Putin i Xi pretvaraju rat u Ukrajini u globalni sukob
Ishod ruskog rata protiv Ukrajine odrediti će tko će postaviti politička i ekonomska pravila međunarodnog poretka za naredna desetljeća.
Ron DeSantis je promašio cijelu metu. Republikanski guverner Floride sa predsjedničkim ambicijama nedavno je izjavio da rat u Ukrajini nije u vitalnom interesu SAD. Po njegovom mišljenju, ono što se događa je teritorijalni spor. Međutim, trodnevni posjet čelnika Komunističke partije Kine Xi Jinpinga Moskvi pokazao je potpuno suprotno. Ishod ruskog brutalnog rata tiče se budućnosti posthladnoratovskog međunarodnog poretka – i uloge Amerike u njegovom oblikovanju.
Globalni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata našao se pod velikim pritiskom nakon rušenja Berlinskog zida u studenom 1989. To je dovelo do ponovnog ujedinjenja Njemačke i ujedinjenja Europe, u Europsku uniju i NATO ušle su i članice iz bivšeg komunističkog bloka. Ali 1990-e razotkrile su slabosti u sposobnosti i spremnosti Zapada da se adekvatno nosi s novonastalim sukobima.
Rat u bivšoj Jugoslaviji, na primjer, trebao je iz temelja prodrmati Europu iz samozadovoljstva tako što će obranu i sigurnost regije shvatiti ozbiljno. Isto tako ono što se dešavalo kasnije, od terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. rujna, rata u Iraku i Afganistanu, do ruske invazije na Gruziju 2008. i Arapskog proljeća 2011., bile su krize koje su zorno pokazale kako su Europa i Sjedinjene Države održavale stari sigurnosi postav nespremne ažurirati posthladnoratovske strukture i institucije.
Ruski napad na Ukrajinu ruši ovaj stari poredak, a u tom kontekstu, Xi – čak i više nego predsjednik Vladimir Putin – namjerava utjecati, ako ne i voditi novi poredak.
Novi poredak se testira na nekoliko razina. Na najgrubljoj razini, Putin koristi taktiku da slomi borbeni moral i volju za otporom Ukrajinaca, da testira jedinstvo Zapada i te da izmjeri razinu podrške njegovoj invaziji s globalnog juga i drugih dijelova svijeta.
U Ukrajini ruska vojska neselektivno bombardira civilne ciljeve i vitalne infrastrukturne sektore. Otela je tisuće djece i odvela ih u Rusiju. Uništila je spomenike kulture, knjižnice, škole te ugrozila sigurnost opskrbe hrane za mnoge zemlje bombardiranjem ukrajinskih silosa za žito i sprječavanjem njenog izvoza.
Ruske trupe i Wagnerovi plaćenici terorizarju stanovništvo na privremeno zauzetom teritoriju provodeći drastične mjere za slamanje volje Ukrajinaca i potkopavanje teritorijalnog integriteta zemlje kako bi se predsjednika Volodimira Zelenskog prisililo za pregovarački stol.
Ovaj rat također predstavlja najveći izazov jedinstvu Zapada koji se do sada dosta dobro držao zajedno. Međutim, čini se da sve više postaje jasno – i to je razlog zašto je sastanak Xi-Putin bio tako važan – da o ishodu ovog rata ovisi tko će postaviti politička i ekonomska pravila za nadolazeća desetljeća.
Mnogi od nedavnih ratova i sukoba već su doveli u pitanje dominaciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. U Ukrajini je taj izazov kulminirao, ne samo zbog prirode agresije i Putinovih ciljeva, već i zbog ruskog okretanja prema Kini. Ukrajina sažima natjecanje između Zapada i Kine oko vrijednosti, sustava i pravila. Kineski predsjednik Xi je to implicirao tijekom posjeta Moskvi.
Unatoč svim svojim slabostima i, često, dvostrukim standardima, model Zapada izgrađen je na ljudskim pravima, demokraciji, vladavini prava i međunarodnim pravilima o trgovini. Zapad također pridaje veliku važnost teritorijalnom integritetu i suverenitetu – u protivnom bi globalni poredak, krhak kakav jest, pao u Hobbesov svijet kaosa i sukoba.
Xi i neki čelnici EU-a, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, tvrde da su to vrijednosti koje Zapad želi nametnuti drugim zemljama što ipak nije slučaj jer su to univerzalne vrijednosti.
To je bit rata u Ukrajini i ako Ukrajina izgubi, izgubit će i Zapad. Rusija bi, uz pomoć svojih nekadašnjih saveznika, iskoristila poraz Ukrajine da ponovno potvrdi svoj utjecaj u istočnoj Europi. Poraz bi potaknuo autoritarne režime, predvođene Pekingom da preoblikuju posthladnoratovski međunarodni poredak u kojem bi Sjedinjene Države mogle izgubiti svoju dominantnu poziciju. To je otrežnjujući, pesimističan scenarij.
Pobjeda u ovom ratu nije samo vojna pobjeda. Zapadni čelnici moraju biti jasni u objašnjavanju toga što je u pitanju. Umjesto pokroviteljstva zemalja koje ili ne biraju jasno stranu u ratu ili podupiru Putina, europski i zapadni čelnici moraju objasniti zašto Zapad ima više za ponuditi od Moskve ili Pekinga. Ne radi se samo o materijalnim pitanjima. One se odnose na način života, sustav vlasti i skup međunarodnih trgovinskih i poslovnih pravila.
Ove argumente treba braniti uvjeravanjem, vještom diplomacijom i samopouzdanjem, potkrijepljenim tvrdom moći jer rat u Ukrajini testira izdržljivost Zapada.
Autor: Judy Dempsey, vanjski suradnik Carnegie Europe i glavni urednik Strategic Europe
Preveo i uredio: Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini