“Hvala svima na podršci koju ste mi pružali i dali mi snagu da idem naprijed – da se razvijam kao osoba, ali i kao umjetnik. Mojih 10 godina rada je tu. Bit će još izložbi, a ako ne budu bolje, vjerujte da neće biti ni lošije kvalitete.”
Uz ove je riječi otvorena prva samostalna riječka izložba Emila Mandarića, umjetnika koji je na ovaj način obilježio i proslavio 10 godina umjetničkog rada. Pod imenom “Ruka, papir, oblik – od igre do izložbe”, predstavljeni radovi zaokupili su pažnju velikog broja posjetitelja i prijatelja u Galeriji Juraj Klović.
Izloženi radovi izrađeni su od kaširanog papira, koji je Mandarićevo glavno izražajno sredstvo. Kako je umjetnik za života postao slijep, njegovi radovi puni su simbolike, ali i izravnih prikaza života slijepih osoba. Naprimjer, jedna od skulptura prikazuje čovjeka sa psom vodičem, neke nose naočale, a najveću pažnju vuče skulptura čovjeka u stvarnoj veličini koji u ruci drži minijaturu – “Veliki i mali”.
“Sljepoća je u moj život unijela velike promjene i trebalo je naći neki novi smisao života. Ja sam ga našao među članovima udruge. Zahvalan sam svima koji su se našli na mom životnom putu i pomogli mi da savladam mnoge stvari. Sam čovjek može puno napraviti, ali puno više uz podršku – institucija, udruga, ljudi, građana, od vozača autobusa do ljudi na Korzu – svatko je doprinio da moj život bude kvalitetan”, rekao je Mandarić.
Sonja Šišić je u ime Primorsko-goranske županije čestitala umjetniku na izložbi i službeno je otvorila. “Gospodin Mandarić je zahvalio svima, ali ja moram zahvaliti njemu jer je nama kao Odjelu za kulturu, sport i tehničku kulturu zaista pomogao da svoje aktivnosti usmjerimo na način da i slabovidne osobe mogu u njima uživati. Primjerice, u našim interpretacijskim centrima, u čitavom nizu aktivnosti koje organiziramo, a među njima su i predstave za slijepe i slabovidne. To se sve dogodilo zato što nam je gospodin Mandarić ukazao na potrebu, a mi smo svesrdno prihvatili”, rekla je Šišić.
Izložba je otvorena do 15. listopada.
Izvor: Novi List / tekst Valentina Botica / fotografije Sergej Drechsler i Stevo Kabić / Uredio Stanislav Linić
Emil Mandarić rođen je 1965.godine u Slavonskom Brodu. Oženjen je i otac dviju kćeri. Od 1970.godine živi u Rijeci, gdje je 26 godina radio u Ini kao industrijski tehnolog. Slijepom osobom proglašen je 2004.godine i tada postaje član Udruge slijepih PGŽ. Nakon gubitka vida prolazi period
žalovanja ali i prilagodbe novoj situaciji. Pomoć i podršku pronašao je u obitelji i u Udruzi slijepih Primorsko goranske županije, dijeleći iskustva s ljudima koji su uspješno savladali izazove života bez vida. Malo pomalo postao je iznova samostalan te po svemu i ravnopravan član zajednice. Godine 2011. počinje se aviti kiparstvom izrađujući skulpture u tehnici kaširanog papira, a godine 2019. primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. Početkom rata Mandarić postaje pripadnikom 128.br HV „Sveti Vid” Rijeka. Sudionik je operacije „OLUJA 1995.” kao pripadnik bitnice 120 mm „Kebri”.
Copyright@HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR-ZAJEDNICA UDRUGA