Obilježavanje 34.obljetnice 111.br HV Rijeka
Obilježavanje 34.obljetnice 111.br HV Rijeka ŽUPAN LUKANOVIĆ I GRADONAČELNICA RINČIĆ PRIMILI PRIPADNIKE 111.br HV Rijeka, 30.lipnja 2025. Župan Ivica Lukanović i gradonačelnica Iva Rinčić održali su zajednički prijem Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke za članove Kluba Zapovjedništva i Udruge 111. brigade „Zmajevi “. Tom prilikom župan Ivica Lukanović je istaknuo kako je 111. brigada ponos cijelog zavičaja. „Krenuvši u Liku, ubrzo po osnutku, pripadnici su pokazali koliko su odlučni da sačuvaju svoju slobodu i državu. Zahvaljujem vam što svojim aktivnostima čuvate sjećanja na ta časna vremena i ljude, posebno na one kojih više nema među nama “, istaknuo je Lukanović. Čestitkama povodom 34. godišnjice osnutka brigade pridružila se i gradonačelnica Iva Rinčić „Vrijeme prolazi, ali vjerujem da sjećanja ostaju i ne blijede i da su krajnji podsjetnik na sve ono što ste prošli i doprinos koji ste dali ne samo za naš kraj nego i cijelu Hrvatsku. “ Na prijemu je bilo riječi o ratnom putu brigade o čemu je govorio predsjednik Udruge Vlado Milković, POLOŽENI VIJENCI I POSTAVLJENA IZLOŽBA NA KORZU Rijeka, 1.srpnja 2925.godine Povodom 34. obljetnice osnivanja 111. brigade Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske, predstavnici Grada Rijeke su na spomen-obilježja položili vijence i zapalili svijeće, odavši počast braniteljima poginulim u Domovinskom ratu. Na postamentima na Korzu postavljena je prigodna izložba o 111. brigadi i ratnom putu “Zmajeva.” Vijenci su položeni na spomenik 111. brigade u Aleji branitelja na Gradskom groblju Drenova, zatim na Mostu hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Vijence su položili predstavnici Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije, predstavnici Kluba zapovjedništva i Udruge branitelja 111. brigade te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Nakon polaganja vijenaca, u katedrali Sv. Vida održana je sveta misa zadušnica za poginule branitelje. “Zmajevi” su utemeljeni kao brigada Zbora narodne garde 2. srpnja 1991. godine, a u njezinom sastavu bili su pretežno Riječani, Primorci i Gorani. U povodu obilježavanja 34. obljetnice osnutka, na postamentima na Korzu postavljena je izložba fotografija i dokumenata koji govore o ratnom putu “Zmajeva”. Brigada je, kao najveća postrojba tadašnje Operativne zone Rijeka, već u rujnu 1991. godine sudjelovala u ratnim operacijama na širem području Bilaja, potom u Drenovom klancu, Otočcu i na širem području općine Brinje, a na kraju i u vojno-redarstvenoj akciji Oluja. Od dana osnivanja brigada je dala velik doprinos u oslobođenju Republike Hrvatske. U Domovinskom ratu poginulo je 53 pripadnika, a ranjeno je 282 pripadnika brigade, od čega 20 teško. Izložba na Korzu, koju čine fotografije iz privatnih zbirki pripadnika brigade, moći će se razgledati do 8. srpnja. Izvor: rijeka.hr
Predavanje o Domovinskom ratu u Industrijsko-obrtničkoj školi Virovitica
Predavanje o Domovinskom ratu u Industrijsko-obrtničkoj školi Virovitica Virovitica, 4.lipnja 2025. pukovnik Mirko Brajtigam Dana 4. lipnja 2025., učenici svih prvih razreda Industrijsko-obrtničke škole Virovitica su sudjelovali na predavanju o Domovinskom ratu, koje su održali članovi Hrvatskog časničkog zbora Virovitica – natporučnik Zoran Kozjak (učenicima poznat i kao nastavnik u našoj školi) i pukovnik Mirko Brajtigam. Tema predavanja bila je „Virovitica u Domovinskom ratu “, a učenici su kroz izlaganje mogli detaljno upoznati događaje koji su obilježili ljeto 1991. godine u Virovitici i okolici. Predavači su istaknuli ključne vojne akcije u kojima su sudjelovali pripadnici 127. brigade HV-a, 81. gardijske bojne „Kumovi“ te drugih postrojbi koje su u svojim redovima uključivale branitelje s virovitičkog područja. Ovakva predavanja važan su doprinos očuvanju sjećanja na Domovinski rat i prenošenju istine o tim događajima mladim generacijama. Izvor: hcz-virovitica.hr
