SAMOBOR-časnici 151.br HV educirali učenike o Domovinskom ratu
ČASNICI HV SAMOBORSKE UDRUGE 151. BRIGADE EDUCIRALI ŠKOLSKU DJECU O DOMOVINSKOM RATU TE ODRŽALI SAT POVIJESTI NA LOKACIJI TROKUT KOD NOVSKE Više od 600 učenika samoborskih osnovnih i srednjih škola prošlo je kroz 14 ciklusa predavanja o Domovinskom ratu i doprinosu u oslobađanju zapadne Slavonije. O uspješnom ratnom putu naše 151.samoborske brigade govorili su učesnici zbivanja iz tog vremena. U velikoj dvorani srednje školskog centra prikazana je i izložba fotografija našeg ratnog puta. Učenici su aktivno učestvovali u ovoj edukaciji postavljajući ozbiljna pitanja, stvarajući predodžbu o tom vremenu. Osnovni cilj je postignut , a to je jačanje svijesti o značaju i doprinosu očeva i djedova učenika u obrani Domovine u ovom obrambenom ratu. Potaknuli smo učenička razmišljanja potičući ih na pozitivan odnos prema čuvanju tekovina Domovinskog rata. Smatramo da smo time pridonijeli postizanju odgojne zadaće nastave a to je jačanje domoljublja. Evaluacijski upitnik koji smo proveli sa učenicima potvrdio nam je da smo im pomogli da pravilno razumiju taj tako bitan dio nacionalne povijesti, što se očitovalo kroz njihove visoke ocjene u samom upitniku. Učenike smo također educirali kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Parku Domovinske zahvalnosti u Samoboru, gdje su uklesana 53 imena hrvatskih vitezova koji su tu živjeli prije rata. Sve smo to radili uz jaku podršku Grada Samobora, Ministarstva branitelja i Zagrebačke županije. Završna aktivnost provedena je 30. listopada nastavom na terenu u udaljenoj lokaciji 120 km od Samobora na Trokutu kod Novske. Organizirali smo odlazak 520 učenika osnovnih i srednjih škola u 10 autobusa da na lice mjesta borbenih aktivnosti vide težinu uvjeta tadašnjeg ratovanja njihovih djedova i očeva. Tu je danas zahvaljujući našoj inicijativi postavljen veličanstven spomenik našim suborcima. Na ovih devet spomen stećaka poginulih: Tigrova,te branitelja sa područja Bjelovara,Samobora, Svete Nedelje,Vrbovca, Dugog sela,Koprivnice, Ivanić Grada, Novske uklesano je 270 imena hrvatskih vitezova. Učenici su odali počast hrvatskim herojima koji su kao učesnici oslobodilačke borbene operacije „Orkan-91“ položili svoj mladi život na novljanskoj bojišnici u Domovinskom ratu. Puk. HV u mir. Adolf Paar
Dvadeset tri godine od prve oslobodilačke operacije HV i MUP-a kodnog naziva «Otkos 10»
OTKOS 10 DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA DOM. RAT ORKAN-91 OTKOS 10 VUKOVAR MASLENICA MEDAČKI DŽEP BLJESAK OLUJA Polaganjem vijenca i aranžmana te paljenjem svijeća kod spomen obilježja za sve poginule hrvatske branitelje, na Gradskom groblju u Virovitici, spomen obilježju kod sela Lončarice, na mjestu pogibije Marijana Derežića, pripadnika „A“satnije 127. brigade HV i na mjestu pogibije Željka Kuzminskog, pripadnika Koprivničke satnije dragovoljaca, u organizaciji Hrvatskog časničkog zbora grada Virovitice obilježena je dvadeset i treća obljetnica početka vojno- redarstvene operacije „OTKOS 10“ i ujedno blagdana Svih Svetih. Na obilježavanju su uz članove braniteljskih udruga, proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnike Policijske uprave Virovitičko podravske i sudionike operacije Otkos 10, nazočili i predstavnici grada Virovitice, na čelu s pročelnikom za društvene djelatnosti, Alenom Bjelicom te predstavnici gradskih i privatnih tvrtki koje redovno podupiru rad Hrvatskog časničkog zbora. O značaju i provedbi operacije, s težištem na djelovanju 127. brigade HV i pridodanih joj postrojbi vojske i policije, prisutne je u svom izlaganju podsjetio predsjednik Časničkog zbora Grada Virovitice, Davor Špoljarić, a u ime gradonačelnika Grada Virovitice, Ivice Kirina, prisutne je pozdravio te sudionicima operacije čestitao obljetnicu pročelnik odjela za društvene djelatnosti, Alen Bjelica. O operaciji „Otkos 10“ iz perspektive pripadnika 127. brigade HV iz Virovitice:Sumornog, hladnog i maglovitog jutra, 31.10.1991.godine, postrojbe HV i MUP-a RH, među kojima je glavna snaga bila 127. brigada HV s pridodanom namjenskom satnijom Policijske stanice Virovitica i satnijom dragovoljaca iz Koprivnice, krenule su u operaciju oslobađanje Bilogore i uspješno je okončale 04. studenog.No treba prije svega reći da do nje ne bi došlo da ranije nisu uspješno provedene akcije oslobađanja vojarni diljem Hrvatske pa tako i u Virovitici. U tom kontekstu posebno je važna i akcija oslobađanja bilogorskog sela Jasenaš, provedena 02.rujna 91. jer je ona pokazala što Virovitičani mogu.Stoga je tadašnji vojni vrh procijenio da se može i treba početi poduzimati protuofenzive, gdje je to moguće, kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno Slavonsko, na širem području Vukovara, gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga.Primarni cilj na prostoru Zapadne Slavonije bio je spriječiti spajanje bilogorskih pobunjenika, pripadnika tzv. 28.divizije sa snagama 5. korpusa tzv. JNA iz Banja Luke, koje su imale krajnji zajednički cilj, presjeći Podravsku magistralu i izbiti do rijeke Drave( Direktiva 1. VO JNA 5-tom Korpusu od 19. 