Skorašnji priljev migranata u Europu iz Afrike, Srednjeg Istoka i Južne Afrike postavo je Europske lidere i političare pred najveći izazov od krize Eurozone. Ovaj je problem postavio pitanja sigurnosti, suvereniteta i integracije koja će imati dugoročan socijalni, ekonomski i politički utjecaj na Europsku Uniju.
Kriza je naglasila dva najveća izazova za EU i zemlje članice: 
prvo, ideja o Europi bez granica je postala upitna, potkopavajući opredijeljenost zemalja članica za Šengenski sporazum. Ovaj problem je intenziviran u svijetlu skorih terorističkih napada u Parizu, jer se počelo postavljati pitanje strože sigurnosne provjere na granicama da bi se suprotstavilo mogućim sigurnosnim prijetnjama. Neke od zemalja su ponovno uspostavile privremeni nadzor granica, iako bi dugoročno ovo moglo smanjiti trgovinu, povećati cijenu poslovanja, usporiti ekonomski oporavak i minirati ključno načelo EU- sloboda kretanja ljudi i dobara.
Drugo, povećanje opsega i kompleksnosti migrantskog priljeva uvelike je prenapregnuo sustav azila. Neke zemlje, posebno one na vanjskim južnim granicama EU, dostigle su kritičnu točku u svojoj sposobnosti da upravljaju neplaniranim dotokom azilanata a istovremeno se pridržavaju EU standarda u prijemu i procesuiranju prijavljenih za azil. Problem se pogoršava sa povećanom raznolikošću pridošlica. Oni traže azil u trećim zemljama unutar EU, izmiješani su sa onima koji ilegalno žele ući u Europu.
Zemlje članice EU nastoje uravnotežiti potrebe da se pojača nadzor granica sa obavezama prema migrantima koje su predviđene Međunarodnim pravom. Sada već postoje velike podjele prema tome kako članice EU upravljaju krizom. Eskalirajući broj migranata potakao je razmišljanja o kritičnosti trenutka ali je kolektivni odgovor EU bio na brzinu i neplaniran. Potrebna je planska, dugotrajna i zajednička solucija. Neke upućene kritike ovoj politici naglašavaju da je odgovor više fokusiran na to da se zaustavi plima izbjeglica nego da se povede računa o zaštiti ovih nezaštićenih ljudi.
Da bi bolje upravljali krizom, zemlje članice EU moraju se složiti sa načinima kako će se odnositi prema slabostima u sustavu azila i imigracije u vlastitoj sredini:
- · Odgovornost određenih članica u odnosu prema priljevu migranata na vlastite granice i nespremnost ostalih da podijele teret
- · Dug period zadržavanja pod nadzorom i loš odnos prema izbjeglicama
- · Neadekvatni napori na prihvaćanju i integraciji
- · Temeljni nedostatak razumijevanja prirode sadašnjih tijekova migracije
- · Nemogućnost da se odstrani korijen krize.
U svijetlu posljednjih terorističkih incidenata i stalnih sigurnosnih prijetnji u EU fokus bi također biti i na poboljšanju sigurnosti granica u EU, vanjskih i unutarnjih.
Pročitajte više: Managing the EU migration crisis-from panic to planning