NAŠI PRIJATELJI, MLADI VOLONTERI I DONATORI – LJUDI KOJI NAS PODUPIRU I PODRŽAVAJU NAŠ RAD
POČETNA DOM. I MEĐ. SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA DOM. RAT ARHIVA LINKOVI KRIZNA PODRUČJA BL. ISTOK RUS/UKR OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST GALERIJE O UDRUZI STRUČNA BIBLIOTEKA PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD PRAZN. I OBLJETNICE KONTAKT POČETNA DOM. I MEĐ. SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA DOM. RAT ARHIVA LINKOVI KRIZNA PODRUČJA BL. ISTOK RUS/UKR OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST GALERIJE O UDRUZI STRUČNA BIBLIOTEKA PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD PRAZN. I OBLJETNICE KONTAKT NAŠI PRIJATELJI, MLADI VOLONTERI I DONATORI – LJUDI KOJI NAS PODUPIRU I PODRŽAVAJU NAŠ RAD Radu naše Udruge ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid već duže vrijeme pomaže grupa volontera, naših mladih prijatelja. Najprije djevojke i mlade žene koje osim što su neke od njih majke, one su i vrijedne radnice u raznim državnim i privatnim firmama. To su Martina, Sandra, mala Sandra, Kristina, Dunja, Nina, Nika, Mia, Daniela i Snješka koje sudjeluju u našim humanitarnim akcijama kad god je to potrebno izražavajući tako na najljepši način ljubav prema svom gradu, prema 128.br gdje su bili mnogi od njihovih očeva ili djedova, i na taj lijepi način pokazuju ljubav prema svojoj Domovini. Ne smijemo zaboraviti ni muški dio te mladeži: Tina, Josipa i Dorijana, kao ni one iz tzv. „srednje dobi“: Alena, Željka, Borisa, Zvonimira i Davora. Gospoda Andrija Vladić, Nenad Šamanić, Bransko Vinski, Ivan Rukavina i Krešimir Prpić su vlasnici riječkih firmi koje se uvijek odazovu na naše pozive za pomoć. Tu je naravno i naš veliki donator sa Krka, gosp. Mišel Budimilić, koji sa punim srcem pomaže rad naše Udruge. Ženski zbor „Vrelo“ Fužine uvijek se odazove na naše pozive a gospođe Ana Merle, Jagoda Uršić i ostale članice zbora, sva naša okupljanja svojim predivnim glasovima učine svečanijim i ljepšim. Zahvalnice koje povremeno uručimo našim prijateljima samo su mali, i nikad dovoljan, znak zahvalnosti za njihov doprinos našem radu. Na posljednjoj Godišnjoj skupštini promijenili smo statut u namjeri da sve ove prijatelje možemo učlaniti u Udrugu ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka. Ovako ćemo i formalno biti zajedno i jači. Tekst i fotografije S.Kabić
NASTAVAK HUMANITARNE AKCIJE UDRUGE RATNIH VETERANA 128.br
NASTAVAK HUMANITARNE AKCIJE UDRUGE RATNIH VETERANA 128.br Rijeka, 26.ožujak 2025. godine Kako je posebno naglašeno na nedavnoj Godišnjoj skupštini Udruge ratnh veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka humanitarni rad je jedan od programskih ciljeva Udruge. Danas je Udruga posjetila Prihvatilište za beskućnike “Ruža Svetog Franje” i voditelju prihvatilišta gospodinu Pjeru Orliću uručila 80 kg hrane (ulja, brašna, pašte, šećera, kave, čokolade, mesnog doručka, ribljih konzervi, gulaša u konzervi, pašteta, riže palente) higijenskih potrepština i raznih djelova odjeće. U akciji su osim članova udruge sudjelovali i naši vrijedni mladi volonteri kojima se još jednom zahvaljujemo.
