Udruga „128.br HV Sveti Vid Rijeka” na tradicionalnom obilasku Ličke bojišnice
Udruga „128.br HV Sveti Vid – Rijeka” na tradicionalnom obilasku Ličke bojišnice 21.rujna 2024. Članovi Udruge „128.br HV Sveti Vid – Rijeka” tradicionalno svake godine u rujnu, uoči obilježavanja obljetnice ustrojavanja 128.br HV, obilaze Ličku bojišnicu. Obilaze se mjesta i položaji na kojima je brigada provela najveći dio Domovinskog rata kao i mjesta stradanja i pogibija njenih pripadnika. I ovog puta su nam se pridružile Udruga udovica poginulih branitelja i pripadnici KNA Armada Rijeka. Tijekom Domovinskog rata brigada je izgubila 25 svojih pripadnika, većinu na samom početku rata, tijekom zime 1991./92. Tako smo i ovaj puta obišli Čanak, Ibrešiće, Perušić, Gospić, Široku Kulu, Ljubovo i Korenicu. Također je tradicija da se svake godine kao domaćin pripadnicima Udruge izmjenjuju Perušić, Gospić i Korenica. Ove godine domaćin je bila Općina Perušić na području koje su tijekom Domovinskog rata bile raspoređene 1. i 2. bojna 128.br HV „Sveti Vid” Rijeka. Zahvaljujemo na toplom dočeku. Autori fotografija su pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, Izvor FB stranica Udruge. Priredio SL
Valamar i Udruga veterana 128. brigade darivali televizore
Valamar i Udruga veterana 128. brigade darivali televizore U prostorijama MO Zamet upriličena je humanitarna donacija televizora koje je darivao Valamar, jedna od najmoćnijih hrvatskih hotelskih kompanija. Oni su naime odučili podijeliti desetak televizora većih formata udrugama civilnog društva. Koordinator akcije za područje Rijeke je Udruga veterana 128 brigade sv. Vid Rijeka koja je nakon analize potreba odlučila da se televizori daruju riječkim organizacijama – Društvu tjelesnih invalida, Udruzi osoba s cerebralnom paralizom te Svjetioniku, udruzi koja skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju kao i osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Darovane televizore su u ime svojih udruga, na čemu su se i zahvalili, preuzeli Marijana Kraljić, Miljenko Mišljenović i Branka Stjepanović. – Udruga veterana 128 brigade osnovana je još sredinom 1992. godine kao prva takvog karaktera u Hrvatskoj. Morali smo brzo djelovati jer na samom početku rata imali smo mnogo poginulih tako da je trebalo hitno osmisliti udrugu koja će stipendiranjem pomoći školovanju njihove djece. Kasnije, nakon rata, odlučili smo humanitarno djelovati i u koordinaciji s civilnim udrugama, a jedna od takvih akcija je i ova zbog koje smo se okupili u MO Zamet, poručio je predsjednik udruge Walter Cvjetan s kojim je bio i tajnik Branko Horvat. Akciju uručenja organizirali su Željko Dugić i Srđan Srdoč, član i predsjednik MO Zamet koji su tom prigodom zahvalili i Stevi Kabiću koji je, uz Valamar, bio inicijatorom cjelokupne akcije darivanja televizora. Izvor: Novi List https://www.youtube.com/watch?v=r54A9ZJyX4M&t=123s
DONACIJA TELEVIZORA KLUBU 138.BR HV „GORANSKI RISOVI“
DONACIJA TELEVIZORA KLUBU 138.BR HV „GORANSKI RISOVI“ Hoteli Valamar su Udruzi ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka donirali određeni broj TV aparata koje su riječani dalje raspodjelili: JVP Sušak, Armada Grobnih, Udruga branitelja HŽ, UHBDR Grobnik i UHBDR Kastav te između ostalih i Klubu 138.br HV „Goranski risovi“. Osim donacije na kojoj je Klub 138.brigade veoma zahvalan prijateljima iz Udruge 128.br, bila je to prilika da se generacija koja se zna sa početka devedesetih godina prošlog stoljeća podsjeti na dane provedene na ličkom ratištu.U delegaciji Udruge ratnih veterana 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka bili su Ivica Jakšić, Stevo Kabić i Zdravko Nemet a donaciju su, u ime Kluba 138.br, primili Željko Sokol predsjednik Kluba 138.br “Goranski risovi” i Zdenko Holenko.
Ratni veterani 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka na Danima Svetog Vida
Ratni veterani 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka na Danima Svetog Vida Počeli su Dani sv. Vida ili Dani grada Rijeke kada Riječani brojnim vjerskim, kulturni, zabavnim i sportskim događajima, obilježavaju blagdan zaštitnika grada. Crkvene manifestacije tih dana kulminiraju velikom procesijom na sam blagdan sv. Vida, 15. lipnja. Uz vjerske događaje, bogat program svake godine uključuje i svečanu akademiju na kojoj se dodjeljuju javna priznanja Grada Rijeke, kao i prijem za svu djecu koja nose inačicu imena Vid. Ratni veterani 128.br HV koja nosi naziv „Sveti Vid“ tradicionalno sudjeluju u ovim događanjima. Manifestaciju organiziraju Grad Rijeka i Riječka nadbiskupija u suradnji s brojnim partnerima.
MLADI VOLONTERI UKLJUČENI U RAD UDRUGE RATNIH VETERANA 128.BR HV „SVETI VID“ RIJEKA
MLADI VOLONTERI UKLJUČENI U RAD UDRUGE RATNIH VETERANA 128.BR HV „SVETI VID“ RIJEKA Uključivanje mladih u volonterske aktivnosti otvara prostore u kojima će mladi ljudi moći naći odgovore i izraziti svoje mišljenje o događajima iz naše bliže povijesti, posebno periodu Domovinskog rata. Volontiranje je izvrstan način da mladi budu aktivni članovi zajednice tijekom svog odrastanja u aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, intelektualnom stupnju razvoja i vještinama. Mladi razvijaju i jačaju svoje stavove i u odnosu na taj period naše povijesti a volontiranje značajno doprinsi osobnoj afirmaciji i općem dobru. U rad Udruge ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka uključeno je nekoliko mladih volontera koji pomažu svojim skromnim donacijama i radom na provođenju programskih ciljeva Udruge. Tijekom 2024.godine mladi su bili uključeni u: Obilježavanje sjećanja na poginule hrvatske branitelje, pripadnike KNA Armada na stadionu Kantrida Odavanje počasti u Parku Zvonimira Škerla u povodu Dana MO Kozala i Uključivanjem udruge, pozivanjem na izložbu Građevinske tehničke škole Rijeka. Jedan od naših mladih volontera, Tin Filipović Smojver /koji ponosno nosi majicu udruge/ pozvao nas je na izložbu „Izvan okvira“ čije je otvorenje Građevinska tehnička škola Rijeka organizirala u školskoj galeriji Podroom 12.lipnja 2924.godine. Na izložbi su prikazani radovi učenika prvog razreda smjera Dizajner unutrašnje arhitekture.
Branko Novak, tajnik Udruge ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka među odlikovanim dobrovoljnim darivateljima krvi
Branko Novak, tajnik Udruge ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka među odlikovanim dobrovoljnim darivateljima krvi Zagreb, 09.svibnja 2024. Predsjednik Republike Zoran Milanović uručio je danas odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za plemenitu i humanitarnu aktivnost darivanja krvi više od sto puta za muškarce, odnosno sedamdeset pet puta za žene dobrovoljnim darivateljima krvi u 2022. godini. U prigodnom obraćanju predsjednik Milanović izrazio je zahvalnost dobrovoljnim darivateljima krvi te istaknuo da je odlikovanje koje im dodjeljuje samo simbolika za ono što nesebično daju bez ikakve protunaknade, kao ljudi ljudima. „Tu smo prošli jedan test kao društvo. To je test života u kojem se hrvatski ljudi već generacijama odazivaju na poziv savjesti i čovjekoljublja da daju svoju krv“, poručio je predsjednik Milanović. Rekao je da smo po darivanju krvi drugačiji od drugih država jer se „ljudi više daju”. “To je jedno od onih slatkih utočišta našeg društva i naše kulture. Imamo borbenost – katkad i malodušje, ali ono kod vas nije prisutno – prevladava čovjekoljublje i ljudska toplina i zato vam na tome hvala. Ponosan sam na vas i sa zadovoljstvom čekam da svakome od vas stisnem desnicu“, poručio je hrvatski Predsjednik odlikovanim dobrovoljnim darivateljima krvi. Na svečanosti u Uredu predsjednika odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske primilo je 136 dobrovoljnih darivatelja krvi, među njima i Branko Novak, tajnik Udruge ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka. Izvor: predsjednik.hr
IN MEMORIAM Ivan Lerga ratni zapovjednik 2.bojne 128.br HV “Sveti Vid” i predsjednik Udruge ratnih veterana 128.br HV
IN MEMORIAM Ivan Lergaratni zapovjednik 2.bojne 128.br HV “Sveti Vid” i predsjednik Udruge ratnih veterana 128.br HV Rano ujutro, 21.veljače 2024.godine iznenada nas je napustio Ivan Lerga, profesor u mirovini, pričuvni bojnik HV i ratni zapovjednik 2.bojne 128.brigade te aktualni predsjednik Udruge 128.brigade HV. Jesam, zadovoljan sam današnjim okupljanjem, zadovoljan sam i dobivanjem prostora za ZUDR PGŽ. Ali… referiram se na obećanja koja smo dobili od čelnih ljudi Grada Rijeke kako ću prije nego odem s ovog svijeta doživjeti i otvaranje Doma hrvatskih branitelja Rijeka. Uistinu mislim da nije primjereno da takve objekte posjeduju i mnogo manje sredine, ne i Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj. Istaknuo je to Ivana Lerge, predsjednika Udruge 128 brigade Sveti Vid 15. siječnja ove godine. Na veliku žalost ne samo braniteljske populacije nego i svih ljudi koju su ga poznavali bio je to njegovo zadnje obraćanje javnosti. Pričuvni bojnik, ali i jedan od istinskih pionira informatizacije riječkog prostora, kao profesor informatike bio je jedan od ključnih ljudi osnutka i razvoja ERC-a Riječke banke, Ivan Lerga preminuo je, iznenada, 21. veljače 2024. godine. Bio je veteranski aktivan doslovno sve do zadnjeg dana života, večer prije odlaska s ovozemaljskih prostora bio je na dogovorima u Zajednici udruga Domovinskog rata PGŽ, kojoj se, u cilju jačanja veteranskih udruga i lakšeg ostvarivanja braniteljskih prava, priključila i udruga 128 brigade koju je on godinama vodio. Profesora Lergu, jer od izgleda preko profinjenih manira, načitanosti, spremnosti na razumijevanje svih ljudi pa i onih s kojima nije dijelio mišljenja, i istinski visoke razine tolerancije bio je Lerga baš pravi profesor, poznavali smo se, kako nam se činilo za nedavnih susreta, oduvijek. Nije bilo baš oduvijek, ali jeste od 1991. godine kad se nesebično stavio na raspolaganje kako bi se ustrojila 128. brigada, baš kao što je od prvih dana bio s njom na ličkom ratištu. Štoviše bio je zapovjednik 2. bojne što je bila iznimno odgovorna funkcija. Tim više jer 128 brigada je na potezu dugom 50 kilometra što je zatvarao prostor od Ramljana pa sve do okupiranog medačkog prostora morala sačuvati slobodu tog dijela Like. Područje ekstremno teško za čuvanje, no časnički sustav čiji je jako važni dio bio i Lerga itekako je znao ne samo kako postaviti obranu, nego i kako psihološki i motivacijski djelovati na ljude. Kroz 128. brigadu prošlo ih je desetak tisuća, a iako je većina od njih je časno i spremo odgovorila na mobilizacijski poziv, ni o ratu ni o ratovanju baš ništa više od toga nije znala. Ali znao je profesor Lerga, jako je dobro znao kao stvoriti povjerenje i smionost, kako od “običnih ljudi” stvoriti itekako spremne i motivirane branitelje, na kraju i