Hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja održano je tradicionalno prve listopadske nedjelje u Mariji Bistrici. Uz brojne pripadnike Hrvatske vojske, policije, braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata te branitelja i njohovih članova obitelji u hodočašću su sudjelovali i brojni predstavnici državnog političkog i javnog života. U ime predsjednika RH izaslanik je bio njegov savjetnik za obranu Ivica Olujić, a u ime predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Žarko Tušek. Izaslanstvo Bosne i Hercegovine predvodio je zamjenik ministra obrane Slaven Galić. U izaslanstvu predsjednika Vlade RH bili su potpredsjednici Vlade i ministri hrvatskih branitelja i unutarnjih poslova Tomo Medved i Davor Božinović te ministar obrane Mario Banožić. Hodoćašću su nazočili čelni predstavnici GS OSRH, Ravnateljstva policije, civilne zaštite i vatrogasne zajednice, zapovjednici grana Hrvatske vojske i djelatnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH te Ministarstva hrvatskih branitelja.

Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj monsinjor Jure Bogdan, koji je u svojoj propovjedi podsjetio kako je prvo vojno hodočašće održano tijekom Domovinskog rata i dao naglasak na riječi tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića koji je tom prigodom kazao: “Ovo hodočašće je čin vjere, pobožnosti i nade, molitve za mir. Danas molimo za ranjene, branitelje, sve prognane, sve zarobljene, nestale, za sve žalosne koji oplakuju mrtve i poginule”. … „Vi niste htjeli rat. Hrvatski narod nije želio rat, željeli ste samo svoju slobodu: mir. Ako ne osvajate tuđe, ako ne želite zarobiti druge, nego ste stavljeni u situaciju da branite narod, onda niste odgovorni za rat! …. Obrana i kad je moralna dužnost, ograničena je dostojanstvom čovjeka. Nikad se ne smije pretvoriti u osvetu i mržnju. … Narod koji ne mrzi, koji moli, ne može propasti”.

Za prvo hodočašćaeprije 30 godina od čahure granate je izrađen stalak – svijećnjak, na koji je postavljena i upaljena zavjetna hodočasnička svijeća. Njegova izrada nadahnuta je upravo biblijskim tekstom viđenja Izaije proroka koji poziva narod da uziđe na „Goru Gospodnju“, „u Dom Boga Jakovljeva“ , „koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove“.
U svojoj propovjedi nadalje naglašava kako je: „prvo kao i trideset prvo nacionalno vojno hodočašće u Mariju Bistricu, programski i pastoralno sastavnica dušobrižničke skrbi Crkve za katoličke vjernike, vojnike, policajce, branitelje, vatrogasce i sve vas okupljene danas u ovome svetištu. Hodočašće je uvijek duboko u službi izgradnje osobne vjere, a život po vjeri umnaža i učvršćuje kreposti. ‘Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razuma i volje koja ravnaju našim činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri’ (KKC, 1833-1834.). Upravo stoga, od najranijih stoljeća kršćanstva, Katolička Crkva se prema dušobrižništvu vojnika i redarstvenika odnosila s posebnom pozornošću, odgovarajući različitim potrebama i prilikama. Organizirana dušobrižnička skrb katoličkih vjernika vojnika i redarstvenika u hrvatskome narodu (i drugim narodima s kojima smo živjeli u društvenim zajednicama) s vojnim svećenicima – kapelanima, izrasta na našim prostorima iz višestoljetne tradicije i prakse“. U nastavku propovjedi se osvrnuo na povijest vojnog dušobrižništva u našemu narodu od Austro-ugarske monarhije pa sve do demokratskih promjena 1990. godine kada započinje ponovna uspostava organizirane dušobrižničke skrbi za vojnike i policajce u našoj Domovini, kazavši kako „u novim društvenim prilikama, uslijed velikih promjena u svijetu, kao i u društvenome shvaćanju naravi i uloge vojske i policije u svakodnevnoj stvarnosti, isto tako ulozi i službi Katoličke Crkve u suvremenome svijetu u promicanju pravde i izgradnji mira, u skladu s naukom Drugog vatikanskog sabora, papa Ivan Pavao II. dao je nove naglaske i smjernice za dušobrižništvo katoličkih vjernika vojnika i redarstvenika. U mnogim zemljama uspostavljeni su vojni ordinarijati s biskupima na čelu ili vojni vikarijati. Ugovor Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, vojni ordinarijat, nije eskluziva Hrvatske ili manjeg broja nekih zemalja ili država. To je standard i doseg slobode vjere u zemljama i demokracijama na svim kontinentima. Sloboda vjeroispovijedi – sloboda ispovijedanja vjere je jedno od temeljnih ljudskih prava.“