Godišnja skupština Udruge ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka
POČETNA DOM. I MEĐ. SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA DOM. RAT ARHIVA LINKOVI KRIZNA PODRUČJA BL. ISTOK RUS/UKR OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST GALERIJE O UDRUZI STRUČNA BIBLIOTEKA PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD PRAZN. I OBLJETNICE KONTAKT POČETNA DOM. I MEĐ. SURADNJA NAC. ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA REULTATI ANKETE SA SUSRETA “VARAŽDIN 2022” CIOR GAMING MEĐ.SUSRETI SUSRETI SPORTSKA NATJECANJA STRELJAŠTVO SNIPER CUP TROFEJ HRVATSKOG JADRANA DOM. RAT ARHIVA LINKOVI KRIZNA PODRUČJA BL. ISTOK RUS/UKR OS RH SUSJEDNE OS STRANE OS NATO ISAF/RS GEOSTRATEGIJA VOJNA POVIJEST GALERIJE O UDRUZI STRUČNA BIBLIOTEKA PLANOVI / FIN. IZVJEŠĆE / ZAVRŠNI RAČUNI ČLANICE HČZ ISTARSKE ŽUPANIJE HČZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE HČZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE HČZ SAMOBOR I SV.NEDJELJA HČZ HRVATSKOG ZAGORJA HČZ GRADA ZAGREBA HČZ GRADA OSIJEKA HČZ PRIMORJA HČZ LIBURNIJE HČZ GRADA SLATINE HČZ GRADA VIROVITICE HČZ SLAVONSKI BROD PRAZN. I OBLJETNICE KONTAKT Godišnja skupština Udruge ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka Rijeka, 21.03.2025. Godišnja skupština Udruge ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka održana je 21. Ožujka 2025.godine u dvorani ZUDR Primorsko-goranske županije. Pored članova udruge na skupštini su bili i brojni gosti te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata sa kojima Udruga intenzivno surađuje već godinama. . Walter Cvjetan, predsjednik Udruge ratnih veterana 128.br HV Sv. Vid Rijeka Izvještajnu je skupštinu vodio Walter Cvjetan, predsjednik Udruge ratnih veterana brigade Sv. Vid koji je podrobno izložio rad u proteklom razdoblju te financijska izvješća koja su još jednom pokazala braniteljsku odgovornost. Iako su lani raspolagali sa sredstvima manjim od 20 tisuća eura, svoj vrlo opsežni programa rada izveli su s plusom na računu. K tome, Cvjetan je iznio još jednu važnu novost – veterani 128. uskoro dobivaju i svoju mladež, konkretno riječ je o osnivanju Kluba mladih volontera 128. brigade u kojoj će posebni fokus biti na učlanjenju djece poginulih branitelja. – I za iduću godinu planiramo aktivnosti prigodom svih datumima koji su obilježili hrvatsku i riječku slobodu, pa tako i 3. svibnja. Baš kao što ćemo uvijek spominjati i one tužne datuma na ličkom ratištu koji su odnijeli čak 25 života pripadnika naše brigade. Svakako, kao potreba se nametnulo i osnivanje Kluba mladih – što zbog neumitnosti našeg starenja, što zbog brojnih humanitarnih akcija koje provodimo, u kojima nas uvijek prati mnoštvo volontera, istaknuo je Cvjetan. Sandra Krpan, dogradonačelnica Grada Rijeke Sandra Krpan, dogradonačelnica Grada Rijeke u vrlo emotivnom govoru na Godišnjoj izvještajnoj skupštini Udruge ratnih veterana brigade Sv. Vid istaknula je: “Kad je riječ o Gradu Rijeci, uvijek možete računati na našu podršku. Iako je ona i do sada bila izdašna, u godinama koje slijede učinit će se i značajni iskoraci. Tu prije svega mislim na veliku želju većine