Korijeni i posljedice Hamasovog napada na Izrael
Sadašnji rat u Pojasu Gaze predstavlja egzistencijalnu prijetnju Hamasu i potencijalno cjelokupnoj palestinskoj državi. Naglašena namjera Izraela da „izbriše Hamas s lica zemlje”, čak i ako to znači višemjesečni rat, imat će duboke dugoročne implikacije za sve aktere u poslijeratnoj ravnoteži snaga i regionalnom poretku na Bliskom istoku. Također, biti će doveden u pitanje i identitet i održivost države Izrael kao zaštitnika židovskog naroda. Međutim, o koncu vise i vitalni interesi cijelog proiranskog tabora na Bliskom istoku – samoproglašene “osovine otpora”, čiji je Hamas postao ključni član posljednjih godina.
Ovu grupaciju, predvođenu Iranom kao primarnim dobavljačem naoružanja, znanja i tehnologije, čine libanonski Hezbollah, Pojas Gaze, Sirija, pobunjenički pokret Huti Ansar Allah iz Jemena i brojne grupe iračkih šijita podržavanih od strane Irana. Ova koordinirana i sinkronizirana strateška grupacija je posljednjih godina postala značajan regionalni faktor. Strateški koncept samoproglašene „osovine otpora” je: vojno superiorni akteri poput Izraela, SAD i Saudijske Arabije svojim snažnim vojnim udarima će uvijek moći nanijeti ogromne štete i civilne žrtve. Međutim, iako „osovina otpora” pokazuje ozbiljnu ranjivost, posebno civili i civilna infrastruktura, njeni vojni kapaciteti, sustav zapovijedanja i nadzora te sposobnost kontinuiranog drugog udara ostaju netaknuti. Ovaj se koncept oslanja se na goleme zalihe konvencionalnog naoružanja: nevođenih i vođenih raketa, bespilotnih letjelica velikog dometa i raketa obala-more.
U Pojasu Gaze, Libanonu, Jemenu, Iraku i Iranu, ovi vojni kapaciteti osigurani su u podzemnim tunelima koje Iran naziva “gradovima projektila”. U svakoj od ovih zona sukoba, akteri “otpora” iskoristili su ove sposobnosti za podvrgavanje nadmoćnijeg protivnika svojim „pravilima igre”. Značajno je da, iako se potpuno oslanjaju na Iransku vojnu industriju, strateško razmišljanje članova „osovine otpora” je autohtono, nema korjene u iranskom vojnom umijeću već potječe od Hezbollaha, tj. na osnovu iskustava koja se crpe iz sukoba Izraela i Hezbollaha.
Dugogodišnji glavni tajnik Hezbollaha Hasan Nasrallah, je objasnio je strateški koncept “otpora”. Prema Nasrallahu, rakete i projektili su sredstva branitelja za kompenzaciju zračne nadmoći napadača. Dakle, sve dok traje ofenziva napadača traju i koncentrirani raketni udari branitelja po gradovima i civilnim ciljevima napadača. Kada napadač zbog civilnih žrtava i pritiska javnog mijenja u konačnici bude prisiljen pokrenuti opći kopneni napad – to je u stvari izjednačavanje uvjeta na bojnom polju. Dakle, vojna invazija se smatra poželjnim ishodom sukoba jer premoć u zračnom prostoru tada više nije presudna i snage na bojnom polju su gotovo izjednačene a to svakako ide u korist branitelja tj. „osovine otpora”.
Za Hezbollah se s pravom smatralo da je uspješno izdržao napade izraelske vojne sile u nekoliko sukoba u Libanonu devedesetih i u Libanonskom ratu 2006.godine. U svim tim sukobima, Izrael nije uspio nanijeti odlučujući vojni udarac i uništiti Hezbollah ili na bilo koji način uspješno eksploatirati kritične ranjive točke Hezbollaha. U svim slučajevima, ono što Izrael nije uspio ostvariti vojno, nije mogao postići ni diplomatski i bio je prisiljen tolerirati Hezbollahovo kontinuirano nasilje i ubrzano vojno jačanje.
Hezbollah je kasnije aktivno izveo ovaj model u Pojas Gaze, gdje je Hamas učio iz njegovog iskustva i usvojio njegov strategiju. Stoga se sukobi u Pojasu Gaze od Hamasovog preuzimanja vlasti u lipnju 2007. odvijaju po istom scenariju. Hamas sada pokušava odvratiti Izrael i na izraelske napade iznad određenog praga uzvraća snažnim raketnim udarima na Tel Aviv. Nazvavši mogućnost invazije izraelske vojske na pojas Gaze “smiješnom”, glasnogovornik vojnog krila Hamasove brigade Izz ad-Din al-Qassam izjavio je da “devet desetina vojske Al-Qassama nestrpljivo čeka da se suprotstavi bilo kojoj invazionoj vojsci „.
U godinama nakon rata između Izraela i Hezbollaha 2006./koji je Hezbollah opisao kao “božansku pobjedu”/ Hezbollah je postao primarna vojna prijetnja Izraelu, posebno nakon što je od Irana preuzeo mnoge napredne sposobnosti te je posljednjih godina znatno umanjio slobodu djelovanja izraelskog ratnog zrakoplovstva nad Libanonom. Trenutačni vojni kapaciteti Hezbollaha /kao i Irana/ sada su daleko napredniji. Tadašnji zapovednik U.S. CENTCOM general Kenneth McKenzie priznao je 2021.: “Iranske strateški kapaciteti sada su golemi… Imaju nadmoć u teatru operacija /ratištu/” McKenziejev nasljednik, Michael Kurilla, izjavio je 2023. da je IRGC “danas neprepoznatljiv u odnosu na prije samo pet godina”.
Hamas je nedvojbeno crpio hrabrost i inspiraciju iz svoje suradnje s Iranom i Hezbollahom, te iz osjećaja da cijela “osovina otpora” ima široku potporu. Hamasov vojni glasnogovornik potvrdio je da se Hamasova “razina koordinacije s braćom u osovini otpora povećala”. Nigdje to nije bilo očitije nego u nedavnom intervjuu Saliha al-Arurija, zamjenika zapovjednika Hamasa, koji je krajem kolovoza izjavio da je “odlučan regionalni rat s Izraelom na više frontova ne samo poželjan, nego će se, zapravo, odigrati uskoro“
Upozoravajući da je u dvije do tri godine izraelska desničarska vlada povećala broj židovskih doseljenika na Zapadnoj obali na dva milijuna, Al-Aruri /sa sjedištem u Bejrutu/ rekao je da postoji “interes da se odnos snaga promijeni regionalnim ratom…postoje faktori koji su izuzetno aktivni po tom pitanju i koji o tome raspravljaju.” Al-Aruri je zaključio da bi ukoliko izbije rat “Izrael doživio poraz bez presedana u svojoj povijesti i bio podvrgnut novoj realnosti. Sve će se promjeniti…njegov položaj, način na koji ga svijet gleda…njihovo samopouzdanje…a također i vjerovaje onih u regiji koji se nadaju da će im Izrael i dalje služiti kao jamac i zaštitnik – sve će se to promijeniti.”
Tjedan dana nakon što se je Hamas obračunao s Izraelom na način koji izraelski čelnici već nazivaju najgorom katastrofom nanesenom židovskim civilima od holokausta, Al-Arurijeve riječi zvuče dalekovidnije nego što je itko mogao zamisliti prije 7. listopada 2023.
Izrael će sada poduzeti akciju koja će vjerojatno ugroziti vitalne interese njegovih neprijatelja, povećavajući time vjerojatnost da se trenutni rat proširi na cijelu regiju. Kako god se stvari razvijajale ovo bi moglo na više načina promijeniti – kako Izrael tako i cijeli Bliski istok.
Daniel Sobelman znanstveni je novak pri Bliskoistočnoj inicijativi Belfer centra za znanost i međunarodne poslove škole Harvard Kennedy i docent međunarodnih odnosa na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, Izrael. Bivši dopisnik Haaretza za arapska pitanja, dr. Sobelman opširno je objavljivao o sukobu Izraela s Hezbollahom i “osovinom otpora” više od dva desetljeća.
Izvor: nationalinterest.org , 14.10.2023.
Preveo i uredio Stanislav Linić, brigadir HV u mirovini