Operacija Medački džep, 9.-12. 09. 1993.
9.-12. 09. 1993. Operacija Medački džep Nakon Maslenice i Peruče 1993. godine provedena je još jedna napadna operacija hrvatskih snaga. Na Ličkom bojištu u operaciji Medački džep (Džep-93) neprijatelj je poražen i odbačen dalje od Gospića te su ojačani položaji na Velebitu. Oslobođena područja Hrvatska je vojska ubrzo napustila i prepustila nadzoru snaga Ujedinjenih naroda da bi ih 128.br HV ponovno posjela u operaciji »Bljesak« 1995.godine. Aktivnosti HV i neprijatelja prije Medačkog džepa Osam mjeseci prije hrvatska vojska i policija provele su dvije napadne operacije, na Zadarskom bojištu Maslenicu i Sinjskom bojištu Peruča. U VRO Maslenica oslobođeno je 14 mjesta, a najvažnije postignuće bilo je ponovno prometno povezivanje sjevera i juga Hrvatske izgradnjom pontonskog mosta u Novskom ždrilu kod Maslenice. Također, na prostoru Velebita hrvatske su snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve u cilju stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja. U operaciji Peruća oslobođena je brana te područja uz nju čime je neprijatelj odbačen dalje u dubinu prema Vrlici i Kninu. Na Ličkom bojištu neprijatelj se još od 1991. nalazio na dominantnim položajima oko glavnog ličkog središta Gospića izlažući ga topničkim napadima, a jednako tako djelovao je i po prometnici koja vodi od Gospića prema Karlobagu. Među okupiranim područjima u neposrednoj blizini Gospića koje su nadzirale pobunjeničke srpske snage nalazilo se i područje između Gospića i Medka, poslije prozvano Medački džep sa selima Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Iz tog džepa pobunjeničke su snage poduzimale topničke napade na civilne ciljeve Gospića i okolice, a tu su prijetnju stanovnici Gospića proživljavali više od 700 dana. Uz topničke, neprijatelj je poduzimao i izvidničko-diverzantske napade na hrvatske branitelje. Tako je tijekom srpnja i kolovoza 1993. izvedeno pet većih napada na hrvatske snage, a u neprijateljskom napadu 4. rujna 1993. ubijena su dva i ranjena tri hrvatska policajca na području Debele Glave na Velebitu. Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko uoči pokretanja operacije Medački džep ponovno je naglašavao iznimnu važnost jačanja obrane i odbacivanje neprijatelja što dalje od Gospića, a ostvarenjem tog cilja jača se i obrana Velebita jer je za Bobetka ”držanje Velebita stvarno držanje polovice Hrvatske“. Ličani, a posebno Gospićani ističu kako je Medački džep bila nužnost i spas za sigurniji život jer tko nije proživio dane pune neizvjesnosti i opasnosti od udara neprijateljskog topništva ne može razumjeti koliko je za njih značila ova operacija. Nakon nje započela je i obnova Gospića. Tako zapovjednik SJP-a Tigar Policijske uprave Gospić Miroslav Cindrić iznosi kako su do operacije stanovnici Gospića bili žive mete te je za njega operacija “najveća, dobro Oluja je Oluja, ne smijem ni spominjati koliko je velika, no za nas Ličane Medački džep je čudo, spas.“ Prije pokretanja operacije najveći dio postrojbi hrvatskih snaga nalazio se na bojišnici u fazi obrane položaja te je s njih nakon pregrupiranja i ojačavanja snaga pokrenut napad. Tako su pješačke snage prišle na 200 do 300 metara od položaja neprijatelja, a tenkovi su dovezeni na labudicama kako bi se prikrila njihova buka u pokretu. Nakon pobjedničkih operacija Maslenica, Peruća i Medački džep i kod srpskih se pobunjenika mogla čuti sve glasnija poruka: Krajina broji zadnju godinu postojanja. Također, u srpskim izvorima