Zašto ukrajinska protuofenziva ne ide prema planu ?

Dugo očekivana Ukrajinska protuofenziva započela je početkom lipnja nakon višemjesečnih nagađanja o tome kada će započeti i koji će biti njeni ciljevi. Trebalo je proći nekoliko dana da bi ukrajinski predsjednik Zelenski 10.lipnja priznao da je protuofenziva zapravo započela, mada je iz ruskih medija bilo jasno da je njezina početna faza na kraju.

Jedan od razloga zašto je protuofenziva najavljena uz malo pompe bio je taj što vjerojatno nije išla prema planu: početni ukrajinski gubici bili su teški i s malo vidljivog napretka. Očito je da ukrajinske snage nisu našle na očekivane i najavljivane značajne slabosti u ruskim linijama obrane.

Prema ruskim izvorima borbe vode se teške borbe, protuofenziva možda još uvijek ima puno snage, ali pokušaji da se prikaže kao da je tek počela samo navode na zaključak da se sve baš i ne odvija kako je zamišljeno.

Ukrajina je za ovu protuofenzivu prikupila znatnu količinu opreme dopremljene sa zapada kao i veliki broj vojnika. Značajan dio toga sigurno je već potrošen jer su gubici bili značajni.

Rusko Ministarstvo obrane brzo je objavilo slike uništenih zapadnih oklopnih borbenih vozila kako bi naglasilo da je zapadna oprema daleko od nepogrešive. Brojnost gubitaka gubitke ubrzo su potvrdili zapadni izvori.

Nakon tjedana borbi, očito je da ranija optimistična očekivanja o uspjehu ove protuofenzive vjerojatno neće biti ispunjena. U isto vrijeme, ukrajinska i zapadna euforija zbog onoga što se naširoko smatralo pokušajem pobune ili puča Wagnerove grupe u Rusiji bila je kratkog vijeka jer neuspjele akcije Jevgenija Prigožina nisu Ukrajini pružile pogodnosti na bojnom polju kojima se nadala.

Kao što su mnogi promatrači predvidjeli, većina napora Ukrajine uložena je u pokušaj probijanja ruskih linija kako bi došla do Azovskog mora na jugoistoku sa ciljem presjecanja kopnene veze Rusije sa Krimom. Međutim, očito je da je ruska strana tu postavila težište obrane.

U regiji Bakhmut se čini da ukrajinske snage pokušavaju vratiti teritorij koji su Rusi teškom mukom osvojili i to s lokalnim uspjehom.

Iako je Ukrajina 2022. godine uspjela pokrenuti dva uspješna protunapada u regijama Kharkiv i Kherson , vratiti pod svoju kontrolu značajan teritorij, ti su protunapadi pokrenuti u vrlo različitim uvjetima od današnjih. U oba slučaja, ruske trupe odlučile su se povući pred ukrajinskim protunapadima — sada je situacija znatno drugačija, ne povlače se i veoma snažno su se utvrdili po dubini .

Osim toga, ruska vojska mnogo je brojnija nego što je bila u jesen 2022. — od prošlog rujna mobilizirano je više od 300.000 vojnih obveznika.

Dok su 2022. ruske snage bile djelomično zatečene nespremne i bez resursa da se nose s protunapadima 2022. a i samo povlačenje je bio dio šire strateške odluke da se odmah po izvršenom napadu sa sjevera i juga glavni napor napada prebaci na istok i jug , ovaj put snage su bile itekako spremne imajući sasvim dovoljno vremena za pripremu i utvrđivanje obrane po dubini.

Takođet, vrijeme pripreme za obranu ruske snage su dobro iskoristile za otklanjanje logističkih problema sa kojima su bili suočeni tijekom 2022. Mora se napomenuti da ruske snage također jako dobro iskorištavaju opremu koja se na Zapadu smatra zastarjelom ali koja je u ovim uvjetima itekako iskoristiva.

Ruska vojska je svakako mnogo naučila i prilagodila se prirodi rata i ukrajinskim oružanim snagama od 2022. Jedan primjer: ruske snage poduzimaju mjere za smanjenje toplinskih oznaka oklopnih vozila i njihove ranjivosti na ukrajinsko protutenkovsko oružje.

Naposljetku, rusko stanovništvo – i vojska koju podržava – uglavnom su se stisnuli u očekivanju dugotrajnog rata. Čini se da mnogi Rusi smatraju da Rusija nema drugog izbora nego da se bori dalje, jer Zapad i Ukrajina pozivaju na ono što je zapravo potpuni poraz Rusije, a ne smisleni pregovore.

Postoje jaki dokazi koji upućuju na to da se nedavna pobuna ili pokušaj državnog udara Wagnerove grupe više odnosio na borbu za moć unutar ruskog vojnog vodstva i način na koji bi se rat trebao procesuirati, a ne treba li ga nastaviti. Unatoč tome, kratkotrajna Prigožinova pobuna očito je bila velika sramota za vladu Vladimira Putina.

Ukrajinske oružane snage svakako imaju motivirane trupe i značajne količine zapadne opreme. Ali ukrajinske snage nemaju onu vrstu nadmoći u zračnom prostoru koja bi omogućila kopneno napredovanje koje je bilo ključno tijekom Zaljevskih ratova 1991. i 2003., gdje je zapadnjačko oružje korišteno s razornim učinkom. Nekoliko desetaka zapadnih zrakoplova F-16 vjerojatno ne bi promijenilo situaciju u zraku za Ukrajinu – jer je ruska protuzračna obrana i dalje je jedna od najboljih na svijetu.

Ukrajinske snage nemaju neograničene ljudske resurse. Mnogo je toga napisano u zapadnim medijima o procijenjenim ruskim gubicima i problemima s ljudstvom, ali vrlo malo o onima u Ukrajini.

Rusija je izgubila velik broj vojnika, a značajan broj muškaraca sposobnih za vojnu službu pobjegao je u inozemstvo no i Ukrajina je pretrpjela velike gubitke koje je teško nadomjestiti, a milijuni Ukrajinaca su napustili zemlju. Ne žele se svi ukrajinski muškarci boriti a ukrajinska populacija je mnogo manja i nema ni izbliza iste ljudske resurse kao Rusija.

Ukrajina si jednostavno ne može priuštiti pokretanje uzastopnih protuofenziva, bez obzira na opremu Zapada. Dodatni zapadni resursi koji se usmjeravaju na Ukrajinu dok je protuofenziva u tijeku mogu ojačati ukrajinski položaj, ali malo je vjerojatno da će se pokazati odlučujućim.

Sviđalo se to akterima ovog rata ili ne, prije ili kasnije obje strane će morati priznati da su šanse za “pobjedu” u ovom ratu niske i u jednom trenutku morat će doći do pregovora – čak i ako samo za prekid vatre po uzoru na Korejski rat.

Daljnja eskalacija, sa eventualnim izravnim uključivanjem NATO snaga, mogla bi doista dovesti do opasnosti od upotrebe nuklearnog oružja. Srećom, rasprave u ruskim političkim krugovima o mogućnosti korištenja nuklearnog oružja ostaju vrlo hipotetske, barem za sada.

Izvor: Claudia Lorenzo Rubiera, The Conversation, 29.06.2022.

Preveo i priredio: Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini