenje hrvatski branitelji, sudionici operacije teško prihvaćali jer su oslobađali i branili svoje domove i domovinu. Zasigurno najteža zadaća svakom vojniku jest povući se iz oslobođenog područja stečenog u borbi i uz žrtve, a svakom zapovjedniku izdati takvu zapovijed. Ovo je ujedno i pokazatelj koji je trnovit put morala proći Hrvatska u stjecanju slobode, neovisnosti i suverenosti.
Hrvatsko-kanadska bitka koje nije bilo
Nakon što su snage UN-a preuzele nadzor nad oslobođenim područjem pojavio se spor oko crte nadzora jer je hrvatska strana tvrdila kako snage kanadskog bataljuna nastoje nadzirati i dio teritorija koji nije obuhvaćen potpisanim sporazumom, a najozbijniji incident dogodio se kad je na području Divosela kanadski transporter naišao na protuoklopnu minu od koje su lakše ozlijeđena tri kanadska pripadnika. I nakon tog događaja sporovi oko crte razdvajanja nisu bili riješeni te su se povremeno javljali novi incidenti koji su godinama poslije u Kanadi prikazivani u rangu bitke protiv HV-a. Dokumenti UN-a ne navode postojanje bilo kakve bitke između hrvatskih snaga i pripadnika kanadskog bataljuna.
Kriva procjena zapovjednika pobunjeničkih snaga
Procjene vojnih zapovjednika pobunjeničkih snaga na prostoru Like bile su potpuno suprotne od onih stvarnih u operaciji. Naime, njihova je procjena bila kako će hrvatske snage presjeći Medački džep s Velebita prema sjeveru na smjeru Visočica – Ćitluk – Ornice. Hrvatske su snage proboj osvarile potpuno suprotnim smjerom, od Ornice prema Velebitu.
Nakon pobjedničke operacije Medački džep Lika je potvrdila kako ostaje neslomljiva kralježnica Hrvatske. Gospićani su mogli mirnije živjeti, a dobivena je i bitka za Velebit te onemogućen plan izbijanja velikosrpskih agresorskih snaga do Karlobaga i razdvajanja Hrvatske na dva dijela.
Poginuli branitelji
U neposrednoj provedbi operacije i danima do povlačenja hrvatskih snaga poginulo je šest pripadnika HV-a i sedam pripadnika postrojbi SJP MUP-a dok su ranjena 53 hrvatska branitelja.
Izvor: Marinko Karačić, Hrvatski vojnik, online izdanje 06-09-2021 https://hrvatski-vojnik.hr/abeceda-operacije-medacki-dzep/