navodi se kako brisanje RSK metodom korak po korak bilo je više nego očigledno. Cilj operacije Medački džep Ograničenom operacijom osloboditi okupirana područja u Divoselu i Ličkom Čitluku potiskujući neprijatelja dalje od Gospića te jačanje položaja hrvatskih snaga na Velebitu. Operacijom se željelo postići i pokazivanje spremnosti hrvatskih snaga u oslobađanju okupiranih područja. Zapovijedanje: Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji: načelnik GS-a HV-a general zbora Janko Bobetko zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić brigadir Rahim Ademi zapovjednik skupnih snaga Specijalnih jedinica policije Ministarstva unutarnjih poslova RH general Mladen Markač 9. gardijska brigada pukovnik Mirko Norac Domobranska bojna Gospić bojnik Mile Kosović Domobranska bojna Lovinac bojnik Ivan Račić bojna 111. brigade HV-a izvidnička satnija ZP-a Gospić bojna Vojne policije Rijeka Skupne snage SJP MUP-a RH. Zapovjedno mjesto hrvatskih snaga za provedbu operacije bilo je u vojarni ”Eugen Kvaternik“ u Gospiću dok su se izdvojena zapovjedna mjesta nalazila na Bilaju i u Rosuljama. Zapovjedno mjesta snaga specijalne policije MUP-a RH bilo je na Visočici. Zapovijedanje operacijom general zbora Janko Bobetko, načelnik GS OS RH brigadir Rahim Ademi, zamjenik zapovjednika ZP Gospić general MLADEN MARKAČ zapovjednik spec. policije RH pukovnik Mirko Norac, zapovjednik 9.gardijske brigade bojnik Ivan Račić, zapovjednik domobranske bojne Lovinac bojnik Mile Kosović, zapovjednik domobranske bojne Gospić Dinamika operacije (9. – 12. rujna 1993.) Glavni proboj hrvatskih snaga izveden je brzim obuhvatom kojim su iznenadili neprijatelja i doveli njihove snage u okruženje, a glavnina napadnih djelovanja izvedena je u prvih nekoliko sati operacije Prvi dan operacije Operacija je započela snažnom petominutnom topničkom pripremom po neprijateljskim ciljevima te je hrvatsko topništvo precizno pogađalo zapovjedno mjesto tzv. 2. bataljuna 9. motorizirane brigade (mtbr) i njihov Centar veze u Medku čime im je onemogućena komunikacija u početku operacije. Nakon topničke pripreme pješaštvo i oklopne snage uspješno su probile neprijateljske utvrđene položaje. Ubrzo su hrvatske snage izbile u Lički Osik gdje presijecaju neprijateljske formacije, a u Divoselu ih okružuju. Proboj je ostvaren i na drugim smjerovima napada, a oslobođeni su i Strunići. Neprijateljske snage istog su dana krenule u protunapad, no on je uspješno odbijen. Tako je uspostavljena nova crta obrane Begluk – Memedovo brdo – selo Drljići što je stanovnicima Gospića značilo i veću sigurnost i slobodu. Sljedeća tri dana operacije Neprijatelj je pokušavao protunapadima ponovno okupirati tek oslobođena područja no hrvatske su snage uspješno obranile novu crtu obrane te nastavile s pretragom i osiguranjem oslobođenih područja. Zanimljivo je kako je operacija Medački džep započela istog dana kad su i neprijateljske pobunjeničke snage planirale krenuti u napad iz pravca Divosela prema Gospiću i to 15 minuta prije početka napada hrvatskih snaga, a o tim planovima doznalo se poslije, nakon zarobljavanja neprijateljske vojne dokumentacije u VRO Oluja. Realna prijetnja Nakon početka operacije Medački džep i danima kasnije neprijateljske su snage počele primjenjivati strategiju realne prijetnje, a to je značilo odmazdu po hrvatskim gradovima i naseljima koje su napadali dalekometnim topništvom i raketnim sustavima
Šahovski klubovi Ruščica i ŠKI Hvidra-Brod osiguravaju svojim igračima šahovske ploče.
