Predrag Toplak, voditelj zaštitarske službe LYNX SECURITY i certificirani IBA tjelohranitelj, član HČZ PRIMORJA dao je intervju slovenskom portalu VARENSVET.si
- Vaše vojno osposobljavanje uključuje temeljnu i specijalističku obuku u JNA. Da li je vaša ideja bila nastaviti svoju karijeru u vojski ili je to splet okolnosti?
Događaji oko nas početkom devedesetih neminivno su utjecali na moju odluku za vojnu profesiju. Naime, nakon odsluženja obaveznog vojnog roka u JNA 1988. godine kojeg sam odslužio u Kranju kod vas u Sloveniji, vratio sam se u svoj rodni grad Delnice gdje sam se koji mjesec kasnije i po prvi puta zaposlio. Zanimljivo je to što je moje prvo zaposlenje bilo zaštitar u jednoj tvrtki. Početkom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj pristupio sam postrojbama našeg Zbora narodne garde (ZNG). Ratna događanja u našoj domovini i osjećaj neizvjesnosti koja je ispred nas vodila me prema odluci da svoju karijeru ustvari potražim unutar vojske. Nakon nekoliko mjeseci provedenih na bojištu prešao sam u djelatni sastav te sam počeo raditi u središtu za obuku vojnika. Tako da je točno, da je moja želja za vojnim pozivom došla ustvari spletom okolosti.
- Godine 1997. bili ste prvi od hrvatskih dočasnika koji ste izabrani za školovanje na elitnoj dočasničkoj akademiji kopnene vojske SAD-a (USASMA-United States Sergents Major Academy), školovani ste na Visokoj dočasničkoj izobrazbi u El Pasu u Texsasu. Kakva su sječanja na to razdoblje te kako je navedeno školovanje utjecalo na vašu daljnju karijeru?
Odlazak na prestižnu američku dočasničku akademiju kopnene vojske predstavljalo je s jedne strane čast dok s druge strane obavezu. Čast je kada znate da ste odabrani između oko 10000 dočasnika da predstavljate svoju vojsku po prvi puta u instituciji koja u generaciji školuje nekoliko stotina dočasnika za dužnosti viših razina vođenja (od razine baojne na više), s druge strane ispred mene je bila jasna obaveza gdje moram još jednom dokazati svoje znanje, sposobnosti i vještine pripadnika svoje hrvatske vojske u međunarodnom okružju između ostalih 17 nacija. Odlazak u američku akademiju došao je nakon pobjede u Domovinskom ratu. U to vrijeme HV (hrvatska vojska) izgledala je i djelovala je pobjedonosno, visoko osoposobljena, moderno organizirana i opremljena. Svojom vojnom efikasnošću postala je prepoznata širom europe i svijeta. Na plodovima ratnih uspjeha otvorena je direktna suradnja sa američkom vojskom 
na prilagođavanju HV prema standardima NATO saveza. Početkom Domovinskog rata HV je odlučila, između ostalog, imati potpuno drugačije organizirani i upotrebljavan dočasnički kadar u odnosu na poraženu JNA. Došlo je do organiziranja Dočasničkog lanca potpore koji je ustari omogućio postavljanje dočasnika na dužnosti viših razina vođenja od razine voda pa sve do razine glavnog stožera. U takozvanom pilot programu ustrojem su postavljani takozvani prvi dočasnici koji su ustvari bili neposredni pomoćnici svojim zapovjednicima. U cilju razvoja Dočasničkog lanca potpore otvorila se mogućnost da Hrvatska uputi, za početak, jednog svojeg dočasnika na američku akademiju kako bi napravila transfer potrebnih znanja u HV. Osobno, za mene je to bila potvrda mojega uspješnog rada u proteklih šest godina. U akademiji su se moja očekivanja ustvari i ostvarila. U godinu dana provedenih u americi imao sam prilike učiti od iskusnih dočasnika i časnika raznih vojski o modernom pristupu organizaciji i provedbi kompeksnih zadaća u vojnoj okolini. Ono što me posebno činilo sretnim jeste činjenica kako se po povratku u domovinu od mene očekivalo kako ću svoja novostečena znanja širiti dalje unutar naše vojske. Ta mogućnost je došla neposredno po povratku kada sam postao zapovjednik Tečaja prvog naraštaja za više dočasnike (Viša Dočasnička Izobrazba), nakon kojeg je sljedilo moje postavljanje na dužnost Prvog dočasnika Zapovjedništva za obuku HV. Sljedeći korak i to najveći bio je postavljanje na potpuno novu i najvišu dužnost dočasnika u HV a to je dužnost Prvog dočasnika glavnog stožera OS RH (1999.) gdje sam ostao naredne 4 godine. Da, mogu reći da mi je nakon hrvatske dočasničke škole završetak školovanja na američkoj dočasničkoj akademiji omogućilo stjecanje potrebnih znanja za nastavak, mogu slobodno reći, uspješne karijere.
- U Vašoj vojnoj karijeri imali ste prilike raditi i sa najviši institucijama za vojnu obuku i izobrazbu avganistanske vojske. Kakva ja vaša uloga bila u tim misijama?
Kao vojniku mogu reći da mi je bila čast i prilika raditi u međunarodnoj koalicijskoj okolini. Ovdje bi se za trenutak osvrnu na moj prvi odlazak u međunarodnu vojnu operaciju u Avganistanu, ISAF. Moram istaknuti kako sam tada 2012. po prvi puta imao priliku zajedno raditi i sa dočasnicima Slovenske vojske u operaciji. Ovim putem bi se zahvalio mojim slovenskim prijateljima i kolegama na prilici da radimo zajedno daleko od kuće u opasnoj okolini. Vaši vojnici dočasnici i časnici su primjer profesionalaca, kako bi mi vojnici rekli, sa takvima i u raj i u pakao. U mojim kontigentima u 
Avganistanu obnašao sam dužnosti Prvog dočasnika Savezničkog tima za institucialnu vojnu obuku (AIAT). Ta pozicija kao i mnoge u sastavu koalicijskih snaga bila je dvostruka. S jedne strane imao sam zadatak biti prvi dočasnik u zapovjedništvu izvršavajući svakodnevne zadaće u odnosu na naše NATO vojnike, a s druge strane bio sam savjetnik i mentor dočasnicima avganistanske vojske koji su bili prvi dočasnici zapovjedništava za obuku (ANATED-C) i fakulteta obrane (MFNDU). Kada to uporedimo sa onime što sam ranije rekao o tome kako sam u ameriku išao sa zadaćom sakupljanja znanja kako bi ista mogao primjeniti u razvoju naše vojske, nakon određenog broja godina doživite da svoja znanja i iskustva djelite dalje, drugima kojima je pomoć potrebna, a to je sigurno bilo potrebno za organizaciju i modernizaciju avganistanske vojske. Vrlo kompleksna zadaća u vrlo opasnoj okolini koja nažalost nije završila niti se znade kada će biti gotova. Iako se kroz desetlječa nazivi misije u Avganistanu mijenjanju, pa i sastavi koalicijskih snaga mijenjaju, neke zemlje odlaze iz misije neke tek šalju svoje vojnike, zadaća je još uvijek ista, a to je pomoć avganistanskim snagama reda u osposobljavanju ka cilju preuzimanja pune kontrole na cijelom teritoriju avganistana.
- Imate iskustva od tri godine rada u NATO zapovjedništvu za operacije SHAPE, ACO. Isto tako, završili ste neke od najzahtjevnijih obuka kao što je tečaj preživljavanja, padobranski tečaj i tečaj alpinizma. Kako su vještine i znanja stečena takovim obukama pomogla Vašoj novoj karijeri u civilnom poslovnom svijetu, poglavito kada znamo kako ste između ostalog završili osposobljavanje za tjelohranitelja pri uglednoj međunarodnoj organizaciji tjelohranitelja IBA (International Bodyguard Association) te radili kao osobni tjelohranitelj?
Da, kada se malo osvrnem unazad zanimljivost sa početka našeg razgovora dolazi sada do izražaja. Naime, rekao sam kako je moje prvo zaposlenje bilo zaštitar u jednoj tvrtki nakon toga je došla vojna karijera i evo nas na novom starom početku. Nakon umirovljenja, da točno završio sam osposobljavanje za tjelohranitelja pri IBA kod našeg instruktora svjetskog glasa gospodina Rajka Bačnara, voditelja IBA Croatia i direktora za balkan. Obuka po standardima koje provodi IBA omogućuje vrlo brzu tranziciju iz, u mojem slućaju, vojnog naćina promišljanja u civilni naćin razmišljanja prilikom kojeg vi i dalje možete primjenivati široki spektar znanja i vještina koje ste do sada stekli ali sada u civilnoj okolini. Ono što me naučio gospodin Bačnar, a nakon toga i dokazao u provedbi moje zadaće telesnoga stražarja za jednog klijenta jeste da pripadnost IBA omogućuje povezivanje sa drugim pripadnicima bilo gdje u svijetu. Tako sam je na svojim putovanjima sa svojim VIPom u cilju njegove neposredne sigurnosti direktno preko g.Bačnara stupao u vezu sa članovima IBA bilo da isti radi recimo u Njemačkoj, Mađarskoj ili Kuvajtu. Profesionalnost u provedbi zadaća, lojalnost i zaštita ugleda organizacije te jasni i isti standardni operativni postupci omogućuju sigurnost u provedbi zadaća bilo gdje u svijetu.