osloboditelje, pobjednike Domovinskog rata. Profesor Lerga je ispred i iznad svega stavljao brigu o ljudima. S obzirom na tragična stradanja pripadnika 128. brigade, silno je vodio brigu o njihovim obiteljima, o djeci koja su ostala bez očeva, često i na egzistencijalnom minimumu. Upravo stoga, koliko god bilo neobično, već je sredinom 1992. inicirao osnivanje Udruge branitelja 128 brigade. Stvorio je veteransku udrugu, a da sama brigada nije proslavila ni prvi rođendan. Zbog čega? Inteligentni i pavdoljubivi profesor želio je pomoći u školovanju djece poginulih branitelja, a jedina zakonska mogućnost bila je financiranje putem navedene udruge. Za Ivana Lergu nije bilo nepremostivih prepreka, uostalom pokazao je to i kao časnik tijekom Domovinskog rata kojeg je, koliko god turobno sve zajedno djelovalo tog surovog i tužnog ličkog prosinca 1991., kao i prvih mjeseci 1992. godine, pobjednički okončao. I je, baš kao i na ovogodišnjoj svečanosti povodom dana priznanja Republike Hrvatske, ujedno i dana ZUDR PGŽ, znao je iskazivati gorčinu ne statusom nego odnosom prema banitelja koje su formirale neke od političkih skupina i medija. Nije nikako mogao shvatiti, kao izraziti intelektualac, domoljub, kao odgovorna i nadasve tolerantna osoba, zbog čega dio javnosti branitelje definira na jedan potpuno neciviizirani način. Jer on je u ratu, kao čelnik veteranske udruge i u miru, na silno teško i krajnje negostoljubivo ratište poveo ljude, različitih profesija, vjera i nacija, koji su svima, pa tako i onima koji stvaraju odium prema braniteljima, osigurali slobodu, mir, prosperitet na kraju i pripadnost željenim europskim asocijacijama najviših demokratskih standarda. Na žalost, otišao je Ivan Lerga. Otišao je profesor Lerga, otišao je hrabri ratnik i istinski časni časnik. Otišao je, a Dom hrvatskih branitelja Rijeka se nije otvorio. Bojimo se, jer branitelja Lerginih ljudskih kvaliteta i ustrajnosti sve je manje, kako ga dočekati nitko i neće. Na žalost, društvo smo nihilizma, društvo smo koje ne cijeni one koji su 1991. godine bili spremni založiti svoj život za našu slobodu. Za naša demokratska prava, kao i slobodu biti onakvima kakvim uistinu želimo biti. Lerga je volio i pokušao razumjeti sve ljude. Pa i one koji su o njemu i braniteljima imali krajnje uvredljive stavove. Hvala na svemu, na zalaganju za slobodu uvijek i u svakom smislu. Obitelji istinskog gospodina, profesora Lerge, svim suborcima i svim ljudima koji su ga cijenili iskrena sućut. Izvor: tekst Edi Prodan, fotografija arhiv 128.br HV
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE Napad na Ibrešiće (Alivojvodiće) desio se u nedjelju, 19.siječnja 1992.godine oko podna. Hrvatski vojnici su, bez obzira na dobro organiziranu obranu, bili potpuno iznenađeni i pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su 4 pripadnika bojne: Nevenko Grbac, Petar Horvat, Zvonimir Škerl i Samir Terzić, kao i pripadnik 118. brigade Gospić Ivica Kolak iz skupnine koja im je pritekla u pomoć. Dvojica su teško ranjena i više je lakše ozlijeđenih. Očito je bilo da je napad pomno pripreman-kratko je trajao i bio je žestok a prema načinu na koji je izveden za pretpostaviti je da ga je izvela postrojba koja je dovedena sa strane, dobro uvježbana i namjenjena za ovakva djelovanja. Tijekom 19.siječnja skupina pripadnika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, na čelu sa predsjednikom Udruge Ivanom Lergom, obišla je grobove poginulih pripadnika brigade, pomolila se i zapalila svijeće.