dužnosnika Grada koji se zalažu za osnivanje Odbora za veterane Grada Rijeke. Posebnog tijela koje će promptno reagirati na vaše potrebe kao i na rješenje vaših problema. I inače se osjećam posebno emotivno kad se obraćam veteranima rata kao što ste vi jer u mojoj obitelji osim tada malodobnog brata svi su bili branitelji, svi su participirali u domovinskom ratu. Stoga i na osobnom primjeru znam što ste prošli, što ste žrtvovali za našu slobodu i to bez ikakve mrlje, bez ikakvog zločina koji se s vaše strane mogao dogoditi u ratu”. Ermina Duraj, pročelnica UO PGŽ Okupljenima se u ime Županije obratila pročelnica Ermina Duraj koja se s nemalim ponosom osvrnula na činjenicu da je već prošla godina dana od kako se našla u na čelu županijskog UO koji između ostalog skrbi i o braniteljima, tako da je s ponosom preuzela tu ulogu. – Danas i i zauvijek imate i moje divljenje zbog onog što ste prošli i što ste za nas učinili. Dakako da i ja kao i moja obitelj imamo taj specifični braniteljski ponos jer i moj je tata bio branitelj. Ali ono što me kod vas posebno impresionira i na čemu sam vam danas zahvalna, vaša je stalna težnja za humanitarnim pomaganjem. Kao ni u vrijeme rata, vi ni danas ne okrećete glavu od problema zajednice. Marinko Žuža, predsjednik ZUDR-a PGŽ Skupštinu je svojim govorom zaključio Marinko Žuža, predsjednik ZUDR-a PGŽ koji se, spominjući uspomenu na preminulog Ivana Lergu, istaknutog čelnika veteranske udruge 128. brigade, koji se jako zalagao za otvorenje riječkog Doma hrvatskih branitelja, posvetio toj temi. – Nadamo se kako konačno i to dolazi na red, kako ćemo i mi riječki branitelji kojih je u sveukupnoj hrvatskoj braniteljskoj populaciji bilo uistinu jako puno, dobiti ono što bi im olakšalo funkcioniranje, međusobnu komunikaciju kao i jeftinije troškove plaćanja energenata i najamnina, zaključio je Žuža.
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA, 19.01.1992.g
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA Prva ratna zima u Lici je svim pripadnicima 128.br HV „Sveti Vid“, ali i njihovim najbližima u Rijeci i okolici, ostala u pamćenju kao najhladnija (temperatura se spuštala i do -25 oC) ali i najtragičnija. Rijeka je bila pošteđena od ratnih razaranja ali je cijela riječka mladost bila u ratu a ove su pogibije donjele hladnoću i tugu i mnoge kuće. Četničkim napadom na položaje brigade u malom zaseoku Ibrešići iznad Perušića 19.siječnja 1992.godine završio je tragičan niz grupnih pogibija pripadnika 128.br HV koji je počeo 10.prosinca 1991. sa pogibijom četvorice te zarobljavanjem još petorice u Čanku, a nastavio se pogibijom četvorice u Đačkom domu na sam Badnjak 1991.godine. U napadu na Ibrešiće 19.01.1992.godine poginuli su: Horvat Petar (37), Zvonimir Škerl (30), Grbac Nevenko (29) i Samir Terzić (23). Dvojica pripadnika 118.brigade Gospić koji se se našli u neposrednoj blizini pritekli su u pomoć i jedan od njih, Ivan Kolak zvani „Čvorak“ također je poginuo u toj akciji. Tragedija bi vjerojatno bila i veća da napadnutim vojnicima u pomoć nije priskočio i tenk iz sastava 118.brigade. Đani Tomičić Pripadnik 128.brigade Đani Tomičić bio je tada priključen tenkistima 118.br HV Gospić te je s tenkom prvi stigao na mjesto tragedije u pomoć napadnutim braniteljima. “ Ja sam u to vrijeme bio pripadnik 128.brigade i dragovoljno sam se prijavio da iden u tenk T-55 kao član posade. Naime s obzirom da samo rođen 1969.godine u Rijeci, služio sam redovni vojni rok u JNA kao zapovjednik tenka T-55 u Prištini na Kosovi. S obzirom da moja 128.br nije imala tenkove, u dogovoru sa svojim zapovjednikom dragovoljno sam se priključio 118.brigadi. (Đani Tomičić je kraj Dom.rata dočekao kao pripadnik 8.domobranske pukovnije). Tog 19.siječnja sjećam se bila je nedjelja i mi smo dobili uzbunu preko motorole i ja sam prvi stigao do tenka i upalio sam ga i pripremio. U roku nekoliko minuta su stigku u ostali članovi posade i mi smo krenuli na jednu kotu koja se zove Veliki Čardak. Ondje smo iz tenka vidjeli borbu između srpskih snaga i naše vojske. Bili smo udaljeni otprilike 2 kulometra i samo smo se sjurili prema Ibrišićima. Koliko smo uspjeli primjetiti srpske snage su se povukle jer vjerojatno nisu imale kod sebe protutenkovsko naorućanje. Kada smo stigli ispred te dvije kuše i štale koja je gorila u dvorištu je bio jedan vojnik koji je ležao na zemlji ali je davao znake života. Nakon nekoliko minuta mi smo izašli iz tenka i premotali teško ranjenog vojnika. Nakon toga sam ušao u kuću i tamo sam premotao isto tako ranjenog vojnika koji je dobio gelere u donji dio leđa. Ispod kuće nekih 30 metara je ležao teško ranjeni Terzić koji je nažalost preminuo nakon nekoliko minuta. U podrumu iste kuće je bio već mrtav Horvat a ispred podruma je ležao već mrtav Šker. Na svom stražarskom mjestu je ležao mrtav Nevenko Grbac. U bunkeru iza druge kuće le ležao, mi smo mislili da je mrtav, prezime mislim da je Rak iz Grobnika.Njemu su ubaclili bombu u rov i on je bio u nesvjesti od detonacije. Mislim da je on bio taj koji je prvi primjetio neprijatelja ali se ta ekipa dobro pripremila jer su sve žice od mina bile „precvikane“ i nije mogao aktivirati protupješačke mine. U tom šljiviku, iza kuće je bio i pripadnik 118.br, također mrtav. Ja sam se zbog nečega vratio u tenk i primjetio neprijatelja kod Crkve Sv. Trojice, udaljene oko 3 km. O tome sam obavjestio zapovjednika tenka. U međuvremenu su stigle i „plave kacige“ i na zahtjev zapovjednika tenka da pucamo na tu skupinu oni nisu dali i u tih nekoliko minuta čekanja zapovijedi ta skupina se povukla i mi smo dobili zapovijed da možemo samo pucati iz protuavionskog mitraljeza 12,7 mm što smo i opalili nekoliko rafara. Po meni ovo je bila dobro organizirana akcija srpskih snaga i hvala Bogu da smo došlu jer tko zna što bi bilo da nismo došli. Oni su ih okružili i bacali im bombe u kuću i bilo bi svega. Robert Grohovac Robert Grohovac, jedan od sudionika, je u knjizi „Rijeka u Domovinskom ratu“ autora Dragana Ogurlića. ovako opisao ovu strašnu tragediju: „Na položaj smo otišli u četvrtak 16. siječnja. Bili smo podijeljeni u dvije kuće. Imali smo kružnu obranu tri bunkera, odnosno tri položaja s kojih smo se branili. Dva dana prije napada netko nam je ušao u minsko polje, čuli smo vrištanje, onda nas je i mali transportni avion nadlijetao, a na sam