Bliska suradnja između vojne i civilne industrije bila je kroz povijest uzrok mnogih revolucionarnih inovacija i osigurala tehnološku prednost tijekom Hladnog rata. Intenzitet te interakcije je slabio kako se smirivala geopolitička situacija. U prošlom desetljeću u vijestima su dominirali vojni projekti koji su kasnili, uzrokovali velika prekoračenja troškova ili potpuno propali. Osobito su multinacionalni projekti bili skloni kašnjenjima jer su se dionici borili za usklađivanje zahtjeva i financiranja.

Ruski napad na Ukrajinu uzdrmao je geopolitičko okruženje i odjednom ponovno doveo u centar pažnje rizik od konvencionalnog ratovanja velikih razmjera. Kao posljedica toga, ministarstva obrane i oružane snage diljem svijeta moraju se prilagoditi novoj stvarnosti što znači da moraju uravnotežiti želju za tehnološkom prednošću s potrebom za pravovremenom dostupnošću, otpornošću i upotrebljivošću sustava.

S civilne strane, rat u Ukrajini stavio je dodatni pritisak na naša gospodarstva koja su već bila pod stresom zbog poremećaja uzrokovanih COVID-19. Uz recesiju koja se nazire na horizontu, mnoge tvrtke polažu nade u velikodušnu državnu potrošnju i ovise o tome da će im vlada pružiti stabilnost potrebnu za uspješno poslovanje. Ali vlade se suočavaju s mnogim drugim prioritetima, među kojima su klimatske promjene, demografski izazovi, dobrobit, okoliš, obrazovanje, zdravlje.

U tom kontekstu, čini se da bi ponovno približavanje vojnih i civilnih organizacija moglo biti ključno za povećanje obrambene spremnosti uz istovremenu potporu gospodarstvu. Izazov nije samo povećati proizvodne kapacitete, već i potaknuti inovativna otkrića u vojnoj tehnologiji koja bi mogla donijeti i veliku zaradu vojnoj industriji.