Zašto je američka vojska intervenirala u Venezueli?
Objavljeno 12. siječnja 2026. / Time
Za Venezuelu je ovo bila burna godina, a tek je počela. Tijekom vikenda, SAD su pokrenule upad u Caracas, zarobivši predsjednika Nicolása Madura i ostavivši zemlju u stanju neizvjesnosti oko njezine političke i ekonomske budućnosti.
Operacija je bila vrhunac višemjesečnog političkog i vojnog pritiska Trumpove administracije, a cijela kampanja je bila predstavljena kao pokušaj suzbijanja trgovine drogom i takozvanog “narkoterorizma”. U danima koji su uslijedili, SAD je preuzeo kontrolu nad upravljanjem Venezuelom i njezinom industrijom sirove nafte.
Iako mnogo toga ostaje nejasno, nekoliko činjenica je poznato.
Gdje se nalazi Venezuela i što bih trebao znati o njoj?
Bolivarska Republika Venezuela nalazi se na sjevernom kraju južnoameričkog kontinenta, pokrivajući područje oko 1,3 puta veće od Teksasa. Zemlja s više od 28 milijuna stanovnika graniči s Kolumbijom na zapadu, Brazilom na jugu, Gvajanom na istoku i Karipskim morem na sjeveru.
Venezuela je poznata kao petrodržava, dom najvećih svjetskih rezervi nafte. Nakon Drugog svjetskog rata imala je četvrti najveći BDP po glavi stanovnika u svijetu i prethodno je, zahvaljujući svom naftnom bogatsvu, zaradila nadimak “Američki milijunaš”.
No, od početka tisućljeća, dijelom zbog politika pokojnog bivšeg predsjednika Huga Cháveza, gospodarstvo zemlje je posustalo – na kraju se srušilo sredinom 2010-ih usred hiperinflacije, političke korupcije i lošeg upravljanja. Siromaštvo je od tada postalo norma: Humanitarna razmjena podataka kaže da je od 2017. udio kućanstava koja žive ispod granice siromaštva u Venezueli premašio 90%. Prema podacima OUN od početka 2026. oko 7,9 milijuna ljudi u zemlji treba humanitarnu pomoć.
Tko je Maduro?
Nakon Chávezove smrti 2013. godine, njegov štićenik Maduro tijesno je pobijedio na izborima.
Madurov režim karakteriziraju represija i kršenje ljudskih prava, budući da je progonio svoje političke protivnike. Prema Human Rights Watchu, kombinacija Madurove autoritarne vladavine, zapanjujuće razine siromaštva i ograničenog pristupa građana hrani i drugim osnovnim potrepštinama prisilila je otprilike 8 milijuna Venezuelanaca da napuste zemlju i potraže bolje životne uvjete negdje drugdje. Maduro je proglasio pobjedu na sljedećim spornim izborima 2018. i 2024. godine, ali nekoliko zemalja, uključujući SAD, nije priznalo njegove pobjede i smatraju ga nelegitimnim predsjednikom.
Šezdesettrogodišnji vođa posebno je u sukobu s predsjednikom Donaldom Trumpom oko priljeva venezuelskih imigranata i droge u SAD. Godine 2020., Ministarstvo pravosuđa tijekom prve Trumpove administracije optužilo je Madura – zajedno s drugim dužnosnicima – za navodno vođenje narkoterorističke zavjere i korištenje kokaina kao oružja za “preplavljivanje” SAD-a. Trumpova administracija označila je dvije venezuelske narko-bande, Tren de Aragua i Cartel de los Soles, kao strane terorističke organizacije – čak tvrdeći da je potonju predvodio Maduro. No, venezuelski vođa porekao je vođenje narko-kartela, tvrdeći da SAD aktivno pokušavaju svrgnuti ga pod krinkom kampanje protiv droge.
Zašto je američka vojska intervenirala u Venezueli i uhvatila predsjednika Madura?
U ranim jutarnjim satima 3. siječnja, SAD je proveo vojnu operaciju diljem Venezuele – uključujući i glavni grad Caracas, gdje su Maduro i njegova supruga Cilia Flores boravili i na kraju bili zarobljeni.
Administracija je operaciju predstavila kao dio američke kampanje protiv ilegalnih droga, ali Trump je sugerirao da je operacija također bila sredstvo za prisiljavanje na promjenu režima. Dodao je da je operacija u skladu s doktrinom vanjske politike koja tvrdi da SAD ima utjecaj na zapadnoj hemisferi, rekavši da pod Madurom ta južnoamerička zemlja “ugošćuje strane protivnike” i “nabavlja prijeteće, ofenzivno oružje” koje ugrožava sigurnost SAD-a.
No, Trump je također izrazio želju za kontrolom venezuelanske naftne industrije, tvrdeći da ju je zemlja “ukrala” od SAD-a. Trump je rekao da će, dok njegova administracija “vodi” Venezuelu, popraviti “teško oštećenu” naftnu infrastrukturu zemlje i poboljšati njezine operacije rafiniranja i vađenja nafte.
Kako je Venezuela odgovorila na američku agresiju prije intervencije?
Kao odgovor na poteze SAD-a u kolovozu, Maduro je najavio plan mobilizacije više od 4,5 milijuna pripadnika milicija i opskrbe oružjem za obranu Venezuele. Chávez je stvorio Venezuelsku miliciju 2005. godine, a formalno ju je uspostavio 2010. godine.
Venezuelska vlada je više puta izjavila da je pravi cilj vojne agresije Trumpove administracije bila promjena režima u Venezueli i oduzimanje prirodnih resursa zemlje, uključujući naftu. Vlada je optužila Trumpovu administraciju za “piratstvo” nakon što je u prosincu zaplijenila tanker s naftom.
Kako su SAD intervenirale u Venezueli?
Planiranje intervencije navodno je započelo već u kolovozu prošle godine kada je i počelo uvježbavanje za provođenje operacije. Trump je rekao da su SAD namjeravale provesti plan četiri dana prije 3. siječnja, ali da su ga vremenski uvjeti gotovo odgodili.
Na kraju je Trump naredio intervenciju, sa od 150 američkih vojnih zrakoplova kasno u petak navečer. Američke snage stigle su u Madurov kompleks u Caracasu nešto poslije 2 sata ujutro po lokalnom vremenu u subotu. Maduro i njegova supruga Flores predali su se te su izvučeni i ukrcani u američke zrakoplove do 3:29 ujutro po istočnom vremenu. Operacija je završila bez ikakvih gubitaka s američke strane. Venezuelski ministar unutarnjih poslova rekao da je u napadu poginulo 100 ljudi – moguće je da se su među poginule uključeni i kubanci – vojno i obavještajno osoblje koje pomaže Venezueli.
Je li Trump objavio rat Venezueli?
Trump nikada nije formalno objavio rat Venezueli, unatoč tome što je zapovijedio agresivnu vojnu kampanju u toj južnoameričkoj zemlji i svrgavanje njezina vođe. Predsjednik je u intervjuu za NBC 5. siječnja ponovio da SAD nisu u ratu s Venezuelom, rekavši umjesto toga da su SAD „u ratu s ljudima koji prodaju drogu – “U ratu smo s ljudima koji prazne svoje zatvore u našu zemlju, prazne svoje ovisnike o drogama i prazne svoje mentalne ustanove u našu zemlju.“
Trumpova administracija opravdala je svoje napade koristeći predsjednikove ustavne ovlasti iz članka II, koje mu daju ovlasti da brani zemlju od prijetnji – u ovom slučaju, venezuelskih narkokartela koje je označio kao terorističke organizacije. U povjerljivoj obavijesti Kongresu prošle jeseni, administracija je izjavila da su američke snage uključene u „nemeđunarodni oružani sukob“ s narkokartelima; taj se izraz prethodno koristio za opis američkog rata protiv terora.
No, mnogi pravni stručnjaci i zakonodavci doveli su u pitanje pravnu osnovu Trumpovih napada na Venezuelu, tvrdeći da je administracija neselektivno ubijala civile bez pravnog postupka i koristila vojnu silu protiv Venezuele bez jasnih dokaza o neposrednoj prijetnji ili izričitog odobrenja Kongresa. Nekoliko članova Kongresa opisalo je postupke administracije kao “nezakonite” i pokušali su obuzdati predsjednika putem dvostranačkih rezolucija o ratnim ovlastima, iako nijedna nije postala zakon.
Je li Venezuela “ukrala” naftu od SAD-a?
Trump je tvrdio da je Venezuela ukrala naftu od SAD-a i zahtijevao da južnoamerička zemlja vrati tu imovinu, ali stvarnost nije tako jednostavna. Godine 1976. bivši venezuelanski predsjednik Carlos Andrés Pérez nacionalizirao je naftnu industriju zemlje i osnovao državnu naftnu tvrtku Petróleos de Venezuela SA (PDVSA). Time su poništene koncesije dodijeljene stranim tvrtkama – uključujući američke tvrtke poput Exxona, Shella i Gulf Oila (sada poznatog kao Chevron) – koje su im dopuštale da crpe i prodaju venezuelansku naftu u zamjenu za tantijeme venezuelanskoj vladi.
