Hamas je islamistički militantni pokret i jedna od dvije glavne političke stranke na palestinskom teritoriju i upravlja s više od dva milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze. U listopadu 2023. Hamas je izveo veliki iznenadni napad na južni Izrael, ubivši više od 1400 ljudi i uzevši desetke drugih kao taoce. Izrael je kao odgovor objavio rat toj skupini i naznačio da njegova vojska planira dugu kampanju kako bi je u potpunosti istrebila.
Deseci zemalja proglasili su Hamas terorističkom organizacijom, iako neke ovu oznaku primjenjuju samo na njegovo vojno krilo. Iran mu pruža materijalnu i financijsku potporu, a Turska navodno pruža utočište nekima od njegovih najviših čelnika. Hamasova suparnička stranka, Fatah, koja dominira Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO) i vlada Zapadnom obalom, službeno se odrekla nasilja, iako nije uvijek podržavala taj zavjet, posebno u vrijeme velikih izraelsko-palestinskih napetosti. Podjela u palestinskom vodstvu i Hamasovo nepokolebljivo neprijateljstvo prema Izraelu umanjili su izglede za stabilnost u Gazi.
Porijeklo Hamasa
Hamas /akronim za Harakat al-Muqawama al-Islamiya “Islamski pokret otpora”/, je utemeljio šeik Ahmed Yassin, palestinski vjerski vođa koji je postao aktivist u lokalnim ograncima Muslimanskog bratstva nakon što je svoj raniji život posvetio pručavanju islama u Kairu. Kasnih 1960-ih, Yassin je propovijedao i obavljao dobrotvorni rad na Zapadnoj obali i u Gazi, okupiranim od strane Izraela nakon Šestodnevnog rata 1967. godine.
Yassin je uspostavio Hamas kao politički ogranak Muslimanskog Bratstva u Gazi u prosincu 1987., nakon izbijanja prve intifade, palestinskog ustanka protiv izraelske okupacije Zapadne obale, Gaze i istočnog Jeruzalema. U to je vrijeme Hamasova svrha bila suprotstaviti se Palestinskom islamskom džihadu (PIJ), još jednoj organizaciji čija je predanost nasilnom otporu Izraelu prijetila odvlačenjem podrške Palestinaca od Bratstva. Godine 1988. Hamas je objavio svoju povelju, pozivajući na uništenje Izraela i uspostavu islamskog društva u povijesnoj Palestini. U onome što su promatrači nazvali pokušajem ublažavanja svoje slike, Hamas je 2017. predstavio novi dokument kojim se prihvaća privremena palestinska država duž granice “Zelene linije” uspostavljene prije Šestodnevnog rata, ali i dalje odbija priznati Izrael.
Hamas je prvi put upotrijebio napad bombaša samoubojica u travnju 1993., pet mjeseci prije nego što su čelnik PLO-a Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin potpisali sporazum iz Osla. Povijesni pakt uspostavio je ograničenu samoupravu za dijelove Zapadne obale i Gaze pod novostvorenim entitetom pod nazivom Palestinska uprava (PA). Hamas je osudio sporazum, kao i međusobno priznanje PLO-a i Izraela, a na što su Arafat i Rabin službeno pristali u pismima poslanim nekoliko dana prije Osla.
Godine 1997. Sjedinjene Države proglasile su Hamas stranom terorističkom organizacijom. Pokret je predvodio nasilni otpor tijekom druge intifade, početkom 2000-ih, iako su PIJ i Fatahova milicija Tanzim također bili odgovorni za nasilje protiv Izraelaca.
Tko su lideri Hamasa?
Hamas ima niz rukovodećih tijela koja obavljaju različite političke, vojne i društvene funkcije. Opću politiku utvrđuje sveobuhvatno savjetodavno tijelo, često zvano politbiro, koje djeluje u egzilu. Lokalni odbori upravljaju osnovnim pitanjima u Gazi i na Zapadnoj obali.
Ismail Haniyeh je trenutno politički šef, nakon što je 2017. zamijenio dugogodišnjeg vođu Khaleda Meshaala. Haniyeh djeluje iz Dohe u Kataru od 2020., navodno zato što mu Egipat ograničava kretanje u i iz Gaze. Čelnici Hamasa uspostavili su prisutnost u Kataru nakon što su se posvađali s prethodnim domaćinom, Sirijom, kada su palestinske izbjeglice sudjelovale u pobuni 2011. koja je prethodila Sirijskom građanskom ratu. Neke visoke osobe Hamasa navodno djeluju iz ureda Hamasa u Turskoj.
