Iz prvog bloka konferenncije izdvajam uvodna izlaganja prof. Kanižaja, koji je govorio o tri razine prepoznavanja istinitosti informacija, koje se odnose na razinu temeljnih znanja i vještina prepoznavanja, zatim na posebne kompetencije u prepoznavanju istinitosti informacja te na razinu društvenih kompetencija sudjelovanja u javnom životu s ciljem zaštite, prvenstveno djece i mladih od neželjenih sadržaja. Iako su u posljednih 15-ak godina u RH provođena znanstvena istraživanja u području komunikacijske i medijske kulture te postignut značajan pomak u kreiranju javnih politika, još uvijek postoje goleme nepoznanice i nerazumijevanja značaja ovog područja i negativnih utjecaja, kako na najmlađe uzraste društva, tako i na populaciju odraslih. Ističe se značaj tzv “činjeničnog (istraživačkog) novinarstva” i utjecaja tzv. “manipulativnih informacija” na kreiranje javnog mišljenja. Konstatirana je zamjetna pojava depresija i anksioznosti kod djece od šest do devet godina, koja putem društvenim mreža stvaraju svoje ideale i uspoređuje sebe sa tako stvorenim idealima. To izaziva društvene poteškoće koje se očituju u kasnijim zrelijim fazama života. “Ranije smo se uspoređivali s 50-ak sličnih dječaka ili djevojčica u istim razredima naših škola, dok se danas djeca uspoređuju s milionima drugih svojih ili sličnih uzrasta diljem svijeta”. Čak 46% mlađe populacije svakodnevno je putem društvenih mreža izloženo neprimjerenim sadržajima te medijskim ili stvarnim nasiljem. Nažalost, sveukupni utjecaj društvenih mreža je i danas nedovoljno istražen, a 91% mladih smatra potrebu uvođenja obveznih predmeta medijske pismenost u škole na svim razinama izobrazbe. Naglašena je potreba razumijevanja koncepta (logičke matrice) razumijevanja funkcioniranja društvenih mreža, primjerice tik-toka, facebooka, jer se slične platforme gase i ponovo rađaju nove. U medijskoj i komunikacijskoj pismenosti važna je točnost i provjerivost informacija, odnosno vrijedne su samo one informacije koje imaju svoju znanstvenu potvrdu. Zanimljivo je da samo 27% populacije provjeri informaciju, nego što je proslijeđuje drugima. U komunikaciji s drugima “nije važno ono što je rečeno, već ono što drugi čuju”. Ukazano je i na zabrinjavajući rezultat istraživanja “kako svako deseto dijete komentira susretanje s neprimjerene sasdržaje sa svojim najbližima. Iz drugom dijela izlaganja i diskusija izdvajam naglašenu potrebu udruga za angažiranjem komunikacijskih agencija u provedbi svojih projekata radi prijenosa potrebitih znanja i vještina u cilju veće prepoznatljivosti i vidljivosti te postizanja ciljeva udruga. Radu konferencije u ime HČZ-ZU nazočio je glavni tajnik Branko Gačak.