09.1991.g.)Uzimajući u obzir sve spomenuto, za prvo protu-ofenzivno djelovanje odabrano je područje Bilogore.Operaciji je isplanirana u zapovjedništvu tadašnje Operativne zone Bjelovar i Zapovjednom mjestu u Grubišnom Polju te joj je dodijeljen kodni naziv „Otkos 10“.Linija bojišnice, koju je tada držala 127. brigada HV, protezala se, krećući od spoja sa 136. brigadom HV kod sela Mačkovac, na istoku, preko područja ispred sela Levinovac, zatim sela Babina Gora, sela Jasenaša, Virovitičkih ribnjaka, rubnog dijela poligona Gakovo do obronaka Bilogore ispred sela Vukosavljevica i Turnašica, na zapadu. Na spomenutom dijelu relativno duge bojišnice, odnosno zoni odgovornosti 127. brigade HV, napad je krenuo iz tri smjera.Glavni smjer napada kretao je s Virovitičkih ribnjaka prema selu Lončarici, s krajnjim ciljem oslobađanja državne ceste Virovitica-Grubišno Polje i šireg područja. Na tom smjeru je napadala „A“ satnija ojačana s dva BOV-a( jedan s protuzračnim topovima 20mm i jedan s maljutkama), a drugog dana borbe još je ojačana s tenkom T-55, iz sastava tek formiranog tenkovskog voda 127. brigade HV. Za zaposjedanje oslobođenog prostora korištena je 1. satnija 1.bojne, dok se u pričuvi nalazila 2. satnija 1. bojne. Tim snagama je zapovijedao Renato Romić.Pomoćni smjerovi napada kretali su iz sela Vukosavljevica prema selu Sibenik te iz sela Špišić Bukovica prema poligonu JNA Gakovo i selu Topolovica.Na tim smjerovima su napadale: 3. satnija 1.bojne, Dragovoljačka satnija iz Koprivnice, 2. satnija 2. bojne, 4. satnija 1. bojne i namjenska satnija Policijske stanice Virovitica. Kao ojačanje ove snage su imale također dva BOV-a te bitnicu minobacaća 82 milimetra i od drugog dana borbe u pričuvi 2 tenka T -55. Koordinator ovih snaga bio je Zvonko Smudić. Svim snagama 127. brigade HV zapovijedao je Đuro Dečak, a operativno- taktički sa njima je koordinirao Marko Krstanović. Topničku potporu pružali su 19. mješoviti protuoklopni topnički divizion HV iz Virovitice i brigadna topnička skupina MB 120 i VBR 132mm, a ostale snage 127. brigade HV na crti Levinovac- Babina Gora-Jasenaš( 2. i 3. bojna) fingirale su napad.Otpor neprijateljskih snaga s dobro utvrđenih linija i topničkih položaja iz dubine bio je žestok( posebice topništva s poligona JNA Gakovo), minske zapreke i planski eksplozivom oštećene prometnice ograničavale su korištenje motornih vozila a drugog dana borbe neprijatelj je koristio i zrakoplovstvo. Unatoč tome uslijed siline našeg napada i velikog truda inžinjerije njegov otpor je krajem drugog dana počeo osjetno slabiti i pristupio je izvlačenju u smjeru Papuka.Nakon tri dana teških borbi, virovitičke snage su ostvarile sve postavljene zadatke i spojile se sa snagama iz Grubišnog Polja i Specijalnom jedinicom MUP-a, „Omege“ te je operacija nakon potpunog slamanja i bijega neprijateljskih snaga završena 04. studenog.Hrvatski vojnici i policajci tada su oslobodili preko 300 kvadratnih kilometara vojnički vrlo zahtjevnog teritorija.Postignuto je sljedeće: deblokirana je državna cesta između Grubišnog Polja i Virovitice sa čime je Slavonija dobila još jedan siguran pravac za prometovanje prema Zagrebu i ostatku Hrvatske, oslobođen je vojni poligon „Gakovo“ i velik broj do tada okupiranih sela te su stvorene svekolike vojničke pretpostavke za daljnje oslobađanje Zapadne Slavonije.U operaciji « Otkos 10» u napadnom djelovanju sudjelovalo je, prema dostupnim podacima, 2847 branitelja( vojnika i policajaca) i to pripadnika sljedećih postrojbi: 127. brigade HV, 19. MPOTD Virovitica, SP PU Bjelovar“Omega“, 52. samostalnog bataljuna Daruvar, 57. samostalnog bataljuna Grubišno Polje, Odreda narodne zaštite Grubišno Polje, Tenkovskog voda i ID satnije 105. brigade HV, namjenske satnije Policijske stanice Virovitica, namjenske satnija Policijske stanice Grubišno Polje, Koprivničke satnije dragovoljaca i inženjerijska satnija iz Čakovca. Nažalost, u borbama je 5 branitelja poginulo, a više desetaka je ranjeno. Virovitička 127. brigada imala je jednog poginulog i to Marijana Derežića, pripadnika „A satnije“, koji je poginuo u probijanju neprijateljske linije kod sela Lončarice, dok joj je pridodana satnija dragovoljaca iz Koprivnice također imala jednog poginulog i to Željka Kuzminskog, koji je poginuo nedaleko sela