Strane naftne tvrtke djelomično su kompenzirane od strane venezuelanske vlade u iznosu od oko milijardu dolara za izgubljene koncesije. U međuvremenu, strane tvrtke mogle su nastaviti poslovati u Venezueli kao podružnice PDVSA-e.
Godine 2007. Chávez je ponovno nacionalizirao naftnu industriju zemlje zahtijevajući da strane tvrtke daju PDVSA-i 60% udjela u njihovim zajedničkim ulaganjima. ExxonMobil i ConocoPhillips – dvije najveće američke naftne kompanije – odbile su dati PDVSA-i većinsku kontrolu te im je stoga imovina oduzeta. ExxonMobil i ConocoPhillips kasnije su dobili arbitražne sporove protiv venezuelske vlade, koji nisu u potpunosti isplaćeni.
Što se sljedeće događa s Madurom?
Maduro je optužen za narkoterorizam i zavjeru za uvoz kokaina, uz ostale optužbe. Optuženi su i njegova supruga, sin Nicolás Ernesto Maduro Guerra i drugi venezuelski dužnosnici.
Venezuelski predsjednik i njegova supruga izjasnili su se da nisu krivi na sudu u New Yorku 5. Siječnja i zadržani su u američkom pritvoru, a sljedeće ročište zakazano je za 17. ožujka.
Međutim, očekuje se da će Madurovi odvjetnici osporiti zakonitost njegovog uhićenja, tvrdeći da ima imunitet od kaznenog progona kao šef strane države.
Tko će vladati Venezuelom?
Nakon Madurovog uhićenja, njegova potpredsjednica Delcy Rodríguez položila 5. siječnja prisegu kao privremena predsjednica Venezuele.
Rodríguez, dugogodišnja saveznica Madura i Cháveza te ministrica nafte, dobila je javnu podršku Trumpove administracije, iako je Trump zaprijetio da će “platiti vrlo veliku cijenu, vjerojatno veću od Madura” ako se ne pokori američkim zahtjevima. Trumpova administracija rekla je da Venezuela neće održati izbore u sljedećih 30 dana i da će SAD “voditi zemlju” sve dok ne dođe vrijeme kada može imati “sigurnu, pravilnu i razumnu tranziciju”. Rubio je pojasnio da američka vlada namjerava izvršiti pritisak na venezuelansku vladu kako bi utjecala na njezinu političku budućnost i uspostavila kontrolu nad naftnom industrijom, za razliku od izravnog upravljanja njome u administrativnom svojstvu. U razgovoru za New York Times, Trump je rekao da bi američki nadzor nad zemljom mogao trajati godinama.
Rodríguez je isprva inzistirala da je Maduro “jedini predsjednik” Venezuele i optužila SAD da pokušavaju preuzeti “našu energiju, mineralne i prirodne resurse”. No, od tada je ublažila svoju retoriku, pozivajući na “uravnotežen i pun poštovanja” odnos sa SAD-om. Pod Rodríguezom, Venezuela je također počela oslobađati ono što su skupine za ljudska prava smatrale političkim zatvorenicima kao gestu dobre volje.
Podržavajući Rodrígueza, Trumpova administracija zaobišla je venezuelske oporbene čelnike, uključujući Trumpovu saveznicu Maríu Corinu Machado, dobitnicu Nobelove nagrade za mir 2025., i Edmunda Gonzáleza Urrutiju, kojeg su SAD priznale kao pobjednika spornih izbora u Venezueli 2024. Machado je kritizirao Rodrígueza u intervjuu za Fox News 6. siječnja i pozvao Urrutiju da preuzme vodstvo zemlje u pismu poslanom na X.
Što se sada događa s venezuelanskom naftom?
Venezuela se suočava s kontinuiranom naftnom blokadom koju su nametnule SAD, a koja je poremetila izvoz najvrjednije imovine zemlje i dovela do američke zapljene još nekoliko sankcioniranih tankera. SAD je zadržao naftu iz tankera koje je zaplijenio tijekom blokade. Blokada je dio kampanje Trumpove administracije kojom vrši pritisak na Madurovu vladu, uključujući Rodrígueza, da pristane na njezine zahtjeve.
Trump je također najavio da će Venezuela “predati” 30-50 milijuna barela “sankcionirane nafte” SAD-u – vrijedne oko 2-3 milijarde dolara. Državni tajnik Marco Rubio pojasnio je da SAD namjerava prodati naftu na otvorenom tržištu i kontrolirati prihod u korist interesa i Amerikanaca i Venezuelanaca.
U drugoj objavi na Truth Socialu, Trump je rekao da će Venezuela prihode od bilo kojeg dogovora koji sklopi sa SAD-om koristiti za kupnju „SAMO proizvoda proizvedenih u Americi“. Dodao je: „Drugim riječima, Venezuela se obvezuje poslovati sa Sjedinjenim Američkim Državama kao njihovim glavnim partnerom.“
Dana 9. siječnja, predsjednik je potpisao izvršnu naredbu kojom se proglašava nacionalno izvanredno stanje kako bi se „zaštitili“ prihodi od venezuelske nafte „radi unapređenja ciljeva američke vanjske politike“. Naredba ima za cilj zaštititi sredstva od pokušaja sudova ili vjerovnika – poput naftnih kompanija koje su prethodno izgubile svoju imovinu u Venezueli – da zaplijene novac. Naredba, koja se poziva na Zakon o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima iz 1977. i Zakon o nacionalnim izvanrednim situacijama iz 1976., navodi da je novac imovina Venezuele koja se drži u američkom pritvoru i da bi se trebao koristiti „za osiguranje ekonomske i političke stabilnosti u Venezueli“.
Kakvu će ulogu američke naftne kompanije igrati u Venezueli?
Trumpova administracija također je zahtijevala neograničen pristup SAD-a venezuelskoj nafti. Kao dio tog plana, Trump želi da američke naftne tvrtke ulažu velika sredstva u venezuelansku naftu, za što je za NBC rekao da će im se “nadoknaditi od nas ili putem prihoda”. Predsjednik se 9. siječnja sastao s gotovo 20 rukovoditelja naftne industrije u pokušaju da ih uvjeri da ulože najmanje 100 milijardi dolara u taj pothvat. Bijela kuća izjavila je da će “selektivno” ukinuti američke sankcije na venezuelansku naftu, a Trump je obećao rukovoditeljima da će “izravno” poslovati s američkom vladom, a ne s Venezuelom.
No, obnova oronule venezuelanske naftne industrije nije lak zadatak – neki stručnjaci procjenjuju da bi mogao potrajati više od desetljeća. Trenutno je Chevron jedina američka naftna tvrtka koja još uvijek posluje u zemlji pod posebnom licencom koju je dodijelila Bidenova administracija, a koja je izuzima od američkih sankcija. Potpredsjednik Mark Nelson rekao je na sastanku 9. siječnja da Chevron planira povećati proizvodnju nafte u Venezueli za oko 50% u sljedećih 18 do 24 mjeseca s trenutnih razina od oko 240.000 barela dnevno.
Izvršni direktor ExxonMobila Darren Woods, s druge strane, izrazio je rezerve, nazvavši zemlju u trenutnom stanju “nesigurnom za ulaganja”. Rekao je da će ExxonMobilu trebati sigurnosna jamstva venezuelske vlade prije nego što pošalje “tim na teren”. Trump se činio kao da je uzvratio ExxonMobilu zbog Woodsovih komentara, rekavši novinarima 11. siječnja da bi “vjerojatno bio sklon isključiti Exxon” iz bilo kakvog plana u Venezueli.
“Nije mi se svidio njihov odgovor. Previše se pretvaraju”, rekao je predsjednik.
Što to znači za globalna tržišta nafte?
Ministar energetike Chris Wright rekao je da će SAD prodati venezuelsku sirovu naftu koja je bila nasukana u tankerima i skladištima tijekom američke blokade. Nakon toga, SAD će “neograničeno” prodavati naftu proizvedenu u Venezueli, rekao je.
Ali SAD bi prodavao na već preopterećenom globalnom tržištu nafte. Prošle godine cijene nafte pale su za gotovo 20%, što je najveći godišnji pad od pandemije COVID-19 2020. godine, usred pada ponude. Globalne cijene nafte pale su za više od 1% nakon što je Trump najavio da će Venezuela dati SAD-u milijune barela nafte za prodaju.
„Jedna od stvari koje Sjedinjene Države dobivaju iz ovoga bit će još niže cijene energije“, rekao je Trump na sastanku u Bijeloj kući 9. siječnja. Ipak, cijene benzina za Amerikance vjerojatno neće uskoro značajno pasti, prema CNN-u. Kada je bivši predsjednik Joe Biden 2022. godine pustio oko 180 milijuna barela nafte, cijene benzina pale su između samo 13 i 31 centa po galonu tijekom četiri mjeseca, izvijestilo je Ministarstvo financija.
Zašto je američka intervencija u Venezueli kontroverzna?
Madurovo uhićenje i vojna operacija u Venezueli izazvali su lavinu reakcija diljem svijeta – mnogi su izrazili zabrinutost da američka intervencija nije bila pravno opravdana. Neki su čak pozvali na predsjednikov opoziv nakon napada 3. siječnja, navodeći nedostatak prethodnog odobrenja Kongresa. Senat je usvojio rezoluciju kojom se nastoji ograničiti buduće akcije administracije prema Venezueli, iako je malo vjerojatno da će proći u Zastupničkom domu ili da će je Trump potpisati.
Međutim, šire gledano, što intervencija znači za globalnu sigurnost. Glasnogovornik UN-a rekao je da je akcija SAD-a učinila „sve države diljem svijeta manje sigurnima “. Neki su izrazili zabrinutost da je ovo prvi od mnogih pokušaja američkih intervencija pod Trumpom – koji se prethodno zalagao protiv miješanja u poslove drugih zemalja, ali od napada se nagovještava da će ciljati druge zemlje. Susjed Venezuele, Kolumbija, bila je jedna od takvih meta, a Trump tvrdi da njezin čelnik, Gustavo Petro, nije uspio obuzdati opskrbu kokainom i dopustio mu da teče kroz SAD. Trump je također oživio svoje pozive na preuzimanje Grenlanda, koji je dio Kraljevine Danske.
Ovaj potez mogao bi također potencijalno signalizirati američkim protivnicima poput Rusije i Kine da bi mogli pokušati slična preuzimanja, poput Tajvana za potonji.
Kakav je odnos Kube prema događajima u Venezueli?
Intervencija u Venezueli ostavila je karipsku otočnu državu Kubu posebno ranjivom. Kubansko gospodarstvo ovisilo je o Venezueli kao glavnom korisniku njezine nafte, a vlada u Havani snažno je povezana s Madurom koji je u međuvremenu uhapšen. Zauzvrat, Havana bi pružila obavještajne podatke i osoblje. (U objavi na društvenim mrežama, kubanska vlada izjavila je da je više od 30 njezinih državljana poginulo u napadu 3. siječnja.)
Trump je od tada Kubu opisao kao “naciju koja propada” na rubu kolapsa, budući da se zemlja od otprilike 8 milijuna stanovnika, čak i prije Madurovog uhićenja, nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi, stalno pogođena raširenim nestancima struje i nestašicom vode.
Trump je ranije predložio sličnu američku intervenciju na Kubi, ali se povukao, navodeći da zemlja neće moći izdržati bez venezuelanske nafte kao svog ekonomskog spasa. 11. siječnja Trump je izdvojio Kubu, objavivši na Truth Socialu da “VIŠE NEĆE BITI NAFTE ILI NOVCA NA KUBU – NULA” i pozivajući Kubu da “sklopi dogovor PRIJE NEGO ŠTO BUDE PREKASNO”.
Miguel Díaz-Canel, predsjednik Kube, istog je dana, čini se, ukorio Trumpov poziv i odbacio svaki oblik američke intervencije: „Kuba je slobodna, neovisna i suverena nacija. Nitko nam ne govori što da radimo.“
Sigurnosno stanje u Venezueli?
Američki State Department savjetovao je američkim građanima da odmah napuste Venezuelu, navodeći „ozbiljne rizike“ za Amerikance poput „nezakonitog pritvaranja, mučenja u pritvoru, terorizma, otmice“ i „proizvoljne provedbe lokalnih zakona“, među ostalim. U savjetovanju se upozorava da bi se američki građani prije polaska trebali pripaziti na naoružane milicije ili takozvane kolektive koji „postavljaju barikade i pretražuju vozila tražeći dokaze o američkom državljanstvu ili podršci Sjedinjenim Državama“. Novinari u Caracasu izvijestili su o prisutnosti ovih paravojnih snaga, koje su maskirane i naoružane puškama.
No, venezuelsko ministarstvo vanjskih poslova usprotivilo se sigurnosnoj narativu. U izjavi u subotu navodi se da je Venezuela “u apsolutnom miru, spokoju i stabilnosti” te da je upozorenje State Departmenta “temeljeno na izmišljenim izjavama usmjerenim na stvaranje dojma rizika koji ne postoji”.
Autori: Miranda Jeyaretnam i Chad de Guzman / Time