Cijelokupna vojna karijera odnosno specifična obuka i školovanje ustvari vas pripremaju za pravilno, brzo i efikasno djelovanje u trenutku krize i/ili incidenta. Kada pogledate sastav večine zaštitarskih tvrtki i organizacija širom svijeta vidjeti ćete kako oni ustvari najviše zapošljavaju takozvane exmilitary ili expolice kadar iz razloga što isti posjeduju specifična znanja i iskustvo za efikasno izvođenje sigurnosnih zadaća. Ono što je još značajnije takvi ljudi posjeduju specifičan mentalni sklop koji uključuje visoki stupanj profesionalnosti, požrtvovnosti i odanosti, a to su karakteristike potrebne kako bi netko mogao štititi drugu (nepoznatu) osobu. Sa pozicije dužnosti telesnoga stražarja našao sam jasno razumljivo područje gdje mogu vrlo brzo samostalno i sigurno djelovati. Kada se stavite u poziciju da nekoga osobno štitite u ritmu 24/7, a naučeni ste na stajanje, čekanje, šutnju, pozornost, smirenost, nedostatak sna, pristojnost, bonton te brzinu, efikasnost, spretnost u upotrebi osobne snage ili upotrebu oružja tada vaš klijet (VIP) kojeg štitite postaje svjestan da ste mu pružili sigurnost, a to je ustvari i cilj vašeg angažiranja kao telesnoga stražarja.
- Godine 2002. završili ste i VŠS pri sveučilištu u Zagrebu za zvanje višeg sportskog trenera. Kakav bi po vašem miljenju trebao biti zaštitar bilo sa pogleda psihofizičke spreme bilo kroz osposobljavanje u vještinama baratanja oružjem i vještine borilačkih vještina i slično?
Kada pogledamo trentno stanje, vjerujem da je dosta slično u Hrvatskoj i u Sloveniji, vidjeti ćemo kako imamo različitih tipova zaštitara. Vide se tu između svih i ljudi koji su korak pred starosnom mirovinom, pretili, mladi i neiskusni itd. Vjerujem da je razlog u tome što nema prevelikog interesa za zaštitarskim poslovima, u prvom redu iz razloga minimalnih satnica. Dugogodišnja politika spuštanja cijena rada dovela je do nedostatka kvalitetnog kadra što u konačnici dovodi da se na zaštitarske poslove prima bilo tko. Ovaj takozvani začarani krug trebao bi biti prekinut na neki način. Ako vi platite zaštitara manje nego osobu koja recimo radi na poslovima za koje nije potrebna niti osnovna škola tada je teško očekivati da će se na takve poslove javljati policajci ili vojnici nakon godina i godina škole i obuke. Paradoks je time veći zato što poslodavci žele upravao takve osobe, školovane, osposobljene, iskusne, pravedne, poštene itd. U uvjetima tržišta nemoguće je nametati prefiks plače zato je moja želja stvari postaviti iz drugog načina gledanja. Tržište naime mora reagirati na podizanje kvalitete zaštitarskog kadra. U osposobljavanju se mora težiti odabiru kadra koji ima odgovarajući stupanj školovanja kako bi bio u mogućnosti razumjeti i primjenivati zakone, uredbe i pravilnike, stjecati znanja i težiti samousavršavanju. Zaštitar bi trebao imati izgrađeni izražaj, bonton i pristojnost u ophođenju kako prema nadređenima tako i prema trećim osobama. Morao bi imati prihvatljiv osobni izgled koji ukazuje na visoki stupanj psihofizičke spreme te koji na takav način svojim izgledom djeluje preventivno na moguće počinitelje prekršajnih i kaznenih djela. Nadalje, zaštitar bi trebao dokazati vrlo jasno postavljene standarde upotrebe ovasti (poznavanje zakona i pravilnika) i izvođenja vještina (borenje, uporaba sredstava prisile, rukovanje osobnim naoružanjem) te na taj način podizati razinu zaštitarske usluge. Ovdje bi zaključio sa nečim što se nameće kao pravilo pri osoposobljavanju za tjelohranitelja u IBA a to je da sva znanja i vještine kojima se služi zaštitar odnosno tjelohranitelj ustvari primjenjuje u svrhu prevencije incidenata (takozvano izbjegavanje incidenta). Osoba bio on zaštitar portir ili zaštitar specijalist – telesni stražar u području svoje odgovornosti treba svojim osobnim postupcima i osobnim izgledom vršiti prevenciju protuzakonitih događanja, biti sposoban prepoznati i spriječiti incidente te biti sposoban u nastanku incidenta brzo, spretno i požrtvovno intervenirati upotrebom zakonskih ovlasti.