Operacija Medački džep je naziv za vojnu operaciju koju je izvela Hrvatska vojska u razdoblju 9. – 11. rujna 1993. protiv JNA i paravojnih postrojbi tzv. Republike Srpske Krajine.
Uvod
Medački džep je područje koje se prostire oko četiri do pet kilometara u širinu i pet do šest kilometara u dužinu, a obuhvaća mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, te brojne male zaseoke. Nalazilo se u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. To je bio u prvom redu seoski kraj, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije oslobađanja ovog područja tu je živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti.
Operaciji Medački džep prethodile su tijekom 1993. učestali topnički napadi i djelovanja diverzantskih sukupina snaga 15. korpusa “Srpske vojske Krajine (SVK)” nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta. Povremenim je topničkim udarima sustavno narušavana normalizacija života i onemogućen povratak prognanika i izbjeglica na šire područje grada Gospića. “SVK” je u svoje vojne postrojbe uključivala sveukupno sposobno stanovništvo.[2]. Postrojbe Civilne zaštite popunjavali su stanovništvom koje nema vojni raspored i ne podliježe vojnoj obvezi: muškarcima starijim od šezdeset i ženama starijim od pedeset godina. U televiziji takozvane “republike srpske” pokazivani su TV-prilozi o “babi” Danici Obradović naoružanom strojnicom ´browing´.
Neprijatelj je provodio taktiku iznenadnih, kratkotrajnih, dobro pripremljenih i odmjerenih udara (prepada) malim skupinama odabranog i osposobljenog ljudstva, kombiniranog s iznenadnim topničkim napadima po širem području grada Gospića. Sve veći broj stradalih civila demoralizirao je i pojačavao privid bezizlazne situacije kod pučanstva.
Operacija Medački džep otpočela je granatiranjem neprijateljskih položaja na tom području u ranim jutarnjim satima 9. rujna 1993. godine. Oko 6,00 sati hrvatske snage, u sastavu kojih su bile postrojbe Hrvatske vojske iz Operativne zone Gospić, uključujući 9. gardijsku brigadu, 111. brigadu HV, domobransku bojnu iz Gospića, domobransku bojnu iz Lovinca, te postrojbe specijalnih snaga policije, ušle su u medački džep. Nakon borbi koje su trajale oko dva dana, uspostavile su nadzor nad Divoselom, Čitlukom i dijelom Počitelja i oslobodile to područje, nakon čega je Hrvatska vojska zaustavila napredovanje.
U to vrijeme Janko Bobetko bio je načelnik Glavnog stožera HV-a, dok je vršitelj dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić bio brigadir Rahim Ademi. Pukovnik Mirko Norac bio je zapovjednik 9. gardijske brigade.
Zapovjednik Specijalne policije snaga MUP-a RH bio je general Mladen Markač, a zamjenik Željko Sačić. Specijalne jedinice policije imale su zadatak presjeći neprijateljski teritorij na označenom području u obliku potkove i priključiti se glavnim snagama udara.
Operacija
Akcija je izvršena munjevito, a napredovanjem duboko u neprijateljski teritorij izvan plana akcije potpuno je iznenadila čak i tadašnji državni vrh, te je naknadno zaustavljena. Nakon akcije promijenjena je ravnoteža snaga, od tada nadalje će srpski pobunjenici, vojska tzv. RSK sve manje Hrvatskoj predstavljati opasnog protivnika.
Prilikom cijele akcije pripadnicima hrvatskih specijalaca na nivou lokalnih zapovjednika postrojbi javno je čitana osobna zapovjed generala Markača da će biti sankcionirane prekoračene ovlasti pripadnika MUP-a, a u svezi čuvanja života i imovine civila na istom području, većinom pripadnika srpske nacionalnosti.