Svakodnevne poslove u Gazi nadgleda Yahya Sinwar, koji je prethodno bio na čelu vojnog krila Hamasa i odslužio je dvadeset dvije godine u izraelskom zatvoru zbog planiranja otmice i ubojstva dvojice izraelskih vojnika. Bio je među više od tisuću palestinskih zatvorenika oslobođenih 2011. godine u zamjenu za izraelskog vojnika kojeg je držao Hamas. Od lipnja 2021. de facto premijer Gaze je Issam al-Da’alis.
Marwan Issa i Mohammed Deif zapovijedaju Hamasovim vojnim krilom, brigadama Izz ad-Din al-Qassam. Izraelske snage ubile su osnivača milicije, Salaha Shehadeha, u zračnom napadu 2002. godine. Izraelske snage ubile su Yassina, osnivača Hamasa, 2004.
Saleh al-Arouri navodno vodi libanonski ogranak Hamasa. Također je preuzeo vodstvo skupine na Zapadnoj obali nakon internih izbora koji su završili 2021., dok je Meshaal izabran da vodi ured za dijasporu, a Salameh Katawi je izabran da upravlja poslovima zatvorenih članova Hamasa.
Kako se Hamas financira?
Kao teroristički entitet, Hamas je odsječen od službene pomoći koju Sjedinjene Države i Europska unija (EU) pružaju PLO-u na Zapadnoj obali. Palestinski iseljenici i privatni donatori u Perzijskom zaljevu osiguravali su velik dio financiranja pokreta. Osim toga, neke islamske dobrotvorne organizacije na Zapadu usmjerile su novac skupinama za socijalnu pomoć koje podržava Hamas, što je dovelo do zamrzavanja imovine od strane američkog trezora.
Gospodarska situacija u Gazi već je bila užasna prije Hamasova napada na Izrael 2023., a rat koji je uslijedio i dalje pogoršava ekstremno siromaštvo njezinih stanovnika. Egipat i Izrael uglavnom su zatvorili svoje granice s Gazom 2006.–2007., ograničavajući kretanje roba i ljudi na teritorij i iz njega. Dvije zemlje zadržale su svoju blokadu, odsječući teritorij od većeg dijela svijeta i prisiljavajući više od milijun Palestinaca iz Gaze da se oslanjaju na međunarodnu pomoć. Izrael je dopustio Kataru da pruži stotine milijuna dolara pomoći preko Hamasa. Ostala inozemna pomoć uglavnom stiže u Gazu preko PA i agencija UN-a.
Godinama nakon početka blokade, Hamas je prikupljao prihode oporezujući robu koja se kretala kroz sofisticiranu mrežu tunela koji su zaobilazili egipatski prijelaz u Gazu; ovo se odnosilo na osnovne namirnice poput hrane, lijekova i jeftinog plina za proizvodnju električne energije na teritorij, kao i građevinski materijal, novac i oružje. Nakon što je egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi preuzeo vlast 2013., Kairo je postao neprijateljski raspoložen prema Hamasu, kojeg je vidio kao produžetak svog glavnog domaćeg rivala, Muslimanskog bratstva. Egipatska vojska zatvorila je većinu tunela koji su izbijali na njezin teritorij dok je vodila protuterorističku kampanju protiv ogranka samoproglašene Islamske države na svojoj strani granice, na Sinajskom poluotoku. Od 2018. Egipat je počeo dopuštati ulazak neke komercijalne robe u Gazu preko graničnog prijelaza Salah al-Din pa se računa da je od 2021. Hamas je navodno prikupio više od 12 milijuna dolara mjesečno od poreza na egipatsku robu uvezenu u Gazu.
Danas je Iran jedan od Hamasovih najvećih donatora i financijera, doprinoseći sredstvima, oružjem i obukom. Iako su se Iran i Hamas nakratko posvađali nakon što su poduprli suprotstavljene strane u građanskom ratu u Siriji, Iran trenutačno daje oko 100 milijuna dolara godišnje Hamasu, PIJ-u i drugim palestinskim skupinama koje su Sjedinjene Države označile kao terorističke organizacije. Iran je brzo pohvalio Hamasov posljedni napad na Izrael i obećao kontinuiranu potporu palestinskoj skupini.
Turska je bila još jedan čvrsti podupiratelj Hamasa i kritičar Izraela nakon dolaska predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na vlast 2002. godine. Iako Ankara inzistira na tome da samo politički podržava Hamas, optužena je da financira Hamasov terorizam, uključujući i putem pomoći preusmjerene od Turska agencija za suradnju i koordinaciju.
Kako Hamas upravlja Gazom?
