ZRAČNO KOPNENA BITKA – AIR LAND BATTLE
ZRAČNO-KOPNENA BITKA Zračno-kopnena bitka je proširena, integrirana bitka koja uključuje uporabu svih dostupnih zračnih i kopnenih snaga. Ona je proširena jer se bitka vodi od granice područja u vlastitoj pozadini do krajnjeg dometa svih dostupnih oružja kao jedinstvena i kontinuirana bitka. Integrirana je u tom smislu što su nuklearna i kemijska borbena sredstva pomiješana sa elektronskim i konvencionalnim sredstvima i oružjima ovisno o planovima. Upotreba nuklearnog i kemijskog oružja ovisi o taktičkoj situaciji i zahtjeva odobrenje od Nacionalnog Zapovjednog Autoriteta. Zračno-kopnenoj bitki je svojstvena simultana borba po dubini, bliska borba i operacije u vlastitoj pozadini. Potreba za napadom po dubini raste iz prirode neprijateljske doktrine i brojčane nadmoćnosti. Naši ciljevi su da: Zadobijemo stupanj manipulativnog nadzora nad neprijateljskim snagama koje slijede prvi borbeni postroj. Uništimo neprijateljsku borbenu moć prije nego što se mogu približiti bliskim operacijama u obrani Prenesemo bitku u neprijateljevu dubinu kroz odvažnu ali promišljenu napadnu operaciju Ako je neprijatelj doktrinarno ešeloniran nije kritično. Što je važno je da brojčana nadmoć dozvoljava neprijatelju da drži značajan dio njegovih snaga van bitke, sa slobodom da prevlada ili bajpasira naše snage. Postojanje ovih snaga koje slijede i podupiru ili slijede i preuzimaju daju neprijatelju prednost koja mora biti otklonjena. Naše snage moraju preuzeti i zadržati inicijativu da bi se uspješno borile i pobjedile. Da bi se zadobila inicijativa naše snage moraju: Vidjeti duboko i rano početi sa ometanjem, zadržavanjem i uništenjem neprijateljevih snaga koje slijede ili ojačavaju Kretati se brzo protiv neprijateljevih napadnih ešelona da bi ih spriječili da postignu svoje ciljeve Završiti početnu bitku protiv napadnih ešelona brzo i krenuti u napad prije nego što svi neprijateljevi ešeloni koji slijede mogu priključiti bitki Spriječiti neprijateljeve snage da ojačaju napadne snage i postignu svoje ciljeve kroz grupiranje i kontinuiranu bitku Naći priliku da se preuzme inicijativa-da se napadne i uništi neprijateljev plan operacije, prisiljavajući ga da prekine napad ili riskira poraz. Osjetljivosti postoje same po sebi kada neprijatelj organizira snage u ešelone koje treba za uspjeh. Ove iste osjetljivosti nam daju priliku da neprijateljeve druge ešelone stavimo u težak rizik. OPB i analiza vrijednosti ciljeva pomažu nam da identificiramo visokovrijedne ciljeve- ciljeve visoke vrijednosti. Ovi ciljevi uključuju mostove i točke zagušenja koje tjeraju neprijateljeve snage koje slijede da se skupljaju i postaju veoma rentabilni ciljevi. Učinkovit napad po dubini pruža zapovjedniku naših snaga priliku da preuzme inicijativu i diktira uvjete bitke. Ograničeni preventivni udar i sredstva za prikupljanje podataka su primijenjeni u dobro organiziranoj i koordiniranoj shemi manevra da podupru ovaj plan. Zapovjednik odlučuje kada da primjeni napad po dubini i koje ciljeve da uništi da bi kreirao priliku za ofanzivnu akciju. Odluka se bazira na jednostavnoj shemi manevra i planu paljbe za duboku operaciju. Prilike za odlučnu akciju moraju biti kreirane u područjima gdje je dovoljna logistička i paljbena potpora i imamo na raspolaganju manevarske snage. Pažljiva koordinacija sadašnjih i budućih akcija kroz dubinu bojišta zahtjeva da plan proizađe iz zapovjednikove zamisli za borbena djelovanja. Odvajanje bliske i bitke po dubini je rizik da prilike neće biti stvorene ili ako