Tjedan sjećanja na strahote jeseni 1991. godine
Počeo je tjedan sjećanja na strahote u jeseni 1991. godine. Osim obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, ovaj tjedan osobito je bolan za Saborčane, Slunjane kao i mještane Nadina
SABORSKO -12.11.
Povorkom od općinske zgrade u Saborskom do spomen-obilježja i mjesta masovne grobnice te polaganjem vijenaca, u nedjelju 12.11.2023.godine, je obilježena 32. godišnjica okupacije i stradavanja mještana toga mjesta u Domovinskom ratu, a u koloni sjećanja sudjelovao je i predsjednik RH Zoran Milanović.
Riječ je o jednom od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 1991. godine. Toga dana ubijeno je 38 Saborčana koji su bili bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Najstariji ubijeni imao je 96 godina, dok je najmlađa žrtva bila živa zapaljena. U obrani je poginulo i 26 branitelja, a osam osoba smatra se nestalima.
Načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić zahvalio je na dolasku predsjedniku Republike, predstavnicima Hrvatskog sabora i Vlade, županija, gradova i općina, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te drugima koji su položili vijence, a potom je služena misa u crkvi svetog Ivana Nepomuka.
Prva je na spomen-obilježju počast odala Kata Matovina čija su dva sina poginula u obrani mjesta.
SLUNJ - 16.11.
Grad Slunj 16. studenog 2023. obilježava 32. godišnjicu progonstva Slunjana sa svojih ognjišta, datuma na koji su Slunjani 1991. prognani sa svojih stoljetnih ognjišta.
Tih je dana na križni put iz Slunja i okolice krenula nepregledna kolona djece, žena, staraca, bolesnika, mladog i starog življa, spašavajući živote pred tenkovima, avionima i topništvom, pod pratnjom hrvatske policije i ZNG-a, prema susjednoj Bosni. Na okupiranom području ostalo je 200-tinjak ljudi, trpeći kasnije veliki teror.
Na žalost, nije moglo proći bez ljudskih žrtava, 352 poginulih na našem području u vrijeme Domovinskog rata, položilo je živote za slunjski kraj i Lijepu našu. Među stradalima bilo je i 70 žena starije životne dobi, jedna trudnica, jedna djevojka, tri djevojčice i šestomjesečna beba, podsjećaju organizatori.
Danas, 32. godinu nakon ovih nemilih događaja prisjećamo se herojstva i žrtve naših branitelja i svih patnji naroda slunjskog kraja, koji je živio u potpunoj izolaciji tri i pol mjeseca, bez struje, hrane i vode, gotovo nenaoružan.
„Da se nikad ne zaboravi“, naziv je programa kojim se svake godine, 16. studenog, obilježava ova tužna obljetnica. Svake godine pale se lampioni za 352 žrtve, za svakog po jedan.
VUKOVAR - 18.11.
U kolovozu 1991. godine agresorska vojska je okupirala Baranju, okupirana su gotovo sva sela vukovarske općine. Istovremeno Vukovar je tučen dalekometnom artiljerijom. Uslijedili su zračni napadi i pokušaji pješačkih prodora. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, Radnički dom, katolička crkva, vodotoranj. U to vrijeme u vukovarskoj bolnici nalazilo se već 300 ranjenika. Na taj način Vukovar se našao gotovo u potpunom srpskom okruženju, neprijatelj ga je namjeravao osvojiti i krenuti u daljnja osvajanja.
Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i dnevna izvješća vukovarskog radija govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Civilni i sanitetski život odvijao se u podrumima. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata.
Pokušaje tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su branitelji, koji su se tijekom obrane organizirali u brigadu. Ogromna motiviranost i inventivnost malobrojnih i slabo opremljenih branitelja omogućila je nadmoćno suprotstavljanje zastrašujućoj vojnoj tehnici i brojnijoj srpskoj vojsci. Tek kada su branitelji ostali bez ijednog protuoklopnog punjenja a agresorska vojska 18. studenog 1991. godine ulazi u razrušeni Vukovar.
Okupacijom Vukovara srpska vojska započela je drugi čin vukovarske tragedije. Protivno svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, srpska vojska i četnici ulaskom u Vukovar izvršavaju zločine i provode torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i smaknuto. Masovne grobnice otkrili su nekoliko mjeseci kasnije strani novinari, a potvrdile su međunarodne komisije. Svijet su potresle slike sa Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja.
Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara za uvijek nestalo.
Nekoliko tisuća prognanika iz vukovarske općine živi organizirano ili privatno razasuto po Hrvatskoj i inozemstvu.
ŠKABRNJA - 18.11.
Tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA za napad na Škabrnju 18. 11. 1991. došle iz dva smjera: Zemuniga Gornjeg i iz pravca Biljana Donjih cestom Benkovac – Škabrnja – Zadar. Glavni udar i težište napada agresora bili su na pravcu zapadnog ulaza u Škabrnju, zaselka Ambar i Ražovljeve glavice.
Dok branitelji Škabrnje na ovim pravcima obrane pružaju srčani otpor, iza leđa im je JNA angažirala i helikopterske postrojbe, koje desantiranjem na područje Jabuke, jugozapadno od crkve sv. Marije i uz pomoć jakih tenkovsko-pješačkih snaga, koje su od Jabuke prodirale pravcem južno od kuća u Ambaru, kroz polje između Škabrnje i Prkosa, oko 10 sati zauzimaju groblje i crkvu sv. Luke, te na taj način prekidaju jedinu cestovnu vezu Prkos – Škabrnja, a branitelje u Ambaru poluopkoljavaju. Nakon sloma obrane branitelja u Ambaru, ostale crte škabrnjske obrane još su odolijevale napadima agresora.
Na drugom pravcu i težištu napada agresora prema Ražovljevoj glavici obrana je odolijevala sve do 13,30 sati, kada se branitelji povlače na pričuvne položaje u podnožju Ražovljeve glavice prema selu.
Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli tek predvečer oko 16,30 sati, goneći ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Neprijatelj je taj dan tu stao utvrdivši svoje snage na crti Ražovljeva glavica – središte Škabrnje – crkva sv. Luke. Civile, pretežito žene, djecu i starije osobe, koji su se sklonili u podrume i druge zaklonjene prostore, četnici i pripadnici JNA nasilno izvlače van i ubijaju hitcima iz vatrenog oružja, najčešće s prigušivačima, ili nožem, a pritom neke od žrtava pred smrt muče i masakriraju. Četnici su ih ubijali na najokrutniji način, gazeći ih tenkovima na očigled žena i djece. Oni civili koji su pošteđeni smrti, dovedeni su do zapadnog ulaza u selo u Ambaru, predio tzv. Krčmetine, gdje su ih sve skupili i predvečer teretnim kamionima i autobusom odvezli u Smilčić, Biljane Donje i na kraju u Benkovac, smjestivši ih najprije u vojarnu, a kasnije premjestili u tamošnji Dječji vrtić, gdje su na razne načine cijelu noć mučeni i ispitivani, od čega nisu bila pošteđena ni djeca.
Zarobljene odrasle muškarce (branitelje i civile) već su u Škabrnji odvojili od žena i djece i mučeći ih cijelim putem na očigled žena i djece odveli prema Benkovcu, gdje su trojicu ubili, a ostalih devet zarobljenih na taj dan završili su na koncu u kninskim kazamatima, prolazeći kroz najraznovrsnija mučenja i torture, dok konačno nisu razmijenjeni.
Oni u Ambaru i središtu sela koji su imali sreće da ih četnici ne otkriju i uhvate pod okriljem noći, doslovno su satima puzali kroz polja, vinograde i jaruge, izvlačeći se iz četničkog okruženja prema Vlačinama, Prkosu, Jošanima i Galovcu, gdje su stigli promrzli i potpuno iscrpljeni od žeđi i gladi.
Napad na preostali istočni dio Škabrnje (koji nije branjen jer su se branitelji u ranim jutarnjim satima po zapovijedi povukli prema Prkosu i Galovcu) i Nadin započeo je u 8 sati i završio u 17,24 sati, kada su JNA i četnici zauzeli Nadinsku gradinu. Toga 19. studenog jugovojska i četnici nastavili su u Škabrnji sa svojim zvjerstvima i ubijanjem nevinih civila (žena i staraca) koji nisu htjeli napustiti svoje kuće.
NADIN - 19.11.
Ravnokotarsko selo Nadin nalazi se na putu između Zadra i Benkovca. Nakon što su snage neprijatelja zauzele Škabrnju 18. studenoga 1991. i likvidirale velik broj mještana i hrvatskih branitelja koji su pokušavali obraniti svoje mjesto, započele su napad na preostali istočni dio Škabrnje i Nadin.
Napad na Nadin započeo je 19. studenog 1991. godine u jutarnjim satima. Nakon što au neprijateljske snage zauzele Nadin, pobijeno je 14 civila, svi ostali su protjerani, a selo je opljačkano i spaljeno. Tijekom obrane Nadina poginulo je pet hrvatskih branitelja, dok se još se tri civilne osobe vode kao nestale.
Izvor: Nacional.hr; ika.hkm.hr;dnevnik.hr; FB profil HVIDRA Ogulin; radio-mrežnica.hr; vukovar.hr; opcina-skabrnja.hr