RUŠČICA, 16.12.2022. – Šahovski klubovi Ruščica i Šahovski klub invalida Hvidra Brod osiguravaju svojim igračima šahovske ploče, plastične figure i šahovske torbe. Ovaj temeljni šahovski alat, sredstvo rada za šahiste na turnirima, za svakog šahistu ima praktičnu, ali i emocionalnu vrijednost. Ključnu podršku ovom projektu za šahiste navedenih klubova, dalo je Ministarstvo hrvatskih branitelja, na čelu sa gospodinom ministrom Tomo Medved. Do sada je šahovske komplete dobilo dvadeset šahista, a danas je šahovski komplet od predsjednika klubova Ruščica i Hvidra-Brod Mate Opačka, dobio novopridošli šahista iz Slavonskog Broda iz Šahovskog kluba Ruščica te vankategornik dr. Matko Škarica. Zahvaljujući našem spnzorima, ovaj projekt ide dalje, a šahisti će uzvratiti kako najbolje znaju, igranjem šaha na turnirima i sudjelovanjem u Hrvatskoj šahovskoj ligi. Ovo je samo jedan u nizu uspješnih projekata. Izvor: predsjednik ŠK Ruščica ŠKI Hvidra-Brod Mato Opačak
OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD
OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA 157.br HV SLAVONSKI BROD Na današnji dan, 16. 12. 1991. godine, u Slavonskom Brodu ustrojena je 157. brigada Hrvatske vojske. Prvi zapovjednik brigade bio je Ivo Petrić koji je ujedno obnašao i dužnost zapovjednika obrane grada Slavonskoga Broda. Polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu i kod spomenika poginulim braniteljima na Trgu Stjepana Miletića obilježena je 31. obljetnica osnutka. Vijence su položili izaslanik predsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja ujedno i potpredsjednika Vlade Tome Medveda – državni tajnik Špiro Janović, bivši pripadnici i zapovjednici 157. brigade HV , predstavnici Brodsko-posavske županije na čelu s privremenim pročelnikom UO za zdravstvo socijalnu skrb i hrvatske branitelje Brankom Sabom i podpredsjednikom Županijske skupštine BPŽ Berislavom Balenom, Udruga Hrvatski časnički zbor Brodsko-posavske županije , Udruga Dragovoljaca i Veterana Brodsko-posavske županije, predstavnici HVDR-e, predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata te političkih stranaka. U sklopu svoje zadaće u obrani tadašnje Općine Slavonski Brod 157.br HV je čuvala državnu granicu RH uz rijeku Savu od Slavonskog Kobaša do Slavonskog Šamca. Zona odgovornosti 157. brigade je bila od Slavonskog Šamca pa sve do ušća Orljave, a jedno vrijemo i do sela Davor. Isto tako brigada je djelovala na području Bosanske Posavine, na novogradiškom ratištu, a dio, jačine ojačane satnije, djelovao je na južnom hrvatskom bojištu pod zapovjedništvom generala Bobetka.Za vrijeme Operacije Bljesak, brigada je bila u stanju pripravnosti kao i za Operaciju Oluja. Kroz brigadu je prošlo oko 7000 ljudi, poginulo je 27 pripadnika, a 118 ih je ranjeno. Obilježavanjem obljetnica prisjećamo se njihove nesebične žrtve. Izvor : Mato Opačak i brodportal.hr
31. obljetnica oslobađanja općine Đulovac u vojno-oslobodilačkoj operaciji “Papuk 91“
Đulovac, 15. prosinac 2022.godine. Danas je u Đulovcu odavanjem počasti poginulim brojnim braniteljima i brojnim civilima i svetom misom, obilježena 31. obljetnica oslobađanja tog mjesta i šireg područja, kao i Dan branitelja općine Đulovac. U ime HČZ-a Virovitica u programu je sudjelovala delegacija u sastavu Mirko Brajtigam, Stjepan Jugović i Zoran Kozjak (istaknuti sudionici ove vrlo uspješne i teške akcije) kao i delegacije udruga veterana i dragovoljaca Domovinskog rata (Vlado Paurić, Zvonko Kožnjak, Mirko Vujić i Franjo Štrok) i HVIDR-e grada Virovitice (Mirko Poljanac). Na današnji dan, 1991. godine, 127. brigada Hrvatske vojske, uz topničku potporu 19. mješovito protuoklopnog topničkog divizijuna i s pridruženom satnijom dragovoljaca iz Koprivnice te tenkovskim vodom iz koprivničke brigade HV, oslobodila je vrlo jako neprijateljsko uporište današnji Đulovac, kao i veći broj sela u smjeru Daruvara te je potom nastavila oslobađati područje oko planine Papuk da bi krajem godine izbila na cestu Pakrac-Požega. U borbama za oslobađanje Đulovca i šireg prostora ranjeno je više pripadnika HV, a poginula su tri pripadnika 127. brigade Hrvatske vojske i to: Vladimir Horvatinović, rođen 16.2.1965. godine, Drago Klarić, rođen 28.8.1965. godine, Miodrag Vlaškić, rođen 29.8.1963. godine. Pripremio: Tomislav Kolec Fotografija: Zvonko Kožnjak
DAROVI ZA DJECU HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA GRADA SLAVONSKOG BRODA I BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE
Za najmlađe članove udruge, djecu Hrvatskog časničkog zbora Brodsko-posavske županije, ovo je bio radostan trenutak, jer je došao i djed Božičnjak te im donio poklon paketiće, koji su podijeljeni djeci članova Udruge. Poklone su podijelili dopredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Grada Slavonskog i Brodsko-posavske županije Broda Mato Opačak i tajnik Udruge Petar Bubalo. U ova hladna vremena, hrvatski branitelji su današnjom akcijom, koja je u ovoj braniteljskoj udruzi redovna dugi niz godina, donijeli malo vedrine i smijeha našim najmlađim sugrađanima. Sigurni smo da djed Božičnjak ovih dana ima puno posla. U sklopu aktivnosti podjele Božićnih paketića ove godina je udruga osigurala kroz projekat. Slavonski Brod, 15.12.2022. Tekst i fotografije: Mato Opača
U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju tog grada
U Pakracu obilježena 31. obljetnica pogibije virovitičkih policajaca u oslobađanju grada U ulici Kalvarija u Pakracu, danas (nedjelja) je obilježena 31. godišnjica stradanja pripadnika specijalne policije Policijske postaje Virovitica Damira Babuka, Slavka Jagarinca, Damira Salopeka, Darka Strugara koji su 11. prosinca 1991. godine poginuli boreći se protiv četničkog agresora, te njihovog suborca Željka Pempera koji je u akciji oslobađanja Pakraca poginuo 9. siječnja 1992. Počast su im, uz obitelji, odali organizatori komemoracije, predstavnici PU virovitičko-podravske, predvođeni načelnikom Sinišom Kneževićem, suborci i hrvatski branitelji, predvođeni predsjednikom HVIDR-e Virovitica Mirkom Poljancem, kao i voditelj Područnog odjela Ministarstva hrvatskih branitelja u Virovitici Anto Krišto, načelnik općine Gradina Josip-Vučemilović Jurić, umirovljeni pripadnik Specijalne policije Božidar Dumenčić. Nakon komemoracije održana je sveta misa za poginule hrvatske branitelje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu. Izaslanstva su potom obišla i spomen obilježje poginulim pripadnicima 127. brigade HV iz Virovitice u mjestu Brusnik. Izvor: ICV i web stranica HČZ VIROVITICE
Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022.