Presudom 30. svibnja 2008. pred Županijskim sudom u Zagrebu Mirko Norac osuđen je na 7 godina zatvora zbog operacije “Medački džep”, jer je propustio spriječiti da njemu podređene postrojbe muče i ubijaju civile te pale i dižu u zrak kuće u medačkim selima.[3] Norac je krajem studenoga 2011. pušten nakon što je odslužo više od dvije trećine kazne.[4][5]
Političke kontroverzije
Kanađani Scott Taylor i Brian Nolan u svojoj knjizi “Tested mettle” (objavljena 1998.) naveli su da je “operacija Medački džep” bila prijelomna točka u kojoj je nedvosmisleno dokazana “hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinu između Srba i Hrvata”… [6] Miroslav Međimorec u svojoj opsežnoj studiji koja je objavljena 2003. godine u znanstvenim časopisu “National security and the future” [7]iz toga zaključuje da je “takvim tumačenjem događaja u Medačkom džepu u pitanje dovedena suverenost hrvatske države, ratni zločini su postali hrvatska državna politika, a Međunarodna zajednica dobila dokaz koji je tražila da bi opravdala svoje tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji, svoju nedjelotvornost, pristranost i zadovoljavanje geopolitičkih interesa. Hrvatska je iz žrtve postala krivac za raspad Jugoslavije i rat… Posljedice su bili poltički pritisci, usporavanje približavanja europskim integracijama, teškoće u tranziciji i Haški sud [8]. Međunarodna je zajednica nakon Medačkog džepa prihvatila tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji kao “građanskog rata i podijelila jednaku odgovornost svih strana za taj rat”. Značenje Medačkog džepa je da se javno mnijenje Zapada okreće od Hrvatske i izjednačava je s agresorom – Srbijom. Neoprostivi su zločini počinjeni tijekom te vojno-redarstvene akcije, ali zbog nje trebaju odgovarati počinitelji, ali Hrvatska – njezino političko-vojno vodstvo- po svemu zločin nije planirala, učinila, niti bi zbog toga treba snositi posljedice…[9]
Navodna Kanadsko – Hrvatska bitka
Nako te operacije Kanađani su tvrdili da je došlo do bitke između kanadskih mirovnih snaga u sklopu UNPROFORa i hrvatskih snaga tijekom operacije. Za nju su i službeno nagrađeni: za hrabro držanje u nepostojećoj bitki!…Generalni guverner Kanade i Vrhovni zapovjednik njenih Oružanih snaga Adrienne Clarkson 1. prosinca 2002. u Winnipegu navodi bivšem zapovjedniku 2. bataljuna Princeze Patricije pred više stotina vojnika da su …” pripadnici 2. PPCLI Borbene grupe zadržali položaje i odbili hrvatske snage, te dali lekciju Hrvatskoj vojsci i naučili ju da prestane sa stalnom taktikom “etničkog čisćenja” u Sektoru…”
U odgovoru na priznanje generalnog guvernera Clarkson potpukovnik Jim Calvin je rekao …”to je manje od priznanja da se bitka stvarno dogodila..”
Prema Kanadskim izvorima, u bitci je poginulo ili ranjeno 27 hrvatskih vojnika. Hrvatski službeni izvori pak navode da je tijekom cijele operacije Medački džep poginulo 10 hrvatskih vojnika, i nitko u bitci s Kanađanima. Srpski vojni izvori “RSK” ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku i ako bi njima išla u prilog.
Međimorec je o tome između ostalog napisao: …Kao što je knjiga “Sve moje bitke” genarala zbora Janka Bobetka ključna za razumijevanje vojnog dijela Medačkog džepa s hrvatske strane, tako je za razumijevanje srpskog pogleda na tu operaciju važna knjiga “Knin je pao u Beogradu” general majora vojske SVK Mislava Sekulića…
Dugoročne posljedice
Podatci Save Štrbca i “Veritsasa” o poginulim i nestalim Srbima poslužili su za pokretanje istrage i optužnice protiv Hrvata. ICTY je vjerovao da rad te udruge klučan čimbenik u dokazivanju zlodjela Hrvata i muslimana s dugoročnim političkim posljedicama.
Izvor: http://vojnapovijest.vecernji.hr/hrvatska-vojna-operacija-dzep-93-medacki-dzep-936077