dan napada 19. siječnja, Herman Sušnik iz 1. bojne došao nas je upozoriti da su s druge strane primijećene neobične aktivnosti, da je neprijatelju došla pomoć iz Srbije i da ih se previše viđa. Kad je Sušnik otišao s Ladom Nivom napali su nas. Zaokružili su nas, došli iza naših položaja šumom između Gostovače i Ibrišića. Doveo ih je jedan seoski vodič. U podne i pet minuta u sunčanu nedjelju 19. siječnja 1992., kad je bila smjena straže, napalo nas je dvadesetak. U našoj kući nas je bilo osam, tri su poginula, a 2005. umro je jedan koji je kod tog napada ostao invalid. U drugoj kući bila su dva poginula. Neprijatelj je došao iz naše pozadine, a na tom stražarskom mjestu je bio jedan čovjek koji nas je mislim sve spasio; njemu je dolazio ususret čovjek u hrvatskoj uniformi, sa šahovnicom na kapi, friško obrijan, a mi se nismo brijali četiri dana. To je našem bilo sumnjivo i kada je shvatio da je to neprijatelj otvorio je vatru. U tom trenutku dvojica četnika su skočila sa strane, zavikala ‘Slobo je pao!’ i odvukla ga. U tom trenutku je počelo sa svih strana pucati po nama. Našu kuću je pogodila zolja. Plafon je pao na nas. Prvi koji je izišao van bio je Miljenko Jurjević i njega su teško ranili, kolega Dragan je dobio gelere u nogu ali se uspio nekako izvući, a Škerla su dočekali rafalom kad je skočio kroz prozor. I nas četiri smo ostali u kući. Od bombi koje
33.MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMIR ŠKERL
MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMIR ŠKERL Rijeka 11. i 12. siječanj 2025. Memorijalni turnir Zvonimir Škerl, 33. po redu, održan je tijekom vikenda 11.i 12. siječnja u organizaciji MRK Kozala, udruge 128.brigade „Sv.Vid“ i Mjesnog odbora Brašćine-Pulac a u čast prerano preminulog kapetana MRK Kozale, Zvonimira Škerla koji je, zajedno sa još trojicom pripadnika 128.br.HV (Nevenko Grbac, Petar Horvat i Samir Terzić) te jednim pripadnikom 118.br (Ivica Kolak), poginuo u neprijateljskom napadu na Ibrešiće (Perušićka kosa) 19.01.1992.godine. Otvorenje turnira bilo je u nedjelju 12.01.2025.godine u 12,00 sati u dvorani „Dinko Lukarić“ na Kozali. Sudjelovali su igrači do 15.godina, ekipe iz Zagreba, Karlovca, Zadra, Poreča i Rijeke. Ovaj rukometni turnir je na samom početku bio zamišljen kao druženje prijatelja i suigrača Zvonimira Škerla kako bi se održalo sjećanje na sjajnog rukometaša i čovjeka koji je ponosno branio boje svojega kluba, ali i svoje domovine Hrvatske u Domovinskome ratu. Nakon veterana, turnir su preuzeli mlađi rukometaši pred kojima je velika rukometna budućnost pa su tako mnogi današnji reprezentativci Hrvatske svoje rukometno znanje stjecali na ovom turniru. Kroz mnoge godine natjecanja, medalje su odnosili igrači poput Domagoja Duvnjaka, Manuela Štrleka, Luke Šebetića i dr. Pripadnici Udruge 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka su potom, zajedno sa udovicom, gospođom Marijom Škerl, predstavnikom Primorsko-goranske županije gospodinom Zlatkom Mihelecom te predstavništvom MRK Kozala, oblišli grob Zvonimira Škerla na groblju Kozala, položili cvijeće i zapalili svijeću te obišli i Spomen-park Zvonimira Škerla u neposrednoj blizini.