Smrt generala Pavla Miljavca, Zagreb i Novigrad na Dobri 6. – 9. prosinca 2022. Tragična i nenadana smrt bivšeg načelnika Glavnog stožera OSRH i ministra obrane umirovljenog generala zbora Pavla Miljavca duboko je potresla sve članove udruga-članica Hrvatskog časničkog zbora – Zajednice udruga. Neposredno nakon bolne vijesti o smrti generala Miljavca, predsjednik HČZ-ZU Igor Majetić uputio je telegram sućuti obitelji Miljavac. U ime predsjednika Igora Majetića komemoraciji u Ministarstvu obrane, 8. prosinca nazočio je glavni tajnik Branko Gačak, koji se nakon komemoracije u ime HČZ-ZU upisao u knjigu sućuti koja je bila otvorena u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora. Pogrebu na groblju u Novigradu na Dobri, 9. prosinca su uz predsjednika HČZ-ZU Igora Majetića nazočili brojni članovi iz HČZ Duga Resa, HČZ Karlovac, HČZ Ogulin i HČZ Ozalj udruženih u Savez udruga Hrvatskog časničkog zbora Karlovačke županije, kao i članovi drugih udruga Hrvatskog časničkog zbora s prostora Republike Hrvatske. Tekst: Branko Gačak Fotografije: Branko Gačak i MORH GENERAL ZBORA PAVAO MILJAVAC – BIOGRAFIJA Umirovljeni general zbora Pavao Miljavac, koji je preminuo 5.prosinca 2022. godine, u 69. godini, ući će u hrvatsku povijest kao jedan od dvojice najvažnijih zapovjednika u Glavnom stožeru Oružanih snaga za vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja, ali i kao najmlađi načelnik Glavnog stožera. Pavao Miljavac rođen je 3. travnja 1953. godine u mjestu Maletići u blizini Duge Rese. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu na Dobri i u Dubovcu dok je gimnaziju završio u Karlovcu. Nakon srednje škole upisao je Tehnološko-kemijski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao. Miljavac se uključio u stvaranje neovisne Hrvatske od samih početaka, sudjelujući u svim bitnim događajima, ponajviše u naoružavanju i pripremi pripadnika Zbora narodne garde i hrvatske policije već od rujna 1990. godine, kada je pristupio pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. U lipnju iduće godine imenovan je članom regionalnog kriznog stožera, a nakon što je započela otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku napustio je dugogodišnji obiteljski biznis i aktivno se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u nastajanju. Ratni zapovjednik 137.brigade Duga Resa Njegova temeljitost i organiziranost prepoznate su odmah na početku Domovinskog rata pa je 8. studenoga 1991. imenovan zapovjednikom 137. dugoreške brigade Hrvatske vojske koja je dotad sudjelovala u obrani Karlovca i Duge Rese. Upravo u to vrijeme ta je postrojba, prema zapovijedi Operativne zone Karlovac, krenula u napad između rijeke Korane i Matkovog brda, a nakon dva mjeseca borbi zauzela je sela Donja i Gornja Zastinja, koja su dotad držali srpski pobunjenici. Dugoreška brigada pod Miljavčevim zapovjedništvom odlazi u rujnu 1992. na posavsko bojište te se ne zadržava duže vrijeme na njemu. Miljavac je ranije isticao da 137. brigada nije bila vrednovana prema doprinosu koji je dala tijekom ratnih godina. Pritom je osobito naglašavao njezin doprinos u Oluji, u kojoj je sudjelovala u napadnim djelovanjima, iako to prvotno nije bilo planirano, a te je zadaće uspješno ostvarila. Kroz tu postrojbu tijekom Domovinskog rata prošlo je 5719 branitelja, a njih 229 bilo je ranjeno te su poginula njezina 84 pripadnika. Brigada je, prema navodima iz monografije ‘Stotridesetsedma’, bila multinacionalnog karaktera jer su je, pored Hrvata, sačinjavali Srbi, Bošnjaci, Albanci, Slovenci, pa čak i Rumunji, a kroz njezine redove prošlo je i stotinjak žena. Miljavac je na čelu dugoreške brigade bio do 1. listopada 1992. godine, potom preuzima zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac. U svibnju 1994. promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a za domobranstvo. Načelnik pa ministar General Miljavac je za vrijeme Oluje bio zapovjednik tima A za provedbu te operacije, a sedam mjeseci poslije oslobađanja Hrvatske u kolovozu 1995., tada već kao