hoće, te snage če biti nepripremljene i nesposobne da ih prepoznaju i eksploatiraju. Jedinstvo zapovijedanja je ključno za prošireno bojište. Zapovjednik vodi jednu bitku koja se sastoji od nekoliko cjelina-faza koje su međusobno povezane. Dubina bojišta proteže se preko prednje crte naših snaga i funkcija je zapovjednikovog horizonta planiranja. Svaka razina zapovijedanja ima dvojnu odgovornost. Svaki zapovjednik mora napasti neprijateljeve napadne ešelone i zadržati ili omesti snage koje slijede da preuzme inicijativu i uništi neprijateljev plan operacije. Zapovjednici moraju također vidjeti i odrediti namjere neprijateljskih snaga koje mogu utjecati na buduće operacije. PODRUČJE BITKE Zapovjednik razmatra bojište u smislu vremena i prostora potrebnim da bi se porazile neprijateljske snage ili da kompletira dobivenu zadaću. Vrijeme je prva briga i mora biti u vezi sa bojištem tako da zapovjednici mogu usmjeriti svoje izviđanje, motrenje i snage za prikupljanje podataka o ciljevima da identificiraju ciljeve i prijetnju. Da pretvori vrijeme u prostor zapovjednik mora razmatrati zadaću postrojbe i mogućnosti i manevarske sposobnosti, teren i sposobnosti neprijatelja. Zapovjednik vidi bojište kao dva posebna područja u smislu vremena. Ta područja su PODRUČJE OPERACIJA I PODRUČJE INTERESA. Produkti vremena kao bilo koja druga obavještajna informacija mora biti uključena u ova područja. PODRUČJE ODGOVORNOSTI je geografsko područje dodijeljeno zapovjedniku. Zapovjednik je odgovoran za to područje i unutar njega ima ovlast da provodi vojne operacije. Područje odgovornosti /PO/ dodjeljuje se zapovjedniku temeljem METT-T/zadaće, neprijatelja, terena, snaga i vremena koje mu stoji na raspolaganju/. PO je dovoljne veličine da omogućuje manevar za uspješno izvršenje zadaće. PODRUČJE ODGOVORNOSTI RAZINA ZAPOVJEDANJA VRIJEME IZA PRVE CRTE NAŠIH SNAGA ILI CILJ NAPADA Bojna Do tri sata Brigada Do 12 sati Divizija Do 24 sata Korpus Do 72 sata Ešeloni iznad korpusa Do 96 sati PODRUČJE INTERESA je područje koje razmatra zapovjednik. Ono obuhvaća područja neposredo do i područja pod neprijateljskim nadzorom koja mogu ugroziti zadaću. Vremenski raspon, raste u odnosu na PO da bi se omogućilo planiranje budućih operacija. PODRUČJE INTERESA RAZINA ZAPOVJEDANJA VRIJEME IZA PRVE CRTE NAŠIH SNAGA ILI CILJ NAPADA Bojna Do 12 sati Brigada Do 24 sata Divizija Do 72 sata Korpus Do 96 sata Ešeloni iznad korpusa Iza 96 sati Bilo da napada ili brani, svaka razina zapovijedanja mora kreirati vrijeme i prostor potreban za podređene ešelone da poraze neprijateljske snage prije nego što postane neophodno da se upotrijebe oni koji nisu neposredno u kontaktu. Ovo je napravljeno sa napadanjem neprijateljskih ešelona po dubini radi zadržavanja, ometanja ili njihovog uništenja prije nego što mogu utjecati na operacije naših podređenih. Npr. divizija može odsjeći dublje neprijateljske regimente dok se njene brigade bore sa napadajućim neprijateljskim pukovnijama ili poražavaju neprijateljske bojne; korpus može odsjeći dublje neprijateljske divizije dok se divizije bore sa napadajućim neprijateljskim divizijama ili nepr. Regimentama-pukovnijama koje se brane. Podređeni zapovjednici mogu zahtijevati da nadređeni zapovjednici poduzmu određene mjere protiv neprijateljskih snaga po dubini, naravno u PI podređenih. Kad je ovo slučaj, podređeni zapovjednici trebaju također specificirati što žele da se napravi sa nepr.formacijama; npr Zadržavanje za određeno vrijeme, kanaliziranje duž određene avenije prilaza ili poraziti
ZAPOVJEDNIKOVI ZAHTJEVI ZA KRITIČNIM INFORMACIJAMA-CCIR
ZAPOVJEDNIKOVI ZAHTJEVI ZA KRITIČNIM INFORMACIJAMA: ORUĐE ZA INFORMACIJSKU DOMINACIJU UVOD U vremenu koje je pred nama informacija bi trebala biti jedno od najjačih oružja jer će uspjeh na bojišnici više nego ikad ovisiti o informacijskoj dominaciji. Postizanje informacijske dominacije je više stvar kvaliteta nego kvantiteta-količina informacija koje imate ponekad nije dovoljna ili ste pak pretrpani sa hrpom bespotrebnih podataka koji nikom ništa ne znače ili su trenutno neupotrebljivi.Treba težiti da primate samo one informacije koje su vam u datom vremenu potrebne za donošenje pravovremenih odluka. U cilju postizanja informacijske dominacije zapovjednici moraju upravljati prikupljanjem podataka da bi zadovoljili svoje potrebe za obavještajnim podacima i da bi borbenu moć primjenjivali mudro i precizno. Istovremeno, informacije se moraju filtrirati da ne bi došlo do toga da bespotrebni podaci guše i sakrivaju potrebne. Stoga zapovjednici moraju upravljati sa prikupljanjem i filtriranjem informacija bitnih za predstojeća borbena djelovanja upotrebljavajući Zapovjednikove zahtjeve za kritičnim informacijama (ZZKI). US Army FM 100-5 Operations, navodi: Zapovjednik samostalno odlučuje koje informacije smatra kritičnim, bazirano na njegovom iskustvu, zadaći postrojbe, inputa od strane stožera i namjere nadređenog zapovjednika. Dva sredstva za pročišćavanje Zapovjednikovih zahtjeva za kritičnim informacijama su : Ratna igra i Model za potporu odluke. Doktrinarno, zapovjednici sami po sebi su odgovorni za razvijanje ZZKI. Međutim doktrinarni proces o tome kako zapovjednik određuje ZZKI nije još formiran. Povratna informacija iz središta za borbenu obuku i sa obuke vođa koja je provođena u Fort Knoxu,Kentucky, sugerira da postoji konfuzija o tome kako bi zapovjednici trebali formulirati ZZKI. Da se pojednostavi ovaj proces ZZKI ima tri komponente: Prioritetni obavještajni zahtjevi (POZ) su informacije koje zapovjednici moraju znati o neprijatelju Zahtjevi za informacijama o našim snagama (ZINS) su stvari koje zapovjednik mora znati o njegovim vlastitim snagama Bitni elementi o našim informacijama (BENI) su informacije o našim snagama za koje zapovjednik zna da moraju biti zaštićene VIZUALIZIRAJ BITKU Uspješan razvoj ZZKI počinje sa najvažnijim elementom: kako zapovjednik vizualizira bitku. Ako vrijeme dozvoljava, stožer može izvesti detaljnu analizu da pomogne zapovjedniku u vizualizaciji bitke, ili sa ograničenim vremenom, zapovjednik može provoditi osobnu prosudbu. Bez obzira na to zapovjednik mora vizualizirati teren na kojem će se bitka odigrati i predvidjeti kako se neprijateljske i vlastite snage mogu ponašati i reagirati kako bitka kulminira. Zapovjednik mora vizualizirati očekivane smjerove i tijek bitke uzimajući u obzir kako bi se neprijatelj mogao vladati obzirom na akcije njegovih snaga. Mora također zamisliti akcije pomoću kojih će identificirati i poraziti neprijateljeve protuakcije. IDENTIFICIRAJ KLJUČNE ODLUKE Dok vizualiziraju bitku zapovjednici moraju identificirati odluke koje će morati donijeti tijekom bitke, kao i odluke sa kojima će se suočiti neprijatelj. Jednom kada je ovo postignuto zapovjednik je identificirao produktivne ZZKI. Produktivni ZZKI vode zapovjednika naših snaga da donosi vremenski usklađene odluke sa bojnog polja i sprječava neprijateljskog zapovjednika da radi isto. Za svaku odluku koju zapovjednik donese, određuje koju informaciju mora imati i kada je mora imati. Te informacije dolaze u dva oblika: naše obavještajne informacije i neprijateljske obavještajne informacije. POZ Informacija koju zapovjednik mora znati o neprijatelju je POZ i kritičan je za donošenje odluka na bojnom polju. Informacija o neprijatelju koju zapovjednik mora znati na odlučujućoj točki OT postaje istovremeno POZ i triger, ili barem dio trigera, na osnovu kojeg se donosi određena odluka. Logično, taj triger (POZ) i odgovarajuća odluka koja ga prati trebaju ići u model za potporu odlučivanja (MPO). POZ treba također ići u matricu zadaća koju S2 razvija kao dio Plana izviđanja i motrenja. Ako je informacija dovoljno značajna da postane POZ ,tada je vrijedno nekome dodijeliti posebnu zadaću i osigurati potporu za njeno izvršenje. ZINS ZINS je informacija koju zapovjednik mora znati da donese odluku o našim snagama. Kao i sa POZ, zapovjednik mora biti siguran da netko prikuplja i prijavljuje ove informacije i da su sredstva za to dostatna. Stavljanjem ZINS u upute za usklađivanje posebno se naglašava davanje zadaće za izvještavanje o ovim informacijama. Međutim, zato što je to u uputama za usklađivanje, ova zadaća nije dodijeljena nikome posebno. Ovo je više liči na opće izdavanje zadaća: *ako vidiš da se to dešava, izvješti * .Zbog toga, možda bi bilo bolje određenim postrojbama u operativnoj zapovijedi ili u Planu izviđanja i motrenja dodijeliti zadaću da prikuplja i izvještava ZINS. Odluke koje će zapovjednik morati donositi o našim snagama trebale bi također biti uključene u MPO. Ponekad odluke koje se donose su bazirane na POZ i ZINS istovremeno. Međutim, proces za uključivanje ovih zahtjeva za informacijama u ZZKI ostaje isti bez obzira da li je informacija potrebna za donošenje odluke kao pojedinačna ili u kombinaciji sa ostalim dijelovima informacija. Dakle, najvažniji element ovog procesa je kako zapovjednik vizualizira bojno polje i određuje svoje odluke. BENI Neprijateljski zapovjednik također treba informacije radi donošenja odluka. Naš zapovjednik vizualizira bitku i predviđa koje odluke će neprijateljski zapovjednik donositi tijekom bitke. On pokušava identificirati neprijateljske i naše informacije koje će biti potrebne neprijateljskom zapovjedniku na njegovim potencijalnim odlučujućim točkama. Informacija koju neprijateljski zapovjednik treba o našim snagama da bi donio odluku su BENI. Postrojbe moraju zaštititi ovu informaciju i spriječiti neprijatelja da dođe do nje u cilju sprečavanja neprijatelja u donošenju pravovremenih odluka i omogućavanja našim snagama da zadrže inicijativu. Ove BENI nisu jednostavno identificirane u Uputama za usklađivanje. Da bi se zaštitila ova informacija moraju biti poduzete posebne mjere kao što je npr operacije sigurnosti komunikacija. Zapovjednik se mora uvjeriti da mjere i odgovornosti za zaštitu ovih informacija budu naglašene. Na ovoj točki zapovjednik će imati artikulirane svoje ZZKI i bit će siguran da ima plan za skupljanje POZ i ZINS koje treba da bi spriječio neprijateljskog zapovjednika u prikupljanju BENI koje ovaj treba. NOVI ELEMENAT ZZKI: ZAHTJEVI ZA INFORMACIJAMA O NEPRIJATELJSKIM SNAGAMA Zapovjednik mora razmotriti jedan drugi element informacija sa bojnog polja za postizanje informacijske dominacije a to je zahtjev za informacijama o neprijateljskim snagama ZINES. Ovo su informacije koje neprijatelj treba o svojim snagama da bi došao do pravovremene i mudre odluke. Naš zapovjednik mora sprečavati neprijatelja u prikupljanju ovih informacija upravo kako ga mora sprečavati i u prikupljanju BENI. Zadaća je napasti neprijateljski
Što je to “ODLUČUJUĆA TOČKA”?
U.S.Army FM 100-5 OPERACIJE definira odlučujuću točku kao, obično zemljopisnu točku koja, kada se osvoji. daje zapovjedniku značajnu prednost nad njegovim protivnikom. Odlučujuće točke mogu također uključivati i fizičke elemente kao što su neprijateljske formacije, zapovjedna mjesta ili komunikacijska čvorišta. Ovako opširna definicija može voditi kao konfuziji zapovjednika nižih razina. Možda bi upotrebljivija definicija bila :Odlučujuća točka je lokacija i vrijeme na bojišnici gdje primjena sinkronizirane i grupirane paljbe postiže uspjeh, ili nedostatak iste rezultira neuspjehom. Postavljeno na ovaj način, odlučujuća točka izgleda mnogo važnija. Lokacija…Odlučujuća točka je realna fizička lokacija na zemljovidu. U slučaju obrane, vjerojatno će se odmah znati gdje je. U stvari, zapovjednik snaga koje organiziraju obranu bira je i čini sve što je u njegovoj moći da prisili neprijatelja da dođe na tu točku. U mnogo fluidnijoj situaciji, kao što je napad ili pokret za uspostavljanje dodira, odlučujuća točka može biti nepoznata. No, temeljem analize terena, očekivane neprijateljske ID, i neprijateljeve namjenske organizacije snaga, može se dobiti prilično dobra zamisao o tome gdje će odlučujuća točka biti. To je, dakle mjesto na zemljištu gdje ćete primijeniti maksimalan napor da biste tukli neprijatelja. …i vrijeme…Odlučujuća točka je odlučujuća samo u kratkom periodu vremena. U fluidnoj, napadnoj operaciji, ako sve ide kako je planirano (što se naravno uvijek dešava) odlučujuća točka u vremenu je vrijeme kada su snage na lokaciji odlučujuće točke. Npr. Odlučujuća točka se dešava točno u onom vremenu kada je glavnina neprijateljevih snaga na točki gdje je zapovjednik odabrao grupirati i sinkronizirati svoj manevar i paljbu da bi ga uništio. Ako neprijatelj nije prisiljen ići smjerom koji mu je zapovjednik obrambenih snaga odabrao onda ovaj potonji nije odabrao odlučujuću točku. Neprijatelj jeste. Zapovjednik je izgubio inicijativu. Neprijatelj je odabrao njegovu odlučujuću točku i sada naš zapovjednik mora reagirati na njega. U tom slučaju naš zapovjednik je vjerojatno izgubio bitku. …gdje primjena sinkronizirane i grupirane paljbe postiže uspjeh…Iako su u ovu frazu stiješnjena dva načela ratovanja treba ih objasniti pojedinačno. Sinkronizacija. U borbenim djelovanjima, ova j riječ najbolje definirana kao Napraviti da svi dijelovi rade zajedno u isto vrijeme. Npr ako počnete uklanjati neprijateljeve prepreke bit ćete tučeni topništvom (paljbena potpora i obavještajni podaci od neprijateljevih motrioca), tući će vas bliska zračna potpora sve to istovremeno dok neprijatelj otvara direktnu paljbu na vas sa svog glavnog obrambenog pojasa. Grupiranje. Ovo je samo nezamjetljivo različito od sinkronizacije tako da bi se netko čak i raspravljao da se radi o istoj stvari. Stvarna razlika između ova dva pojma je usredotočenje. Sinkronizacije je uzaludan poslao ako radite sve odjednom i svugdje po zemljovidu. Morate usredotočiti svoje snage i sredstva na odlučujuću točku na bojišnici. Grupiranje nije samo koncentracija svih vaših borbenih vozila i snaga. To je koncentracija sredstava paljbene potpore, kao topništva i bliske zračne potpore. Također, to je koncentracija svih obavještajnih snaga i snaga za prikupljanje podataka. I na kraju,t o je koncentracija svih snaga i sredstava pokretljivosti i protupokretljivosti. Dakle, kako se vidi, grupiranje je vrlo usko vezano sa manevrom. Kako upotrijebiti odlučujuću točku da dobijemo bitku? Identificirati odlučujući točku Sinkronizirati i grupirati snage na odlučujućoj točki Građenje obrane i identifikacija Odlučujuće točke- Kada se gradi obrana, ključ za uspjeh je graditi je prema van od odlučujuće točke. Kada oklopna bojna gradi svoju obrambeni položaj, zapovjednik bojne obično ide pravo u centar svog sektora sa svojim zapovjednicima satnija. On obično nađe točku na zemljištu odakle, ako se okrenu unatrag, mogu vidjeti sve svoje borbene položaje. Oni tada mogu staviti na zemljište neku oznaku (panel u boji i sl.). Zapovjednik bojne je dakle odlučio da tu uništi neprijatelja, u toj točki. Svi se napori kasnije usredotočuju na tu točku. Nakon toga inženjerci počinju graditi prepreke koje će usmjeravati, ograđivati ili prisiljavati neprijatelja da se kreće prema Odlučujućoj točci (ovo se sada zove Centar Područja boja CPB). Oni također ukopavaju oklopna sredstva i zaklone za pješaštvo, osiguravajući da svi vide CPB i mogu ostvariti direktnu paljbu na njega. Dakle, cilj je natjerati neprijatelja iz područja gdje nemamo dobro motrenje i ograditi ga u područje gdje to možemo ostvariti, u dometu našeg oružja Pitanje koje se može pojaviti u ovom slučaju:Koliko je dobro pješaštvo i gdje ga staviti? Pješaštvo je neraskidiva prepreka koja se može sama braniti sa svojom direktnom paljbom pa se može staviti na osjetljiv bok ili na mjesto gdje će povezati obranu blokirajući neki zemljišni objekat. Dakle, pošto je pokazao inženjercima i zapovjednicima satnija gdje želi uništiti neprijatelja, zapovjednik bojne odlazi na svoje Taktičko Zapovjedno Mjesto gdje sa S3,S2 i Časnikom Paljbene Potpore (ČPP) razmatra odlučujuću točku, pokazuje im gdje će zapovjednici satnija ukopavati svoje snage i gdje će inženjerci postavljati prepreke. Poslije toga počinje planiranje obrane. S2 počinje odabirati točke na zemljištu koje treba posebno osmatrati i imati nadzor nad njima a S3 odabire gdje će biti pričuva. ČPP počinje planiranje paljbi i bliske zračne potpore za potporu obrane. Oni su svi usredotočeni na odlučujuću točku, CPB, koje je odabrao zapovjednik bojne. Ovo je samo sažetak jer je planiranje mnogo zahtjevnije i dugotrajnije od ovog opisa Dakle, inženjerijski radovi se izvode a sva sredstva paljbene potpore su usredotočena na područje boja. Vrijeme je da se na zemljovid nanesu folije sa: Obavještajnim podacima, Paljbenom potporom Manevarskim postrojbama i Protuzračnom obranom( koja također poodupire zapovjednikov plan) Treba imati u vidu da pričuva ne bi trebala biti više od voda jer ne standardna veličina pričuve dvije razine niže od veličine postrojbe (npr. vod za bojnu, satnija za brigadu, bojna za diviziju i sl.) Pričuva mora biti odgovarajuće popunjena i manevarski sposobna i fleksibilna za djelovanje, posebno ako bude potrebno prolaziti kroz vlastita minska polja i slično. Mora biti pozicionirana da brzo dostigne poziciju na oba boka sa koje će moći imati pregled nad odlučujućom točkom Naši izvidnici i motrioci moraju vidjeti prilaze odlučujućoj točki i samo odlučujuću točku, a naše topništvo mora imati domet do odlučujuće točke i iza. . Protuzračna obrana je postavljena tako da ima motrioce i pokriva područje od odlučujuće točke natrag. Posljednji dio je Bliska zračna potpora. Treba znati podatak koliko vremena je potrebno od poziva