IN MEMORIAM por HV Rajko Samueli Kačić-Wagner
IN MEMORIAM RAJKO SAMUELI KAČIĆ-WAGNER poručnik HV 25. ožujka 1962.-6.siječanj 2025. Na blagdan Tri kralja, u 63. godini napustio nas je Rajko Samueli-Kačić, strijelac, trener, edukator, voditelj strelišta, radioamater, istraživač amater, veteran Hrvatskog časničkog zbora, umirovljeni poručnik Hrvatske vojske, branitelj. Možemo dodati i – zaljubljenik u fotografiju, padobranstvo… Rajko Samueli-Kačić rođen je u Rijeci 25. ožujka 1962. godine, gdje se i školovao, a potom i radio. Od 1991. godine bio je sudionik Domovinskog rata. Streljački klub Protekt osniva 1993. godine, dok 1994. pri obrazovnom centru MUP-a polaže ispit za instruktora za vatreno oružje. Nakon trogodišnjeg školovanja u Obrazovnom centru Hrvatskog olimpijskog odbora 2001. godine završava školovanje i stječe zvanje trenera streljaštva, polaže sudačke licence E i D, na Svjetskom prvenstvu u streljaštvu u Finskoj nastupa za reprezentaciju Hrvatske i počinje rad s invalidnim osobama na razini Primorsko-goranske županije 2004. godine. Na natječaju Hrvatskog paraolimpijskog odbora izabran je za izbornika u streljaštvu te vodi hrvatsku reprezentaciju na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima i osvaja mnogobrojna priznanja i medalje. Godine 2006. osniva Streljački klub Paraolimpijac, 2007. godine osniva Streljački savez grada Rijeke te osniva i postaje član Izvršnog odbora Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Rijeke i uspješno nastavlja voditi strijelce – osobe s invaliditetom u Rijeci. Mogli bi unedogled nizati uspjehe našeg Rajka, višestrukog državnog prvaka u streljaštvu, nacionalnog majstora strijelca, međunarodnog ISSF suca i trenera, pisati i pisati o njegovim danima na ratištu, o njegovom doprinosu u razminiranju Hrvatske tijekom poraća, o njegovom velikom doprinosu radu Hrvatskog časničkog zbora, o njegovom velikom zalaganju u zajednici u kojoj je živio. Kao član Konzultantskog tima, doprinjeo je izradi monografije »Rijeka u Domovinskom ratu«. Autor monografije Dragan Ogurlić napisao je: Usuđujem se reći da te knjige ne bi bilo da nije bilo Wagnera. Neka mu je laka hrvatka zemlja. Izvor NL/Uredio Stanislav Linić .
GODIŠNJA SKUPŠTINA UDVDR-PODRUŽNICA PGŽ
GODIŠNJI SABOR UDVDR Podružnica PGŽ Kraljevica, 28.prosinac 2024. Franjo Božinović predsjednik UHBDR-podružnica PGŽ Tradicionalni Godišnji sabor UDVDR Podružnica PGŽ održan je 28.prosinca u hotelu Kraljevica u Kraljevici. Na poziv predsjednika podružnice, gospodina Franje Božinovića na godišnjoj skupštini, koja je ujedno bila i predblagdansko okupljanje, bili su prisutni: predsjednik ZUDR PGŽ Marinko Žuža, predstavnici Udruge 111.br HV „Zmajevi“ Vlado Milković i Denis Dekovići, predstavnici Kluba 138.br „Goranski risovi“ predsjednik Željko Sokol, dopredsjednik Darko Kolenc i Zdenko Holenko te predstavnici Udruge 128.br HV „Sveti Vid“ predsjednik Walter Cvjetan i Zdravko Nemet. Tom prilikom je Walter Cvjetan uručio Franji Božinoviću donaciju Udruge 128.br, TV prijemnik. Druženje je proteklo u blagdanskom i prijateljskom ozračju, rezimirao se dosadašnji rad i bogata suradnja između udruga i prezentirali su se zadaci planirani za naredni period. Izvor: tekst i fotografije Udruga 128.br HV „Sveti Vid“ i Klub 138.br HV “Goranski risovi”/ uredio Stanislav Linić
Sjećanje na poginule pripadnike 128.br HV „Sveti Vid“ u Đačkom domu u Gospiću, na Badnjak 1991.godine
Sjećanje na tužni Badnjak i na pripadnike 128.br HV „Sveti Vid“ koji su 24.12.1991. poginuli u Đačkom domu u Gospiću Rijeka, 24.prosinac 2024.godine Kao i na svaki Badnjak tako je i u utorak, 24.12. u Župnoj crkvi Sv. Mihovila u Jelenju održana Sv. Misa za pripadnike 128.br HV „Sv. Vid“ koji su na taj dan 1991. poginuli u Gospiću. Bili su to: Bruno Colnar, Stjepan Klić, Pavo Putrić i Goran Šimac. Nedugo poslije toga, 26.12.1991. na Perušićkoj kosi poginuo je Boris Čavlina. Bio je to tužan Božič za Rijeku i okolicu. Poslije mise su udovice i članovi obitelji poginulih sa pripadnicima Udruge 128.br obišli su grobove poginulih i položili cvijeće te zapalili svijeće.