general-pukovnik, imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenuje Miljavca u studenom 1996. načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga, a dotad ga je vodio Zvonimir Červenko. Imenovan je na tu dužnost sa samo 43 godine, što ga čini najmlađim u povijesti na toj funkciji. Miljavac ostaje načelnikom Glavnog stožera do listopada 1998., kada je postao ministar obrane te je na toj dužnosti bio do siječnja 2000. godine. Uz ministarsko imenovanje, dodijeljen mu je čin generala zbora, odmah ispod čina stožernog generala kao najvišeg u hrvatskoj vojnoj hijerarhiji. Nakon smrti Predsjednika Tuđmana, u prosincu 1999. i smjene vlasti početkom 2000. godine Miljavac odlazi u politiku i postaje saborski zastupnik HDZ-a, no napušta ga s Vesnom Škare Ožbolt i Matom Granić te prelazi u novoosnovani Hrvatski demokratski centar, kasnije preimenovan u Demokratski centar. Na kraju se vratio u HDZ te se s dvadesetak umirovljenih generala angažirao na braniteljskim pitanjima. Odbacivao srbijanske optužbe za Oluju i promicao služenje vojnog roka Miljavac je jedan od osnivača Hrvatskog generalskog zbora, kojim je predsjedao od 2013. do 2022. godine, kada je imenovan njegovim počasnim predsjednikom. Kao čelnik te udruge često je javno istupao i štitio ugled te dostojanstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Kao jedan od zapovjednika u Oluji odbacivao je sporne srbijanske optužbe o raketiranju civila na Petrovačkoj cesti te naglašavao potrebu da se hrvatsko društvo odmakne od svih simbola koji su karakterizirali prošle sustave, ali se i zalagao za povratak vojnog roka. KOMEMORACIJA ZA GENERALA PAVLA MILJAVCA U MINISTARSTVU OBRANE Komemoracija za preminulog generala zbora Pavla Miljavca održana je u Domu Hrvatske vojske “Zvonimir” 8. prosinca 2022. godine. Komemoracjji, uz obitelj i prijatelje, nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, izaslanici Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnici u Hrvatskom saboru, predsjednik Marinko Krešić i brojni članovi Hrvatskog generalskog zbora članovi, bivši ministri obrane i bivši načelnici Glavnog stožera, generali, admirali i ostali. O liku i djelu generala Miljavca govorili su ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj te predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić čiji govor objavljujemo u nastavku. GOVOR PREDSJEDNIKA HRVATSKOG GENERALSKOG ZBORA GENERALA MARINKA KREŠIĆA NA KOMEMORACIJI “Poštovana članovi obitelji Miljavac, dame i gospodo, dopustite mi par osobnih riječi o generalu Pavlu Miljavcu, dragom nam kolegi i prijatelju kojeg se danas prisjećamo, a nakon preranog i iznenadnog odlaska. Tužna vijest o njegovoj smrti veoma me pogodila
31 godina od stradavanja u Čanku
31 GODINA OD STRADANJA HRVATSKIH VOJNIKA I CIVILA U ČANKU I ove je godine, 10. prosinca 31.obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu na prostoru Like. Trideset i jedna godina je prošla od prvog velikog stradanja pripadnika 12.br,HV „Sveti Vid“ Rijeka. Napad neprijatelja sa okolnih brda počeo je rano, u hladnu zimsku zoru i rezultirao je smrću osmero mještana civila i s 28 poginulih pripadnika MUP-a, 128. brigade ZNG „Sv. Vid Rijeka“, 133. brigade, 111. brigade i 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok pet pripadnika 128. brigade (sanitet 2.bojne 128.br HV) biva zarobljeno i završava u zatvorima Knina i Korenice. Između ostalih poginuli su slijedeći pripadnici 128.br HV: FRANJO MATAŠIĆ (17.12. 1991.-VMA Beograd), zapovjednik 2.bojne, ranjen, zarobljen i odveden te umro u nerazjašnjenim okolnostima navodno na VMA u Beogradu MILJENKO BENAŠ IVOSLAV ŠKARON ZLATKO LIKER IVAN RADICA Osim okupljanjem u Čanku, selu od nekoliko desetaka stanovnika u sastavu općine Plitvička jezera, stradanje pripadnika 128. brigade HV tradicionalno će se obilježiti i u Svetištu Majke Božje Trsatske. Misa je u 18,30 sati. Naći će se pripadnici 128. brigade HV “Sveti Vid” kako bi odali počast svojim suborcima, ostalim braniteljima te civilima koji su na taj dan stradali u Čanku.
