Zagorski su se veterani ove godine po 10. puta uzastopno spustili po Kupi/Kolpi, u subotu 26. srpnja 2025. godine. Spust, međunarodni, i ove su godine uspješno i zajednički pripremili, organizirali i proveli Območna zveza slovenskih častnikov Bele krajine Metlika i uz sudjelovanje Hrvatskog časničkog zbora Karlovačke županije a sve kako bi se i inače odlična suradnja susjeda časnika i veterana još više produbila i potvrdila kako za ljude dobre volje ne postoje granice. Organizatori su ponovno uložili veliki trud i pokazali zavidne organizacijske i provedbene sposobnosti kako bi svi sudionici ovoga, u prvom redu prijateljskog druženja, bili zadovoljni onime što se zbiva na rijeci, ali i onime pored nje. Osim članova tih udruga – organizatora, njihovih obitelji i prijatelja te mnogih gostiju, prvenstveno časničkih i veteranskih udruga s obje strane granice, Kupom su se spustili i zagorski veterani Domovinskog rata i to članovi Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja i Udruge veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“. Za Slovenske časnike i veterane bio je to već 28. spust a Zagorci su na njemu nazočni od samog početka sudjelovanja hrvatskih časnika i veterana, odnosno od 2015. godine, pa je ovo bila protokom vremena i okrugla, deseta, obljetnica sudjelovanja te 10. jubilarni spust po Kupi/Kolpi, uz izuzetak 2020. godine kada zbog korone spusta nije ni bilo. Spust po Kupi/Kolpi ujedno je i projekt prekogranične veteranske suradnje koja redovito pokazuje odlične rezultate.
Vrijeme je i ove godine bilo naklonjeno raftingašima i omogučilo im je da se spuste Kupom/Kolpom, a ugodno topla (izmjereno je 27 °C) i bistra Kupa u ovom dijelu svog toka, osim za rafting taman je bila i za kupanje što se je često i koristilo. Okupljanje sudionika je započelo ujutro na kupalištu u Metliki, gradiću koji je ujedno i granični prijelaz (s hrvatske je strane to Jurovski Brod) na lijevoj, slovenskoj, strani Kupe/Kolpe. U ovom je djelu njena toka to granična rijeke između Hrvatske i Slovenije, no slovenski i hrvatski raftingaši učinili su da te granice i ne bude. Domačini su sudionike dočekali pićem dobrodošlice i doručkom. Raftingaše su pozdravili u svojim govorima slovenski i hrvatski sudomačini, Anton Krašovec i Igor Majetić, načelnica Općine Metlika gđa. Martina Legan Janžekovič i Predsjednik Zveze slovenskih častnikov generalbojnik Dobran Božič, te se je nakon doručka i još malo druženja uz Kupu započelo s upoznavanjm s pravilima raftinga, a onda i ukrcavanjem mješovitih međunarodnih posada u 14 raftova/čamca s nekih stotinjak raftingaša. Započelo je i spuštanje Kupom/Kolpom dionicom u dužini od oko 7 km. „Zagorsku“ posadu čine sudionici raftinga iz Hrvatskog zagorja (Branko, Ivan, Tom, Igor i Zdravko), i Krškog (Vlasta i Franci), dakle šarolika međunarodna posada baš kako priliči ovakvom spustu. U početku snažni i pomalo neusklađeni zaveslaji otisnuli su raftove prema nizvodnom cilju. Vrlo brzo sve ide bolje i usklađenije, pa se plovi brže i mirnije. Zbog nižeg vodostaja Kupe u ovo doba godine, na nekoliko se mjesta, a poglavito na nekim slapovima, moralo izlaziti iz čamaca i prevuči ih preko plićina. Po prolasku plićine, opet se uskače u raftove i nastavlja plovidba. Dobre volje i veselja na pretek. Putem se u Kupi kupa i koristi blagodat prirodne vodene masaže na slapovima – jacuzzijima. Pomalo umorni od veslanja i mokri od kupanja, no puni lijepih dojmova, posade stižu i do usputnih odmorišta. To je ujedno i prilika da se sudionici raftinga opet druže, okrijepe pićem, te da se razmijene dojmovi o dotad prijeđenom putu.