32. RUKOMETNI MEMORIJAL ZVONIMIR ŠKERL
32.RUKOMETNI MEMORIJAL ZVONIMIR ŠKERL 32.Memorijalni turnir Zvonimir Škerl održan je tijekom vikenda 13.i 14. siječnja u organizaciji MRK Kozala, udruge 128.brigade Sv.Vid i Mjesnog odbora Brašćine-Pulac a u čast prerano preminulog kapetana MRK Kozale, Zvonimira Škerla zajedno sa još trojicom pripadnika 128.br.HV (Nevenko Grbac, Petar Horvat i Samir Terzić) te jednim pripadnikom 118.br (Ivica Kolak) poginuo u neprijateljskom napadu na Ibrešiće (Perušićka kosa) 19.01.1992.godine. Otvorenje turnira bilo je u nedjelju 14.01.2024.godine u 12,00 sati u dvorani „Dinko Lukarić“ na Kozali. Neposredno prije otvorenja predstavnici organizatora /MRK KOZALA, MO BRAŠĆINE PULAC I UDRUGE VETERANA 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka zapalili su svijeće i položili vijence u Parku Zvonimira Škerla na Kozali i na Mjesnom groblju Kozala, na grobu Zvonimira Škerla. Svake godine Memorijalnom turniru su nazočni udovica i sin Zvonimira Škerla koji tradicionalno otvara turnir. Ovaj rukometni turnir je na samom početku bio zamišljen kao druženje prijatelja i suigrača Zvonimira Škerla kako bi se održalo sjećanje na sjajnog rukometaša i čovjeka koji je ponosno branio boje svojega kluba, ali i svoje domovine Hrvatske u Domovinskome ratu. Nakon veterana, turnir su preuzeli mlađi rukometaši pred kojima je velika rukometna budućnost pa su tako mnogi današnji reprezentativci Hrvatske svoje rukometno znanje stjecali na ovom turniru.
IN MEMORIAM prof.dr.sci IVAN MRAKOVČIĆ pričuvni satnik HV
IN MEMORIAM Prof.dr.sci IVAN MRAKOVČIĆ pričuvni satnik HV Napustio nas je IVAN MRAKOVČIĆ, pričuvni satnik HV i pripadnik zapovjedništva 3.pješačke bojne 128.brigade HV u Gospiću, teške 1991./1992.godine. IVAN MRAKOVČIĆ rođen je1943. godine, diplomirao je 1969. na Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi, na Odsjeku tehnologije i organizacije rada; stekao je zvanje profesora. Magistrirao je 1981. na Sveučilištu u Zagrebu (Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacijskih i informacijskih znanosti) . Od 1970. radi u Riječkoj banci na poslovima EOP-a. U međuvremenu je postavljen za glavnoga programera, gdje mu je jedan od osnovnih poslova obuka programera. Dopunski se školuje u Sloveniji (Radovljica, Bled, Kranj, Ljubljana) te u Beču, Frankfurtu, Milanu, Zürichu, Kobenhavenu. Od 1996. radi kao predavač informatičkih kolegija na Sveučilištu u Rijeci, na Pedagoškom fakultetu (Odsjek za politehniku). U siječnju 1998. izabran je u zvanje predavača, a u rujnu 2005. u zvanje višeg predavača. Bio je istaknuti aktivist u streljačkom sportu: Prvi susret sa streljaštvom bio je u srednjoj Brodograđevno-industrijskoj školi kada postaje član SK Borac. Po završetku srednje škole zapošljava se u „Torpedu“ i uključuje se u rad tamošnje streljačke družine. Prilikom upisa na Visoku industrijsko-pedagošku školu osniva Streljačko društvo „Student“ čiji je voditelj i strijelac. Osnivač je Streljačkog klub Rijeka koji okuplja strijelce iz klubova koji su se gasili nestankom firmi. Osvajač je brojnih medalja, pojedinačni prvak Hrvatske u malokalibarskoj puški i drugi u Kupu bivše države. Tome se mogu pridodati i nekoliko medalja s ekipnog prvenstva Hrvatske. Završio je izvanredni studij Visoke škole za fizičku kulturu u Zagrebu – smjer streljaštvo. Studij streljaštva pomogao mu je u podizanju rezultata i prijenosu stručnog rada u Rijeci te unapređenju odnosa sa Streljačkim savezom Hrvatske gdje je radio kao član stručnih komisija. Tada je započeo rad s mladima, postao je trener reprezentacije Hrvatske na pripremama prije velikih natjecanja. Kao vanjski suradnik Fakulteta za fizičku kulturu držao je seminare za streljačke instruktore i trenere. Osim natjecateljskog i trenerska angažmana postao je i međunarodni sudac B kategorije. Za djelovanje u sportu dobitnik je Srebrne plakete prigodom proslave 60 godine streljaštva u Primorsko-goranskoj županiji i Nagrade za životno djelo Zajednice sportova PGŽ-a 2011. godine. Iz Novog Lista povodom izlaska Fotomonografije 128.br HV. Ivan Mrakovčić prvi s desna.