Hamas je de facto uspostavio vlast u Gazi nedugo nakon što se Izrael povukao s teritorija 2005. Sljedeće godine Hamas je osvojio većinu mjesta u zakonodavnom tijelu PA i formirao vladu. Zaradio je glasove palestinaca prije svega zbog toga što je većina birača smatrala da je Fatah postao postao korumpiran i da je malo dao Palestincima kroz svoje pregovore s Izraelom. Ishod je bio neprihvatljiv za Fatah i njegove zapadne podupiratelje, a stranka je zbacila Hamas s vlasti na Zapadnoj obali. U Gazi je Hamas razbio Fatahove milicije u tjedan dana borbi, što je rezultiralo političkim raskolom između dva palestinska teritorija.
Kako je Hamas preuzeo ostatke PA institucija u pojasu, uspostavio je pravosuđe i postavio autoritarne institucije. U teoriji, Hamas vlada u skladu s šerijatskim temeljnim palestinskim zakonom, kao i PA; ali općenito je bio restriktivniji nego što to zahtijeva zakon, uključujući kontrolu načina odijevanja žena i provođenje rodne segregacije u javnosti tijekom prvih godina svoje vladavine. Nadzorna skupina Freedom House otkrila je 2020. da “Vlada pod kontrolom Hamasa nema učinkovite ili neovisne mehanizme za osiguranje transparentnosti u svom financiranju, nabavama ili operacijama.” Hamas također potiskuje medije u Gazi, civilni aktivizam na društvenim mrežama, političku oporbu i nevladine organizacije (NVO), ostavljajući tako svoju vladavinu bez mehanizama za kontrolu odgovornosti.
Kako Palestinci gledaju na Hamas?
Anketa iz lipnja 2023. koju je proveo Palestinski centar za istraživanje politike (PCPSR) pokazala je da jedna trećina Palestinaca smatra političku podjelu najštetnijim razvojem događaja za njihov narod od kada je država Izrael stvorena 1948. Ista je anketa pokazala da bi više od polovice Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali glasalo za Hamasov Haniyeh umjesto predsjednika PA Mahmuda Abbasa na predsjedničkim izborima, dok bi samo jedna trećina Palestinaca izabrala Abbasa. Uz to, Abbas je na neodređeno vrijeme odgodio nacionalne izbore zakazane za 2021., navodeći navodno izraelsko odbijanje da dopusti glasovanje Palestincima u istočnom Jeruzalemu, iako promatrači sumnjaju da je Abbas namjeravao spriječiti vjerojatnu pobjedu Hamasa.
Po čemu se Hamasov posljedni napad na Izrael 2023. poseban?
Hamasov napad na južni Izrael ove godine, koji su čelnici skupine nazvali “Operacija Al-Aqsa Oluja”, bio je izvanredan po svojoj strategiji, razmjerima i tajnovitosti, kažu analitičari. Počelo je rano ujutro 7. listopada, na židovski šabat i važan židovski praznik, lansiranjem nekoliko tisuća raketa na južni i središnji Izrael, pogađajući gradove sve do Tel Aviva. Hamasovi militanti također su probili čvrsto utvrđenu granicu Gaze i infiltrirali se u mnoge južnoizraelske gradove i sela, ubivši oko 1400 ljudi i ranivši i otimajući više desetina.
Vojni vođa Hamasa, Mohammed Deif, rekao je da je skupina poduzela napad zbog izraelske dugotrajne blokade Gaze, okupacije palestinskih zemalja i navodnih zločina protiv muslimana, uključujući skrnavljenje džamije Al-Aqsa u Jeruzalemu.
Napad od 7. listopada 2023. godine najsmrtonosniji je u sedamdesetpetogodišnjoj povijesti Izraela i nanio je duboku psihološku traumu njegovom narodu, a neki analitičari čak vrše grube usporedbe s iznenadnim napadima na Pearl Harbor i 11. rujna 2001. na Sjedinjene Države. Izraelske i američke obavještajne agencije navodno nisu imale naznake da je Hamas planirao napad ove prirode i obima smatrajući da je potpuno je bez presedana da bi teroristička organizacija imala kapacitet ili sredstva za pokretanje koordiniranih, istodobnih napada iz zraka, mora i kopna.
Izrael je objavio rat Hamasu, pokrenuvši kampanju s namjerom da iskorijeni tu skupinu i oslobodi dvjestotinjak talaca. Premijer Benjamin Netanyahu upozorio je na “dug i težak rat” protiv Hamasa. Izrael i Hamas razmjenjivali su vatru svaki dan od 7. listopada, a Izrael je uveo potpunu opsadu Gaze, odsjekavši ionako ugroženo stanovništvo. U prva tri tjedna izraelske ofenzive, njegove su snage ubile više od osam tisuća Palestinaca u enklavi, od čega oko 40 posto djece-prema ministarstvu zdravstva Gaze koje kontrolira Hamas. Više od tri stotine izraelskih vojnika također je ubijeno u borbama, priopćilo je izraelsko ministarstvo zdravstva.
Copyright@HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR-ZAJEDNICA UDRUGA