Nastavak putovanja rijekom nosi slična uzbuđenja, razgovore s posadama ostalih raftova koji se pristižu na putu do cilja, prskanju vodom svoje ili posade prolazećeg rafta i kupanjem. Pala je i pjesma. Napokon, nakon četiri sata plovidbe, ali i odmaranja, „zagorski“ mješoviti raft stiže do Božakova, cilja današnje regate. Izvlače se čamci iz vode i nakon kratke vožnje autobusom stiže nazad do kupališta Metlika, početne i završne točke druženja. Tu se presvlači u suhu odjeću i pridružuje ostalim posadama kao i onima koji su uz jelo i piće te druženje čekali raftingaše. Uz dobar ručak, fino vino i glazbu, razmijenjena su iskustva i dojmovi sa vode. Bila je to Zagorcima i prilika za razgovor o planovima za budućnost sa slovenskim, ozaljskim, ogulinskim i karlovačkim veteranima s kojima se zagorci i inače susreču u različitim prigodama. Razumljivo je i da su misli i razgovori već na sljedećem spustu iduče godine.
Zagorski su veterani na kraju zahvalili organizatorima spusta, članovima posade svog rafta i svim ostalim sudionicima druženja na pozivu, prijemu i gostoprimstvu te odličnoj organizaciji, pripremi i provedbi ovogodišnjeg spusta.
Na povratku u Zagorje, baš kao i svaki put do sada, svi sudionici raftinga složno su zaključili da je i ovo druženje uz i na Kupi/Kolpi bilo nezaboravno i da će nagodinu ponovno sudjelovati na njemu.
Za spomenuti je i to kako je ovo bio već treći rafting ove godine na kojem su sudjelovali zagorski veterani. Uz spust po Kupi/Kolpi, bio je tu i spust po Korani 29. lipnja, a to pak u znak obilježavanja godišnjice ustrojavanja karlovačke, slavne, 110. brigade ZNG/HV.
Mješovita , pak, zagorsko–karlovačka braniteljsko-veteranska rafting posada (svatko je dao po četiri člana posade) spustila se je 31. svibnja ove godine i rijekom Tarom, po potpunoj čistoći nazvanoj „suzom Europe“, kako joj od milja, ali s pravom, tepaju. Smjestivši se u rafting kampu Modra rijeka u Šćepan polju u Crnoj Gori, Zagorci i Karlovčani su se raftom spuštali niz rijeku Taru i uživali u divljoj, zapijenjenoj Tari i njenim bukovima (težine 2 do 4 – maksimum je 5) u dužini od 18 km (od Brštanovice do Šćepan Polja) ali i uživali u veličanstvenom kanjonu Tare koji je po dužini (158 km) i dubini (do 1.300 m) drugi u svijetu (iza kanjona rijeke Colorado u SAD-u), a prvi u Europi. Ovaj dio Tare koji je prošla zagorsko-karlovačka posada ima najveći pad nadmorske visine i uključuje čak 21 buk/brzak živopisnih imena: Brstanovići, Borov buk, Pećine, Ćelije….. Rijeka Tara, nakon susreta i spajanja s rijekom Pivom postaje Drina kod mjesta Hum na granici Crne Gore s Bosnom i Hercegovinom. Kao posebnost Nacionalnog parka Durmitor, Tara se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Uz to, našlo se je i vremena za popeti se i kraće boraviti na planini Durmitor, poznatoj po ljepoti neokrnjene prirode i njenoj čudesnosti i jedinstvenosti. Stoga je i proglašen Nacionalnim parkom. Popevši se do mjesta Trsa, raftingaši su uživali u veličanstvenoj raskoši prirodnih ljepota planine. Probala se je i lokalna domača rakija lincura a za uzvrat ostavila butelja zagorskog vina Drageca Piljeka koja je dobila počasno mjesto na polici mjesnog izletišta. Još jednom, u ratu iskovana neraskidiva veza Karlovca i Zagorja potvrdila se je i to daleko od Domovine.
HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR – ZAJEDNICA UDRUGA / Adresa: HVU “Dr.Franjo Tuđman” Ilica 256b, 10 000 ZAGREB / e-mail: office@hcz-zu.hr / mob. 098 547 211 / tel. 01 3784 188 / fax. 01 3784 480
HČZ-ZU je korisnik Nacionalne sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva